Drugi Korpus Armije BiH sa sjedištem u Tuzli osnovan je 29. septembra 1992. godine.
U njegov sastav ulaze jedinice sa prostora općina: Tuzla, Srebrenik, Gradačac, Gračanica, Doboj - Istok, Čelić, Brčko, Lukavac, Banovići, Kladanj, Živinice, Kalesija, Sapna, Teočak.
Odredjen period rata Drugom korpusu je pripadao i dio Banjalucko - Dobojske regije(Tesanj, Doboj - Jug, Maglaj, Teslić) te dio Sarajevsko - zeničke kotline(Olovo).
I snage u podrinjskoj enklavi Srebrenice i Žepe su nominalno pripadale Drugom korpusu, iako komanda Korpusa nije imala pravu kontrolu nad njima, a sa strane Armije BiH njima je praktično nadređeni bio Enver Hadžihasanović iz Generalštaba.
Američka obavještajna agencija CIA ga u svom djelu
Balkan Battlegrounds ocjenjuje kao najači korpus Armije BiH. Uopćeno je važio za najorganizovaniji od svih korpusa.
Odbranio je najveću slobodnu teritoriju i vezao na sebe najveće i najače neprijateljske snage.
U njegovoj zoni odgovornosti bio je ogroman prostor od Majevice i Teočaka do Olova, od Vozuće i Ozrena i Doboja do Gradačca i Brčkog.
Od 6 korpusa Vojske Republika Srpske, čak 3 su bila najvećim dijelom snaga usmjereni prema Drugom korpusu Armije BiH. Radilo se o 1. Krajiškom(Banjalučkom), Istočno - Bosanskom(Bijeljinskom) i Drinskom(Zvorničkom) korpusu VRS.
Dok se Istočno - Bosanski i Drinski korpus VRS mogu posmatrati kao obližnji i "lokalni" neprijatelji, 1. Krajiški korpus VRS, najmnogoljudniji i najopremljeniji neprijateljski korpus došao je iz daleke Krajine sa svojim brigadama iz Banja Luke, Prijedora, Sanskog Mosta...(16. krajiška, 43. motorizovana, 5. kozarska, 6. sanska, 1. oklopna, 2. oklopna...) i najveći dio svojih snaga stacionirao oko Brčkog, Gradačca i Doboja. Brigade iz ovog korpusa, najače brigade cijele VRS, na druga ratišta bi odlazile samo tokom većih ofanziva, dok se Drugi korpus protiv njih borio svakodnevno. I Alija Izetbegović i Rasim Delić su izjavljivali da se najžešće borbe vode u zoni odgovornosti Drugog korpusa.
Drugi korpus Armije BiH je bio najbliži Drini i Srbiji što je njegov položaj dodatno otežavalo. Dok su recimo brigade 1. Krajiškog korpusa VRS od početka agresije zapravo predstavljale brigade bivše JNA sa zavidnom organizacijom i iskustvom rata u Hrvatskoj, 2. Korpus je svoj rat započeo sa organizacijom na nivou TO i sa pješadijskim naoružanjem koje se dužilo na smjene, a o nedostatku teškog naoružanja i oklopnih sredstava ne treba ni govoriti.
Drugi korpus Armije BiH je imao najviše poginulih boraca od svih korpusa Armije BiH. Dao je 3 Heroja Oslobodilačkog rata: Hajrudin Mešić, Mehdin Hodžić, Nesib Malkić.
Na prostoru Drugog korpusa nastala je i kasnije elitna jedinica Generalštaba Armije BiH "Crni Labudovi".
Neki od najznačajnijih uspjeha Drugog korpusa:
- 15. maja 1992. na Brčanskoj Malti u Tuzli nanesen je jedan od najtežih poraza bivšoj JNA u svim ratovima tokom raspada Jugoslavije.
- 23. maja 1992. oslobođena je Kalesija kao prvi oslobođeni grad u Bosni i Hercegovini. Prethodno je spriječeno spajanje neprijateljskih snaga iz pravca Zvornika preko Kalesije sa aerodromom Dubrave(Živinice) na kojem je bila stacionirana bivša JNA te neprijateljskim podmajevičkim položajima oko Tuzle, što bi Tuzlu dovelo u okruženje.
- Odbranjen je Gradačac uprkos tome što je VRS tokom 1992. izvodila neprestane napade u cilju okupacije ovog grada koji je imao veliku i taktičku i moralnu vrijednost.
- VRS je uložila svoje najveće snage u proširenje i daljne osiguravanje svog koridora koji je prolazio kroz Brčko a kojim je zapadni dio RS(Banja Luka) bio povezan sa istočnim dijelom RS a zatim i Srbijom. Uz odbranu Gradačca i dijela teritorija oko Brčkog, Drugi korpus nikad nije dozvolio VRS da obezbjedi širok, čvrst i stabilan koridor i sigurnost da bi mogla snage sa koridora premještati na druga ratišta. Da Armija BiH nije vojnički odbranila značajan dio brčanskih teritorija pitanje je da li bi Brčko dejtonskim sporazumom dobio status distrikta ili bi to sve danas bilo Republika Srpska. Na području Posavine VRS je mogla kao nigdje drugdje maksimalno koristiti svoju prednost u oklopno - mehanizovanim sredstvima zahvaljujući konfiguraciji terena(ravnica). Prema ocjeni Rasima Delića, brčansko ratište je bilo najteže ratište u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ali ne samo da da neprijateljska sila nije uspjela odbaciti Drugi korpus daleko od koridora, već ga je on uspjevao povremeno čak i presjeći.
