Nagorno Karabah

[high_volume]

C. Uletiti u sukob i izazvati uletanje Turske. Nastao bi picvajz velikih razmjera sa istim rezultatom...Turska bi na Kavkazu pregazila Rusiju kao plitak potok.

Bayraktar i ANKA mogu goniti Ruse do Moskve....nismo vidjeli kako bi ih Rusi zaustavili.

Uozbilji se

[Nadzornik]

Ono sto sam do sada skuzio je sljedece:


C. Uletiti u sukob i izazvati uletanje Turske. Nastao bi picvajz velikih razmjera sa istim rezultatom...Turska bi na Kavkazu pregazila Rusiju kao plitak potok.

[Guadalajara]

Nakon ovog sukoba...slijedi ili Ukrajina ili Bosna (RS).

Kakva Bosna

[Capljina74]

Kad ne mozes zastititi vojsku na zemlji a ne mozes vidjeti i unistiti protivnika...ti postajes glineni golub.
Bayraktar i ANKA mogu goniti Ruse do Moskve....nismo vidjeli kako bi ih Rusi zaustavili.

Hahahaha...

[Challenger_]

Imao je ovaj lik dva nicka na temi Siirija. Sa jednim pričao normalno a sa drugog ga pucali prenosi.

[pyrocool1]

Kad ne mozes zastititi vojsku na zemlji a ne mozes vidjeti i unistiti protivnika...ti postajes glineni golub.
Bayraktar i ANKA mogu goniti Ruse do Moskve....nismo vidjeli kako bi ih Rusi zaustavili.

E ako si se registrovao samo radi ovoga...nisi morao.
Nije sporno da Turska ima solidne vojne snage i potencijale ali budalastina je ostalo.

[Capljina74]

Tri dana primirja...
Ako je istina razum je pobijedio, klanje stalo...

Samo nek piće pregovori.

Čekamo i zvaničnu potvrdu.

[Challenger_]

E moj efendija. Provaljeni.

[aerodinamika]

Naravno, egzistiraju i autohtoni interesi regionalnih aktera koji nisu bezuslovno determinisani širom slikom i posebnim interesima trećih, velikih aktera.

- Iz perspektive Ankare su najznačajnija dva cilja: 1. Promjena status quo-a u korist Azerbejdžana i još bitniji, da Ankara sebi 2. priskrbi ulogu medijatora i pregovarača na Kavkazu i tako se pridruži Minskoj grupi ili potisne zapadne aktere Minskog formata (USA, Francuska) u vremenu vidljivog slabljenja zapadnih aktera.

Ovaj krvavi konflikt će pokazati da li će, i ako će, u kom će obimu ostvariti ova dva cilja.

EDIT: Eventualni izlazak turskih i ruskih trupa između "sukobljenih strana" (ni malo nemoguće) bi bio jasan znak da je Ankara ostvarila maksimalan učinak. Da li će, sada zavisi od zapadnih aktera, odnosno odnosa prema Sjevernom toku 2, odnosno opipljivim koncesijama Rusiji iza scene... S obzirom da i jedni (tzv. "zapad") i drugi (Turska) imaju reputaciju apsolutno "nedogovorosposobnih", biće BAŠ, ali BAŠ zanimljivo vidjeti koga će Rusi izabrati, ako izaberu ikoga.

ynaci uz rusija i zapad turska je treci igrac

[Guadalajara]

A ovo sto oni zovu gradovima, sto je uz prvu crtu, to su malo veca sela ustvari koliko se da vidjeti vise neke vojne ispostave sa par nekih montaznih zgrada, uglavnom azerska sela jer sve sto ima oblik kuce spaljeno je prije 30 godina

na tom karabahu inace sve su neka razudjena sela, ne znam ni gdje zivi taj narod, osim glavnog grada i Shushe nemas postenog naselja

kaze grad a ono u rangu Stupara

oni kazu da su i branu otvorili, ali za sad nikakav dokaz ne nude, mozda bude za 10 dana

Jelde, sve liči na republiku šumsku, isti metod. Pobiješ i protjeraš domicilno stanovništvo, spališi porušiš što nije tvoje i od gradova i naselja napraviš bespuća i selendre. Karadžiću je uzor bio NK.
Podržavate genocidom napravljen NG, teritorij otet od države priznate od UN-a a na temi Sirija ste se zaklinjali u legalitet i legitimitet.
Nema veze, znamo svi šta je pitanju, latentna islamofobija i bolesna mržnja prema svemu što ima islamski predznak.

