#6301 Re: Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?
Posted: 28/04/2023 10:38
Lijep grad, ali pun seljacina. Realno je svakakve mrake doslo da to nije normalno ... zimi se ne vidi ta ljepota od smoga.
To je konstanta ovih prostora, 1900 je grad imao 15 000 stanovnika. A i nasa gospoda su seljaci za Becku gospodu, takav smo narod.skafiskafsnjak wrote: ↑28/04/2023 10:42Lijep grad, ali pun seljacina. Realno je svakakve mrake doslo da to nije normalno ... zimi se ne vidi ta ljepota od smoga.
Sta je u Bavarskoj? Nemoj Boga ti .... meni je dovoljno izaci na cestu autom i tu vec vidim razliku , a da ne pricam dalje .... nije Sarajevo sto je nekad bilo. Ali mozda grijesim ....kada sam dosao studirati 2000tih, bilo je mnogo ljepse.madner wrote: ↑28/04/2023 11:37To je konstanta ovih prostora, 1900 je grad imao 15 000 stanovnika. A i nasa gospoda su seljaci za Becku gospodu, takav smo narod.skafiskafsnjak wrote: ↑28/04/2023 10:42
Lijep grad, ali pun seljacina. Realno je svakakve mrake doslo da to nije normalno ... zimi se ne vidi ta ljepota od smoga.
Ali to je isto i u Bavarskoj, samo oni nemaju kompleks zbog toga.![]()
Imas par sedmica u godini kada je smog, ove godine cini mi se manje od dvije. Nesto je i do geografije. Reci da je to cijela zima je kao da kazem da u Minhenu non stop pada kisa i puse Fohn.
Ima poveznicu sa stvarnim zbivanjima ali nema veze sa objektivnim stanjem.
kolika je tad bila pismenost medju bosanskim seljacima, a kolika medju njemackim?madner wrote: ↑28/04/2023 11:37To je konstanta ovih prostora, 1900 je grad imao 15 000 stanovnika. A i nasa gospoda su seljaci za Becku gospodu, takav smo narod.skafiskafsnjak wrote: ↑28/04/2023 10:42
Lijep grad, ali pun seljacina. Realno je svakakve mrake doslo da to nije normalno ... zimi se ne vidi ta ljepota od smoga.
Ali to je isto i u Bavarskoj, samo oni nemaju kompleks zbog toga.![]()
Imas par sedmica u godini kada je smog, ove godine cini mi se manje od dvije. Nesto je i do geografije. Reci da je to cijela zima je kao da kazem da u Minhenu non stop pada kisa i puse Fohn.
Ima poveznicu sa stvarnim zbivanjima ali nema veze sa objektivnim stanjem.
Naravno veca kod Njemaca.aston_martin wrote: ↑28/04/2023 13:47kolika je tad bila pismenost medju bosanskim seljacima, a kolika medju njemackim?madner wrote: ↑28/04/2023 11:37
To je konstanta ovih prostora, 1900 je grad imao 15 000 stanovnika. A i nasa gospoda su seljaci za Becku gospodu, takav smo narod.
Ali to je isto i u Bavarskoj, samo oni nemaju kompleks zbog toga.![]()
Imas par sedmica u godini kada je smog, ove godine cini mi se manje od dvije. Nesto je i do geografije. Reci da je to cijela zima je kao da kazem da u Minhenu non stop pada kisa i puse Fohn.
Ima poveznicu sa stvarnim zbivanjima ali nema veze sa objektivnim stanjem.
Sigurno drasticna razlika je bila, i porazavajuce je koliko je BiH bila nepismena, kao i ostatak granice Osmanskog carstva, ali i nepismenost u BiH je prikazana vecom nego sto je zaista bila zbog upotrebe arabice koju Svabe nisu priznavale.aston_martin wrote: ↑28/04/2023 13:47
kolika je tad bila pismenost medju bosanskim seljacima, a kolika medju njemackim?
ima odlican tekst vezan za razdoblje dolaska Austrougarske na ove prostoredr_Evil wrote: ↑28/04/2023 13:55
Sigurno drasticna razlika je bila, i porazavajuce je koliko je BiH bila nepismena, kao i ostatak granice Osmanskog carstva, ali i nepismenost u BiH je prikazana vecom nego sto je zaista bila zbog upotrebe arabice koju Svabe nisu priznavale.
Nepismenost je jos bila izrazenija kod zenskog zivlja, ebi ga.
Nije mi tesko zamisliti da za neku bolest na podrucju Bosne i Srbije se optuzuju sihiri. Kod nas je sve sihir.Blixen wrote: ↑28/04/2023 14:06ima odlican tekst vezan za razdoblje dolaska Austrougarske na ove prostoredr_Evil wrote: ↑28/04/2023 13:55
Sigurno drasticna razlika je bila, i porazavajuce je koliko je BiH bila nepismena, kao i ostatak granice Osmanskog carstva, ali i nepismenost u BiH je prikazana vecom nego sto je zaista bila zbog upotrebe arabice koju Svabe nisu priznavale.
