nasa wrote:@supercali
Realno, iz ateisticke perspective svake godine odgovaraju jer bi to bila prica ala deda mraz, zato mi je bilo cudno tvoje cudjenje.
Sto se tice povoda koji su mene naveli na preispitivanje vijednosti, same sebe, vjere i sl. pisala sa to vise puta...otisla vani da se skolujem, promijenis drustvo, nema roditelja, autoriteta u bilo kojoj pojavi...dodje samo po sebi da preispitas zasto si takav kakav jesi, kakav mozes biti, zasto nesto ne/cinis itd. Inace smatram da su to za vecinu godine kada preispituju sebe i donose neke bitne izbore pa, i pitanje vjere...kod mene je bilo naglaseno i intenzivno zbog okolnosti...krene od malih pitanje, kako se oblacis, da li probati alcohol, da li imati momka....dodje do pitanja morala generalno, vjere itd.
Slagala bih kad bih rekla da znam sta je bilo presudno....Sjecam se da sam neka pitanja rijesila odmah kao recimo da mogu biti identitetom muslimanka bez da vjerujem jer to su poslijeratne godine, osjecala sam pripadnost narodu, drustvu koje se vecinom izjasnjavalo kao muslimani zatim pitanje razlicitih religija mi je od pocetka bilo problematicno, mozda zato sto sam se nasla u krscanskom okruzenju, uvidjela sam da ljudi vjeruju na isti nacin ali i da razvijaju velike predrasude prema drugim religijama itd.
Djeluje to sve bezveze i usputno kad se ovako pise ali jedna godina je za mene bila patnja, sve sam dovela u pitanje i nisam uspijevala da poslozim.Otvorilo mi se million pitanja bez odgovora sta sam ja, sta je od onog sto cinim stvarno ja, a sta je samo prilagodjavanje okolnostima...
Uz sve to sam se zanimala i za vjeru....e sad vjernici ce to shvatiti, ne znam trenutak u kojem sam ja to srocila u glavi u neki stav, u rijeci kojim potvrdjujem vjeru ali sjecam se trenutka kad je vjera dobila u meni smisao, imas osjecaj to je to, sad sve stoji gdje treba i taaaaajjjjj osjecaj u srcu, dusi....
Pa nije problem u vjerovanju, naravno da je to covjekova egzistencijalna potreba (od vjerovanje u duhove predaka, toteme, carobnjastvo i magiju do danasnjih svjetskih religija i new age pokreta), medjutim ta potraga za smislom u vjeri, trenutak kojeg si ti okarakterisala kao
trenutak kada je vjera u meni dobila smisao, gotovo uvijek zavrsi sa tebi najblizom relgijom, sto znaci da to nije nekakvo mistcno traganje, nego se vise radi o konformizmu. Ocito je da si kroz religiju osmislila svijet kojim si okruzena i osjecas se sigurnim u svoje stavove i ideje, jer se uglavnom podudaraju s tvojim okruzenjem. To je ono sto je Fromm nazvao
okvirom orijentacije, i ateisti nisu ikljuceni iz toga jer i nasi stavovi produkt su istrazivanja nekih drugih filozofija i stajalista.
U ovom kontekstu, iako religije sadrze mnoge iracionalnosti, posebno su privlacne jer pretendiraju da odgovore na sva pitanja koja covjek postavlja pred njih, a nude i nagradu.
....
