Na cemu ateisti baziraju svoj svjetonazor?

[Lalena]

Lalena jesi li pocela vjerovati iz straha ili iz nekih saznanja?

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...

Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

[nasa]

Gdje sam napisala da sam ih uopce trazila, napisala sam da ih nisam nalazila, nije mi dolazilo da spontano vjerujem...

Ali sve zajedno je smijesno jer i da jesam stvarno se zadala snpr.15 godina da trazim dokaze i promisljam ne/vjeru, po onom sto si sad napisao, ti bi mi to osporio jer i sedamnaest godina ti je malo da neko fakat izvaga argumente...pa pretpostavljam da bi sa 60 rekao i da je npr.34 malo....upravo to sve zajedno i jeste zezancija nasih uvjerenja, mijenjaju se cak i kad nista poduzimas, ponekad samo zbog vremena koje prolazi...

Nego, da slijedimo tvoju logiku, koliko godina nije malo da kazes da Bog ne postoji?

Ne znam, svasta, nista...ko to zna, postane logicno, prihvatljivo, dobro, zivi u tebi...Bog zna kako

[Leo_alfa]

@leo
pa objasnila sam ti, nemoguce je da na onaj nacin koncipirana tema bude samo za ateiste, a to se stalno trazilo...e kad vam ne odgovara kako moze onda je alternativa bila nikako I nije sve u posjecenosti, da otvorimo vdz bio bi vjerovatno posjecen, a recimo ja nisam bas za takvu temu ....da ne objasnjavam sad razloge....

Iskreno, meni je bas ok sto su svi pisali, vjernici i ateisti. Mozda bi cak bilo i bolje da su se javljali vjernici i drugih religija pored ove 2-3.
Kako god, evo ova tema pravo lici na onu zakljucanu

[dustaban]

Lalena jesi li pocela vjerovati iz straha ili iz nekih saznanja?

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...
Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

Ne brini, proci ce te i to!

[Lalena]

Lalena jesi li pocela vjerovati iz straha ili iz nekih saznanja?

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...
Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

Ne brini, proci ce te i to!

To su mi rekli i drugi, prije nekih dvanaest godina...
Znas, biti musliman, postati vjernik, nije kraj te potrage, ustvari vise novi pocetak... samo sto sada tacno znam u kojem pravcu zelim da idem i da se trudim.

[MyTao]

Mogu reci da sam tokom zivota dosta mijenjala stavove po razlicitim pitanjima.
S druge strane nisam ih bas mijenjala po pitanju vjere u Boga, osim hipoteticki i s tim da sam negdje do perioda 17-te godina bila ateista.

Znaci, do 17. godine si prihvacala stvari za istinu samo kada postoje dokazi... posle 17. odlucila da ti dokazi vise ne trebaju i vjerujes onako, reda radi?
Kod tebe to nesto naopako, obicno djeca do 17. ili 18. vjeruju u bajke koje su culi dok su odrastali, onda sazriju i skontaju o cemu je rijec...

[Lalena]

@leo
pa objasnila sam ti, nemoguce je da na onaj nacin koncipirana tema bude samo za ateiste, a to se stalno trazilo...e kad vam ne odgovara kako moze onda je alternativa bila nikako I nije sve u posjecenosti, da otvorimo vdz bio bi vjerovatno posjecen, a recimo ja nisam bas za takvu temu ....da ne objasnjavam sad razloge....

Iskreno, meni je bas ok sto su svi pisali, vjernici i ateisti. Mozda bi cak bilo i bolje da su se javljali vjernici i drugih religija pored ove 2-3.
Kako god, evo ova tema pravo lici na onu zakljucanu

Nova sam ovdje pa ne znam o kojoj je temi rijec? Zvuci interesantno, voljela bih procitati...

[supercali]

Lalena jesi li pocela vjerovati iz straha ili iz nekih saznanja?

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...

Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

nisi nikad trazila pitanja u islamu i pokusala odgovoriti na njih?

[kerima1]

@leo
pa objasnila sam ti, nemoguce je da na onaj nacin koncipirana tema bude samo za ateiste, a to se stalno trazilo...e kad vam ne odgovara kako moze onda je alternativa bila nikako I nije sve u posjecenosti, da otvorimo vdz bio bi vjerovatno posjecen, a recimo ja nisam bas za takvu temu ....da ne objasnjavam sad razloge....

Kako ne može?
Uostalom kakvo je to ucjenjivanje.