Cetnickuk majstore, onaj neskriveni.
Opste prisutan na svim temama. Javljaju se i pravi pravcati cetnici, oni sto su pucali po narodu.
Mislim da nema foruma u ex Yu da okuplja vise cetnika na jednom mjestu. Kazu zlocinac se vazda vraca na mjesto zlocina....
Sreca je nasa, spasasava nas jedino nepristrasna administracija

[emirolini]

Haha cuj Bosna, ko ce se boriti? Starci? Nema nam djece ni omladine. A starci ne smiju od korone.

Ovo sto ima bi se jedva odvojilo od nargile. Uostalom, zasto bi rat i bio? Koji je povod? Ne vidim nesto pretjeranu mrznju jednih prema drugim ili prema trecim osim ovih dezurnih idiota sa komentara na klixu, ali oni su u Minhenu, Becu pa nece bas silaziti na brdoviti balkan da ginu, opet kontam, radi cega?

Uostalom gori sam ja sto ti odgovaram na tu glupost... odoh spavati.

[siljka]

Haha cuj Bosna, ko ce se boriti? Starci? Nema nam djece ni omladine. A starci ne smiju od korone.

Ovo sto ima bi se jedva odvojilo od nargile. Uostalom, zasto bi rat i bio? Koji je povod? Ne vidim nesto pretjeranu mrznju jednih prema drugim ili prema trecim osim ovih dezurnih idiota sa komentara na klixu, ali oni su u Minhenu, Becu pa nece bas silaziti na brdoviti balkan da ginu, opet kontam, radi cega?

Uostalom gori sam ja sto ti odgovaram na tu glupost... odoh spavati.

Ne vidis pretjeranu mrznju? Pa hajmo reci da je bratstvo i jedinstvo ko 1989.
Uzgred, gdje sam naveo ikakve borbe?
Posto su 4 puta u zadnjih 11 mjeseci Turci natamburali najmoderniju ratnu tehniku od Rusa...Pancir, TOR..... rusi ce polako podviti rep kako na kavkazu tako na balkanu. A sta drugo da rade? Sta danas mogu na Balkanu? Jedan ili dva Bayraktar TB2 i rus je u vjecnim lovistima.
Shodno tome...nece na Balkanu pokusavati vise nista...jos jedno Bayraktarenje je previse cak i za sibirske pjandure.
Shodno tome...vo iz laktasa ce jos par puta muknuti u vjetar...tek toliko da pokaze da je ziv i nestati sa scene.
U roku 2-3 godine BiH ce postati normalna drzava...s jednim predstavnikom, jednim narodom i dvije nacionalne manjine....sto i jest normalno...samo je vlaha potrebno malo Bayraktariti da se dozove pameti.

[MoodSwingeR]

Bilo bi lijepo da ovo stane što prije - žali Bože djece koja su izginula. Tim više ako je ovo (polu)dogovoreni sukob koji se nametnuo kao neizbježan kako bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke. Zbog čega ovakvo razmišljanje?

U razgovoru za BBC servis na ruskom jeziku 2011. godine, nekadašnji prvi predsjednik Armenije, Levon Ter-Petrosjan, priznaje da je dao sve od sebe da dođe do sporazuma i trajnog mira još 1997. ali da struja koju su predvodili Armeni iz Nagorno-Karabaha (u daljem tekstu Arcakovci) nije htjela da čuje ni za kakvo ustupanje teritorija u zamjenu za trajni mir. Umjesto toga, on je proglašen za defetistu i pomalo izdajnika, pa je morao odstupiti, a na njegovo mjesto je došao Arcakovac Robert Kočarijan. Od svih narednih pregovora nije bilo ništa.

