Evo i ja da se riječima pjesnika odredim:Energični leptir wrote:Vidim da kao veliki stručnjak citiraš nepostojeći natpis sa stećka. Ovaj"natpis" je pjesma Nenada Tanovića iz 1994. Ni u jednom zborniku natpisa sa stećaka, nećeš fa naći. Time si rekao sve o sebi i svojoj "stručnosti". Nisi ništa bolji od onog koji spamuje formu tobožnjim dokazima o "srpstvu" srednjovjekovne Bosne. Da si čitao išta od najvećeg proučavaoca stećaka Šefika Bešlagića, znao bi da je ovaj tip nadgrobnika nastao u Humu u 12. stoljeću (prvi poznati je zapravo nadgrobna ploča pravoslavnog župana Grda), dakle u doba kada tom teritorijom nije upravljao ni jedan bosanski feudalni vladar. To je jednostavno stil nadgrobnika, a ne neka "narodna" ili vjerska posebnost, jer socijalne koncpcije naroda nema prije novijih vremena. Tek onda ideolozi poput tebe nacionaliziraju sve i svašta, pa grobovi postaju dio identiteta, koji masovno šalje u grobove. Citiranjem nepsotojećeg natpisa si zapečatio svoj diletantizam i s tobom više niko ozbiljan nema šta raspravljati dok se ne popraviš.A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda,lezi samo biljeg njegov,jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji,tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani.
Kulinu,matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal.
I kadah bih bil,kakor vi jeste,opeta bih bil isti kakor ja bih.
Vi nikdar necte biti kakor ja,a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
Blagosloven ko procita i zmisli se,a lud koji privali.
Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin.A to ćeš uraditi takod a čitaš Šefika Bešlagića, Marka vega, Pavu Anđelića, Desanku Kojić Kovačević, Simu Ćirkovića, pa Muhameda Hadžijahića itd... dosta za početak, a sada tutanj...
Izjava o odricanju autorstva
Ovo nisu pjesme, ne dao mi to Bog, niti je ovo zbirka pjesama.
Niti sam ja, Bogu hvala, tamo neki pjesnik. Sta bi na to samo rekao moj djed.
Ovo su misli mojih pradjedova skupljene izmedju korica knjige, misli koje su
natalozene u meni kao pijesak u koritu rijeke.
To su samo sjecanja na ono vrijeme kada je svako zrno pijeska bilo veliki
kamen i kao takvo se i osjecalo ogromnim, neprobojnim, nepomicnim i
neprolaznim.
I danas je isto. Srce kamena ostaje istim bez obzira koliki je kamen.
Ne znam, moj dragi djede Hajdare, sta bi ti rekao na sve ovo, al' ja zapisah po
sjecanju samo ono sto si mi ti kazao.
I nista ne dodah, i nista ne izmislih sam i na to sam, kako vrijeme odmice i ja
tebi slicniji bivam, sve vise i vise ponosan.
Budale mi nikako ne vjeruju da ja u pijesku cujem govor velikog kamenja i da
taj govor ima tvoj glas.
Nevjernima treba dokaz, pisani komad papira, pa evo im ga.
Potpis: Nenanad Tanovic
Sarajevo, 20 august 1994.
Naravno deda bi to drukčije, ali ja ću ovako. Slijedite liniju onoga što tvrdite - ovako, vas dvojica govedara skačete iz segmenta u segment, nepovezano i nelogično, samo s ciljem da pokažete kako uprkos autentičnim historijskim tekstovima, koji eksplicitno spominju Crkvu bosansku, Bošnjane čak i kao sinonim za "infidele", tih istih Bošnjana i njihove crkve kao posebne i heretičke nikad nije ni bilo. 
) - jednostavno ne pije vode. Nisu seljaci raspravljali o dogmi nego kler, ne upiri bez veze u tom pravcu. Ne tvrdim da je bogumilska dogma ispravna niti je projiciram pod tim imenom i vežem za Bošnjane (drugi su to uradili, i termin kao termin je ostao), Bošnjani su se nazivali krstjanima, imali crkvu koja sadrži specifičnu herezu, te čak jako istaknute vjerske poglavare (među njima i onaj poznat kao antipapa; kao što jako dobro poznajem abrahamanske religije i znam da čak i ono o riječi nije ništa drugo do grčko paganstvo ušlo u kršćanstvo putem onih koji su pisali raznovrsne verzije zavjeta - ne čudi me da su i svi Slaveni u svom narodnom poimanju kršćanstva ubacivali natruhe svoje prvobitne paganske ostavštine. Nikada nisam ustvrdio, energični, da se hereza zvala bogumilstvo, nego sam jasno naznačio da su se pripadnici Crkve bosanske nazivali krstjani a da su patareni i bogumili nazivi, kojima su ih drugi nazvali - specifičnost njihove hereze, u odnosu na katoličanstvo i pravoslavlje (u svekolikom slavenskom miješanju kršćanstva sa lokalnim legendama, kao što to Grci i Rimljani prije njih uradiše), jeste što je pored grčkih i rimskih mitova, plus malo egipatskih i perzijskih, sadržala taj manihejski karakter i dualizam (ono o Demonovom snu), što je problem, jer u kršćanstvu, pa čak i onom okalemljenom grčkim i rimskim poimanjima, stvoritelj je i dalje Bog, ne "zli bog" ili zla emanacija onog pravog Boga, utjelovljena u Satanailu. I za manje su i istočni i pravoslavni glavu skidali i nokte čupali.
, pa ode ti objektivni pristup zafrkano načitanog tipusa u dim - i sve to zbog ovako jakog argumenta i tvog, po prvi put kreiranog, "vlaškog srbopravoslavca". I vi meni o šiparicama 