Pa fino ne moze , ne mozes pisati o religijama i traziti da se iskljuce vjernici, ludilo...a vidjeli smo na Ateisticke misli ...kako vam ide bez vjernika

Plus, krsimo pravila nije dopusteno ovakvo komentarisanje tema po temama

Ateisti nece priznati da ne mogu bez vjernika
U pravu si Naso ona tema 'ateisticke misli' im stoji samo za ukras
Salim se ja neka nas nama u zajednici je opstanak.

[supercali]

Gdje sam napisala da sam ih uopce trazila, napisala sam da ih nisam nalazila, nije mi dolazilo da spontano vjerujem...

Ali sve zajedno je smijesno jer i da jesam stvarno se zadala snpr.15 godina da trazim dokaze i promisljam ne/vjeru, po onom sto si sad napisao, ti bi mi to osporio jer i sedamnaest godina ti je malo da neko fakat izvaga argumente...pa pretpostavljam da bi sa 60 rekao i da je npr.34 malo....upravo to sve zajedno i jeste zezancija nasih uvjerenja, mijenjaju se cak i kad nista poduzimas, ponekad samo zbog vremena koje prolazi...

Nego, da slijedimo tvoju logiku, koliko godina nije malo da kazes da Bog ne postoji?

Ne znam, svasta, nista...ko to zna, postane logicno, prihvatljivo, dobro, zivi u tebi...Bog zna kako

nema malo godina da se kaze da ne postoji bog al realno koliko tinejdzera traga za bogom i tim stvarima?


hoces reci da ti je odjednom doslo da vjerujes u boga i to je pocelo zivjeti u tebi?

[Lalena]

Lalena jesi li pocela vjerovati iz straha ili iz nekih saznanja?

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...

Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

nisi nikad trazila pitanja u islamu i pokusala odgovoriti na njih?

Pa vidis, taman kada sam ja pomislila da mi se u zivotu sve poslozilo, dozivjela sam najveca iskusenja... kazu da je obicno tako, i to je najveci test necije vjere... Imala sam toliko problema, cijeli zivot mi se prevrnuo naopacke, tako da sam hitno trebala odgovore na najkompleksnija pitanja, koja se inace ne bih ni sjetila pitati... i ne samo odgovore, trebala mi je utjeha, savjet, snaga, sabur, i lijek, da kroz sve to prodjem psihicki zdrava...
Da, nasla sam odgovore...

al realno koliko tinejdzera traga za bogom i tim stvarima?

To je najbolje vrijeme da se krene tragati

[supercali]

a nisi ti to sama rijesila nego ti je vjera pomogla?





te godine mozda jesu najbolje za poceti tragati za dokazima al koliko njih i trazi u tim godinama?

[Lalena]

a nisi ti to sama rijesila nego ti je vjera pomogla?

te godine mozda jesu najbolje za poceti tragati za dokazima al koliko njih i trazi u tim godinama?

Nije poenta ko je rijesio, na jedan ili na drugi nacin, covjek prevazidje puno toga...
Sta od njega poslije toga ostane/postane, je ono sto je vazno... mislim da bih i bez religije prebrodila, ali to bi bila neka druga ja...



Pa ne znam, o cemu razmisljaju tinejdzeri danas?

[supercali]

a nisi ti to sama rijesila nego ti je vjera pomogla?

te godine mozda jesu najbolje za poceti tragati za dokazima al koliko njih i trazi u tim godinama?

Nije poenta ko je rijesio, na jedan ili na drugi nacin, covjek prevazidje puno toga...
Sta od njega poslije toga ostane/postane, je ono sto je vazno... mislim da bih i bez religije prebrodila, ali to bi bila neka druga ja...



Pa ne znam, o cemu razmisljaju tinejdzeri danas?

pa poenta je ko je rijesio
po ovome pada da je vjera samo bijeg od straha nista vise


o cemu razmisljaju sad me pocinjes zajebavati?