Nepismenost je jos bila izrazenija kod zenskog zivlja, ebi ga.
Endemski sifilis u Bosni
Onaj ko bi napisao istoriju endemskog sifilisa u Bosni, vjerojatno bi time napisao i najvjerodostojniju istoriju Bosne, njezinih praznovjerica i zatucanosti, njezine vjekovne zatvorenosti i odbojnosti prema svemu što je novo, drukčije i strano.
Za razliku od veneričnog sifilisa, ova se bolest ne prenosi spolnim putem, iako ga izaziva ista bakterija (treponema pallidum), nego do zaraze dolazi specifičnim oblicima društvenih kontakata kakvi postoje unutar obitelji ili plemenske zajednice: ljubljenjem, spavanjem u zajedničkoj postelji, upotrebom zajedničkog pribora za jelo...
Austrijance je zaprepastio broj sifilističkih bolesnika u Bosni, naročito u njezinom središnjem dijelu, te u tuzlanskom kraju i Podrinju, ali još više od toga način na koji se domaći svijet prema tome odnosio. U početku ih je bilo nemoguće liječiti jer nisu bili ni svjesni svoje bolesti.
Nedaće su pripisivali urocima, sihirima, prokletstvima, lošoj državnoj upravi, komšijskoj zavisti... Da bi se bolest iskorijenila, bilo je potrebno promijeniti tim ljudima pogled na svijet, modernizirati Bosnu, izvesti je iz srednjeg vijeka. Sociomedicinska operacija kojoj su pristupili austrijski liječnici u Bosni vjerojatno je i najveći takav medicinsko-prosvjetiteljski, ali i medikamentozni zahvat u savremenoj evropskoj istoriji, koji je, pored svega drugog, zadirao u osjećaje samopoštovanja i intimnog srama kod bosanskih muslimanki i muslimana. Kako ljude nagovoriti da ne jedu iz istog sahana i iz iste tepsije?
Borba protiv endemskog sifilisa, koja ozbiljno započinje posljednjih godina devetnaestog stoljeća, potrajat će kroz cijelo razdoblje Kraljevine Jugoslavije i nastaviti se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kada će Nijemci biti tako zgroženi bolešću - a možda i uplašeni da se ne zaraze - da su ustašama naložili, ili su bili suglasni s tim, da zagrebački liječnici židovskoga podrijetla budu odaslani u Bosnu gdje će liječiti narod od sifilisa. Mnogi su slavni medicinari tako spasili glavu, o čemu postoji niz zanimljivih znanstvenih i memoarskih članaka, ali najzanimljiviju knjigu te vrste napisala je poljska liječnica Bronislawa Calczynska Prašek, koja u Memoarima jedne liječnice i drugim spisima, objavljenim 1997. u Zagrebu, piše kako je 1915. s mužem Emilom, također liječnikom, došla u Sarajevo i u Bosnu, gdje će se baviti endemskim sifilisom.
Ova će bolest biti konačno potisnuta tek nakon Drugoga svjetskog rata, iako će se još ponegdje viđati njene posljedice.
Sve super, da koju deceniju ranije nisu odbacivali radikalne misli da treba oprati ruke i instrumente prije operacije.Blixen wrote: ↑28/04/2023 14:06ima odlican tekst vezan za razdoblje dolaska Austrougarske na ove prostoredr_Evil wrote: ↑28/04/2023 13:55
Sigurno drasticna razlika je bila, i porazavajuce je koliko je BiH bila nepismena, kao i ostatak granice Osmanskog carstva, ali i nepismenost u BiH je prikazana vecom nego sto je zaista bila zbog upotrebe arabice koju Svabe nisu priznavale.
Nepismenost je jos bila izrazenija kod zenskog zivlja, ebi ga.
Endemski sifilis u Bosni
Onaj ko bi napisao istoriju endemskog sifilisa u Bosni, vjerojatno bi time napisao i najvjerodostojniju istoriju Bosne, njezinih praznovjerica i zatucanosti, njezine vjekovne zatvorenosti i odbojnosti prema svemu što je novo, drukčije i strano.
Za razliku od veneričnog sifilisa, ova se bolest ne prenosi spolnim putem, iako ga izaziva ista bakterija (treponema pallidum), nego do zaraze dolazi specifičnim oblicima društvenih kontakata kakvi postoje unutar obitelji ili plemenske zajednice: ljubljenjem, spavanjem u zajedničkoj postelji, upotrebom zajedničkog pribora za jelo...
Austrijance je zaprepastio broj sifilističkih bolesnika u Bosni, naročito u njezinom središnjem dijelu, te u tuzlanskom kraju i Podrinju, ali još više od toga način na koji se domaći svijet prema tome odnosio. U početku ih je bilo nemoguće liječiti jer nisu bili ni svjesni svoje bolesti.
