Treba jasno reći: inicijalna "iskra" inflacije je bio covid-19. Točnije, političke odluke provođene tijekom 2020. i 2021. s ciljem borbe protiv epidemije. Prilikom donošenja i provođenja odluka o ograničavanju širenja virusa ekonomska pitanja su se ignorirala. Točnije, zanemarivalo se da će ekonomski problemi u budućnosti imati dalekosežne posljedice po ljudsko zdravlje i kvalitetu života, a ne samo virus.
Raspravljanje o ekonomskim učincima raznih političkih odluka se u vrijeme pandemije proglašavalo nehumanim, a pitanja poput "Koliko će ljudi nastradati od ekonomskih problema koje je uzrokovao covid-19 i reakcija na njega?" su se zataškavala, često moralnim ucjenama.
Da, bilo je jasno kako će nezaposlenost strahovito narasti, ljudi manje trošiti, biti manje poreznih prihoda za javne usluge kao što je zdravstvo ili školstvo te povećati javni dug, ali se smatralo da su to samo kratkotrajni šokovi koji će se "zaliječiti" čim se pobijedi virus. Bar u bogatim državama, koje si to mogu priuštiti.
Zanemarili su se dugotrajni učinci, odjeci naglih ekonomskih šokova nastalih zbog politika kao što su lockdown, zabrana putovanja, prisilno zatvaranje poslova, otežavanje međunarodne trgovine i upumpavanje monetarno-fiskalnih stimulansa u gospodarstva da bi se ona održala na životu. Već sredinom 2021. su odluke iz prethodne godine i s početka 2021. počele dolaziti na naplatu. Ekonomska cijena je najočitija upravo kod inflacije.
U zamjenu za gašenje poslovanja kompanija i prestanak trošenja građana, tj. poslovni i građanski lockdown, dvije su godine davani izdašni stimulansi, kompanijama da ne rade, a građanima da ne troše. Dok je država fiskalno dijelila novac, središnje banke su upumpavale sve više i više novca u financijski sustav ekspanzivnim monetarnim politikama, poznatima kao "printanje novca".
Stope štednje stanovništva su naglo skočile jer im je praktički bilo zabranjeno trošiti novac, a zbog prisilnog zatvaranja većine poslovnih objekata nisu imali ni gdje. U travnju 2020. su građani SAD-a uštedjeli čak trećinu svog dohotka, a tek u drugoj polovici 2021. se mjesečna stopa štednje vraća na pretpandemijske razine, 7 do 8 posto. Isti fenomen se pojavio u EU, gdje su ljudi tijekom 2020. uštedjeli od 20 do 25 posto svojih prihoda.
Inflacija u SAD-u je također ubrzala, sa 7.90 posto u veljači na 8.50 posto u ožujku. Koliko je to ozbiljno, pokazuje podatak da je rast cijena već tri mjeseca veći od rasta plaća. To znači da se, iako plaće rastu u brojčanom iznosu, njima može kupiti manje proizvoda i usluga jer su poskupjeli više nego što su narasle plaće. Inflacija je zbog toga postala glavna politička tema, a središnja banka je već podigla referentne kamatne stope s 0.25 posto na 0.5 posto i najavila još šest takvih povećanja do kraja godine.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/pov ... i_ostalo_d