Forum Klix.ba

nasa wrote:Islam zabranjuje posrednistvo prilikom molitve sto znaci direktno se obraca Bogu!
Medjutim nije ovo Mihaleova izmisljotina ,crkve ima vrlo precizne podatke o slucajevima koji se mogu okarakterisati kao cudesna ozdravljenja ,znaci na hiljade slucajeva u kojima je skupljena medicinska historija,dijagnoza te ozdravljenje.
Jednom sam to gledala na tv Da li je neko pokusao to objasniti s medicinske strane tj.ponuditi naucno objasnjenje ne znam.....

Rijetko ko nebi odglumio za lovu, ista stvar i sa Torabijem i njegovim izlječenjima.

Ne mislim da glume,mozda postoji neko objasnjenje ili ce se pronaci ali druga je prica sto ti sve sto ima veze s religijom vidis kao negativno ili zavjeru i sl.
Sta ti znas da danas sutra nece otkriti neki proces u organizmu koji dovede u rijetkim situacijama do izlejecenje sto znaci da ne mora imati direktno veze s religijama vec ko zna...

Prije par godina u svim novinama je bio clanak o covjeku koji je dijagnosticiran HIVpozitivan i to nakon par ponovljenih testova da bi nakon izvjesnog perioda bio potpuno zdrav i ne bih rekla da se pozivao na vjeru ali lijecnici jednako nisu imali objasnjenje...

Mihajlo, drago mi je sto se ti ili ljudi (nisam shvatio ko iz tvog posta) oko tebe uspjesno bore sa karcinomom i nadam se da ce tako i ostati.
Medjutim, to nisu cuda. To je pozitivan stav tebe i njih kao vjernika. Poznato je da pozitivan stav podize imunitet. Nase tijelo se svakodnevno susrece sa malignim celijama i uspjesno se bori sa njima. Nije pitanje sta izaziva mutaciju, nego sta se desi pa ih tijelo ne unisti.
Mozes ti vjerovati u cuda, i u krajnjem nemam nista protiv ako ce ti to spasiti zivot.
U zdravlje.

Ah....chuda ...a bome i chudesa... pa moguca su. Ali to nije bitno nizasta.
Jer ona mogu doci sa obje strane.... sotona je naime phd prevarant ... i on itekako moze ciniti chuda!

A svjetonazor ... neki ovde izgleda da misle da je to pogled na zemljovid

A jok ...to je ono chega nema bez odgovora na kljucna pitanja ... a prije svega na pitanje ima li zivot (uopce) smisla! Jerbo to pitanje je pitanje svih pitanja ... sve ostalo .... koliko svijet ima dimenzija il dusa kategorija i ostale marginalnosti je drugorazredno. Uopce, bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ... a taj zov je oduvijek i forever i na njega su moguca samo dva uzvrata - ljudski i sejtanski.

Kad pricas o svijetu, istini, bitku i ostalom, to je filozofija. A kad to apliciras, onda su dobiveni rezultati - svjetonazor. Zato drugovi komunisti (danas najbrojniji) ne mogu imati svjetonazor - jer nemaju rezultata

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

harač wrote:

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

Pa u tvojoj blijedoj slici kauzalnog svijeta iskljuceni su najbitniji argumenti i vrijednosti ...npr. pravi uzroci ...krajnje svrhe ... i (konacno) Bozija nadredjenost covjeku i kosmosu.... a meni si doso' prigovarat

harač wrote:

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

Citas ti to...?

underwater wrote:

harač wrote:

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

...Bozija nadredjenost covjeku i kosmosu...

vidi, opet

drugi_profil wrote:Mihajlo, drago mi je sto se ti ili ljudi (nisam shvatio ko iz tvog posta) oko tebe uspjesno bore sa karcinomom i nadam se da ce tako i ostati.
Medjutim, to nisu cuda. To je pozitivan stav tebe i njih kao vjernika. Poznato je da pozitivan stav podize imunitet. Nase tijelo se svakodnevno susrece sa malignim celijama i uspjesno se bori sa njima. Nije pitanje sta izaziva mutaciju, nego sta se desi pa ih tijelo ne unisti.
Mozes ti vjerovati u cuda, i u krajnjem nemam nista protiv ako ce ti to spasiti zivot.
U zdravlje.

Mani se stvari kojima nisi dorastao! Ono sto si ti naucio u tvojoj "vukohebini" znanje je iz 19 stoljeca, obsoletno i praznovjerno, pa ti tvoja edukacija i pismenost ne nude podatke moderne znanosti, jer ti kasas za njom kao Fata za Mujom ili obrnuto!

