Nije to bilo tada, tada su napali Novi Travnik i tvornicu , to je ovo :Sarajmen wrote:http://veterani.ba/naslovna/?p=2547
Neki sukob u vazdušnom prostoru je zabilježen početkom marta 1994, tako bar tvrde na linku iznad.
Napad na tvornicu " Bratstvo "
94-01 28.2.94. IJ-21 24??? Novi Travnik kIk Ranko Vukmirović + 32 oboren od NATO F-16
94-02 28.2.94. IJ-21 24??? Novi Travnik kIk Goran Zarić + 35 oboren od NATO F-16
94-03 28.2.94. J-21 24??? s.Bravsko kIk Zvezdan Peڑić + 35 oboren od NATO F-16
94-04 28.2.94. J-21 24??? Mrkonjic maj. Uros Studen oboren od NATO F-16 - iskocio
94-05 28.2.94. J-21 24??? Novi Travnik kIk. Zlatko Mikerevic oboren od NATO F-16 - iskocio
94-06 28.2.94. J-21 24275 Novi Travnik kIk. Zlatan Crnalic 35 pogodjen od NATO F-16 sleteo a.Udbina
Tada nisu djelovali prema Zenici, barem prema onome sto sam znao tada a i danas, mozda grijesim pa ako neko zna bolje neka me ispravi.
Ono sto znam je da su ljeta 1992, izvodili napade i na Zenicu, Zeljezara je bila cilj. Sama fabrika se i tada a i prije agresije vodila kao strateski objekat a za vrijeme agresije je imala i neku namjensku proizvodnju.
Evo sada vidim ima vise o tome na temi o Zenici :
http://forum.klix.ba/zenica-tokom-rata-t94874s175.html
zeha wrote:Pocetak rata u Zenici je obiljezen kao i u ostalim vecim gradovima sa iseljavanjem kasarni. Prije iseljenja kasarne situacija je bila jako zategnuta, cak je bilo i puskaranja sa obje strane i mislim da je u jednoj takvoj razmjeni vatre i nastradala djevojcica koja je ranije u postovima spomenuta. Nesto od oruzja je ostalo u kasarni(nesto tenkova i artiljerije), ono sto je JNA uspjela natovariti je takodje dosta poskidano sa voza ako se sjecam u naselju kanal . Poslije toga je TO(PL) dosta ojacala sa naoruzanjem i krenulo se sa napadom na Drivusu odakle je prijetila najveca opasnost po sam grad jer je to bilo najjace uporiste sa srpskim zivljem, znam da su kasnije kruzile price da se dosta oruzja zapljenilo, nisu vjerovali kakvim arsenalima oruzja su raspolagali. Vjerovatno u tim sukobima je poginulo nesto stanovnistva ali sumnjam da su ubijani civili.
U to vrijeme po gradu neznam vise ni sam kakvih vojnih formacija nije bilo, HOS koji je bio smjesten u studentskom domu kratko vrijeme pa se i sa njima kasnije (obracunalo jer su tu uglavnom bili sve momci sa podebljim policijskim dosjeima svih nacionalnosti), zatim nesto kasnije i neke jedinice koje su se nazivale muslimanskim(MOS), HVO, naravno tu je bio i TO i PL ali neznam koja je presla u koju, i na kraju ARBiH koja je dosta toga sjedinila. Uglavnom u tom samom pocetku bilo je mnogo bezakonja, raznorazni obracuni sa kriminalnim grupama po gradu. Nesto kasnije je dosta reda uvela tkz. Manevarska jedinica policije i policijski sat. Znam da je policijski sat bio dosta rano i da smo se u mraku ispred zgrade krilli na klupama i tu "prelili" do dugo u noc sa starijim momcima koji su bili vojno obavezni pa su se krili. Kako je vrijeme prolazilo mobilizacija se provodila svakodnevno jer je trebalo novih vojnika, armija se ustrojavala, formirale se brigade, neki od komsija su odlazili na vojnu obavezu i sl. Dan za danom kako je prolazio komsiluk se poceo osipati, svaki dan prica otisao ovaj, otisao onaj. Neki u Srbiju kod rodbine, neki u Prnjavor, neki u Busovacu, Hrvatsku i sl. Nisu samo Hrvati i Srbi odlazili, odlazili su i Muslimani koji su mogli i nisu htjeli u rat.
U tom samom pocetku rata (neznam dali je to bilo prije iseljenja kasarne ili poslije) se sjecam tenka koji se okretao ispred moje zgrade, udario je u banderu, ljudi su govorili da je vozac bio ranjen. Zatim je bilo i obracuna u samim Crkvicama sa paravojnim formacijama, hapseni su pojedinci i razoruzavani.
