Forum Klix.ba

zonbirile wrote:@markII

pusti hrabren,dokazuje nedokazivo,više puta sam mu rekao,eto bili svi pravoslavni pa,šta,svi katolici,pa štagumili/CB pa šta.Osvajači donjeli novu vjeru,samo još jedan separat vjere,ne korijena.

Bravo , vrlo jasno , nema nikakve misterije ni fame!

Pošto ne postoji nijedan spis CB o samima sebi , to upravo govori kakvoj organitaciji je reč , ili bolje reći o neorganzaciji crkve!
CB je (nažalost Markovu) samo primitivan oblik crkve umiksovan sa narodnom paganskom tradicijom i ništa više , sva ostala naglabanja su mitomanija iz čistoh razloga je spisi jednostavno NEPOSTOJE!!!

Evo još malo iz Katoličke Enciklopedije:
The last king, who possessed only the land on the right bank of the Bosna, sought to strengthen his position by becoming a vassal of the pope. He hoped by this means to obtain the aid of the Christian countries of Western Europe in defending himself against the threatening power of the Turks. In 1462 he refused to pay tribute to the Sultan Mohammed II; but when in the following spring Mohammed invaded Bosnia with a powerful army, the young king found himself deserted. Deceit and treason, especially on the part of the Bogomili, completed his ruin. He was taken prisoner by the Turks and beheaded, by the order of the sultan, July, 1463, probably near Jajce (Jaitza). The campaign of the Turks ended in the overthrow of the Bosnian kingdom; only Herzegovina maintained its independence. One hundred thousand prisoners of both sexes were taken; 30,000 Bosnian youths were compelled to join the janizaries. The nobility, especially the Bogomili, became Mohammedans. A large part of the remaining population left the country. The following year King Matthias Corvinus of Hungary freed from the Turkish yoke a part of Bosnia, the Banats of Jajce and Srebrenica (Srebrenitza) which belonged to Hungary until the battle of Mohacs (1526). Herzegovina came under the dominion of the Turks twenty years after the fall of Bosnia (1483). The long period of Turkish oppression is lightened by the daring feat of Prince Eugene, who in the autumn of 1697 after the battle of Zenta, with 4,000 cavalry and 2,000 infantry advanced towards the capital of Bosnia; as the expected rising of the Christian population failed to take place, he retreated carrying with him 40,000 liberated Christians. By the Treaty of Passarowitz (1718) the northern part of Bosnia and Servia was given to Austria, but the Treaty of Belgrade restored this district to the Turks.

hrabren miloradovic wrote:

zonbirile wrote:@markII

pusti hrabren,dokazuje nedokazivo,više puta sam mu rekao,eto bili svi pravoslavni pa,šta,svi katolici,pa štagumili/CB pa šta.Osvajači donjeli novu vjeru,samo još jedan separat vjere,ne korijena.

Bravo , vrlo jasno , nema nikakve misterije ni fame!

Pošto ne postoji nijedan spis CB o samima sebi , to upravo govori kakvoj organitaciji je reč , ili bolje reći o neorganzaciji crkve!
CB je (nažalost Markovu) samo primitivan oblik crkve umiksovan sa narodnom paganskom tradicijom i ništa više , sva ostala naglabanja su mitomanija iz čistoh razloga je spisi jednostavno NEPOSTOJE!!!

A čiji POSTOJE! U formi današnjeg naučnog rada???????????? Bogumili su bili pokret, ni katolička ni pravoslavna crkva ih ne poriču, i jedni i drugi u svojim spisima spominju Crkvu bosansku i njenu herezu, evo ti katoličkih izvora, naveo sam ti pravoslavne - ali ti NE ZNAŠ ČITATI

@hrabren

pa naravno da je vrlo jasno,samo svi tumače u svrhu dnevnopolitičkih potreba.Zna se ko bi da su svi bili katolici,odnosno pravoslavci.Zna se i čija je intencija da je bilo Bogumil,bar 34%,kao po poisu iz 1991g.Zato kažem,gospodo drugovi,svo stanovništvo Bosne bilo je kako vi kažete,kako vam odgovara,mislim u vjerskom pogledu,ali to ne znači ništa,niti ima uticaj na etnogenološke korijene.Miješali su se najviše i najduže starosjedioci Iliri i pristigli zakavkaški Slaveni.Eto ovih dana piše ugledna švicarsko ustanova da je 44% Bosanaca Ilirskog porijekla,po DNK uzorcima.Čini mi se 22% Slavenskog,16% kestskog,10%tračani idalje.

zonbirile wrote:@hrabren

pa naravno da je vrlo jasno,samo svi tumače u svrhu dnevnopolitičkih potreba.Zna se ko bi da su svi bili katolici,odnosno pravoslavci.Zna se i čija je intencija da je bilo Bogumil,bar 34%,kao po poisu iz 1991g.Zato kažem,gospodo drugovi,svo stanovništvo Bosne bilo je kako vi kažete,kako vam odgovara,mislim u vjerskom pogledu,ali to ne znači ništa,niti ima uticaj na etnogenološke korijene.Miješali su se najviše i najduže starosjedioci Iliri i pristigli zakavkaški Slaveni.Eto ovih dana piše ugledna švicarsko ustanova da je 44% Bosanaca Ilirskog porijekla,po DNK uzorcima.Čini mi se 22% Slavenskog,16% kestskog,10%tračani idalje.

