šatirana_ljubičica wrote:U svakom slučaju nisam rekla da ikoga treba ubiti, kao ti.NeenaSa wrote:Na osnovu sveg' shto si pisala na ovoj temi .
Da ne pishem dalje, ne zaboravi, koji je pf
NeenaSa wrote:šatirana_ljubičica wrote:U svakom slučaju nisam rekla da ikoga treba ubiti, kao ti.NeenaSa wrote:Na osnovu sveg' shto si pisala na ovoj temi .
Da ne pishem dalje, ne zaboravi, koji je pf
Ti fakat ni svoja.
P.S.
I koji kua mi treba da se raspravljam sa .... navedite bilo shto.
Oooooooooo, kako grijeshish.sigh wrote:
m_l wrote:Iskreno, sto se mene tice, od vas aktivnih ateista na temama ovog tipa, mod. moze biti @Leo_alfa, jer je odmjeren, strpljiv, etc.
U kontekstu u kojem je bio moj odgovor se ne odvaja deizam od teizma, nego generalno pisem kako kroz drustvo, sama vjera u boga (sto je nesto licno, intimno) moze biti bitna i ateistima. I to na nacin da na ateiste mogu uticati religije koje kroje pravila vjernika. Odnosno da ne postoji taj vjerski aparat (religija), sama vjera u boga vjernika, ateistima ne bi bas bila bitna. Naravno pod uslovom da se radi o uredjenom drustvu sa jasno definisanim zakonima.dustaban wrote:Pa ja ocem mi ovdje pricamo svo vrijeme: vjera u Boga je jedna stvar, robovanje religiji nesto sasvim drugo i to, sto vjernici nece nikako da shvate, nesto najbezboznije sto postoji.Leo_alfa wrote: Sad jos da izvucemo zakljucke pa da i ovu zakljucamo
Vjera (vjera u boga preciznije) je itekako bitna, jer zivimo u drustvu gdje su ljudi koji vjeruju u boga vecina, a religije koje kroje pravila ponasanja tih ljudi se mjesaju u sve, tako da itekako utice i na ateiste, a stoga je bitno.
Jer, da Boga ima i da vjernici zaista u TAKVOG boga vjeruju, bili bi svi ili u jednoj religiji ili, jos bolje, ne bi uopce bila potrebna religija, odnosno bila bi ono sto i treba da bude - tek jedan od instrumenata ali nikako jedini i iskljucivi instrument u obracanju Bogu.
Dakle da ponovimo: vjerujte u Boga, odyebite religije!
i gotovo!
dustaban wrote:Ladies and gentlemen...
Ipak ti je onaj sa Che Cagalj i Che Guevara bio puno jači.dustaban wrote:Ovaj kompliment mi posebno znaci...
Sta je ovo, niko nista, svi zanemeli. Je li to znaci da smo dosli do konacnog posta?!
istina, neki kažu da je ponavljanje majka znanja, pa Dustabane evo ponovo i za tebe, jer čini se da pamtiš i ponavljaš jedino ono što želiš.dustaban wrote:Pa ja ocem mi ovdje pricamo svo vrijeme: vjera u Boga je jedna stvar, robovanje religiji nesto sasvim drugo i to, sto vjernici nece nikako da shvate, nesto najbezboznije sto postoji.Leo_alfa wrote: Sad jos da izvucemo zakljucke pa da i ovu zakljucamo
Vjera (vjera u boga preciznije) je itekako bitna, jer zivimo u drustvu gdje su ljudi koji vjeruju u boga vecina, a religije koje kroje pravila ponasanja tih ljudi se mjesaju u sve, tako da itekako utice i na ateiste, a stoga je bitno.
Jer, da Boga ima i da vjernici zaista u TAKVOG boga vjeruju, bili bi svi ili u jednoj religiji ili, jos bolje, ne bi uopce bila potrebna religija, odnosno bila bi ono sto i treba da bude - tek jedan od instrumenata ali nikako jedini i iskljucivi instrument u obracanju Bogu.
Dakle da ponovimo: vjerujte u Boga, odyebite religije!
Ama ova teza je onaj uobicajeni pristup koji mi je dobro poznat, ali drzim da je veoma, kako da ti kazem, priprost. I ako mislis da je ovo afirmacija religije (iz usta ateiste) grdno se varas. Upravo u ovome gore potpuno se ogoljava religijska prizemnosti, motivi njenog nastanka i konacno njeno ljudsko porijeklo.Edouard wrote: istina, neki kažu da je ponavljanje majka znanja, pa Dustabane evo ponovo i za tebe, jer čini se da pamtiš i ponavljaš jedino ono što želiš.