Jos dok sam isao u osnovnu skolu sam vidio dosta protuavionskog nauruzanja (PAT-PAM) na brdu oko skole koje je bilo ukopano, neznam tacno ali ga je bilo sigurno 5-6 kom. Nisu nama djeci dali da pridjemo ali nije nesto bilo mnogo ni cuvano. Kada su avioni JNA krenuli u bombardovanje prije svega Zeljezare to je oruzje grmilo strahota. Dosta protuavionskog naoruzanja je bilo stacionirano i na Smetovima. Jedan od PAT-ova sa Smetova je oborio avion JNA, pricalo se kasnije da je vojnik koji ga je skinuo dobro nagradjen. U vise navrata je Zeljezara bombardovana jer se znalo da su pogoni koristeni za proizvodnju pri vojnoj industriji. Avio bombe medjutim nisu samo padale na zeljezaru nego i oko stacionara, jedna je zavalila na cestu ispred one male fiskulturne sale kraj sadasnje poreske uprave, odnosno ekonomskog fakulteta. Te kratere od bombi smo isli gledati jer nas je sve kao momcice zanimalo, svako oruzje koje smo mogli vidjeti je nama bilo vaooo. Skupljali smo metke. gelere i poneka bomba ni zalutala.
Jedno bombardovanje zeljezare je mog oca zateklo u stacionaru, usli su u ono skloniste koje je bilo dole, pricao mi je da se sve treslo strava.
Jedno "probijanje zvucnog zida" pri nadlijetanju aviona me zateklo kod podvoznjaka gdje se skrece za Lukovo polje kod kasarne, cistina nemas gdje pobjeci, strahovi su to bili. Podigao sam pogled i imao sta vidjeti, letio je nevjerovatno nisko skoro da sam pilota mogao vidjeti.
Kako je vrijeme prolazilo zatezali su se odnosi i sa HVO, sporadicni incidenti i pravljenje koje kakvih barikada, u Cajdrasu, na Ovnaku i sl. Sve je kuliminiralo nakon otmice Totica, o tome je brujala cijela carsija.
Prije toga sam cesto isao na selo kod dede i daidje koje se nalazi s druge strane Ovnaka, vidjao sam te barikade. Kako je bilo otvoreno ratiste na Vlasicu sva moja familija s te strane je bila mobilisana da cuva linije. Mladji daidja je koristio svoje civilno vozilo kao sanitetsko koje je na sebi samo imalo oznaku crvenog krsta. Nekako tih dana je izvrsen napad na jedno Hrvatsko selo ispod ispod Vlasica od strane mudjahedina i jedna zena hrvatske nacioanlnosti je bila ranjena koju je moj daidja povezao u autu za bolnicu u Zenicu, na Ovnaku na barikadi su ga pustili ali je na povratku imao velikih problema. Nisu htjeli da ga puste i dugo su ga tu maltretirali da bi na kraju imao srece da se tu nadje neki njegov skolski drug pa su ga pustili. Nakon toga mi je rekao da gore vise neidem.
Kako su poceli sukobi sa HVO u gradu je polahko nastala glad i neimastina. CIjene hrane su pocele strahovito rasti. Podrucje je bilo u blokadi, malo sta je prolazilo osim sverca.
Sukobi su prvo poceli u Podbrjezju I mjestima prema Tetovu, gledao sam sa prozora navece puskaranje i eksplozije.
Brasno je bilo pojam i za kilu istog se davalo zlato samo da se prehrani porodica.Dodatni problem u svemu tome za sam grad su bile kolone izbjeglica koje su se sljevale u grad. Otvarani su kolektivni centri koji su bili u maltene svakoj skoli. Kino u crkvicama je napunjeno za jedan dan izbjeglicama iz Jajca i iz krajine. Pomagalo se koliko se moglo. Kroz moj stan ih je proslo dosta. Mati je vise puta uvodila malu djecu, kupala ih i davala moju odjecu. U stan smo primili starijeg covjeka i zenu iz Kozarca kod Prijedora. Zeni je bila slomljena noga prilikom razmjene na Vlasicu jer ju je jedan Srpski vojnik gurnuo iz autobusa. Te stvari se nikad nemogu zaboraviti, svaki dan ju je mati posjecivala u bolnici i nosila joj hranu. Otac i mati su im ustupili spavacu sobu i spavali su u kuhinji, oni su se poslije rata vratili u svoje mjesto i obnovili kucu, jos uvijek smo u kontaktu i mi njih posjecujemo.
Svega je bilo, ali mi je najcudnije too sto se nemogu sjetiti da smo itko od mojih ukucana i ja u tom ratu bili bolesni.
Struja je bila nesto cemu smo se najvise radovali, da upalimo televizor, pogledamo vijesti, napunimo akumulatore, donesemo vode i drva liftom a ne pjeske. Isli smo svaki drugi dan u drva posto se nije moglo puno povuci, pa ispred zgrade zagaj i cijepaj. Heheh kad se sjetim kad smo kupili sporet, sav je on iskrpljen ali nama drago bilo onu vatru nalozit i navece gledat kako gori.