Od svih podudarnosti koje naši uvaženi forumaši pokušavaju povući sa našim prostorima, ova se doima kao najizvjesnija - taj tragični zagrljaj između matice i zajednice koja je ostala neposredno izvan matice (Arcakovci, Hercegovci, Srbi 'prečani', Sandžaklije, Kosovari...) i teži pripajanju matici. Ljudi u matici sa simpatijama gledaju na privrženost nacionalnom pitanju svojih sunarodnika preko granice i žele im pomoći u "pripajanju matici", ali samo do određene granice, nakon koje su ih ipak voljni pustiti niz vodu. Sa druge strane, "prečani" svoje najbistrije potomke šalju u maticu, u kojoj se oni probijaju do samog vrha forsirajući usput ideje o nacionalnom ujedinjenju po svaku cijenu. Onog trenutka kad ta cijena postane previsoka za maticu, prečani su ti koji se pobrinu da se napori nastave bez obzira na njihovu destruktivnost. Da se stvari definitivno ne daju rasplesti bez ogromnih žrtava dodatno se brine globalna dijaspora, koja, radikalizirana, šalje resurse, pa i ljudstvo, da se "borba za našu stvar" nastavi.

U Armeniji su Arcakovci na jakim položajima - Robert Kočarijan i Serž Sargsjan su, recimo, dugo godina bili predsjednici Armenije. U takvim okolnostima nije dolazilo u obzir bilo kakvo "popuštanje" u pozicijama spram Azerbejdžana. Zbog tako radikalnih, nepopustljivih stavova, čini se da je Armenija prespavala zadnjih 25 godina sa stavom - mi imamo šta hoćemo, okružili smo se spaljenom zemljom i spalit ćemo još ako treba, nema popuštanja, dok protivnik ne popusti i ne prizna stanje ovakvo kakvo smo napravili.

Moguće je da je došlo do (samo)poređenja sa Izraelom i zaključka da je ovakav stav ispravan i da će uroditi plodom na duge staze. Radikalni Arcakovci su pri tome uporno zanemarivali činjenicu da je teritorijalna situacija nastala u post-sovjetskom vakuumu države, vojske i prava i da su okolnosti bile takve da se do 1994. postigne dobra vojna situacija. U okolnosti donekle spada i sreća i tranzicijski haos u nespremnom Azerbejdžanu, koji su pomogli itekako motiviranim, odvažnim i nabrijanim armenskim trupama da ostvare maksimalne vojne uspjehe.

Kada se prašina slegla, zaboravljene su okolnosti i sreća, a ostali su mitovi o vlastitoj hrabrosti i superiornosti, neophodni za preživljavanje siromašne post-tranzicijske zemlje. U takvoj situaciji, nije bilo moguće promijeniti stav Arcakovaca o potrebi za pregovorima. Kako su se stvari na geopolitičkoj sceni promijenile (o globalnoj politici i hologramima će vam vaziti mnogo pametniji forumaši od mene), došlo je možda i vrijeme da se i ovo pitanje riješi.

Nikol Pašinjan je došao na vlast umjesto Arcakovca Sargsjana, čime se počeo otvarati put ka promjeni armenskog stava. No, stav se ne može promijeniti preko noći, jer se time zadire u nacionalnu mitologiju. Ako bi Pašinjan pokazao spremnost na bilo kakve ustupke, istog trenutka bi letio sa svoje pozicije kao izdajnik "nacionalne stvari", pa bi završio kao i Ter-Petrosjan. Ako bi, međutim, došlo do promjene stanja na terenu, onda bi možda i armenski stav pretrpio korekciju. Do promjene stanja na terenu može, dakako, doći jedino oružanim sukobom.