Odnos vjera - religija:
…….“Teizam, naime, bez određenog religijskog izraza ne da nema mnogo, pa ni malo, nego uopće nema praktičkog smisla, jer vjerovati da Bog postoji, da postoji transcendentno biće koje je stvorilo svijet, a ne znati ništa o njemu, o njegovim nakanama i njegovoj volji, o tome što ono od čovjeka očekuje, za osobno je djelovanje potpuno bezvrijedno.
Vjerovanje u Božju opstojnost, bez određenog religijskog izraza, po praktičkim konzekvencijama jednako je ateizmu.
Stoga, tek u konkretnom religijskom uobličenju navodne Božje objave, postojanje Boga dobiva svoj praktički smisao, jer od još neodređenog odnosa prema transcendentnom biću prerasta u sasvim određeni odnos prema svijetu.“
Autor: Milan Polić, univerzitetski prof. filozofije, deklarirani ateist.
Hvala na lijepim riječima na moju adresu. No, trebao bih se osvrnuti na ovo s Edouardom. Meni je tu glavni problem mržnja prema neistovjercima, a Edouard nije jedini koji je istu pokazao. Edouard je samo jedna tužna personifikacija balkanskog sistema koji vrši represiju nad drugim i drugačijim od sebe samo zato što su drugi i drugačiji dok se deklarativno zalaže za jednakost. Uostalom, ako si pratila, mogla si vidjeti da Edouard nije jedini s kim sam imao takav konflikt po tim pitanjima, bilo je i ateista.m_l wrote: Iskreno, sto se mene tice, od vas aktivnih ateista na temama ovog tipa, mod. moze biti @Leo_alfa, jer je odmjeren, strpljiv, etc. Pa, i @Lopov_eliminator ako zanemarimo netrpeljivost izmedju njega i Eduarda.
I ja isto pitam, šta je u tome loše?dustaban wrote:Ama ova teza je onaj uobicajeni pristup koji mi je dobro poznat, ali drzim da je veoma, kako da ti kazem, priprost. I ako mislis da je ovo afirmacija religije (iz usta ateiste) grdno se varas. Upravo u ovome gore potpuno se ogoljava religijska prizemnosti, motivi njenog nastanka i konacno njeno ljudsko porijeklo.Edouard wrote: istina, neki kažu da je ponavljanje majka znanja, pa Dustabane evo ponovo i za tebe, jer čini se da pamtiš i ponavljaš jedino ono što želiš.
Odnos vjera - religija:
…….“Teizam, naime, bez određenog religijskog izraza ne da nema mnogo, pa ni malo, nego uopće nema praktičkog smisla, jer vjerovati da Bog postoji, da postoji transcendentno biće koje je stvorilo svijet, a ne znati ništa o njemu, o njegovim nakanama i njegovoj volji, o tome što ono od čovjeka očekuje, za osobno je djelovanje potpuno bezvrijedno.
Vjerovanje u Božju opstojnost, bez određenog religijskog izraza, po praktičkim konzekvencijama jednako je ateizmu.
Stoga, tek u konkretnom religijskom uobličenju navodne Božje objave, postojanje Boga dobiva svoj praktički smisao, jer od još neodređenog odnosa prema transcendentnom biću prerasta u sasvim određeni odnos prema svijetu.“
Autor: Milan Polić, univerzitetski prof. filozofije, deklarirani ateist.
Zasto bi vjerovanje u Boga izvan konkretne religije bilo bezvrijedno ili cak nemoguce?! Doduse ono bi izgubilo svoj prakticni smisao ali nije li ta "prakticnost" najveca banalizacija Boga i uvreda iskrenom vjerovanju u njega.
Ako "konkretno religijsko uoblicenje" jeste preduvjet vjerovanja u Boga, a imamo toliko razlicitih "sluzbenih uoblicenja", kako onda opravdati samog Boga?!
Dakle, da skratim, svaki vjernik, bez obzira koliko se predao svojoj religiji ima svoje uoblicenje Boga. Imao bi ga i bez religije. A ako cemo pravo i svaki ateista ima svoje "uoblicenje" velike misterije svemira i to je ta tacka gdje bi se ateisti i teisti trebali zbliziti i zato se slazem u detalju da je "vjerovanje u Boga, bez odredjenog religijskog izraza, po prakticnim konzekvencama jednako ateizmu".
Ali sta je u tome lose?!