[dustaban]

Nije to tako jednostavno, bila je to vise duhovna potraga, za mene... Uvijek sam bila idealista, pomalo autsajder... u osnovnoj sam se furala na grcku i rimsku mitologiju, vukla sam svugdje nekakav historijski atlas, mislila da je bitno znati napamet imena raznih muzi
Zatim je dosla neka filozofska faza, koja je prerasla u skroz mracnu, rock, pa hipi... Sjecam se da sam napisala jako mnogo pjesama o smrti... Mojim roditeljima zaista nije bilo lahko sa mnom
Ali u svakoj toj fazi, problem su mi bili neki moji licni, moralni standardi, ideali o prijateljstvu, ljubavi, istini... koje nisam htjela da prekrsim, samo zato da bi se "uklopila", pa je i to uklapanje uvijek bilo samo polovicno...
Bilo bi dugo i gotovo nemoguce objasniti rijecima, znas ono "neke stvari su neprevodive u rijeci" (imala sam fazu i Balasevica)...
Zavrsilo se tako sto kada sam pronasla Islam (i to je bilo preko knjiga), tada sam osjetila da sam pronasla pronasla "sebe", i to je predivan osjecaj

Ne brini, proci ce te i to!

To su mi rekli i drugi, prije nekih dvanaest godina...
Znas, biti musliman, postati vjernik, nije kraj te potrage, ustvari vise novi pocetak... samo sto sada tacno znam u kojem pravcu zelim da idem i da se trudim.

Ma shalim se ja...malo. Mislim da ces ostati u islamu, van svake sumnje. To si naslijedila, pa potom prihvatila i to je to. Ne mislim ni ja mijenjati svoje roditelje, zapravo to ne mogu, ali ne mislim mijenjati ni suprugu, to bih fakat mogao, ali necu!
Ali kako god, jasno mi je kao dan da je sve moglo biti drugacije i zato se cudim svakome ko ono u cemu se zatekao pripisuje svojoj odluci, a ono sto jeste njegova odluka tumaci kao nesto sto nije moglo biti drugacije.

Tebi je islam "roditeljsko naslijedje" ali je tvoje prepustanje islamu tvoja odluka.

Moja zenidba je bila moja odluka to je bio "novi pocetak...i tada sam tacno znao u kojem pravcu zelim da idem..." I nakon svih ovih godina ne bih nista mijenjao, ali za razliku od tebe, koja sebe ne moze zamisliti u drugoj vjeri, ja imam hrabrosti reci da bih sebe mogao zamisliti u drugacijem braku.

To nije dilema u smislu vracanja na pocetak i izbor druge opcije. Kojesta, ja samo zelim objasniti kako je idotski vjerovati da nije moglo biti drugacije. U tome je zapravo onaj susstinski problem sa vjernicima. Njih je strah da se zamisle u drugoj vjeri bez obzira sto takvo sto ne bi niti najmanje narusilo vjeru u Boga, naprotiv ojacalo bi je. Ali bi to itekako poljuljalo religiju!
I zato je religijski napor da vjernike veze za sebe, jaci od njihovog vezanja za Boga!

[nasa]

@supercali
Realno, iz ateisticke perspective svake godine odgovaraju jer bi to bila prica ala deda mraz, zato mi je bilo cudno tvoje cudjenje.

Sto se tice povoda koji su mene naveli na preispitivanje vijednosti, same sebe, vjere i sl. pisala sa to vise puta...otisla vani da se skolujem, promijenis drustvo, nema roditelja, autoriteta u bilo kojoj pojavi...dodje samo po sebi da preispitas zasto si takav kakav jesi, kakav mozes biti, zasto nesto ne/cinis itd. Inace smatram da su to za vecinu godine kada preispituju sebe i donose neke bitne izbore pa, i pitanje vjere...kod mene je bilo naglaseno i intenzivno zbog okolnosti...krene od malih pitanje, kako se oblacis, da li probati alcohol, da li imati momka....dodje do pitanja morala generalno, vjere itd.

Slagala bih kad bih rekla da znam sta je bilo presudno....Sjecam se da sam neka pitanja rijesila odmah kao recimo da mogu biti identitetom muslimanka bez da vjerujem jer to su poslijeratne godine, osjecala sam pripadnost narodu, drustvu koje se vecinom izjasnjavalo kao muslimani zatim pitanje razlicitih religija mi je od pocetka bilo problematicno, mozda zato sto sam se nasla u krscanskom okruzenju, uvidjela sam da ljudi vjeruju na isti nacin ali i da razvijaju velike predrasude prema drugim religijama itd.

Djeluje to sve bezveze i usputno kad se ovako pise ali jedna godina je za mene bila patnja, sve sam dovela u pitanje i nisam uspijevala da poslozim.Otvorilo mi se million pitanja bez odgovora sta sam ja, sta je od onog sto cinim stvarno ja, a sta je samo prilagodjavanje okolnostima...
Uz sve to sam se zanimala i za vjeru....e sad vjernici ce to shvatiti, ne znam trenutak u kojem sam ja to srocila u glavi u neki stav, u rijeci kojim potvrdjujem vjeru ali sjecam se trenutka kad je vjera dobila u meni smisao, imas osjecaj to je to, sad sve stoji gdje treba i taaaaajjjjj osjecaj u srcu, dusi....