- Odbranjeni su Sapna i Teočak, konstantne mete velikih neprijateljskih ofanziva od 1992. do 1995. godine. Uprkos svom isturenom i krajnje nepovoljnom položaju, izloženi napadima i sa strane Majevice i sa strane Zvornika, Sapna i Teočak nikad nisu pali.
- U novembru 1993. tokom hrvatske agresije na BiH Drugi korpus u sadejestvu sa ostalim jedinicama Armije RBiH oslobađa grad Vareš od ekstremista HVO - a.
- Drugi korpus Armije BiH je dao krucijalni doprinos odbrani Olova i slamanju velike neprijateljske ofanzive "Drina 93" čiji je cilj bio spajanje velikosrpskih snaga sa Romanije sa onima na Vozući i Ozrenu čime bi bio stvoren i drugi("alternativni") koridor između velikosrpskih snaga u zapadnoj Bosni sa onima u istočnoj Bosni i Srbiji. Cilj operacije bio je i presjecanja teritorija pod kontrolom 2. Korpusa od ostatka slobodnih teritorija te na koncu i slom 2. Korpusa što bi prema prognozama neprijatelja dovelo i do kapitulacije RBiH.
- Poznato "groblje tenkova" u mjestu Karuše(Doboj - Jug) nastalo je u vrijeme kada je to područje bilo u zoni odgovornosti 2. Korpusa.
- Na majevičkom ratištu vršena su i ofanzivna dejstva u kojima su uništena sva podmajevička neprijateljska uporišta a neprijatelj potisnut u planinu Majevicu. I na samoj Majevici u teškim borbama uzete su neke od najvažnijih kota poput Grede i Lisače. Drugi korpus se približio i samom vrhu Majevice releju Stolice i tv repetitoru koji se tu nalazio u ali u žestokim borbama ipak nije uspio ovladati njime.
- Na ozrenskom ratištu 1994. godine Drugi korpus je zauzeo strateški izuzetno bitnu kotu Vijenac, što će predstavljati odličan preduvjet za ofanzivna dejstva na vozućkom ratištu i Ozrenu naredne godine.
- 1995. godine u sadejstvu sa Trećim korpusom Drugi korpus oslobađa Vozuću, jedno od najčuvenijih i najznačajnijih neprijateljskih uporišta, a zatim oba korpusa ostvaruju daljne napredovanje u dubine planine Ozrena.
- Jedinice Drugog korpusa učestovale su i na ratištima izvan svoje zone odgovornosti, od okolice Sarajeva pa do Centralne Bosne, a značajan dio jedinica kraj rata dočekao je u Bosanskoj Krajini.
Ostat će upamćene mnoge pojedinačne bitke i poduhvati jedinica ovog korpusa, samo neki od njih:
- Uništavanje oklopnog voza na Gradačcu
- Zarobljavanje ukupno preko 100 neprijateljskih vojnika prilikom oslobađanja kota Lisača na Majevici i Vijenac na Ozrenu u 1994. godini
- Kontranapad Živiničkih Osa na Kruševu u januaru 1994. godine kada u borbi prsa u prsa slamaju ofanzivu na Olovo
- Tajno ubacivanje kalesijskih Crnih Vukova u Maglaj u kamionima kroz punktove VRS prilikom deblokade tog grada u martu 1994.
- Debakl "Arkanovih Tigrova" na Čeliću
- Ubacivanje diverzanata na Majevicu 21. aprila 1993. preko kote Banj Brdo i dizanje u zrak jedne od komandnih zgrada VRS na Majevici, prema podacima neprijatelja imao je gubitke od 33 poginula
Neprijatelj je dobro zapamtio zvorničko - teočansko ratište gdje su mu neubičajno mnogi ginuli visokorangirani oficiri, od komadanata brigada:
- Milan Jović, komadant 1. Majevičke brigade Ugljevik
- Krsto Nedić, komadant 1. Semberske brigade Bijeljina
Do komadanata udarnih jedinica iz sastava dva različita korpusa:
- Branko Pantelić "Panter", Srbijanac, komadant "gardijske brigade Panteri" Bijeljina iz sastava Istočno - Bosanskog korpusa
- Mile Stanošević "Kep", Srbijanac, komadant specijalne jedinice "Vukovi sa Drine" iz sastava Drinskog korpusa
Pripadnike Drugog korpusa Armije BiH se tereti za minimalan broj ratnih zločina, najmanje od svih vojnih formacija koje su djelovale na tlu BiH devedesetih.
edit: Neke sam postove sa ove teme naknadno brisao ili prepravljao jer sam i sam znanja o 2. Korpusu sticao u hodu, pa bih uvidio da sam napisao nešto netačno.