Ako nemas pojma sto je to moderna znanost, onda bi bilo bar posteno od tebe da o njoj sutis. Spontane remisije karcinoma ili sarkoma znanost nije u stanju objasniti. Dakle, radi se za danasnju znanost o cudesima!

I ne pisi o imunskom sistemu uopce nista, jer ti nemas pojma sto je to, kako je nastao i kako funkcionira. Ako je sve materija, onda mi objasni, na koji bi to nacin nase misli mogle uvjetovati promjene u imunskom sustavu?

Zasto se homeostaza poremeti, i zasto ravnotezu izmedju proliferacije i apoptoze, dakle aneuploidiju provociraju mutacije ili promjene cijelog genetskog koda, to znanost nije u stanju odgonetnuti. "Immune Surveillance" je borba protiv stanica karcinoma, to je cak i Pasteur primjetio, a Thomas i Burnet potvrdili, pa ipak je znanost i danas udaljena od adekvatne terapije razlicitih vrsta kkarcinoma, kojih se detektiralo oko 100 oblika, i nije ih u stanju iskorijenuti, neovisno o kojoj je terapiji rijec.

Medjutim, kod spontane remisije neoplasticnih tumora, bilo da se radilo o karcinomima ili sarkomima, znanost ostaje nijema, jer nije u stanju pruziti bilo koju vrstu objasnjenja. Bar ne za sada, a to onda nije filozofska vrsta argumentacije, nego spekulacija.

harač wrote:

vidi, opet

Aha,,,,, ,,,,,,,,,sto bi se kod tebe moglo vidjeti?

harač wrote:

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

On ima pravo?
Ako si drugog misljenja, onda mi donesi argumentaciju, a ja cu tebi ovdje dati neoborivi argument, da je to istina.
Mihajlo Markovic, jedan sekularni humanist kaze: "Ako covjek odlucuje, sto "treba" raditi, onda se on mora pozvati na jedan moralni kodex, jedan fundament, koji mu ovo "treba" zapovijeda."
Stvar je jasnija i transparentnija od kristala: ako ne postoji fundament, koji ovo "treba" implicira, onda ne postoji uopce nikakva baza, na kojoj bi mi ljudi mogli razlikovati dobro od zla. Ako nema Boga, odakle bi mogla doci ova baza za odlucivanje, sto je dobro a sto zlo? Jedna je stvar opisati povijesna ponasanja i moralne navike nekih naroda, a druga je stvar, napraviti jednu selekciju izmedju njih, i donjeti zapovjed da se moramo drzati nekih od tih navika. Tu se postavlja opravdano pitanje: zasto se moramo drzati nekih od tih normi, a ne drugih? Tko bi tu bio pravedni sudac, i tko bi to mogao pravedno presuditi, kod tolikih naroda i tolikih ljudi?

Evidentan zakljucak se sam po sebi namece: Iskljucivo Bog moze biti zadnja Instancija u donosenju moralnih normi, jer bi se inace ljudi medjusobno pobili, u proteziranju svojih vlastitih moralnih normi i principa.

Dobro mihajlo, shvatili smo tvoj stav. Reci ti nama sta ti hoces od nas?

Za konvencionalnu medicinu su pacijenti koji su preživjeli finalni stadij raka primjeri spontane remisije. Po službenim podacima to se događa u omjeru 1 na 100.000 pacijenata. Ukoliko to usporedimo s rezultatima postignutim u studiji dolazimo do stope spontanih remisija od više tisuća postotaka. To je tako samo statistički i treba promijeniti način razmišljanja, te priznati da spontanih remisija uopće nema.

Kad bi se analizirali izliječeni (tzv. final stage survivors) u raznim zemljama, vrlo bi se brzo ispostavilo da su svi oni bez iznimke primijenili različite nekonvencionalne terapije.

Konvencionalni onkolozi ove su primjere i uspjehe pacijenata jednostavno gurnuli u zadnju ladicu pod naziv "spontana remisija“ ili "čudotvorno iscjeljenje“. Konvencionalna onkologija time vrlo često omalovažava ove uspjehe umjesto da ih pažljivo analizira i spozna koji su zajednički nazivnici takvih "spontanih remisija“.

Zbog ovog gapa, odnosno nistrazenosti i neshvatanja mehanizma remisije bolesti, ljudi kao Miahjlo imaju priliku da uvedu boga i molitvu u cijelu pricu.
Stvar je puno kompleksnija, a jednog dana, mozda i ubrzo, i taj ce se prostor istraziti i zatvoriti za uplitanje religije, kao uostalom i umnogim drugim slucajevima kroz istoriju. Tamo gdje pocinje nauka, prestaje bog.
Ljudi kojima bog nije potreban da putuju kroz zivot ne insistiraju na odgovorima za sve. Prihvataju da neke stvari jednostavno jos ne znamo.