[supercali]

@supercali
Realno, iz ateisticke perspective svake godine odgovaraju jer bi to bila prica ala deda mraz, zato mi je bilo cudno tvoje cudjenje.

Sto se tice povoda koji su mene naveli na preispitivanje vijednosti, same sebe, vjere i sl. pisala sa to vise puta...otisla vani da se skolujem, promijenis drustvo, nema roditelja, autoriteta u bilo kojoj pojavi...dodje samo po sebi da preispitas zasto si takav kakav jesi, kakav mozes biti, zasto nesto ne/cinis itd. Inace smatram da su to za vecinu godine kada preispituju sebe i donose neke bitne izbore pa, i pitanje vjere...kod mene je bilo naglaseno i intenzivno zbog okolnosti...krene od malih pitanje, kako se oblacis, da li probati alcohol, da li imati momka....dodje do pitanja morala generalno, vjere itd.

Slagala bih kad bih rekla da znam sta je bilo presudno....Sjecam se da sam neka pitanja rijesila odmah kao recimo da mogu biti identitetom muslimanka bez da vjerujem jer to su poslijeratne godine, osjecala sam pripadnost narodu, drustvu koje se vecinom izjasnjavalo kao muslimani zatim pitanje razlicitih religija mi je od pocetka bilo problematicno, mozda zato sto sam se nasla u krscanskom okruzenju, uvidjela sam da ljudi vjeruju na isti nacin ali i da razvijaju velike predrasude prema drugim religijama itd.

Djeluje to sve bezveze i usputno kad se ovako pise ali jedna godina je za mene bila patnja, sve sam dovela u pitanje i nisam uspijevala da poslozim.Otvorilo mi se million pitanja bez odgovora sta sam ja, sta je od onog sto cinim stvarno ja, a sta je samo prilagodjavanje okolnostima...
Uz sve to sam se zanimala i za vjeru....e sad vjernici ce to shvatiti, ne znam trenutak u kojem sam ja to srocila u glavi u neki stav, u rijeci kojim potvrdjujem vjeru ali sjecam se trenutka kad je vjera dobila u meni smisao, imas osjecaj to je to, sad sve stoji gdje treba i taaaaajjjjj osjecaj u srcu, dusi....

nisam se cudio nego sam postavljao pitanje
a pokusao sam postaviti kao neko malo dijete pa da pokusas to objasniti obicnim rijecima koje bi neko dijete moglo razumjeti
a vidim nisi uspjela

za presudni momenat

ajde da te pitam i da prokomentarisem ovu tvoju pricu
zar nije sve to posebno prvu godinu bilo bijeg od stvarnosti?
mislis li da si to mogla prevazici i bez vjere?
moje misljenje je da si se ti izgubila i da nisi imala puno prijatelja koji bi ti zaokupili paznju na neki normalan veseliji nacin pa si se posvetila vjeri
a sama vjera je tako koncipirana da ti ona kao pruza utociste jer sve ostalo je pogubno za tebe
da se razumijemo to je moje vidjenje koje ne moras da prihvatis

da si upoznala decka koji bi te tapsao po ramenu za svaku dobru stvar i da ti je bio podrska cisto sumnjam da bi se okrenula vjeri jer bi isto to sto si nasla u vjeri nasla u tom decku tj podrsku koju ti mentalno daje vjera

svi znamo da kad svaki put pohvalis dijete za nesto dobro ono se osjeca ispunjeno i sretno zar ne
da ne pisem dalje kilometarski post uglavnom shvatas sustinu sigurno

[nasa]

Ali sasvim surotno, mogla sam izlaziti svaki dan, imati momka, raditi sta pozelim...nisam cak vise morala smisljati lazi da roditelje ubijedim da ostanem duze ....
Mozda sam ja bila takav tip osobe koja je morala imati svrhu zasto nesto cini, mozda se neko drugi na mom mjestu ne bi pretjerano zamarao, mozda sam ja samo trazila razlog da ostanem fina i poslusna ne znam fakat ti ne lazem, ili sam pronasla istinu ili sam samu sebe obmanula....shvatam ja da je u ovoj prici izmedju ateista i vjernika prihvatljivo oboje i moguce oboje...

