Dozer wrote:Vala, bas...
Ali, u svakom slucaju, mislim da smo odavno dosli do zakljucaka, tj. odgovora na pitanje iz naslova.
Na čemu dakle....
1)
Nema natprirodnog. Mnogo toga ne znamo, ali ljudsko znanje se konstantno širi. Do sada nismo saznali ništa što je možda na prvi pogled bilo neshvatljivo, a da ga kasnije nismo mogli shvatiti i razumjeti. Trenutno isto tako mnoge stvari ne razumijemo, ali je shodno prethodnom iskustvu
jako vjerovatno da ćemo to u budućnosti moći razumjeti, a da to neće biti ništa "natprirodno". Kažem jako vjerovatno, jer ateista se ne boji priznati da nešto ne zna sa stopostotnom sigurnošću.
2) Ako kojim slučajem i postoji "natprirodni" entitet koji je "voljno kreirao" nama poznati, (kao i nama nepoznate) univerzum, taj entitet je u totalnoj suprotnosti sa sadističnim, narcisoidnim, surovim, ličnim i ljudskim konceptom boga kojeg propagiraju abrahamske religije.
3) Nagrada za dobra djela odnosno altruizam jeste to što su ljudi na osnovu njega uspjeli formirati grupe zasnovane na povjerenju lojalnosti pomaganju, s ciljem unaprijeđenja cijelih grupa, čime
istovremeno pojedinac profitira. altruizam daje statističku prednost u odnosu na rizik. Altruizam je univerzalan u životinjskom svijetu i nije bila potrebna nikakva zapovijed da bi ljude motivirala na dobra djela. To je evolucijski ugrađeno u naš DNK. Na Wikipediji pogledati "prisoner's dilemma equation"
4) Kako nema potrebe za "nagradom" za altruizam, tako nema potrebe ni za kaznu "nealtruizma". Pogledati opet gore navedeni wikipedija članak.
5) NEMA života poslije smrti (bar ne na način na koji ga vide religije). Strah od nepoznatog (smrti) je također jedan od čovjekovih instinkata, zaostavština predaka. No kako smo mi postali samosvjesne životinje, trebao nam je dodatni mehanizam da se nosimo sa našom prolaznošću. Sve ostale životinje koliko nam je poznato uglavnom ne shvataju šta je smrt, i da je to kraj procesa zvanog "život".
Tako su ljudi osmislili koncept života poslije smrti. Ali to što je on nama u prošlosti omogućavao da se izborimo sa strahom od umiranja, ne čini ga tačnim ili istinitim.
Jedini vid naše besmrtnosti je ono što ostavimo za vrijeme svog života: naše potomstvo, naša stvaralačka (ili uništiteljska) djela, i slično.
6) Znanje se ne smije sputavati, već se sticanje znanja treba poticati. Nikad do sada nijedna generacija nije profitirala od znanja koje je ona proizvela, ali su od tog znanje uvijek do sada ogromnu korist imale generacije poslije. Znači opet trebamo biti altruistični, i misliti na duge staze - šta mi možemo ostaviti generacijama iza nas
To bi po mom mišljenju bila neka glavna načela na kojima ateisti baziraju svoj svjetonazor.