Ma zonbirile, to ti je kad te indoktriniraju i spreme da kolješ druge - moraju ti drugi biti manje vrijedni, nepostojeći, izdajnici, poturice, "nevernici bre"... Jarane, njima će trebati 3000 godina da se "denacificiraju", mada ne vjerujem da će ikada to postići

pa ne komplikuj složili smo se sva trojica,bar oko korijena i to zajedničjih.Oni su iznad vjere,stalni,mjerljivi DNK analizom.Vjera je stvar ubijeđenja,podložna promjeni i sl.Hajde i nevoljno da kažem on je iz grupe onih koje tvrde da su svi bili pravoslavci.Pa dobro,ali svi istog korijena.S tim to su mogli biti tek od 1000 i neke godine,zavisi,kojom brzinom je nova dogma stigla u Bosnu.S druge strane prvi hriščani sa dolaskom Rimljana,ali ne prije 4 vijeka.I konačno poslije 1463g islam.Ovo je istorijski slijed,bez broja pripadnika,već jednostavno vreme okvirno,pojave .

Evo još nekih učenja Bogumila:

„Богумили су одбацивали црквену јерархију, крштење, свето причешће и све остале свете тајне, поштовање црквених зграда, икона, крстова, светих моштију, литургије, чуда, црквене каноне и црквене законе.“

– Николај Велимировић

"Уче своје да се не покоравају властима, коре бољаре[22], ругају се старешинама, сматрају Богу мрским оног који работа за цара и робовима говоре да не служе за своје господаре."

– Презвитер Козма

Нису имали посебних верских грађевина намењених богослужењу, већ су се заједнички молили у природи или у својим кућама (види: кућна црква). Учитеље су бирали између себе, и нису имали посебних свештеника.[4] Исповедали су се међусобно, попут раних хришћана, којима исповест беше јавна, ради помирења са целом заједницом. Нису прихватали списе црквених отаца, јер су их сматрали новотаријом и одступањем од изворног хришћанства. Одбацивали су службу божју (литургију) и свете тајне, јер сматраху да их није предао Исус, него их је увела црква.[16] Попут ранијих византијских иконобораца, клањање иконама сматраху идолопоклонством. Поштовање костију (моштију) светаца сматраху сујеверјем. Крштење су вршили само над зрелим мушкарцима и женама, и то не водом, већ духовно, књигом. Били су против крштавања деце, која не увиђају значај тога чина. Крст нису сматрали светим симболом, већ справом за мучење на којој је разапет највећи представник добра. Порицали су васкрсење тела, сматрајући да само душа може васкрснути. Такође, нису веровали у буквално претварање вина у крв Христову, нити хлеба у Христово тело. Углавном, своде верску симболику у границе критике здравог разума.[13]

„Богумили нису били анархоидна секта већ државно организована лаичка паства, која је у међународним омјерима између Ломбардије и Албигенза играла улогу врховног арбитра.“

– Мирослав Крлежа

(ovo je Krležin zaključak)

Главна политичка тенденција богомилства је била отпор византијској државној и црквеној власти, што је помогло да се покрет брзо рашири међу балканским Словенима.[3] Томе погодује отпор словенских племена која не желе да изгубе своју самосталност и падну под власт неког цара, краља или властелина којем би морали плаћати порезе. До црквеног раскола 1054. су били против хегемоније саборне римске цркве, а касније не пристају да се сврстају ни уз источну ни из западну страну, противећи се и хеленицазицији и латинизацији хришћанства.

mark II wrote:

hrabren miloradovic wrote:

zonbirile wrote:@markII

pusti hrabren,dokazuje nedokazivo,više puta sam mu rekao,eto bili svi pravoslavni pa,šta,svi katolici,pa štagumili/CB pa šta.Osvajači donjeli novu vjeru,samo još jedan separat vjere,ne korijena.

Bravo , vrlo jasno , nema nikakve misterije ni fame!