Gledaj, nekad se zaljubis i to te drzi, ma najvaznija stvar na svijetu, okrene ti mozak ali nekad popusti i vratis se u "normalno" stanje
Vjera ti je stanje koje ne prolazi , ateisti cesto navode razne razloge zasto neko postane vjernik ali masa tih razloga ima vijek trajanja, prodju ali vjera ostane....

Ja bih mogla prestati ciniti bilo sta vezano za vjeru, mogu to zamisliti, mogla bih sutra reci svima da ne vjerujem, nemam problem s tim ali mislim da nikad ne bih mogla izbrisati taj trag u meni da sam osjetila da Bog postoji....Negdje je to u meni, uvijek....

[nasa]

@leo
pa objasnila sam ti, nemoguce je da na onaj nacin koncipirana tema bude samo za ateiste, a to se stalno trazilo...e kad vam ne odgovara kako moze onda je alternativa bila nikako I nije sve u posjecenosti, da otvorimo vdz bio bi vjerovatno posjecen, a recimo ja nisam bas za takvu temu ....da ne objasnjavam sad razloge....

Iskreno, meni je bas ok sto su svi pisali, vjernici i ateisti. Mozda bi cak bilo i bolje da su se javljali vjernici i drugih religija pored ove 2-3.
Kako god, evo ova tema pravo lici na onu zakljucanu

Lici, s nesto umjerenijim ucesnicima i manje trolova, a i ova kao i ona namece odgovor da za vecinu ateista vjera je jako bitna pa, makar samo da je mogu negirati

[supercali]

Ali sasvim surotno, mogla sam izlaziti svaki dan, imati momka, raditi sta pozelim...nisam cak vise morala smisljati lazi da roditelje ubijedim da ostanem duze ....
Mozda sam ja bila takav tip osobe koja je morala imati svrhu zasto nesto cini, mozda se neko drugi na mom mjestu ne bi pretjerano zamarao, mozda sam ja samo trazila razlog da ostanem fina i poslusna ne znam fakat ti ne lazem, ili sam pronasla istinu ili sam samu sebe obmanula....shvatam ja da je u ovoj prici izmedju ateista i vjernika prihvatljivo oboje i moguce oboje...

Gledaj, nekad se zaljubis i to te drzi, ma najvaznija stvar na svijetu, okrene ti mozak ali nekad popusti i vratis se u "normalno" stanje
Vjera ti je stanje koje ne prolazi , ateisti cesto navode razne razloge zasto neko postane vjernik ali masa tih razloga ima vijek trajanja, prodju ali vjera ostane....

Ja bih mogla prestati ciniti bilo sta vezano za vjeru, mogu to zamisliti, mogla bih sutra reci svima da ne vjerujem, nemam problem s tim ali mislim da nikad ne bih mogla izbrisati taj trag u meni da sam osjetila da Bog postoji....Negdje je to u meni, uvijek....

strah je vjecan zapamti
to je razlog i vjere u boga jer te decko uvijek moze napustiti a bog koji je tvoje vjerovanje nece nikad
negdje u tebi je uvijek i imaginari prijatelj iz djetinjstva jer je to tvoja percepcija necega a ne drugoga
shvatas poentu?

[Dozer]

@Lalena
Da, fulila si u procjeni totalno, a ja bih zaista volio da mi citiras taj dio u kojem sam ti rekao da si manje inteligentna ili vrijedna, ili bilo sta drugo negativno...

Ali, upravo si sama potvrdila ono sto sam ja rekao i sto su moja iskustva, a to je da ljudi postanu vjernici radi nekog belaja. Nekome je to droga, nekome alkohol, nekome bolest, nekome razocarenje u zivot radi preljube, gubitka posla i sl., a nekome puka materijalna korist, poput onih koji su na vrat na nos postajali vjernici i vehabije, a onda se jos brze zenili i stancali djecu, a sve jer je ona neka saudijska organizacija davala po 800 KM po djetetu u vjerskoj porodici. Ovo je bilo aktuelno prije nekih 10-ak godina, recimo. A ima i masa onih stihijskih, koji su postali vjernici po inerciji mase oko sebe.
Time sam ja rekao da je velika vecina danasnjih vjernika to postala upravo radi neke licne labilnosti, i onda je svako iz svojih razloga opravdanje, ili izlaz, ili olaksanje svog problema potrazio u vjeri.
Ako mene pitas, ovo nije nesto sto se moze nazvati "pronalaskom boga", nego je samo bijeg od zivotne realnosti.

