#61126 Re: SDA-All about
Posted: 26/04/2021 10:50
Evo jedan stari post... Vrijedi ga obnoviti, istorije radi. Prije 14 godina...
Šapat wrote: ↑16/08/2007 12:39 16/08/2007 12:39
Evo jedan malo poduzi komentar sa osvrtom na taj ratni period. Ko je bio u BiH tada, mislim da ce prepoznati o cemu pricam. A mozda i naknadno shvatiti da je bio ovako...
Iako nam ni danas nije puno toga po volji i zivoti nam ne lice ni sta posebno, ipak se moram malo vratiti unazad kako bi se do kraja shvatilo zasto to i jeste tako i sta je sve uticalo na danasnje stanje. Taj period se naravno odnosi na vrijeme '92-'95, a kao osnovni i jedini razlog svega vidim, a sta drugo nego - novac.
Svi znamo kako je sve pocelo i tu zaista nema potrebe za ponavljanjem. Prvo bjese skupstina i Karadzic, pa instaliranje artiljerije oko grada '91 pod izgovorom odbrane (jedino je tada bilo nejasno od koga), pa Gardovic kao povod za barikade i konacno formiranje vatrenih linija. Pa onda uslijedise sve poznate stvari - granate, snajperi, tenkovi, topovi, VBR-ovi, nestanak struje, vode, plina i svega onoga na sto smo bili navikli kao na normalan zivot. Dosla je neka nova realnost, ali ipak i opet samo to - realnost. Srecom, vrlo brzo smo se i na nju navikli. Ili je mozda na nesrecu... svejedno. Ta realnost je bila tu i morala je biti prihvacena jer druge alternative jednostavno nije bilo. E sad, ono na sta treba odgovoriti je zasto je ta "realnost" trajala 4 godine? Radi shvatanja, prvo treba sve fino podijeliti na "ugovorne strane" i onda ce i razlozi te duzine trajanja biti puno jasniji. Prvenstveno, prvi dio razloga je nemogucnost jedna strane da se adekvatno odbrani, zatim se drugi dio ogleda u nesposobnosti druge strane da efektivno zavrsi planirano, i treci dio se odnosi na trecu stranu, vanjsku, koja se svim silama trudila da drugoj, jacoj strani, omoguci dovoljno vremena da zavrsi zapoceto. Na njihovu zalost, s prolaskom vremena te mogucnosti su bile sve manje i manje, a na kraju nikakve. Cak se situacija potpuno obrnula i doslo se u fazu gdje su vanjski faktori morali spasavati inicijalnu jacu stranu od potpunog sloma.
Ali, u svemu tome se pojavila jedna nova mogucnost koju su nasi politicari vrlo brzo prepoznali kao fantasticnu - Islamske zemlje. Svi znamo da su ove zemlje odigrale bitnu ulogu za BH muslimane u ovom periodu, ali pravo pitaje je da li su zaista ti donatori svoju ulogu odigrali za narod ili pojedince...? Poznato je da su tada u BiH stizali milioni u kesu. Cifre koje niko nikad nece saznati do kraja, a stizali su upravo iz islamskih zemalja i dijelom sakupljani od patriotski nastrojenih gastarbajtera iz ostatka svijeta s namjenom kupovine oruzja, municije i ostalog MTS-a namijenjenog odbrani od "mrskog agresora". Manje-vise je poznato i kako su nasi pretstavnici odlazili da preuzmu sav taj kes, ali i da je velika vecina toga jednostavno isparila, a kolicine MTS-a su nama stizale na kapaljku. S druge strane, sve se to nije moglo jednostavno strpati u dzep jer se to na neki nacin moralo i opravdati. Ne nama, borcima i izmrcvarenim civilima, nego islamskim donatorima. Dobro se sjecam '93 i najvece nestasice municije koja nas je zadesila. Stanje je bilo takvo da su sve zalihe bile potrosene i da smo bukvalno morali paziti na svaki pojedinacni metak, cak i moja jedinica, a o stanju u ABiH necu ni da mislim. Tu negdje pocinju i kojekakva primirja i prekidi vatre, te kojekakvi pregovori i razgovori, ali nikad sa nekim stvarnim rezultatima. Primirje bi trajalo 10-15 dana i onda bi se naprasno negdje zakuhalo, a ljudi su se morali pokrenuti da negdje nesto brane, vracaju ili osvajaju i sve je stvaralo privid zestokog rata, a milioni bi nastavili stizati...