Azeri su pokrenuli najveću i najuspješniju ofanzivu do sada, uz neočekivano efikasnu upotrebu dronova za uništavanje većih i manjih stacionarnih meta, uključiv i oklop, atriljeriju i PVO. Snimci njihovih dejstava su vrlo uvjerljivi, ali ipak treba imati na umu da Arcakovci imaju na stotine zarobljenih azerskih tenkova, te ostale mehanizacije, kao i mnoštvo zastarjelih vozila sovjetske proizvodnje koje mogu poturiti da se na njima iskaljuju Bayraktari ili šta već krstari tim nebom ovih dana. Snimci uništavanja mnogobrojnih arcakovskih i armenskih oklopa i oruđa su dosta vizuelno upečatljivi, pa ostavljaju dojam strateškog razaranja armenskih odbrambenih struktura i velikih gubitaka koji oslikavaju nemoć da se suprotstave protivniku, dok, na drugoj strani, jačaju moral Azera i ostavljaju utisak vojne nadmoći.

To ne znači da ovaj rat nije stvaran, naprotiv. Gine se, nažalost, i na jednoj i na drugoj strani. Azeri su krenuli u opsežan napad i pokušavaju zaposjesti teritorije kako na sjeveru, tako i na jugu, uz rijeku Aras na granici sa Iranom. Na tom pravcu su, čini se, ostvarili popriličan uspjeh, čiji će obim biti poznat kada se uspostavi primirje. Na sjeveru su, a moguće i na jugu, dodatno ušli u samu teritoriju Nagorno Karabaha. Na taj način došlo je do promjene stanja na terenu koja armenskom predsjedniku (kao onomad Tuđmanu i Miloševiću) omogućava "zavrtanje ruku" Arcakovcima i prisiljavanje na one iste ustupke koje su mogli dobiti 1997. - povrat svih azerskih područja izvan Nagorno-Karabaha za pregovore o njegovom prelaznom statusu bez prejudiciranja ishoda, koji bi vjerovatno vodio osamostaljenju od Azerbejdžana.

Ukoliko Arcakovci ne popuste, može im se ukazati da, napredovanjem Azera dolinom Arasa, pa, preko Khoda Afarin brane i dolinom rijeke Bazarçay (Vorotan) na sjever, potencijalno dolazi do prekida laçınskog koridora, čime se Nagorno-Karabah praktički izolira od Armenije. Ovo sve Azeri mogu ostvariti ne zalazeći ni milimetra u Nagorno-Karabah. Armenija, predvođena Pašinjanom, u takvoj situaciji može reći da ima "vezane ruke" i da im, sa tačke međunarodnog prava, ne može puno pomoći, osim donekle ljudstvom i logistikom. Sa druge strane, Azeri Arcakovcima mogu obećati vraćanje teritorija na sjeveru i jugoistoku, kako bi Nagorno-Karabah opet bio cjelina pod jednom upravom. Sve se ovo može dogovoriti bez prejudiciranja končnog statusa NK, mada bi bilo glupo da Arcakovci vrate koridore sa Armenijom (Kalbajar, Laçın, Qubadli i Zangilan) bez samostalnosti uz koridor ili de facto skoro samostalnosti uz međunarodne garancije za koridor.

Ako se primirje učvrsti, a pregovori urode plodom, onda ovo razmišljanje i nije fantazija iz domene teorije zavjere. Ako primirje ne zaživi i pregovori ne krenu sa mrtve tačke, onda se, nažalost, rat nastavlja, a sve opcije ostaju otvorene.

