Tito_i_Partija wrote: ↑16/01/2021 17:12
ExNihilo wrote: ↑16/01/2021 16:03
Tito_i_Partija wrote: ↑16/01/2021 15:34
Welcome back. Haman si pravo zauzet ovih dana.
Fala druže Maršale. Važno je da sam sad tu.
Nema na cemu. Jesi li gled'o sta dobro ovih dana?
Ja sam se bas pravo navuk'o na Vicera 3, tako da dok njega ne predjem, sumnjam da cu ista novo gledat'. A backlog filmova i serija mi je katastrofa jarane, znaci nema joj kraja, samo dodajem nova imena na listu.
Zadnjih dana smo pogledali:
Sorkinov
The Trial of the Chicago 7. Film je besramna ljevičarsko-liberalna propaganda, ali tehnički i dijaloški skroz solidan, mada na momente ima taj neki pravednički sentiment kroz dijalog, pa zna biti patetičan. Tako da sam se po gledanju pitao da li ga mjeriti njegovom propagandnom dimenzijom (i.e. složiti mu kečinu na IMDB
) ili pak po kinematografskim aspektima. Odlučio sam se za drugo, jer je umjetnost iznad politike.
Samo, pošto sam ga gledao nakon dešavanja na Capitol Hillu, dojmila me se određena ironija kojom se stvarnost poigrala sa filmom. Sorkin romantizira likove koji su prije 50 godina nasilno upali na konvenciju Demokrata, za njega su ovi faktički neshvaćeni intelektualci, žrtve režima i historije, pa sam, eto, poželio upitati ga šta bi rekao o filmu koji bi, recimo, za 50 godina romantizirao gospodina koji je upao u Capitol sa šeširom rakuna na glavi. Jer hipici koji upadaju na konvenciju prije 50 godina, u očima javnosti i medija, ni po čemu nisu bili manje ekscentrični (da ne kažem klošari) od MAGA tipova.
Dakle, film je aposlutno hagiografija pomenutih ličnosti, pa ko ne može svariti nekritički odnos zarad dinamične pravne drame i kvalitetnih dijaloga, možda je bolje da preskoči.
Potom,
Summer of '84. Coming of age misterija sa Kick Ass
ko-se-igra-heroja-dobije-nož-u-grlo estetikom. Ja volim coming of age filmove, ali niko ne može poreći da imaju šablon, kako motiva tako i radnje, kao rijetko koji žanr u Holivudu.
Obično je tu dugo ljeto, drugarstvo i/ili romansa koju će zaplet staviti na test, potom neki formativni događaj koji zauvijek dijeli život likova na prije ili poslije. I obično imamo bittersweet kraj: ljeto se bliži svome kraju, sve je dobro završilo, ali stvari nikada neće biti iste jer smo svjedočili različitom character developmentu likova.
Eh, kompletna historija Holivuda i najveći dio Summer of '84 nas priprema na takav kraj. Ali onda film kaže fuck that, pravi zaokret od 180 stepeni i nudi nešto mnogo mračnije. Svidjelo mi se to.
U zadnje vrijeme se nešto često spominje Spielbergov Minority Report, pa odlučih da ga pogledam ponovo, jer prvi i jedini put kada sam ga gledao bio je u kinu birvaktile kada je izašao. Nije me se nešto tada dojmio, ali kontam bio sam mlad i glup, pa hajd sad da vidimo. I hjopet me se nije dojmio. Vidim taj neki tematski potencijal kako tinja ispod površine, sudar predestinacije i slobodne volje, ali negdje se pogubio jer se prednost dala napucavanju i akciji.
Još bih ovdje spomenuo jedan hrvatski kratki film -
Teleport Zovko. Njega sam pogledao prije koju godinu, kada sam radio u jednom kazamatu, znaju neki forumaši o čemu pričam, jer sam pisao na podforumu Ekonomija, i tada mi je Teleport Zovko legao k'o melem na ranu. Nakon što sam ga poslao radnim kolegama, zajebavali smo se interno kako radimo u Teleport Zovki.
Uglavom, pogledao sam Teleport Zovku ponovo, kako je film genijalan! Traje tek nešto preko 17 minuta, ali je studija našeg mentaliteta u sci-fi ruhu.
Pogledao sam i
The Midnight Sky, i nakon dužeg vremena Jarmuschov
Night on Earth, ali drugi put o tome.
Otici cemo opet u pm sa tom temom... 
