Dozer wrote: ↑12/02/2025 14:23
Prije par godina je jedna NVO, za interne potrebe procjene stanja drustva, finansirala studiju u kojoj je primarni tim bio sastavljen od profesora psihologije, ekonomije, sociologije, ekonomije i novinara.
Cilj studije je bio detekcija uzroka sveprisutnog nezadovoljstva ljudi, pri cemu su faktori razmatranja bili migracije stanovnistva, nivo obrazovanja, porijeklo, tradicije, te etno-nacionalni politicki narativ uz religijsku komponentu tokom zadnih 30 godina.
Ciljne grupe su bile generacije izmedju 15 i 70 godina starosti, obuhvacene su mnoge urbane i ruralne sredine sirom BiH, a uzorak je obuhvatao preko 3.000 ispitanika.
Rezultati su bili prilicno interesantni, ali i porazavajuci. U svakom slucaju, pokazali su zasto je sve kako jeste.
Ukratko, ispostavilo se da su skoro svi gradovi pretrpili odredjenu transformaciju u smislu promjene stanovnistva, koje se u Sarajevu desilo oko 70%, Banja Luka 50%, Mostar 30%, Tuzla 22%, itd., dok su neka manja mjesta pretrpila cak i preko 80% poput Visegrada, Vogosce, itd., ali se "sastav" stanovnistva u smislu urbano/ruralno najvise dogodio u Sarajevu.
Utvrdjeno je postojanje ogromne apatije kod generacija 60+, i to u preko 80% slucajeva, a koje su promijenile svoje mjesto zivljenja usljed ratnih dejstava, ali i fakticku nemogucnost prilagodjavanja novoj sredini. Takodjer je u oko 70% slucajeva utvrdjeno postojanje velikog jaza izmedju ovih ljudi i njihove djece, a koja su rodjena u urbanoj sredini, ali su zbog roditeljske nemogucnosti prilagodjavanja upali u "procjep" izmedju onoga cemu ih oni uce i okruzenja.
Tehnika i tehnologija su ovaj jaz dodatno produbili, pri cemu su tradiconalna ucenja od strane roditelja dovela do "izgubljenosti" kod djece u oko 60% slucajeva, a sto je nadalje uzrokovalo potrebu mladjih generacija za "dokazivanjem", sto je dalje vodilo raznim vidovima devijantnog ponasanja, uz neminovni animozitet prema starodjediocima urbane sredine. Ova "izgubljenost" varira od 40% do 80% od mjesta do mjesta.
Detektovano je i izrazeno "grupisanje sa svojima", i to kod svih generacija, u smislu drustvenih preferencija za druzenjem s ljudima istog ili slicnog geografskog porijekla i/ili statusa.
Medjutim, animozitet postoji i u obrnutom pravcu, ali u dosta manjoj mjeri, pa je ovo detektovano kod oko 55% ispitanika, prosjecno.
Porazavajuci rezultati se najvise odnose na cinjenice o stvarnoj i funkcionalnoj (ne)pismenosti (oko 52% generacije mladje od 40, i 28% generacije starije od 40), pogledima i animozitetima u odnosu na etno-vjerske pripadnosti (pogotovo izrazeno kod mladjih, oko 88% slucajeva), vodjenjem pogresnim "istinama" i negiranjem potvrdjenih cinjenica (najizrazenije u RS - 83%, zatim mjesta sa HR vecinom 78%, te mjesta s bosnjackom vecinom 74%).
Itd.
Uglavnom, zakljucak studije se svodi na to da se ovoj zemlji u narednih 20 godina ne pise nista dobro ukoliko se odmah ne pocne aktivno i radikalno raditi na promjeni sveukupnog drustvenog narativa, sa svim pripadajucim segmentima, a sto znaci jacanje obrazovnog sistema, jacanje ekonomskog okvira, doslovna i sveobuhvatna primjena svih zakona, te ciljana, jasna i iskrena edukacija i informisanje kompletnog drustva o svim problemima.
Naravno, ovo se u BiH vise nece desiti.