[siljka]

Ovaj gore post je poprilicno inteligentan.
Samo da dodam...sve ovo mrda sa mrtve tacke kad se malo vojno potprasi ili zazvecka oruzjem.
To se nadodaje na onu moju tvrdnju prije da je nadam se Bosna sljedeca na redu.
Ne nuzno vojno...mozda malo zveckanje oruzjem...a znate kakvi su cetnici borci kad ih napadne organizovani protivnik....vidjeli smo u Oluji1995
A ogromna vecina Srba u Bosni su cetnici...prema tome skloni petama vjetra kad se neko organizovan pojavi.
U ovom slucaju Bayraktari iz Turske pojacani sa bataljonom iz Zenice...sasvim dovoljno za bijeg do Beograda...i dalje,

[Guadalajara]

Ovaj gore post je poprilicno inteligentan.
Samo da dodam...sve ovo mrda sa mrtve tacke kad se malo vojno potprasi ili zazvecka oruzjem.
To se nadodaje na onu moju tvrdnju prije da je nadam se Bosna sljedeca na redu.
Ne nuzno vojno...mozda malo zveckanje oruzjem...a znate kakvi su cetnici borci kad ih napadne organizovani protivnik....vidjeli smo u Oluji1995
A ogromna vecina Srba u Bosni su cetnici...prema tome skloni petama vjetra kad se neko organizovan pojavi.
U ovom slucaju Bayraktari iz Turske pojacani sa bataljonom iz Zenice...sasvim dovoljno za bijeg do Beograda...i dalje,

Plus muhađedini

[boshniak]

I sta kazu nestalo dronova, sankcije, Kanada, Francuska ovo ono...

[Challenger_]

- Putin pozvao ministre vanjskih poslova Azerbejdžana i Jermenije u Moskvu. Oba ministra potvrdila dolazak, saopštava ruski MVP.

Epilog:

Nakon maratonskih pregovora koji su potrajali do jutra Azerbajdžan i Armenija pristali na prekid vatre - sve vojno djelovanje prekida se već danas u podne

Armenija i Azerbajdžan dogovorili su prekid vatre nakon maratonskih pregovora u Moskvi, potvrdio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Prekid vatre stupa na snagu već danas. Sporazum je postignut u trilateralnim pregovorima gdje su bili prisutni ruski, azerski i armenski ministri vanjskih poslova - Sergej Lavrov je bio posrednik. Pregovori su trajali čak 10 sati te su završeni rano jutros.

Baku i Erevan potvrdili su kako u potpunosti prekidaju sva vojna djelovanja danas od podne ističući "humanitarne razloge". Za vrijeme prekida vatre također će doći i do razmjene zarobljenika kao i tijela ubijenih vojnika - oko razmjene će pomoći Crveni križ, potvrđeno je jutros iz Moskve.

Lavrov ističe kako bi ovaj prekid vatre trebao biti prvi važan korak prema trajnom miru između sukobljenih strana. Svi konkretni detalji primirja još se dogovaraju, navodi.

LINK

[Challenger_]

Prekid vatre bi trebao da stupi u podne po lokalnom vremenu.

[Bobi]

Ovdje su u plusu samo Turrska i Izrael, Rusija skontala da nema o(d)branu od dronova, poginulo dosta omladine...a neko trlja ruke sto se povecao saldo na racunu.

[japin_mutapi]

Primirja su da se krse.

[Challenger_]

Primirja su da se krse.

Istina. Prvo da vidimo da li će ovo da zaživi i ako zaživi šta dalje. Nego...

Jedina drzava koja se istinski i iskreno bori za mir na Kavkazu je Francuska. Za sutra su organizovati sastanak u Ženevi.

[Challenger_]

Kikijaneeeeeeeeeeeeee, Micron napravio miiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiirrrrrrrrrrrrrrrr.

[saimidin]

Bilo bi lijepo da ovo stane što prije - žali Bože djece koja su izginula. Tim više ako je ovo (polu)dogovoreni sukob koji se nametnuo kao neizbježan kako bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke. Zbog čega ovakvo razmišljanje?

U razgovoru za BBC servis na ruskom jeziku 2011. godine, nekadašnji prvi predsjednik Armenije, Levon Ter-Petrosjan, priznaje da je dao sve od sebe da dođe do sporazuma i trajnog mira još 1997. ali da struja koju su predvodili Armeni iz Nagorno-Karabaha (u daljem tekstu Arcakovci) nije htjela da čuje ni za kakvo ustupanje teritorija u zamjenu za trajni mir. Umjesto toga, on je proglašen za defetistu i pomalo izdajnika, pa je morao odstupiti, a na njegovo mjesto je došao Arcakovac Robert Kočarijan. Od svih narednih pregovora nije bilo ništa.

