A ni njega danas (Ajnura), kao i gomile nas, nema nigdje ni na mapi. Koliko znam on nije na ovom forumu... Pitah ga prije neki dan. Imao je i on, kao i mnogi drugi, raznih momenata koji su zasluzivali neko odlikovanje, tipa unistavanje transportera zoljom na Dobrinji u junu '92. Ja ga provalio odakle i kada ide, vozio smjene, a on ga sprzio s 200m, na ceki izmedju dvije zgrade, kroz procjep od cca. 5m i za 2-3 sec. koliko je transporter bio vidljiv. A pucao iz hodnika stana, kroz sobu, pa kroz prozor.
S obzirom da su mnogi dobijali cak i Ljijane i raznorazna druga odlikovanja, a da metka nisu opalili niti cetnika ocima vidjeli, zalosno je koliko je istinskih i zaista zasluznih boraca zakinuto samo jer nisu bili stranacki podobni. A ima i do nas... Nismo pricali, hvalili se, pa to nije ni dolazilo do usiju onih iznad... Mada, cak i kada bi doslo, cesto bi neko drugi preuzeo zaslugu za ono cemu nije ni prisustvovao.
Valjda to tako treba i ide...
Nebitno...pisaj ga.
Za kotu 850, vec sam ranije pisao svoje iskustvo, negdje, na nekoj temi... Mozda cak i ovoj, ne sjecam se. A ticalo se momenata iz '93 (ili bi i '94, jebes ga...), ljeto je bilo. To je bio onaj dan kada je Mladic vristao na svoje da su potrosili 10 vagona granata, a nisu uspjeli zauzeti nijednu kotu na Zuci.
Ukratko, bilo je vrlo interesantno, ako se moze tako reci za svo ono sranje... Elem, negdje oko 13-14.00 dignu nas 5, PO, podrska i pokrivanje, daju nam Gogu 2, i kazu vozite do "Zraka", tamo vas cekaju nasi. OK. Dosli do Zraka, docekao nas 1 nas, ugurao se s nama u Gogu, i dirigovao kuda da se ide. Dosli do IKM-a koji je bio u nekoj usamljenoj kuci na padinama Zuci, nekih 800+ m ispod kote 850. Tu su taj dan pogunuli Enver Sehovic i ostali.
Dadose nam nekakvog vodica koji ce nas odvesti na 850. OK. Krenuli nas 7 uzbrdo, preko cistine, trcimo natovareni k'o mazge, vruce do pi*ke materine, lije niz nas. Nismo odmakli ni 200m, pogledamo iza sebe i uredno vidimo Hrasno brdo, Vraca, Mojmilo...sve redom. Kontam - k'o glineni golubovi. Bukvalno nema nikakvog zaklona do nekakvog pokusaja sumice koji vidimo nekih 600-700m gore, na vrhu.
Nisam ni zavrsio misao kako treba, odvali tenkovska 30-ak metara ispred nas. Dosla s Vraca, ocito. Zalegli, dovikujemo se brzo sta i kako, dogovorimo rasprsivanje 20-20, i opet sprint gore (cuj sprint

, ali nama je izgledalo da sprintamo). Opali jos jedna ispod nas, pa jos jedna, pa jos jedna, a onda doletise i 2-3 minobacake 120-ke. Srecom, sve zemlja okolo, nijedna nije pala blize od 20m od nekoga od nas, i svi se nekako, na taj zalezi-skoci-sprint-zalezi-skoci-sprint fol uzverasmo do "sumice" i uskocismo u nekakav transe. Oci nam plivale u znoju, jbt...
Transe vise zatrpan nego citav, a suma oko nas k'o bandere ulicne rasvjete - nigdje nijedne grane, lisca, nicega. Stabla stoje kao direci pobodeni u zemlju. Upitasmo vodica gdje smo, kaze 850. OK. Gdje su nasi? Kaze - mislm da ovdje nema nasih trenutno.
OK... Gdje su cetnici? Ima li jos kakvih rovova negdje? Pokaza nam on pravac prema vrhu brda, jos nekih 200-injak metara kroz tu "sumu", kaze - tamo su bili rovovi, a cetnici bi trebalo da su nize, prema Vogosci. Eto, odoh ja nazad. Sretno.
I pokupi se lik i otfura nazad nizbrdo...
Nas 6 se zgledamo i pocnemo se smijati

. Hljeb ti hebem, sta je ovo?!

