toska wrote: ↑10/09/2025 14:43
Gotovo cijeli koncept evolucije se bazira na slučajnosti (mutacije) i igri velikih brojeva.
Izuzev pitanja da li slučajnost uopšte postoji (tu je kvantna fizika unijela dodatnu zbrku) igra velikih brojeva uvijek može biti argument za evoluciju života od ničega tj. od nežive materije pa nadalje.
Nemamo ništa drugo na stolu čime bi se nauka mogla baviti i onda te mogućnosti uzimamo kao činjenice i istinu.
Međutim imamo jedan problem, već znamo da racionalno ima granice.
Neodarvinistička teorija evolucije ili moderna sinteza, kao objašnjenje evolucije živih organizama na Zemlji, evidentna je naturalističko ateistička prijevara/zabluda koju nažalost i dan danas zagovara glavna struja u biologiji, jer u njoj dominiraju naturalisti (malo ljepši naziv za fizikaliste).
A zašto još danas zagovaraju takvu zabludu? Pa zato jer to zadire u njihov svjetonazor: urušava se njihov materijalistički koncept stvarnosti, svemira, života, čovjeka.
Takvu teoriju evolucije opovrgavaju ne kakve metafizičke tvrdnje, već priznate naučne discipline poput teorije informacije i općen teorije sistema.
Teorija evolucije danas stoji, ne na dva stupa, već na dvije trule štake: slučajnim mutacijama i prirodnoj selekciji.
Evolucija kao prirodni fenomen, posljedica je promjene informacije u DNA molekuli živih organizama, čime se slažu i neodarvinisti.
U teoriji informacija poznato je, a proizlazi iz empirije, da nikakva slučajna interakcija, slučajna promjena postojeće informacije u DNA molekuli, bilo da se radi o grešci pri kopiranju ili genetskom driftu, ne može stvoriti dobitnu kombinaciju, tj. proizvesti složeniju funkcionalnu informaciju.
Slučajni utjecaji na informaciju uvijek rezultiraju destrukcijom informacije.
Smetnje u komunikacijskom kanalu nigdje i nikada nisu, a i ne mogu dati pozitivan doprinos postojećoj informaciji.
Da li slučajnost posoji? U matematici se definira kao događaj koji se može, ali i ne mora dogoditi. Zato je problem slučajnost utvrditi; mora se poznavati uzrok događaja da bi se utvrdila.
Šesdesetih godina 20-tog stoljeća kod živih organizama kao nigdje drugdje tako jasno, otkriva se kodirana informacija, genetski kod, koji se ne mijenja skoro četiri milijarde godina, i svi istraživači bez obzira na svjetonazor, iako ne znaju kako je nastao, slažu se u jednom, da genetski kod nije mogao nastati slučajno.
U stanici/ćeliji živih organizama događa se zapravo da simboli upravljaju materijom, šta američki profesor biologije Howard Pattee naziva novim i neočekivanim aspektom prirode, a Terrence Deacon profesor i antropolog i sam naturalist, kaže da biologija nije fizikalna nauka, već semiotika.
Otkrićem genetskog koda život se više ne može objasniti interakcijama materije i energije; fizikom, kemijom, procesima, mehanizmima,
U DNA molekuli kao biološka činjenica postoji nematerijalna kodirana informacija sa značenjem.
Biolozi na jedvite jade nekako i prihvataju informaciju, ali pojam značenja/semantike koje se nalazi u genetskoj informaciji im je neprobavljiv; izlazi iz okvira prirodnnih nauka, biologije, i zato je profesor Deacon kazao ono ranije.
Za kodiranu informaciju koja ima značenje i svrhu, poznato je iz iskustva da je može stvoriti čovjek kao inteligentno biće, da ne može nastati u slučajnim interakcijama sila i materije u prirodi.
Naravno, postavlja se pitanje: ta koje je onda porijeklo nematerijalne kodirane informacije koja se već četiri milijarde godina nalazi u živim organizmima?
Eto to pitanje stvara teške, nerješive probleme naturalistima, materijalistima, ateistima, koji bi najradije pobjegli od davanja odgovora na to pitanje, a oni koji se pokušavaju uhvatiti u koštac s tim pitanjem, dovijaju se na razne načine, eskiviraju jasni odgovor, izvode jezične akrobacije...
A to se jednako odnosi kako na poznate naučnike naturaliste, tako i na neupućene forumaše poput apsija ovdje.