Od svih podudarnosti koje naši uvaženi forumaši pokušavaju povući sa našim prostorima, ova se doima kao najizvjesnija - taj tragični zagrljaj između matice i zajednice koja je ostala neposredno izvan matice (Arcakovci, Hercegovci, Srbi 'prečani', Sandžaklije, Kosovari...) i teži pripajanju matici. Ljudi u matici sa simpatijama gledaju na privrženost nacionalnom pitanju svojih sunarodnika preko granice i žele im pomoći u "pripajanju matici", ali samo do određene granice, nakon koje su ih ipak voljni pustiti niz vodu. Sa druge strane, "prečani" svoje najbistrije potomke šalju u maticu, u kojoj se oni probijaju do samog vrha forsirajući usput ideje o nacionalnom ujedinjenju po svaku cijenu. Onog trenutka kad ta cijena postane previsoka za maticu, prečani su ti koji se pobrinu da se napori nastave bez obzira na njihovu destruktivnost. Da se stvari definitivno ne daju rasplesti bez ogromnih žrtava dodatno se brine globalna dijaspora, koja, radikalizirana, šalje resurse, pa i ljudstvo, da se "borba za našu stvar" nastavi.

U Armeniji su Arcakovci na jakim položajima - Robert Kočarijan i Serž Sargsjan su, recimo, dugo godina bili predsjednici Armenije. U takvim okolnostima nije dolazilo u obzir bilo kakvo "popuštanje" u pozicijama spram Azerbejdžana. Zbog tako radikalnih, nepopustljivih stavova, čini se da je Armenija prespavala zadnjih 25 godina sa stavom - mi imamo šta hoćemo, okružili smo se spaljenom zemljom i spalit ćemo još ako treba, nema popuštanja, dok protivnik ne popusti i ne prizna stanje ovakvo kakvo smo napravili.

Moguće je da je došlo do (samo)poređenja sa Izraelom i zaključka da je ovakav stav ispravan i da će uroditi plodom na duge staze. Radikalni Arcakovci su pri tome uporno zanemarivali činjenicu da je teritorijalna situacija nastala u post-sovjetskom vakuumu države, vojske i prava i da su okolnosti bile takve da se do 1994. postigne dobra vojna situacija. U okolnosti donekle spada i sreća i tranzicijski haos u nespremnom Azerbejdžanu, koji su pomogli itekako motiviranim, odvažnim i nabrijanim armenskim trupama da ostvare maksimalne vojne uspjehe.

Kada se prašina slegla, zaboravljene su okolnosti i sreća, a ostali su mitovi o vlastitoj hrabrosti i superiornosti, neophodni za preživljavanje siromašne post-tranzicijske zemlje. U takvoj situaciji, nije bilo moguće promijeniti stav Arcakovaca o potrebi za pregovorima. Kako su se stvari na geopolitičkoj sceni promijenile (o globalnoj politici i hologramima će vam vaziti mnogo pametniji forumaši od mene), došlo je možda i vrijeme da se i ovo pitanje riješi.

Nikol Pašinjan je došao na vlast umjesto Arcakovca Sargsjana, čime se počeo otvarati put ka promjeni armenskog stava. No, stav se ne može promijeniti preko noći, jer se time zadire u nacionalnu mitologiju. Ako bi Pašinjan pokazao spremnost na bilo kakve ustupke, istog trenutka bi letio sa svoje pozicije kao izdajnik "nacionalne stvari", pa bi završio kao i Ter-Petrosjan. Ako bi, međutim, došlo do promjene stanja na terenu, onda bi možda i armenski stav pretrpio korekciju. Do promjene stanja na terenu može, dakako, doći jedino oružanim sukobom.