Sta cemo, kako cemo, brzi dogovor, i ispadne da nas dvojica krenemo kroz tu sumu prema tom vrhu i tim navodnim rovovima, a ostala cetvorica s PO ce nam pokrivati ledja i odstupnicu iz tog transea. Dobra stvar je bila sto u tim momentima nije padalo nista po koti. Vjerovatno su mislili da nema nikoga vise i da su sve uredno preorali. I bili su u pravu za oboje, ako su tako mislisli. Jer, niti je bilo ikoga tu, a sve je bilo preorano toliko da smo bukvalno svaki drugi korak sutali komad nekog projektila...
I cik-cak, klekni, pokrivaj ga, trci dok on pokriva mene, i tako nekih 10-ak min. dok ne stigosmo do ivice sume. Vidimo dole desno, na nekih 150m drugu sumu, ali ona je bas suma, zelena, a ukoso lijevo ispred nas na nekih 400-500m drugo brdo golo kao i ovo nase. Logicno, nemamo blage veze ni gdje smo tacno, ni gdje je tacno linija, ni gdje su cetnici, a jos manje gdje su nasi. Mozda smo u nekakvom dubokom klinu...haj' ga znaj...
Ispod nas - vucja jama s ocitim polozajem za VBR. Nekada bila to. Dreknemo se ima li koga, nista... Bacicemo bombu! Nista. I frknemo jednu kasikaru u onu vucju jamu. Bubnu.. i nista. OK. Nema nikoga. Sjargamo se niz 5-6m ivice te rupcage i ufuramo u vucju da je prekontrolisemo (rupa dimenzija 2x1x1m otprilike), prazno.
Javimo nasem ostatku da dofuraju istim pravcem i slete u rupu, a mi odosmo potraziti rovove.
Izadjemo iz rupe, i vidimo na 10-ak metara prema Vogosci nesto kao grudobran. Zaletimo se preko te kratke cistine i uskocimo u nas transe. I sjeb. Transe je napola zatrpan i toliko uzak da se u njemu ni okrenuti ne mozemo, bukvalno, a grudobran nam je do malo iznad pupka
Vadi nozeve (asova, logicno, nemamo) i onako nekako jedva pogeti udri nozem da se samo prosiri prostor u koji se moze bar kleknuti. To radimo, a i skontamo da se zapravo sad nalazimo na padini prema Vogosci. Vidimo tamo dole Pretis, TAS, Hotonj, Blagovac k'o na dlanu - ali smo i mi njemu isto tako, k'o na dlanu. Kopali smo mozda 3-4 min. i gledali sve to okolo istovremeno, a onda eksplozija, i padamo jedan pored drugog na 2m udaljenosti, ali - nekih 3-4m iza transea. Opalila 155-ca ispred rova i izbacila nas nazad k'o dvije krpe.

Zvoni u usima, obojica se (vjerovatno) deremo isto "Nazad u transe!", al' ne cujem ni sebe, a jos manje njega.
Otkotrljamo se brze-bolje nazad, upadnemo na bok u transe, i opet noz i kopaj, jebo te zivot...
Shvatili smo da su nas vidjeli, a vjerovatno i nase koji su u medjuvremenu sletili u rupu iza nas, i krenulo rokanje. To je vec bilo negdje oko 18h, jos uvijek dan, mi na cistini direkt prema Blagovcu, a 155-ica i BST nam se nakacili na kosti, ne popustaju. Povremeno skontamo da dofura i tenkovska. Interesanto je da nije bilo miobacackih. Zasto - nemam pojma. Ali, to je bila nasa sreca. Jer one bi nas sigurno satrale. Ovako, pravolinijsko dolazeci projektil je udarao u zemlju po plitkoj putanji, kao metak, i osim sto nas je 3 ili 4 puta izbacivalo iz rova, nije bilo gelera. A da su padale 120-ke... eh... druga bi prica bila.
Kad je poceo padati mrak, oko pola 9, tada je i prestalo rokanje. Culi smo na brdu lijevo od nas da se i puskaralo prije toga, ali nista nismo mogli vidjeti. Kasnije smo saznali da je tamo ostalo 16 nasih, iz VI-e cete, radi poznatog zaglavljivanja naseg tenka koji im je blokirao rutu povlacenja. Pokusali su prokopati ispod njega, ali, nazalost, prekasno je sve to bilo i svi su pokoseni sijacem i snajperom.
Mi smo ostavili dvojicu u transeu, a ostali smo se izvukli nazad u sumu iznad rupa jer je bila na visem terenu i datle smo imali bolji pregled niz brdo, ukljucujuci i prostor ispred naseg rova. Oko 22:00 pojavili su se neki nasi, zaista se ne sjecam iz koje jedinice, i smijenili nas tu.
Naredna 3 dana sam se tresao, valjda od detonacija. Svi mi. Nismo brojali, ali otprilike smo skontali da je za tih cca.3-4h koliko je bilo dana i od momenta kada su nas poceli derati, na taj nas prostor od 150-200m2 doletilo preko 60 granata, sto BST-a, sto 155-ice, sto tenkovskih.
Kad sam se skinuo u bazi, u neopisivoj zelji da se operem iz kanistera od 5L, hlade vode logicno, iz mene je ispalo nekih 10-ak kg zemlje, od cega oko 1kg iz gaca...