problem je sistematske prirode i apsolutno si upravu kada kažeš da je mnogim ljudima u bosni i hercegovini ovo prirodno stanje.
kaako sistematske prirode? pa nisu korumpirani samo sudovi, policija, ljekari, korumpirani su profesori na univerzitetima, profesori razredne nastave, revizori u tramvajima, saobraćajna policija, privatni poduzetnici, biroi za zapošljavanje, nevladine organizacije, humanitarne organizacije...
neki dan žena na fb-u traži SAVJET kako i koga da potkupi (nije ovako eksplicitna bila ali to je bila suština njenog pitanja) da ona bude u mogućnosti da bira učitelja svog djeteta koji tek kreće u osnovnu školu.
hej. javno pita kako da ona utiče na nešto što je regulisano postojećim procedurama i na što ona niti može niti smije uticati. a radi se o djetetu koji kreće u prvi razred osnovne škole.
lično poznajem ljude koji su platili da im dijete ne ide u osnovnu školu u koju prema mjestu prebivališta treba ići, nego u "gradsku" osnovnu školu, "poznatu" i "elitnu".
meni samoj se desilo da sam dovedena u situaciju da se žalim na nepravedno i neetično postupanje prema meni osobi koja je izvršila to nepravedno i neetično postupanje.
mi, građani, apsolutno ne dovodimo u pitanje sukob interesa u slučajevima u kojima je očigledno da taj sukob interesa postoji jer smo toliko oguglali na to. toliko nam je postalo "normalno" da na pozicije u državnim firmama mimo zakonskih procedura bivaju zaposlena djeca onih koji su dužni da proces upošljavanja novih radnika obavljaju u skladu sa zakonskim procedurama. plastično rečeno - direktor javnog preduzeća na funkciju u tom preduzeću zaposli svog sina i to je svima normalno pa čak i poželjno ako slušate neke jer "je sasvim logično i svak bi to uradio - zaposlio vlastito dijete".
pa je tako moguće da na jednom fakultetu radi profesorica čiji je asistent njena rođena kćerka i to je svima normalno.
a da ne pričamo o sitnim, svakodnevnim korumpiranostima kojima se prosječan građanin ne libi koristiti, od tutkanja u džep policijskim službenicima, plaćanja ispita, plaćanja vozačkih ispita, tutkanja u džep ljekarima, opštinskim službenicima, pa čak i efendijama

a svi su oni plaćeni i dužni da obavljaju svoj posao savjesno i odgovorno.
mnogi građani su i sami dio problema na ovaj ili onaj način, boje se progovoriti jer su i sami sa mrljom i orasima u džepovima, jer su npr platili x sumu novca da im se dijete zaposli na mjesto medicinske sestre, opštinskog službenika, ili slično.
drugi se boje jer su svakodnevno svjedoci kako oni korumpirani, pokvareni, zlobni nemaju skrupula i kako svakodnevno stavljaju sistem u svrhu svojih ličnih interesa. pa kada prosječan građanin vidi šta se dešava doktorima, profesorima, advokatima koji ustaju protiv tih pojedinaca koji zloupotrebljavaju sistem, kako ih se sistematski protjeruje, mobinguje, dehumanizira, naravno da se boji.
ja kad stavim sliku na fb imam more lajkova, kada objavim post sa člankom ili videom povezanim sa slučajem memića, ili bilo kojim drugim slučajem u kojem eksplicitno izrazim osnovanu sumnju da se radi o kriminalu tih i tih osoba - niko ne smije da lajka. vjerovali ili ne, ljudi se boje staviti lajk na objavu u kojoj jedna osoba izražava sumnju u integritet određenih ljudi na vlasti i na bitnim pozicijama.
treća, najmanja skupina su ljudi koji su odlučili ustati protiv sistema i svim srcem se nadam, navijam, da će pokrenuti dovoljnu kritičnu masu koja će biti nosioc promjena.
sve je ovo of al' eto.