Mihael24 wrote:
On ima pravo?
Ako si drugog misljenja, onda mi donesi argumentaciju, a ja cu tebi ovdje dati neoborivi argument, da je to istina.
Mihajlo Markovic, jedan sekularni humanist kaze: "Ako covjek odlucuje, sto "treba" raditi, onda se on mora pozvati na jedan moralni kodex, jedan fundament, koji mu ovo "treba" zapovijeda."
Stvar je jasnija i transparentnija od kristala: ako ne postoji fundament, koji ovo "treba" implicira, onda ne postoji uopce nikakva baza, na kojoj bi mi ljudi mogli razlikovati dobro od zla. Ako nema Boga, odakle bi mogla doci ova baza za odlucivanje, sto je dobro a sto zlo? Jedna je stvar opisati povijesna ponasanja i moralne navike nekih naroda, a druga je stvar, napraviti jednu selekciju izmedju njih, i donjeti zapovjed da se moramo drzati nekih od tih navika. Tu se postavlja opravdano pitanje: zasto se moramo drzati nekih od tih normi, a ne drugih? Tko bi tu bio pravedni sudac, i tko bi to mogao pravedno presuditi, kod tolikih naroda i tolikih ljudi?

Evidentan zakljucak se sam po sebi namece: Iskljucivo Bog moze biti zadnja Instancija u donosenju moralnih normi, jer bi se inace ljudi medjusobno pobili, u proteziranju svojih vlastitih moralnih normi i principa.

Sve si dobro rekao i donio pogresan zakljucak. Dobro i zlo su samo konstrukcije ljudskog uma. Ako ja spalim zohara za mene je to dobro a za zohara zlo. Pravednog suca nema. Ne moramo se drzati normi. Sve bjelosvjetske norme su konstrukt covjeka. Moral je ljudski konstrukt. Pravo takodje. Koncept dobra i zla. Nista samo po sebi nije dobro ni lose.

Problem je kada neko te konstrukte ljudi, kao npr moral, ovakav ili onakav uzme i proglasi apsolutnom istinom, koja naravno to nije niti uopste postoji. Onda imamo lov na vjestice, ljudi se spaljuju, raznose dinamitom i vode ratove.
Naravno, i bez ikakvih pravila, postoji mogucnost da se ljudi poubijaju. Tu dolazi nesto drugo, iznad svega. Zove se ljubav.

Naravno, vecina ljudi koja je u strahu ne moze da shvati da ne postoji nista, nikakva referenca, kodeks, moral, pa onda pokusavaju da se zadovolje nekih izmisljotinama tipa Boga jer jednostavno osjecaju strah...
Svi ti kodeksi koje smo proizveli su lokalnog karaktera, samoproglasene apsolutne istine, primjenjive uglavnom samo na jedno podneblje/narod, wannabe apolutne istine.
Samo jedno pitanje: koja je religija u pravu je dovoljno da pokaze relativitet svih religijskih sistema. Nesto sto pretenduje da bude apsolutna istina je mnogo savrsenije, covjeku imanentno, prirodno i ne moras ga ugoniti u to.
Ja zelim da vjerujem da je to cista ljubav. Iako, i tu imam rezervu zbog ljudske prirode (Homo homini lupus) ali vjerujem da se tu radi o primjercima homo sapiensa koji su duhovno zalutali.

EDIT Sad vidjeh da je Miki u Banovicima...

Mihael24 wrote:

harač wrote:

underwater wrote:bez Bozije zabrane nema usmjeriteljskog zova ka dobru ...

ko iz vedra neba bubnu glupost bez bilo kakve naznake da će uslijediti i pokušaj argumenta... ah, ti vjernici

On ima pravo?
Ako si drugog misljenja, onda mi donesi argumentaciju, a ja cu tebi ovdje dati neoborivi argument, da je to istina.
Mihajlo Markovic, jedan sekularni humanist kaze: "Ako covjek odlucuje, sto "treba" raditi, onda se on mora pozvati na jedan moralni kodex, jedan fundament, koji mu ovo "treba" zapovijeda."
Stvar je jasnija i transparentnija od kristala: ako ne postoji fundament, koji ovo "treba" implicira, onda ne postoji uopce nikakva baza, na kojoj bi mi ljudi mogli razlikovati dobro od zla. Ako nema Boga, odakle bi mogla doci ova baza za odlucivanje, sto je dobro a sto zlo? Jedna je stvar opisati povijesna ponasanja i moralne navike nekih naroda, a druga je stvar, napraviti jednu selekciju izmedju njih, i donjeti zapovjed da se moramo drzati nekih od tih navika. Tu se postavlja opravdano pitanje: zasto se moramo drzati nekih od tih normi, a ne drugih? Tko bi tu bio pravedni sudac, i tko bi to mogao pravedno presuditi, kod tolikih naroda i tolikih ljudi?