I ovo sa nasim osvajanjima je uvijek bila posebna prica. Kad god bi ABiH ili mi negdje progulili i ostvarili uslove za napredovanje i zauzimanje neke teritorije ili objekata, automatski bi stizalo naredjenje za povlacenje i to direktno iz Predsjednistva, a u slucaju da ne poslusamo jednostavno su nam uskracivali pomoc u ljudstvu i MTS-u tako da nismo ni imali drugu mogucnost nego se povuci. I to se ponavljalo i ponavljalo....i ponavljalo. Svi linijasi ovo vrlo dobro znaju, i Srbi i nasi. Nazalost...
Da se vratim na municiju...I bas tada, kada je sve izgledalo kao da je otislo u P.M., odjednom se pojavljuje i municija i ostali MTS. Municija glanc nova, sad ispod cekica i ima je nemilice. I kasikara i tromblona i pusaka, iako pusaka malo manje u odnosu na ostalo, ali stizu. Ono sto mi je odmah upalo u oci je proizvodjac te municije - PPU (Prvi partizan, Uzice, Srbija). Smrdilo je tu nesto, i to zestoko, ali tada nikome nije ni padalo na pamet da previse razmislja o tome. Vazno je bilo da se ima s cim nastaviti ratovati i da se u akciji nece ostati bez "rize". A odakle je "riza" stigla, to i nije bilo bas bitno. Ali sada, gledano ovako retrospektivno, ne mogu a da se to ne zapitam. Mislim, jasno je odakle, ali pitanje je na koji nacin? Te kolicine nikako nisu mogle biti plod medjulinijskog sverca, iako je sverc postojao svugdje i svi su na njemu pokusavali zaraditi. Ovo je bilo i jace i vece od toga i nije moglo biti rezultat trgovine "na malo" nekog oficircica s njihove i nase strane. A te kolicine su i kostale, ne malo... I sada je i sve neuporedivo jasnije. Cijeli tal, cijelo trajanje tog rata, ali i svi poginuli, raseljeni, zaklani, silovani i protjerani su u stvari rezultat pohlepe tadasnjih politickih lidera. Manje je bitno da li su to s nase strane bili direktno Alija i sin mu Bakir, Haris, otac i sin Cengici & Co, a sa Srpske Karadzic, Mladic, Milosevic & Co..
Cinjencica je da je rat trajao skoro 4 godine, da su na desetine hiljada ljudi ubijene, hiljade zena silovane, hiljade djece ostalo bez roditelja i bezbroj ljudi protjerano u nepovrat. A zasto? Pa jasno je, vise nego jasno - da bi pedesetak imbecila rastalilo par stotina miliona ili koju milijardu. I nista vise od toga. Nacionalizam i medjuvjerska netrpeljivost su bili samo dobar izgovor za narod i istovremeno dobro opravdanje donatorima, dok se u pozadini desavalo nesto sasvim drugo, prizemno i nadasve jadno.
Sumanuto bi bilo vjerovati da su ove trgovine, a definitivno se radilo o trgovini, mogle proci bez direktnog ukljucenja samih vrhova vlasti, bilo civilne bilo vojne, ali najvjerovatnije obje. Isto je tako mediokritetno vjerovati da je to bila cista trgovina u kojoj jedna strana daje sve sto ima drugoj, a koja samo isporucuje kupljeno. Tesko da je tako. Ovjde je kupac vrsio kupovinu, to je cinjenica, ali da li je bas sav novac koji je imao i dao za tu robu? Nema teorije! Dobar dio toga je ostao u kupcevom dzepu, definitivno. S druge strane, prodavac je tu prodavao ne svoju, nego tudju robu. Da, tudju. RS nije imala fabrike oruzja, a zalihe koje su imali ni u kom slucaju nisu mogle biti dovoljne za ono sto su radili. Znaci, Srbija je radila punom parom snabdijevajuci i njih i nas, a sve su vecinskim dijelom finansirale islamske zemlje, a manjim gastarbajteri sa svih strana. Cak mislim da je 90% gastarbajterskog novca u stvari zavrsavalo direktno u dzepovima pobrojanih, a striktno islamski novac je koristen za ove trgovine jer je taj novac koliko-toliko bio negdje spomenut ili zaveden. Gastarbajterski vrlo rijetko ima ikakvog traga, osim sjecanja...
A gladne topovske cijevi je trebalo nahraniti kako bi Sheici vidjeli da tu kod nas bas i nije lako. I odmah se uhvate za dzep ne znajuci da su, po principu spojenih posuda, napunili neki drugi dzep. A narod i dalje u mraku, gladan i go...
