Da se moglo sto vise napraviti, napravilo bi se. Ali nije, a niti ce, jer ne postoje uvijeti za tako sto. Nisu uvijeti samo novac i donacije, nego i ljudi, njihovo znanje, sposobnosti, iskustvo, zrelost,... Proslo je 14 godina od rata i svijetu se u tih 14 godina pokazalo da gradani BiH nisu u stanju (i pored ogromne novcane i moralne pomoci) uspostaviti jednu koliko toliko normalnu i stabilnu drzavu. Ocekivati da ce mozda u narednih 14 godina biti bolje...... Kome su potrebne te iluzije?...Evropi i USA-u? Da su oni toliko naivni ne bi to bile vodece drzave u svijetu.... Gradanima BiH? Da lakse izdrze sa svojom svakodnevnicom, mozda?Prpa.ba wrote:Ja ne vidim zasto ovoliko kukanje i strahovi i nekakav bijes (mada je to bijes pravednika) zbog najavljenog odlaska OHR-a. Ja licno mislim da nam se nista bolje nije i nece moci desiti, a da je bilo pravde, desilo bi se i ranije
Bosnjaci i Bosanci i Hercegovci su "fulili" historijsku sansu koja im se pruzila od 1996. pa do 2005. godine.
Po prvi put su imali vlastitu vojsku pod vlastitom komandom, vlastitu Federaciju i Kantone, gotovo nikakvo tutorstvo "odozgo", milijarde dolara donacija koje su dolazile, i ogromnu blakonaklonost svijeta, desetke hiljada ljudi koji bi se krenuli vracati na teritorije pod privremenom okupacijom, tj. RS.
Ekonomija je krenula u obnovu i nevjerovatne perspektive su se otvarale pred Federacijom.
Medjutim, tu u igru upadaju od naroda birani predstavnici, poznatiji kao "nasi" politicari. Umjesto ekonomskog buma i modernog drustva, desila se regresija u robovlasnicki kapitalizam kroz kriminalnu privatizaciju kojom su ekonomski unistili vlastiti narod i entitet. Poslijeratni optimizam je nestao, vojska je prebacena na "drzavni" nivo, "popularnost" u svijetu nam je opala a donacije su, naravno, popljackane. Povratnici su postali stalno glasacko tijelo SDA u Federaciji i prica o povratku je zavrsena. Narod se je planski ucinilo ovisnim o socijalnoj pomoci, kako bi bio sto podloznije biracko tijelo, tu je zavrsena i prica o ekonomiji.
Umjesto da preuzmemo odgovornost za vlastitu sudbinu kao sto smo to uradili 1. marta 1992., mi smo se povukli pred najezdom kriminalnog olosa unutar vlastitih redova i pred opcim uvjerenjem da ce svijet obaviti posao za nas.
Zato danas, 2009. godine, umjesto ekonomski jake i stabilne Federacije sa vlastitim Oruzanim snagama, koje zahvaljujuci nasim vlastitim parama i lobiranju u svijetu, svakog momenta mogu preci entitetsku liniju i obaviti sto se obaviti mora, i Republike Srpske u kojoj je ekonomija u potpunosti diktirana od strane Federacije, i u kojoj pod zastitom vlastitih policijskih jedinica zive deseci i stotine hiljada povratnika, vecinom mladih koji su spremni stati u odbranu domovine, imamo to sto imamo.
Naivnim i glupim sanjarijama o Drzavi BiH, i gledanjem na drzavni nivo, zanemarili smo, zapostavili i na koncu unistili Federaciju koja je, htjeli mi to ili ne, nasa. I sada se to vraca kao bumerang, koji se ostaviti jako krvav trag na nasem bicu.
Odlazak OHR-a ce nas prisiliti da po prvi put poslije 1992. razmisljamo svojom glavom, a ne glavom Alije,Sulejmana, Harisa, Zlatka i Visoke Glavesine.
Mozda se jos ima sta spasiti.
Eto procitaj komentare pojedinih koji govore o radikalizaciji ...i to ni manje ni vise nego islamskoj u sred Evrope....
I sta ocekivati od drzave koju bi npr. takvi vodili....
i hvala im, nisu nam instalirali nikakve ekstremiste, nego bratski pomogli, ali nama definitivno ne bi bilo pametno okretati se iranu ... nit iran zna sta ce sa nama (imaju oni dovoljno svojih problema), nit mi ne znamo sta cemo sa njima. pusti iran. bolje traziti lokalne saveze. recimo, sa hrvatima iskoristiti mesica i neke politicare pa sa njima cvrst savez praviti. ili lobirati u americi -- tamo ko pametno lobira dobije sve (vidi: kosovo). ima vremena -- ne puno, ali ima. samo ga trebamo dobro iskoristiti.