Evidentan zakljucak se sam po sebi namece: Iskljucivo Bog moze biti zadnja Instancija u donosenju moralnih normi, jer bi se inace ljudi medjusobno pobili, u proteziranju svojih vlastitih moralnih normi i principa.

za razliku od @underwater, ovo jeste bio pokušaj argumenta. na žalost i predvidljivo slab pokušaj, i pored samouvjerenosti ("neoborivi argument" )

Mnogi se plaše smrti, ali ona ne postoji!?

viđoh na Havazu...doduše nisam stigao tekst pročitati da vidim jel neka šuplja ala Mišak ili ne ...al ako nema smrti nema ni dženita ni džehenema, ni koka, ni vatri i ostalih bajki

Mnogi se plaše smrti, ali ona ne postoji!?

Ko se plasi smrti? Ateisti sigurno ne. Za nas je to kraj puta, kad je prirodna, najcesce je i dobrodosla.

sherbett wrote:

drugi_profil wrote:

Mnogi se plaše smrti, ali ona ne postoji!?

Ko se plasi smrti? Ateisti sigurno ne. Za nas je to kraj puta, kad je prirodna, najcesce je i dobrodosla.

vjernici bi trebali još manje da je se plaše ..

Tačnije oni se plaše najviše, toliko da vjeruju i prihvataju iracionalno kako bi obuzdali toliki strah. Također je tačno da i kod nekih pregori, pa im nije bitan ni vlastiti ni tuđi život jer ih čeka obećani, vječni, bajniji.

Ja je se ne plašim, plašim se jedino patnje urokovane nekom teškom bolešću, a da ne vjerujem u život poslije smrti vjerovatno bi došao u iskušenje da "odbacim" Boga, da ga odbacim zbog činjenice da fakat mnogo ljudi na ovom svijetu pati, pati ne svojom krivicom, pate od rođenja bolesni, pate oni koji su nastradali zbog tuđih loših postupaka, pate bespomoćni koje iskorištavaju oholi, i zbog tih koji pate zbog drugih ja ne mogu da prihvatim smrt kao kraj,bilo bi nepravedno s Božije strane da im ne pruži drugu priliku.

A ovo, od strane ateista, "hladno" prihvatanje smrti kao "kraja puta", ja ne mogu da prihvatim, ne mogu da prihvatim to da se nekada ponovo nećemo sresti s dragim osobama koje su nas "napustile", i jedino to me može umiriti, jedino to me može osloboditi tuge, a ponekad me čak može i učiniti radosnim to što vjerujem da ćemo se nekad, negdje, ponovo sresti.

Great Cornholio wrote:
A ovo, od strane ateista, "hladno" prihvatanje smrti kao "kraja puta", ja ne mogu da prihvatim, ne mogu da prihvatim to da se nekada ponovo nećemo sresti s dragim osobama koje su nas "napustile", i jedino to me može umiriti, jedino to me može osloboditi tuge, a ponekad me čak može i učiniti radosnim to što vjerujem da ćemo se nekad, negdje, ponovo sresti.

A meni je bas ta svjesnost da je smrt "kraj puta" poticaj da prema ljudima budem fer jer je zivot kratak i nema popravnog.

MedenoSrce wrote:

Great Cornholio wrote:
A ovo, od strane ateista, "hladno" prihvatanje smrti kao "kraja puta", ja ne mogu da prihvatim, ne mogu da prihvatim to da se nekada ponovo nećemo sresti s dragim osobama koje su nas "napustile", i jedino to me može umiriti, jedino to me može osloboditi tuge, a ponekad me čak može i učiniti radosnim to što vjerujem da ćemo se nekad, negdje, ponovo sresti.

A meni je bas ta svjesnost da je smrt "kraj puta" poticaj da prema ljudima budem fer jer je zivot kratak i nema popravnog.

A šta da bude poticaj ljudima prema kojima život nije bio fer, koji pate bez nade da ta patnja može prestati, šta takvom čovjeku reći, šta reći onoj majci iz Srebrenice koja je pogubila sve najdraže, koju je život nepravedno kaznio, šta njoj, sem vjere u Boga, može uliti nadu da će njena patnja nekada prestati?

