„Za Iran sam emotivno vezan. Često kažem da mi je to druga domovina. Proveo sam tamo fantastičnih deset godina i uživao u sportskim uspjesima i radu s igračima koji strastveno žele postići sportske rezultate zbog sebe, svoje obitelji i države. Iran je zemlja predivnih ljudi koji su ljubazni i žele pomoći”, kaže u Briefingu nogometni trener Branko Ivanković koji je u razdoblju od 2001. do 2019. deset godina živio u toj zemlji i tamo uživa status sportske ikone, budući da je kao trener Persepolisa i izbornik nogometne reprezentacije postigao povijesne uspjehe.
„Tužan sam i razočaran da se ratovi događaju bilo gdje u svijetu. Sada je to u Iranu gdje imam mnogo prijatelja. Ne vidim ni jedan razlog da se to dešava u jednoj takvoj zemlji koja se kao i svaka druga zemlja u svijetu bori sa svojim problemima i koja nije zaslužila da se prema njoj odnosi na takav način. Jučer sam kratko kontaktirao sa svojim bivšim prevoditeljem u Iranu. Obavijestio me da je dobro. Ljudi vode račune da ne stradaju”, otkriva Ivanković. Dodaje da 21. ožujka, na prvi dan proljeća, počinje iranska nova godina što je tradicija stara više od 3000 godina do koje Iranci mnogo drže.
„Iran 50 godina živi pod sankcijama. Preživjeli su i napredovali. Ja sam bio u posebnom statusu i nisam osjetio neke probleme, ali gledao sam normalan život u Teheranu i drugim gradovima. Mladi ljudi su kao i kod nas imali društvene mreže koje nisu bile ograničene. I ja imam Instagram na kojem imam oko dva milijuna pratitelja, pretežno Iranaca. Nije se u običnom životu osjetio pritisak i prijetnja, koja se sada nažalost i ostvarila. Iranci su putovali po cijelom svijetu, avioni su bili puni”, govori Ivanković.
„Kao svugdje u svijetu postoje određena pravila, ali ne vidim da su ona takva da uzrokuju ljudima problema u svakodnevnom životu. Možda ja nisam objektivan jer sam bio u VIP statusu i nisam bio u doticaju sa stanovništvom u ruralnim područjima”, napominje Ivanković i tvrdi da se u krugovima u kojima se on kretao nije puno pričalo o politici.
„Oni su respektirali politiku i režim, ali nisam primijetio da im je to bila smetnja ili problem. Govori se da žene u Iranu nemaju prava, ali one sve idu u školu, studiraju, ogroman broj ih radi sve moguće poslove. Mlade žene su i modno osviještene. Nose izdrapane hlače. Marame su im više modni dodatak, osim u službenim uredima ili na televiziji gdje žene moraju imati određeni tip marame. Iranci ekstremno vole nogomet, od male djece do bakica. Žene znaju tko i kako igra.
I one bi htjele ići na utakmice i dobile su za to dozvolu. Kada smo igrali utakmicu s Bahreinom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo skupina žena došla je na utakmicu, kao i kada je Persepolis igrao finale Lige prvaka i kada je 600 žena bilo na utakmici, a među njima i moja žena i kći”, ističe Ivanković, koji se u Iranu, dodaje, uglavnom družio s mlađim ljudima rođenima nakon Islamske revolucije 1979. godine.
„Ova situacija će homogenizirati društvo u Iranu. Iranci ekstremno vole svoju zemlju, jako su emotivni i vezani uz svoje obitelji. Sigurno će zaštiti sebe i sve oko sebe. Spremni su braniti se. Imali su dugogodišnji rat s Irakom, spremni su na žrtve. Ni jedan rat ne može dobro završiti, nema pobjednika niti donosi dobro. Nadam se da će to brzo završiti i da će se život u Iranu i čitavom tom prostoru normalizirati. Dok rat traje u Iranu se neće ništa bitno promijeniti, a kasnije će sam iranski narod odlučiti kako će nastaviti dalje”, ocjenjuje Ivanković. Podsjeća da je u SAD-u brojna iranska dijaspora i da su svi njegovi igrači imali američke zelene karte.
„Oni su respektirali politiku i režim, ali nisam primijetio da im je to bila smetnja ili problem. Govori se da žene u Iranu nemaju prava, ali one sve idu u školu, studiraju, ogroman broj ih radi sve moguće poslove. Mlade žene su i modno osviještene. Nose izdrapane hlače. Marame su im više modni dodatak, osim u službenim uredima ili na televiziji gdje žene moraju imati određeni tip marame. Iranci ekstremno vole nogomet, od male djece do bakica. Žene znaju tko i kako igra. I one bi htjele ići na utakmice i dobile su za to dozvolu. Kada smo igrali utakmicu s Bahreinom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo skupina žena došla je na utakmicu, kao i kada je Persepolis igrao finale Lige prvaka i kada je 600 žena bilo na utakmici, a među njima i moja žena i kći”, ističe Ivanković, koji se u Iranu, dodaje, uglavnom družio s mlađim ljudima rođenima nakon Islamske revolucije 1979. godine.
„Ova situacija će homogenizirati društvo u Iranu. Iranci ekstremno vole svoju zemlju, jako su emotivni i vezani uz svoje obitelji. Sigurno će zaštiti sebe i sve oko sebe. Spremni su braniti se. Imali su dugogodišnji rat s Irakom, spremni su na žrtve. Ni jedan rat ne može dobro završiti, nema pobjednika niti donosi dobro. Nadam se da će to brzo završiti i da će se život u Iranu i čitavom tom prostoru normalizirati. Dok rat traje u Iranu se neće ništa bitno promijeniti, a kasnije će sam iranski narod odlučiti kako će nastaviti dalje”, ocjenjuje Ivanković. Podsjeća da je u SAD-u brojna iranska dijaspora i da su svi njegovi igrači imali američke zelene karte.
„Nisam imao negativnih iskustava s politikom. Kada sam bio izbornik bili su izbori za predsjednika države, pa je i bivši predsjednik Hatami došao na trening, kao i budući predsjednik Ahmedinedžad koji je nedavno poginuo”, kaže Ivanković.
Smatra da se teško može promijeniti odluka Irana da ne sudjeluje na Svjetskom nogometnom prvenstvu koje sredinom lipnja počinje u Americi jer je pitanje kada će rat završiti, a dok traje nema sportskih aktivnosti, pa nema smisla na veliko natjecanje doći nespreman. Ističe da Iran ima sjajnu reprezentaciju s brojnim igračima koji igraju u velikim europskim klubovima. U njegovo vrijeme, tvrdi, nije bilo slučajeva da se netko od sportaša ne vrati kući s reprezentacijom nego zatraži azil u inozemstvu kao što su ovih dana učinile iranske nogometašice u Australiji nakon što su u Iranu proglašene izdajicama jer nisu na utakmici htjele pjevati nacionalnu himnu.
„Siguran sam da te novinske prijetnje nisu objektivne i siguran sam da se tim djevojkama kada se vrate u Iran neće ništa dogoditi”, kaže Ivanković i pojašnjava da jedna od sedam nogometašica koja je odustala od azila neće biti kažnjena kada dođe u Iran.
„Želja mi je da Iranci svoju novu godinu dočekaju s obiteljima, da se situacija smiri i da nastave normalan život kao što je bio prije”, poručuje Ivanković navijačima u Iranu.
Cijelu emisiju možete pogledati na:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ ... jl_home_g1