Pošto ne postoji nijedan spis CB o samima sebi , to upravo govori kakvoj organitaciji je reč , ili bolje reći o neorganzaciji crkve!
CB je (nažalost Markovu) samo primitivan oblik crkve umiksovan sa narodnom paganskom tradicijom i ništa više , sva ostala naglabanja su mitomanija iz čistoh razloga je spisi jednostavno NEPOSTOJE!!!

A čiji POSTOJE! U formi današnjeg naučnog rada???????????? Bogumili su bili pokret, ni katolička ni pravoslavna crkva ih ne poriču, i jedni i drugi u svojim spisima spominju Crkvu bosansku i njenu herezu, evo ti katoličkih izvora, naveo sam ti pravoslavne - ali ti NE ZNAŠ ČITATI

Pa postoji biblija poBogu čoveče , postoji doktrina i dogma odavno napisana od Grka i Latina koju su preuzeli Nemanjići po uzoru na Vizantiju!

Jel ti znaš da je tek sa sv.Savom dolazi nešto jači upliv hrišćanstva među narodom , a doblejali smo na Balkan 5 vekova ranije , onda moš' misliti na šta je religoiznost ličila!
Čovek je uveo krsne slave samo da bi prilogodio paganštinu hrišćanstvu , jer su vampiri,vjedogonje,karakondžule.. bili nosioci duhovnosti među intelektualnim pučanstvom Raške i naravno Bosne ponosne!

I sad ti guslaš o nekom pokretu u Bosni , jer su eto Bošnjani izgustirali nominalne konfesije i njihove stege tokom 5 vekova , i onda odlučili da ne grade crkve i ama baš ništa ne zabeleže sami o sebi i svojem pokretu! , pravi hipici nema šta , i ekološki pogled na svet , a pre svega tolerancija prema ostalima!

Mani se derane jer nisi u duhu starih Bošnjana , postaješ idolopoklonik šuplje priče!!

zonbirile wrote:pa ne komplikuj složili smo se sva trojica,bar oko korijena i to zajedničjih.Oni su iznad vjere,stalni,mjerljivi DNK analizom.Vjera je stvar ubijeđenja,podložna promjeni i sl.Hajde i nevoljno da kažem on je iz grupe onih koje tvrde da su svi bili pravoslavci.Pa dobro,ali svi istog korijena.S tim to su mogli biti tek od 1000 i neke godine,zavisi,kojom brzinom je nova dogma stigla u Bosnu.S druge strane prvi hriščani sa dolaskom Rimljana,ali ne prije 4 vijeka.I konačno poslije 1463g islam.Ovo je istorijski slijed,bez broja pripadnika,već jednostavno vreme okvirno,pojave .

Iskreno, ne znam koji je smisao da se slažemo oko korijena. Još ranije sam napisao da je nauka pokazala kako su ljudi istoga porijekla - SVI. Ovdje govorimo o iskrivljavanju historije i negiranju jednog naroda kroz kvazihistorijska tumačenja i negiranje historijskih tekstova. Cilj te pseudohistorije i negiranja Bošnjana, Crkve bosanske, i ostalih stvari koje gravitiraju tom periodu jeste da se Bošnjake predstavi kao srpske i hrvatske izdajnike - poturice, koji su zaslužili da budu poklani i ukinuti iz Bosne. Sve ove tekstove koje sam podastro - i pravoslavne i latinske - naveo sam zato da pokažem kako to nije istina - historija i zabilježeno je jedno, a SANU-ova i tumačenja Matice hrvatske su nešto drugo. Bošnjani kao narod objedinjavali su u sebi i katoličke i pravoslavne segmente, samo su uvijek većinom bili ili patareni, ili kasnije muslimani. Katolici puno puno kasnije postaju Hrvati, stopivši se sa većinskim katolicima komplementarnog jezika i kulture, odnosno Srbi pravoslavci na isti način. Pa Katolička enciklopedija nigdje ne navodi Srbe i Hrvate kao stanovništvo srednjevjekovne Bosne, što ne znači da ih u određenoj mjeri nije bilo, ali sui bili manjina, a neki su prebjezima iz susjedstva postajali "Bošnjani", obrnuto je važilo također.

Evo, za Hrabrena:

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.
Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
Zalud ti je taj posao.
Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.
Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

Pa postoji biblija poBogu čoveče , postoji doktrina i dogma odavno napisana od Grka i Latina koju su preuzeli Nemanjići po uzoru na Vizantiju!

Jel ti znaš da je tek sa sv.Savom dolazi nešto jači upliv hrišćanstva među narodom , a doblejali smo na Balkan 5 vekova ranije , onda moš' misliti na šta je religoiznost ličila!
Čovek je uveo krsne slave samo da bi prilogodio paganštinu hrišćanstvu , jer su vampiri,vjedogonje,karakondžule.. bili nosioci duhovnosti među intelektualnim pučanstvom Raške i naravno Bosne ponosne!