Ako mi ne vjerujes da si to i sama potvrdila, evo sta si rekla:

Pa vidis, taman kada sam ja pomislila da mi se u zivotu sve poslozilo, dozivjela sam najveca iskusenja... kazu da je obicno tako, i to je najveci test necije vjere... Imala sam toliko problema, cijeli zivot mi se prevrnuo naopacke, tako da sam hitno trebala odgovore na najkompleksnija pitanja, koja se inace ne bih ni sjetila pitati... i ne samo odgovore, trebala mi je utjeha, savjet, snaga, sabur, i lijek, da kroz sve to prodjem psihicki zdrava...
Da, nasla sam odgovore...

Ali, pazi nesto - ja ne kazem da ovo nije dobro. Naprotiv, svakome kome je ta vjera pomogla da se iskopa iz nekog belaja, neka je. Ali, tu onda svako takav treba da stavi tacku i da ne ispire mozak drugima s tim. Ne kazem da ti to radis, ali imam i ovakvih kamaru i znam sta pricam.

[nasa]

strah je vjecan zapamti
to je razlog i vjere u boga jer te decko uvijek moze napustiti a bog koji je tvoje vjerovanje nece nikad
negdje u tebi je uvijek i imaginari prijatelj iz djetinjstva jer je to tvoja percepcija necega a ne drugoga
shvatas poentu?

pa shvatam...ne bjezim od toga da je svasta moguce i da covjek mozda na neki nacin kreira ideal u sebi kojeg drzi za Boga ali sta mogu kad je meni to istina...s druge strane istina je i da ni vi ateisti ne moze biti sigurnu da je vjera vjernika potpuno bez osnove ili da zaista ne postoji nesto jos izvan ovog sto vidimo, poznajemo.....

[supercali]

strah je vjecan zapamti
to je razlog i vjere u boga jer te decko uvijek moze napustiti a bog koji je tvoje vjerovanje nece nikad
negdje u tebi je uvijek i imaginari prijatelj iz djetinjstva jer je to tvoja percepcija necega a ne drugoga
shvatas poentu?

pa shvatam...ne bjezim od toga da je svasta moguce i da covjek mozda na neki nacin kreira ideal u sebi kojeg drzi za Boga ali sta mogu kad je meni to istina...s druge strane istina je i da ni vi ateisti ne moze biti sigurnu da je vjera vjernika potpuno bez osnove ili da zaista ne postoji nesto jos izvan ovog sto vidimo, poznajemo.....

vjera vjernika je potpuno bez osnove jer nema nikakav argument za tu vjeru
moje licno vidjenje toga sto si pomenula za to postoji li nesto jos izvan onoga sto vidimo i poznajemo je u znanju
primjeri za to su munja radio talasi i jos mnogo primjera
sada znamo kako munja nastaje dok to prije 1000 godina je bilo bozije davanje
takodje danas znamo da postoje radio talasi bez obzira sto ih ne vidimo al to nismo znali prije 500 godina jer tada nismo imali znanje da shvatimo i munju i radio talase i gravitaciju i jos sto sta
tako i danas mi nemamo znanje jel ovaj univerzum samo mali dio jos nekog veceg prostora u kojem vladaju neki vanzemaljci kojima smo mi neka minijatura u njihovoj spavacoj sobi sa telepatskim mocima da nama upravljaju ili smo samo jedni od mnogih vrsta u svemiru al ne znamo za njih ili stvarno postoji bog kao sto pise u knjigama ( samo sto u ovo zadnje cisto sumnjam)

da ne idemo sad u kontradiktornosti vjerskih knjiga paradoksa i slicno nego cisto onako laicki razmisljajuci

[GAU8]

Kako ne može?
Uostalom kakvo je to ucjenjivanje.

Pa fino ne moze , ne mozes pisati o religijama i traziti da se iskljuce vjernici, ludilo...a vidjeli smo na Ateisticke misli ...kako vam ide bez vjernika

Plus, krsimo pravila nije dopusteno ovakvo komentarisanje tema po temama

Ateisti nece priznati da ne mogu bez vjernika
U pravu si Naso ona tema 'ateisticke misli' im stoji samo za ukras
Salim se ja neka nas nama u zajednici je opstanak.

Ja cu se evo presaltati tamo, da na miru propagiram ideje

[kerima1]

Ja cu se evo presaltati tamo, da na miru propagiram ideje :skoljka

Idi pa kad ti dosadi pisati sam sa sobom tamo vrati nam se.