Vidim intersantnu temu na forumu pa možda ja kao stari emigrant i dijasporac mogu dati
svoje mišljenje. Kod mene je situacija malo drugačija nego kod drugih, kćeri i sin su mi
oženjeni/udati za Bošnjake (iz BiH i crnogorski Sandžak), ja sam u braku sa ženom is jugoistične
Azije. Prva dva braka su bile Bošnjakinje i propala su mojom krivicom, zbog zaposlenja koja sam
mijenjao i putovao. Žene zahtijevaju ipak neku stabilnost u životu, al eto
ja sam slijedio svoja intersovanja. Često smo mijenjali gradove a nekad i države i razmljivo
je da rijetko koja žena može da živi tako.
Teško bih mogao zamisliti da moja kćer, ili sada već unuka, ima neku vezu
ili brak sa Austrijancem npr. Imao sam dosta bliskih prijateljstava i znam kako austrijske familije
funkcionišu i kako ljudi misle. Mislim da je ono najbolje kod njih i vjerski i tradicionalno ukorjenjeno.
Da bi se jedna žena ili muškarac musliman iz Bosne uklopili u te šeme morali bi da se u velikoj
mjeri odreknu onog izvornog svoga - a to odricanje je po mom mišljenju ranjavanje svog bića,
koje nije toliko očito dok je čovjek mlad ali poslije dobiva sve veću i veću težinu.
Moje kćeri (valjda naslijedile od mene

) su imale uvijek jako izrađenu tu
racionalnu crtu i time su se vodile priliko odabira svojih partnera i muževa. Nikada nisam vršio
nikakv pritisak ni na koga, vrlo rano sam počeo da diskutujem sa svojom djecom kao sa odraslim
ljudima i da im pokazujem da cijenim njihovo mišljenje.