I sad ti guslaš o nekom pokretu u Bosni , jer su eto Bošnjani izgustirali nominalne konfesije i njihove stege tokom 5 vekova , i onda odlučili da ne grade crkve i ama baš ništa ne zabeleže sami o sebi i svojem pokretu! , pravi hipici nema šta , i ekološki pogled na svet , a pre svega tolerancija prema ostalima!

Mani se derane jer nisi u duhu starih Bošnjana , postaješ idolopoklonik šuplje priče!![/quote]

Ja nisam seljak, da kad nemam odgovora druge nazivam deranima, to si ti, Hrabrene, onako papak klasični što bi ovdje u Sarajevu rekli - Biblija nije dogma, niti su je Srbi pisali!! Srpska pravoslavna crkva o sebi u to vrijeme nije puno pisala, nego su kasniji historičari pisali o tom periodu, kao što su historičari pisali i o Crkvi bosanskoj - konsultiraj Katoličku enciklopediju, Torkemadina isljeđivanja Bošnjana i svjedočanstva tadašnjih "pravovjernih hrišćana", ja jesam. Dogmu su, lijepo si primjetio, napisali helenistički i latinski svećenici - ne Srbi, niti SPC, ona nije sadržana u Bibliji (nego je tumačenje Biblije) kao što ni uvjerenja patarena nije pisala CB (nastala su negdje u kršćanskoj Siriji preplitanjem sa nekim izvornim ostacima Arijevog učenja i perzijskih legendi), no svejedno, i jedna i druga su postojale, i bile neprijateljski nastrojene - naveo sam primjere, ali ti nisi pismen, pa ne znaš pročitati. To o hipicima i ekološkim pogledima je iz Katoličke enciklopedije, oni vjerovatno znaju dosta o onima koje su inkvizicijom i kroz dva krstaška rata progonili, ali vi o tome ne biste puno mogli znati, jer ste bili vizantijske sluge, i duhovno i svakako drukčije. Ne znam šta želiš dokazati, jedino što si dokazao je da mrziš sve što je drukčije, a posebice Bosnu i sve u vezi s njom. Ako imaš šta pametno reći, pozovi se na kakav relevantan izvor, a ne tumačenja i "tvoju šuplju priču", jer ako si primjetio, većina rečenog o CB-u nisu moja proizvoljna tumačenja, nego ono što piše u historijskim izvorima. Ali ja sam zaboravio, ti ne znaš čitati.

mark II wrote:
Iskreno, ne znam koji je smisao da se slažemo oko korijena. Još ranije sam napisao da je nauka pokazala kako su ljudi istoga porijekla - SVI. Ovdje govorimo o iskrivljavanju historije i negiranju jednog naroda kroz kvazihistorijska tumačenja i negiranje historijskih tekstova. Cilj te pseudohistorije i negiranja Bošnjana, Crkve bosanske, i ostalih stvari koje gravitiraju tom periodu jeste da se Bošnjake predstavi kao srpske i hrvatske izdajnike - poturice, koji su zaslužili da budu poklani i ukinuti iz Bosne. Sve ove tekstove koje sam podastro - i pravoslavne i latinske - naveo sam zato da pokažem kako to nije istina - historija i zabilježeno je jedno, a SANU-ova i tumačenja Matice hrvatske su nešto drugo. Bošnjani kao narod objedinjavali su u sebi i katoličke i pravoslavne segmente, samo su uvijek većinom bili ili patareni, ili kasnije muslimani. Katolici puno puno kasnije postaju Hrvati, stopivši se sa većinskim katolicima komplementarnog jezika i kulture, odnosno Srbi pravoslavci na isti način. Pa Katolička enciklopedija nigdje ne navodi Srbe i Hrvate kao stanovništvo srednjevjekovne Bosne, što ne znači da ih u određenoj mjeri nije bilo, ali sui bili manjina, a neki su prebjezima iz susjedstva postajali "Bošnjani", obrnuto je važilo također.

Evo, za Hrabrena:

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.
Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
Zalud ti je taj posao.
Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.
Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

Lep poetični epitaf , samo šteta što je falsifikat , mada polako i sigurno postaje istina , bitan je trud!!

O kakvim ti poturicama pričaš čoveče i kakvo klanje i ostale bezvezarije??!!

Ti si stvarno navalio da te komšiluk jednom za svagda prizna kao naslednika Bošnjana-Bogumila , inače u suprotnom ti ne znaš ko si!

