Ljiljan, kršćanski vjerski i heraldički simbol Svetog Trojstva (Otac, Sin i Duh Sveti) davno je prežvakan simbol feudalnog vremena. Naravno da oni koji poštuju svoju prošlost, poštuju i srednjovjekovni ljiljan pod kojim je pao posljednji bosanski Kralj boreći se protiv osvajača sa simbolom polumjeseca.
Nemam ništa protiv ljiljana ni njihove upotrebe ali je meni njihovo značenje upravo to izvorno.
Izborom grba sa ljiljanima 1992. htjelo se ukazati, navodno, na obnovu državnosti i multinacionalni karakter R BiH. Obzirom da je državnost BiH u modernoj povijesti obnovljena kroz antifašističku borbu pod crvenom zastavom, petokrakom i SR BiH, prije će biti da su mudre nacionalističke glave odlučile i rade tako tridesetak godina da nas vrate tamo gdje pripadamo.
Feudalnom dobu.
Moderne evropske nacije, prošavši transformaciju iz naroda u naciju su stvorile svoje nacionalne države, nikako obrnuto. Bošnjaci samim tim jesu osuđeni na nacionalizam jer, između ostalog, BiH po Ustavu nije nacionalna država isključivo Bošnjaka nego država tri naroda od kojih su se dva davno prije Bošnjaka i sticajem okolnosti prometnuli u ostvarene nacije koje teže ujedinjenju sa maticom. Kao što i Bošnjaci teže da BiH bude isključivo njihova nacionalna država. Zato se nacionalistička utakmica nastavlja pa ko koga predribla. Samo što ovo sve nas dobro košta.