Great Cornholio wrote:
A šta da bude poticaj ljudima prema kojima život nije bio fer, koji pate bez nade da ta patnja može prestati, šta takvom čovjeku reći, šta reći onoj majci iz Srebrenice koja je pogubila sve najdraže, koju je život nepravedno kaznio, šta njoj, sem vjere u Boga, može uliti nadu da će njena patnja nekada prestati?

Smrt je kao i rađanje sastavni dio života i to vjere sa kojima sam se ja susretala, u svojim učenjima i prikazuju kao nešto čemu se treba radovati. Nju ništa ne može utješiti osim same smrti.

MedenoSrce wrote: Smrt je kao i rađanje sastavni dio života i to vjere sa kojima sam se ja susretala, u svojim učenjima i prikazuju kao nešto čemu se treba radovati. Nju ništa ne može utješiti osim same smrti.

Pa može te smrt radovati jedino ako vjeruješ da smrt nije kraj, radovanje pri pomisli na smrt kao na kraj patnje, kao "rješenje" patnje, je simptom teške depresije.

Great Cornholio wrote:Ja je se ne plašim, plašim se jedino patnje urokovane nekom teškom bolešću, a da ne vjerujem u život poslije smrti vjerovatno bi došao u iskušenje da "odbacim" Boga, da ga odbacim zbog činjenice da fakat mnogo ljudi na ovom svijetu pati, pati ne svojom krivicom, pate od rođenja bolesni, pate oni koji su nastradali zbog tuđih loših postupaka, pate bespomoćni koje iskorištavaju oholi, i zbog tih koji pate zbog drugih ja ne mogu da prihvatim smrt kao kraj,bilo bi nepravedno s Božije strane da im ne pruži drugu priliku.

A ovo, od strane ateista, "hladno" prihvatanje smrti kao "kraja puta", ja ne mogu da prihvatim, ne mogu da prihvatim to da se nekada ponovo nećemo sresti s dragim osobama koje su nas "napustile", i jedino to me može umiriti, jedino to me može osloboditi tuge, a ponekad me čak može i učiniti radosnim to što vjerujem da ćemo se nekad, negdje, ponovo sresti.

Vidis li koja snaga treba da bi bio ateista? Da potpuno prihvatis da je kraj u onoj raci u koju spustis oca, majku...?
Sve sto ostaje iza nas su nasa djela prema drugim ljudima. Ima kod vjernika mudra izreka: samo ono sto das, to je tvoje. Ali je pogresno ako to dajes jer se nadas nagradi u drugom zivotu. Mislim, dobro je pomagati ljudima iz bilo kakve pobude, ali ateisti su u tom iskreniji.

Sta reci majkama ubijene djece? Nista. Njima se ne moze nista reci. Upravo je to dokaz da boga nema jer na ovom svijetu pravdu dijele samo ljudi, a od boga ni traga. Pravda bi bila da takvi neljudi smjesta nestanu i odu u pakao/dzehenem, da oni dobri ne pate na ovom svijetu. Da ti kazem posteno, jel ti mislis da je neka utjeha to sto ces sresti dijete u raju, a ovamo si decenijama zivjela slomljenog srca kao avet bez sposobnosti da se nasmijes... nije to nikakva utjeha. Jedina pravda bi bila vratiti dijete majci, zivo.
A to su cuda, a njih kako znamo, nema. Sto me navodi na pomisao ili da boga nema, ili ga zaboli q. za nas, ili uziva u nasim patnjama. Ako ga dakle ima, ja i on nikako ne djelimo isti moral, i definitvno smo na suprotnim stranama.
Posto ne vjerujem u stvari koje se ni na koji nacin ne percipiraju, osjecaju, dokazuju, onda je zakljucak da boga nema, a ljudi su ga izmislili da im bude lakse u surovom svijetu.

utjeha za takav gubitak Cornholio nije Bog, nego nada da ce se zlocin kazniti
kad spominjes da se nadss da ces se poslije smrti sresti ponovo sa dragim osobama to mi nekako zvuci previse za traziti od bilo kog, pa cak i od samog Boga
muslimani su se vjerujem fino ogradili od ovakvih nadanja rekavsi da na Sudnjem danu niko nikoga nece poznavati....znam ja da bi bilo lakse drzati se za ruke sa roditeljima, bracom, kim god, ali ako takvo sta i postoji sami smou tom trenu sa sobom i svojim djelima naravno
covjek je sam i kad misli da nije, tako i u smrti....no to ne treba da nas brine....nasa paznja treba biti usmjerena nasim djelima i nacinom na koji zivimo ovaj zivot