Svašta!!

hrabren miloradovic wrote:

mark II wrote:
Iskreno, ne znam koji je smisao da se slažemo oko korijena. Još ranije sam napisao da je nauka pokazala kako su ljudi istoga porijekla - SVI. Ovdje govorimo o iskrivljavanju historije i negiranju jednog naroda kroz kvazihistorijska tumačenja i negiranje historijskih tekstova. Cilj te pseudohistorije i negiranja Bošnjana, Crkve bosanske, i ostalih stvari koje gravitiraju tom periodu jeste da se Bošnjake predstavi kao srpske i hrvatske izdajnike - poturice, koji su zaslužili da budu poklani i ukinuti iz Bosne. Sve ove tekstove koje sam podastro - i pravoslavne i latinske - naveo sam zato da pokažem kako to nije istina - historija i zabilježeno je jedno, a SANU-ova i tumačenja Matice hrvatske su nešto drugo. Bošnjani kao narod objedinjavali su u sebi i katoličke i pravoslavne segmente, samo su uvijek većinom bili ili patareni, ili kasnije muslimani. Katolici puno puno kasnije postaju Hrvati, stopivši se sa većinskim katolicima komplementarnog jezika i kulture, odnosno Srbi pravoslavci na isti način. Pa Katolička enciklopedija nigdje ne navodi Srbe i Hrvate kao stanovništvo srednjevjekovne Bosne, što ne znači da ih u određenoj mjeri nije bilo, ali sui bili manjina, a neki su prebjezima iz susjedstva postajali "Bošnjani", obrnuto je važilo također.

Evo, za Hrabrena:

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.
Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
Zalud ti je taj posao.
Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.
Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

Lep poetični epitaf , samo šteta što je falsifikat , mada polako i sigurno postaje istina , bitan je trud!!

O kakvim ti poturicama pričaš čoveče i kakvo klanje i ostale bezvezarije??!!

Ti si stvarno navalio da te komšiluk jednom za svagda prizna kao naslednika Bošnjana-Bogumila , inače u suprotnom ti ne znaš ko si!

Svašta!!

Hrabrene, dragi moj, fašistička indoktrinacija SANU-a vas je naučila da negirate prije nego štogod i pročitate. Zalud mi je da te pozivam na čitanje, a to kako će me ko priznati, ne određuje moje poimanje o sebi ili o tom famoznom komšiluku. Čini mi se da ćete ponajprije vi ostati prepoznati kao falsifikatori, mitomani i laki na nožu. Hajde sada, Hrabrene, idi slušati gusle i junačke podvige kraljevića Marka, Ratka Mladića i dr. Dabića kako se osvetiše poturicama.

mark II wrote:

zonbirile wrote:pa ne komplikuj složili smo se sva trojica,bar oko korijena i to zajedničjih.Oni su iznad vjere,stalni,mjerljivi DNK analizom.Vjera je stvar ubijeđenja,podložna promjeni i sl.Hajde i nevoljno da kažem on je iz grupe onih koje tvrde da su svi bili pravoslavci.Pa dobro,ali svi istog korijena.S tim to su mogli biti tek od 1000 i neke godine,zavisi,kojom brzinom je nova dogma stigla u Bosnu.S druge strane prvi hriščani sa dolaskom Rimljana,ali ne prije 4 vijeka.I konačno poslije 1463g islam.Ovo je istorijski slijed,bez broja pripadnika,već jednostavno vreme okvirno,pojave .

Iskreno, ne znam koji je smisao da se slažemo oko korijena. Još ranije sam napisao da je nauka pokazala kako su ljudi istoga porijekla - SVI. Ovdje govorimo o iskrivljavanju historije i negiranju jednog naroda kroz kvazihistorijska tumačenja i negiranje historijskih tekstova. Cilj te pseudohistorije i negiranja Bošnjana, Crkve bosanske, i ostalih stvari koje gravitiraju tom periodu jeste da se Bošnjake predstavi kao srpske i hrvatske izdajnike - poturice, koji su zaslužili da budu poklani i ukinuti iz Bosne. Sve ove tekstove koje sam podastro - i pravoslavne i latinske - naveo sam zato da pokažem kako to nije istina - historija i zabilježeno je jedno, a SANU-ova i tumačenja Matice hrvatske su nešto drugo. Bošnjani kao narod objedinjavali su u sebi i katoličke i pravoslavne segmente, samo su uvijek većinom bili ili patareni, ili kasnije muslimani. Katolici puno puno kasnije postaju Hrvati, stopivši se sa većinskim katolicima komplementarnog jezika i kulture, odnosno Srbi pravoslavci na isti način. Pa Katolička enciklopedija nigdje ne navodi Srbe i Hrvate kao stanovništvo srednjevjekovne Bosne, što ne znači da ih u određenoj mjeri nije bilo, ali sui bili manjina, a neki su prebjezima iz susjedstva postajali "Bošnjani", obrnuto je važilo također.

