Trebali bi svake sedmice Dzemi rahmetli tehvide uplaćivati:
Industrijalizacija Mostara i Hercegovine. Bijedić se snažno zalagao za razvoj privrede, posebno za izgradnju Aluminijskog kombinata u Mostaru i drugih industrijskih kapaciteta.
* Saobraćajna povezanost. Podržavao je izgradnju i modernizaciju puteva te posebno modernizaciju pruge Sarajevo–Ploče, što je bilo ključno za povezivanje Hercegovine s unutrašnjošću zemlje i lukom Ploče.
* Urbanizacija Mostara. U periodu njegovog političkog utjecaja Mostar je doživio snažan razvoj, izgradnju novih naselja i modernizaciju infrastrukture.
* Politički položaj Hercegovine. Jedno od četiri ključna pitanja kojima se bavio bilo je upravo „razvoj Hercegovine i njezina integracija u bosanskohercegovačke okvire“.
* Tokom Drugog svjetskog rata imao je važnu ulogu u organizovanju otpora u Mostaru i Hercegovini. Posebno je učestvovao u organizovanju ilegalne mreže i pomaganju ljudima da odlaze na oslobođenu teritoriju.
Zato se u Hercegovini za njega često govori gotovo legendarnim jezikom: „Bijedić je napravio od Mostara ono što je Mostar tada postao.“ Nije, naravno, sam izgradio Hercegovinu — iza razvoja su stajale ogromne državne investicije, brojni političari, inženjeri, radnici i institucije — ali je kao jedan od najmoćnijih bosanskohercegovačkih političara svog vremena imao izuzetno važnu ulogu u tome da Hercegovina dobije industriju, infrastrukturu i jaču političku poziciju.
1. Aluminij – vjerovatno njegov najvažniji hercegovački projekat
Mostar je imao ogromne rezerve boksita, ali se poslije rata godinama nije uspijevalo izgraditi veliki aluminijski kompleks. Planovi su postojali još od 1940-ih, ali su stalno odgađani zbog novca i drugih političko-ekonomskih problema.
Bijedić je tokom 1960-ih snažno gurao projekat. Posebno je radio na povezivanju rudnika boksita s Energoinvestom, što je stvorilo organizacijske i finansijske uslove za gradnju. 17. januara 1970. upravo je Bijedić položio kamen temeljac Tvornice glinice u Baćevićima.
Zato se Aluminij često navodi kao najbolji primjer njegovog ličnog zalaganja za Mostar i Hercegovinu. Historičar Husnija Kamberović upravo ga izdvaja kao jedan od ključnih primjera Bijedićeve razvojne politike.
2. Pruga Sarajevo–Ploče
Druga ogromna stvar bila je modernizacija željezničke veze prema Pločama.
To nije bila samo lokalna investicija. Za Hercegovinu je značila da se njena industrija može mnogo efikasnije povezati sa Sarajevom, unutrašnjošću Jugoslavije i jadranskom lukom Ploče. Bijedić je, prema Kamberovićevoj biografiji, bio jedan od političara koji su snažno gurali upravo takve infrastrukturne projekte.
3. Putevi i povezivanje Hercegovine
Njegova razvojna politika nije bila samo „napraviti fabriku u Mostaru“. Cilj je bio da se Hercegovina fizički i ekonomski poveže s ostatkom BiH.
Zato su uz industriju išli putevi, željeznica i druga infrastruktura. Kamberović razvoj Hercegovine u tom periodu opisuje kao dio šireg procesa njene integracije u bosanskohercegovačke okvire.
4. Zapadna Hercegovina – politički veoma važna stvar
Ovo je manje poznato, a zapravo je veoma značajno.
Nakon Drugog svjetskog rata zapadna Hercegovina nosila je snažnu političku stigmu zbog ustaškog pokreta i ratnih dešavanja. Bijedić je nastojao skinuti kolektivnu „hipoteku ustaštva“ sa hrvatskog stanovništva tog kraja i uključiti zapadnu Hercegovinu u politički i ekonomski život BiH.
To nije značilo da je negirao zločine ili odgovornost pojedinaca, nego da se protivio tome da čitav jedan kraj i narod budu trajno politički obilježeni zbog ratne prošlosti. To je bilo jedno od važnih pitanja njegove politike prema Hercegovini.
5. Mostar kao industrijski centar
Ovdje je možda najlakše razumjeti zašto ga Mostarci toliko pamte.
Mostar je iz grada koji je prije rata bio prvenstveno trgovačko-obrtnički i regionalni centar prerastao u veliki industrijski grad. Bijedić je bio jedan od ključnih političkih ljudi koji su taj razvoj usmjeravali.
I nije bio samo lokalni političar: od 1967. do 1971. bio je predsjednik Skupštine SR BiH, a od 1971. do smrti 1977. predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, odnosno savezne vlade Jugoslavije.
To mu je davalo izuzetnu mogućnost da lokalne interese Mostara i Hercegovine pretvori u savezne projekte.