Nedaće su pripisivali urocima, sihirima, prokletstvima, lošoj državnoj upravi, komšijskoj zavisti... Da bi se bolest iskorijenila, bilo je potrebno promijeniti tim ljudima pogled na svijet, modernizirati Bosnu, izvesti je iz srednjeg vijeka. Sociomedicinska operacija kojoj su pristupili austrijski liječnici u Bosni vjerojatno je i najveći takav medicinsko-prosvjetiteljski, ali i medikamentozni zahvat u savremenoj evropskoj istoriji, koji je, pored svega drugog, zadirao u osjećaje samopoštovanja i intimnog srama kod bosanskih muslimanki i muslimana. Kako ljude nagovoriti da ne jedu iz istog sahana i iz iste tepsije?
Borba protiv endemskog sifilisa, koja ozbiljno započinje posljednjih godina devetnaestog stoljeća, potrajat će kroz cijelo razdoblje Kraljevine Jugoslavije i nastaviti se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kada će Nijemci biti tako zgroženi bolešću - a možda i uplašeni da se ne zaraze - da su ustašama naložili, ili su bili suglasni s tim, da zagrebački liječnici židovskoga podrijetla budu odaslani u Bosnu gdje će liječiti narod od sifilisa. Mnogi su slavni medicinari tako spasili glavu, o čemu postoji niz zanimljivih znanstvenih i memoarskih članaka, ali najzanimljiviju knjigu te vrste napisala je poljska liječnica Bronislawa Calczynska Prašek, koja u Memoarima jedne liječnice i drugim spisima, objavljenim 1997. u Zagrebu, piše kako je 1915. s mužem Emilom, također liječnikom, došla u Sarajevo i u Bosnu, gdje će se baviti endemskim sifilisom.
Ova će bolest biti konačno potisnuta tek nakon Drugoga svjetskog rata, iako će se još ponegdje viđati njene posljedice.
I kaze...ima dobar hodza u Visokomdr_Evil wrote: ↑28/04/2023 14:21Nije mi tesko zamisliti da za neku bolest na podrucju Bosne i Srbije se optuzuju sihiri. Kod nas je sve sihir.Blixen wrote: ↑28/04/2023 14:06
ima odlican tekst vezan za razdoblje dolaska Austrougarske na ove prostore
Endemski sifilis u Bosni
Onaj ko bi napisao istoriju endemskog sifilisa u Bosni, vjerojatno bi time napisao i najvjerodostojniju istoriju Bosne, njezinih praznovjerica i zatucanosti, njezine vjekovne zatvorenosti i odbojnosti prema svemu što je novo, drukčije i strano.
Za razliku od veneričnog sifilisa, ova se bolest ne prenosi spolnim putem, iako ga izaziva ista bakterija (treponema pallidum), nego do zaraze dolazi specifičnim oblicima društvenih kontakata kakvi postoje unutar obitelji ili plemenske zajednice: ljubljenjem, spavanjem u zajedničkoj postelji, upotrebom zajedničkog pribora za jelo...
Austrijance je zaprepastio broj sifilističkih bolesnika u Bosni, naročito u njezinom središnjem dijelu, te u tuzlanskom kraju i Podrinju, ali još više od toga način na koji se domaći svijet prema tome odnosio. U početku ih je bilo nemoguće liječiti jer nisu bili ni svjesni svoje bolesti.
Nedaće su pripisivali urocima, sihirima, prokletstvima, lošoj državnoj upravi, komšijskoj zavisti... Da bi se bolest iskorijenila, bilo je potrebno promijeniti tim ljudima pogled na svijet, modernizirati Bosnu, izvesti je iz srednjeg vijeka. Sociomedicinska operacija kojoj su pristupili austrijski liječnici u Bosni vjerojatno je i najveći takav medicinsko-prosvjetiteljski, ali i medikamentozni zahvat u savremenoj evropskoj istoriji, koji je, pored svega drugog, zadirao u osjećaje samopoštovanja i intimnog srama kod bosanskih muslimanki i muslimana. Kako ljude nagovoriti da ne jedu iz istog sahana i iz iste tepsije?
Borba protiv endemskog sifilisa, koja ozbiljno započinje posljednjih godina devetnaestog stoljeća, potrajat će kroz cijelo razdoblje Kraljevine Jugoslavije i nastaviti se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kada će Nijemci biti tako zgroženi bolešću - a možda i uplašeni da se ne zaraze - da su ustašama naložili, ili su bili suglasni s tim, da zagrebački liječnici židovskoga podrijetla budu odaslani u Bosnu gdje će liječiti narod od sifilisa. Mnogi su slavni medicinari tako spasili glavu, o čemu postoji niz zanimljivih znanstvenih i memoarskih članaka, ali najzanimljiviju knjigu te vrste napisala je poljska liječnica Bronislawa Calczynska Prašek, koja u Memoarima jedne liječnice i drugim spisima, objavljenim 1997. u Zagrebu, piše kako je 1915. s mužem Emilom, također liječnikom, došla u Sarajevo i u Bosnu, gdje će se baviti endemskim sifilisom.
Ova će bolest biti konačno potisnuta tek nakon Drugoga svjetskog rata, iako će se još ponegdje viđati njene posljedice.
Sve 5