Evo, za Hrabrena:

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.
Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
Zalud ti je taj posao.
Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.
Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

moj jedini smisao priče oko korijena,nije planetarni,kao što ti navodiš,već lokalni.Znači isti korijeni impliciraju u širem smislu da smo braće,istog tla i prostora,podijeljeni vjerom u vremenu,i samo ta premisa može donjeti mir i razum.To je inačica svega,mjera življenja u Bosni.Normalno da turbulencije i rat učine mnogo zla,ali svijest o tome da smo jedno,bez obzira na sve podijele.

Oh, da, Hrabrene, ja provjereno imam "srpske krvi u sebi", baka mi je bila Srbijanka iz Požarevca - tako da ja definitivno nisam neki čistokrvni Bošnjanin.. Šta da radim sada, šta da radim, uuuuuuuuu... Dobar si ti Hrabrene, samo malo arogantan i neobrazovan - a plaho si se umislio, onako ti to hladno meni šta ću ja pomisliti o sebi ako me ti ne priznaš.

zonbirile wrote:

mark II wrote:

zonbirile wrote:pa ne komplikuj složili smo se sva trojica,bar oko korijena i to zajedničjih.Oni su iznad vjere,stalni,mjerljivi DNK analizom.Vjera je stvar ubijeđenja,podložna promjeni i sl.Hajde i nevoljno da kažem on je iz grupe onih koje tvrde da su svi bili pravoslavci.Pa dobro,ali svi istog korijena.S tim to su mogli biti tek od 1000 i neke godine,zavisi,kojom brzinom je nova dogma stigla u Bosnu.S druge strane prvi hriščani sa dolaskom Rimljana,ali ne prije 4 vijeka.I konačno poslije 1463g islam.Ovo je istorijski slijed,bez broja pripadnika,već jednostavno vreme okvirno,pojave .

Iskreno, ne znam koji je smisao da se slažemo oko korijena. Još ranije sam napisao da je nauka pokazala kako su ljudi istoga porijekla - SVI. Ovdje govorimo o iskrivljavanju historije i negiranju jednog naroda kroz kvazihistorijska tumačenja i negiranje historijskih tekstova. Cilj te pseudohistorije i negiranja Bošnjana, Crkve bosanske, i ostalih stvari koje gravitiraju tom periodu jeste da se Bošnjake predstavi kao srpske i hrvatske izdajnike - poturice, koji su zaslužili da budu poklani i ukinuti iz Bosne. Sve ove tekstove koje sam podastro - i pravoslavne i latinske - naveo sam zato da pokažem kako to nije istina - historija i zabilježeno je jedno, a SANU-ova i tumačenja Matice hrvatske su nešto drugo. Bošnjani kao narod objedinjavali su u sebi i katoličke i pravoslavne segmente, samo su uvijek većinom bili ili patareni, ili kasnije muslimani. Katolici puno puno kasnije postaju Hrvati, stopivši se sa većinskim katolicima komplementarnog jezika i kulture, odnosno Srbi pravoslavci na isti način. Pa Katolička enciklopedija nigdje ne navodi Srbe i Hrvate kao stanovništvo srednjevjekovne Bosne, što ne znači da ih u određenoj mjeri nije bilo, ali sui bili manjina, a neki su prebjezima iz susjedstva postajali "Bošnjani", obrnuto je važilo također.

Evo, za Hrabrena:

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.
Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.
Zalud ti je taj posao.
Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.
Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..

moj jedini smisao priče oko korijena,nije planetarni,kao što ti navodiš,već lokalni.Znači isti korijeni impliciraju u širem smislu da smo braće,istog tla i prostora,podijeljeni vjerom u vremenu,i samo ta premisa može donjeti mir i razum.To je inačica svega,mjera življenja u Bosni.Normalno da turbulencije i rat učine mnogo zla,ali svijest o tome da smo jedno,bez obzira na sve podijele.

Tu premisu prije svega ne prihvataju Hrabren i slični. Njemu da nabiješ ovaj stećak na glavu, on bi ti rekao nema toga, i otišao poslije u bolnicu da se liječi. Nisu problem "Bošnjani", problem je fašizam i antibosanska indoktrinacija, koji su se okomili upravo na nas ovdje - izgleda da je to bosanski usud već cijeli milenijum.

mark II wrote:Oh, da, Hrabrene, ja provjereno imam "srpske krvi u sebi", baka mi je bila Srbijanka iz Požarevca - tako da ja definitivno nisam neki čistokrvni Bošnjanin.. Šta da radim sada, šta da radim, uuuuuuuuu... Dobar si ti Hrabrene, samo malo arogantan i neobrazovan - a plaho si se umislio, onako ti to hladno meni šta ću ja pomisliti o sebi ako me ti ne priznaš.