Azeri su pokrenuli najveću i najuspješniju ofanzivu do sada, uz neočekivano efikasnu upotrebu dronova za uništavanje većih i manjih stacionarnih meta, uključiv i oklop, atriljeriju i PVO. Snimci njihovih dejstava su vrlo uvjerljivi, ali ipak treba imati na umu da Arcakovci imaju na stotine zarobljenih azerskih tenkova, te ostale mehanizacije, kao i mnoštvo zastarjelih vozila sovjetske proizvodnje koje mogu poturiti da se na njima iskaljuju Bayraktari ili šta već krstari tim nebom ovih dana. Snimci uništavanja mnogobrojnih arcakovskih i armenskih oklopa i oruđa su dosta vizuelno upečatljivi, pa ostavljaju dojam strateškog razaranja armenskih odbrambenih struktura i velikih gubitaka koji oslikavaju nemoć da se suprotstave protivniku, dok, na drugoj strani, jačaju moral Azera i ostavljaju utisak vojne nadmoći.

To ne znači da ovaj rat nije stvaran, naprotiv. Gine se, nažalost, i na jednoj i na drugoj strani. Azeri su krenuli u opsežan napad i pokušavaju zaposjesti teritorije kako na sjeveru, tako i na jugu, uz rijeku Aras na granici sa Iranom. Na tom pravcu su, čini se, ostvarili popriličan uspjeh, čiji će obim biti poznat kada se uspostavi primirje. Na sjeveru su, a moguće i na jugu, dodatno ušli u samu teritoriju Nagorno Karabaha. Na taj način došlo je do promjene stanja na terenu koja armenskom predsjedniku (kao onomad Tuđmanu i Miloševiću) omogućava "zavrtanje ruku" Arcakovcima i prisiljavanje na one iste ustupke koje su mogli dobiti 1997. - povrat svih azerskih područja izvan Nagorno-Karabaha za pregovore o njegovom prelaznom statusu bez prejudiciranja ishoda, koji bi vjerovatno vodio osamostaljenju od Azerbejdžana.

Ukoliko Arcakovci ne popuste, može im se ukazati da, napredovanjem Azera dolinom Arasa, pa, preko Khoda Afarin brane i dolinom rijeke Bazarçay (Vorotan) na sjever, potencijalno dolazi do prekida laçınskog koridora, čime se Nagorno-Karabah praktički izolira od Armenije. Ovo sve Azeri mogu ostvariti ne zalazeći ni milimetra u Nagorno-Karabah. Armenija, predvođena Pašinjanom, u takvoj situaciji može reći da ima "vezane ruke" i da im, sa tačke međunarodnog prava, ne može puno pomoći, osim donekle ljudstvom i logistikom. Sa druge strane, Azeri Arcakovcima mogu obećati vraćanje teritorija na sjeveru i jugoistoku, kako bi Nagorno-Karabah opet bio cjelina pod jednom upravom. Sve se ovo može dogovoriti bez prejudiciranja končnog statusa NK, mada bi bilo glupo da Arcakovci vrate koridore sa Armenijom (Kalbajar, Laçın, Qubadli i Zangilan) bez samostalnosti uz koridor ili de facto skoro samostalnosti uz međunarodne garancije za koridor.

Ako se primirje učvrsti, a pregovori urode plodom, onda ovo razmišljanje i nije fantazija iz domene teorije zavjere. Ako primirje ne zaživi i pregovori ne krenu sa mrtve tačke, onda se, nažalost, rat nastavlja, a sve opcije ostaju otvorene.

dobra analiza

[Challenger_]

Inače, noćas, širom linije razgraničenja, vodile su se borbe različitog intenziteta. Vidjećemo da li će primirje zaživiti. Neka je sa srećom i jedima i drugima.

Ćao.


_____

[pici]

Ilham Aliyev: Today, the Azerbaijani army captured Hadrut settlement, Chayli, Yukhari Guzlak, Gorazilli, Qishlag, Garajali, Efendilar, Suleymanli, Sur villages. Love to the Azerbaijani army.

nema pregovora, ide se do poBede...