ti repliciraš Hrabrenu,a ja ti pišem.Pa ja govorim o stanovništvu Bosne od dolaska na Balka pa do pada Bosne,i do današnjih dana.Kakvi Srbi iz Požarevca i Hrvati iz Tunguzuje.Pa bili su ljudi,vjerski opredeljenji na više pravaca,došli i Turci i jedan derivat vjere više,ali ništa više od toga.Opet isti ljudi,stanovnici Bosne.Jebi ga ako je ovo toliko teško.

mark II wrote:Oh, da, Hrabrene, ja provjereno imam "srpske krvi u sebi", baka mi je bila Srbijanka iz Požarevca - tako da ja definitivno nisam neki čistokrvni Bošnjanin.. Šta da radim sada, šta da radim, uuuuuuuuu... Dobar si ti Hrabrene, samo malo arogantan i neobrazovan - a plaho si se umislio, onako ti to hladno meni šta ću ja pomisliti o sebi ako me ti ne priznaš.

ti repliciraš Hrabrenu,a ja ti pišem.Pa ja govorim o stanovništvu Bosne od dolaska na Balka pa do pada Bosne,i do današnjih dana.Kakvi Srbi iz Požarevca i Hrvati iz Tunguzuje.Pa bili su ljudi,vjerski opredeljenji na više pravaca,došli i Turci i jedan derivat vjere više,ali ništa više od toga.Opet isti ljudi,stanovnici Bosne.Jebi ga ako je ovo toliko teško.

Mark II@
Hrabrene, dragi moj, fašistička indoktrinacija SANU-a vas je naučila da negirate prije nego štogod i pročitate. Zalud mi je da te pozivam na čitanje, a to kako će me ko priznati, ne određuje moje poimanje o sebi ili o tom famoznom komšiluku. Čini mi se da ćete ponajprije vi ostati prepoznati kao falsifikatori, mitomani i laki na nožu. Hajde sada, Hrabrene, idi slušati gusle i junačke podvige kraljevića Marka, Ratka Mladića i dr. Dabića kako se osvetiše poturicama.

Šta ti meni spočitavaš Karadžiće,Mladiće i ostale zlikovce?? , ko je lak na nožu?? , kakve gusle??

Ja najviše mrzim mitomaniju , naročito "svoju srpsku" , i ako kažem da je mitomanija priča oko Bogumila i CB , onda sam lak na nožu?'??
Ti budi šta oćeš , možeš reći da ti je prababo sam Arije , samo ako čvrsto odlučiš!

Ali ako je ovo istorijski forum , aj da se diskutuje istorijskim činjenicama i faktima , a ne pretpostavkama i mitomanskim konstrukcijama u cilju političko-nacionalnog nadmetanja i bivanja!!

Arijanska jeres nije priznavala Hrista kao Bogo-čoveka , dok su svi bosanski vladari sa svetim trojstvom počinjali svoje povelje , što govori da su na Hrista gledali kao i pravoslavci i katolici!

U jedinom spisu jednog pripadnika CB Gosta Radina on navodi svoje krsno ime(slavu) sv.Đurđa,Bogomajku i druge hrišćanske svece , naročito istočne koje pravoslavci poštuju!
Znači Radin je pravi idolopoklonik , a ti tvrdiš suprotno!

Onda , kako je moguće da Nemanja proganja i ubija Bogumile , a brat mu rođeni knez Miroslav se ženi ćerkom bana Kulina pravog patarena i piše jevanđelje i gradi pravoslavne manastire?! , možeš li objasniti taj paradoks?!

Kako to da se "provereni patareni" Hrvoje Vukčić,Pavle Radinović.... u svojim poveljama uvek imaju sv.trojstvo,sina božjeg sa sve 318 svetih otaca iz Nikeje?!

Kako to da Herceg Šćepan ima ikone i podiže crkvu u Goraždu posvećenu sv.Đurđu uz prisustvo gosta Radina i episkopa Mileševskog Davida??

Derane mani se!

p.s
Deran nije uvredljivo , jer nepoznaješ žargon svojih sunarodnika koji su doselili nekad davno u Vojvodinu!

@hrabren

dobro,ovo nije prva tema na kojoj ti napacuješ sijaset izvora i podataka,koji implicite vuku na Vizantiju,pravoslavlje.Ne sporim ništa i to je dio mozaika,ali ti se nikad ne određuješ prema meritorumu teme.Evo i sada kažem u pravu si i šta sada s tim.Daj u tri rečenice,ko su bili i kako do pada Bosne.

zonbirile wrote:

mark II wrote:Oh, da, Hrabrene, ja provjereno imam "srpske krvi u sebi", baka mi je bila Srbijanka iz Požarevca - tako da ja definitivno nisam neki čistokrvni Bošnjanin.. Šta da radim sada, šta da radim, uuuuuuuuu... Dobar si ti Hrabrene, samo malo arogantan i neobrazovan - a plaho si se umislio, onako ti to hladno meni šta ću ja pomisliti o sebi ako me ti ne priznaš.

ti repliciraš Hrabrenu,a ja ti pišem.Pa ja govorim o stanovništvu Bosne od dolaska na Balka pa do pada Bosne,i do današnjih dana.Kakvi Srbi iz Požarevca i Hrvati iz Tunguzuje.Pa bili su ljudi,vjerski opredeljenji na više pravaca,došli i Turci i jedan derivat vjere više,ali ništa više od toga.Opet isti ljudi,stanovnici Bosne.Jebi ga ako je ovo toliko teško.

Ma vidi drug - kada ja stavim veliki stećak ispred tebe, i pokažem ti natpis, i ti mi kažeš nema toga, to ne postoji - teško da ja mogu razgovarati s tobom o nekim osobnim krajnje liberalnim pogledima u vezi sa porijeklom svih južnih Slavena, pa naravno da smo istog, slavenskog porijekla (generalno se doživljavamo kao Slaveni, mada je istina da Bosanci - mislim na sve konfesije i narode i Dalmoši usput imaju više ilirske krvi, zapravo predominantna je; to je ono famozno oksfordsko istraživanje koje je i mene iznenadilo). Sa druge strane Srbijanci (ne i Srbi iz Bosne) imaju predominantan istočni štih Ja ne volim ljude vagati po nacionalnoj opredijeljenosti, mislim da nacionalni atribut u smislu ko je kome tata ne govori ništa o čovjeku, koji mi je brat po ljudskosti svakako, po slavenskom plemenu još više. Ali, prijatelju moj, ako tog mog komšiju određuje porijeklo u smislu da mu robuje kroz negaciju Bosne i njenog nasljeđa, sa čijom historijom i prelijepom tradicijom sam se (vjerovatno zato što sam iz nje) poistovijetio - tada sa takvima ne dijelim, i ne želim da dijelim ništa osim onoga što moram. Mislim da se ljudi u osnovi opredjeljuju za principe i nasljeđe (to je naročito izraženo u Bosni): tako da su "dobri Bošnjani" u našem kolektivnom pamćenju oličenje tolerancije itd., problem je sa druge strane kada dobar dio pripadnika "drugog bratskog slavenskog plemena" sa kojim dijelimo daleko porijeklo ali i isprepletenu kulturu i svakodnevni život, pronađe svoje ostvarenje u negaciji Bošnjana kao takvih - od Kulina bana pa naovamo. Sve što se desilo, ima svoj uzrok i objašnjenje. Recimo, ako neko zatraži da ja poreknem sljedeće radi mira u kući:

POVELJA GRGURU STIPANIĆU - BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ (1323.)

Az,Sveti Grgur,a zovom Ban Stipan,po milosti Božijoj gospodin svim zemljam` Bosanskim : i Solskim i Usorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji gospodin,i brat moj Vladislav:
Dasva Knezu Grguru velikomu Stipaniću milost svoju vi,naju viru i dušu,dasva mu prvo Čečavu,drugu Hrastuš,treće Une na više Jakeša,četvrto Volović,peto Modrič.
Toj mu damo za njegovu virnu službu tada - kada ga poslasmo prid našimi vlasteli po gospoju,po moju,Caru Bu(ga)rskomu.I u tom nam posluži pravo i virno.
I ja,Ban Stipan,s bratom mojim,s Knezom s Vladislavom,taj sela naju dasv` Knezu Grguru Stipaniću u vike vikom,i njegovu ostalomu - da mu se to ne poreče nikadare,ni njemu ni njegovu ostalome,što bi ga ne opitala Crkva Bosanska.
A se pisa Pribisav,dijak Bana Stipana - koji držaše od Save do mora,od Cetine do Drine...

ja to neću ni za živu glavu uraditi, jednostavno, jer je to bolesno i suprotno istini. Kakve veze ima što imamo zajedničko porijeklo, ako te "brat" po svaku cijenu želi izbrisati, i traži da lijepo uzmeš sve ove argumente i zaniječeš ih za njegovo dobro, iliti ne znam ni ja šta..

@mark II

pa sam sam pisao o zloupotrebi i političkim interesima,pa i tu se sva trojica valjda slažemo.Ne pretendujem da riješim problem,niti može,pogotovu na forumu,ja samo crtam idealnu sliku,želju stanja,da svi spoznamo i prihvatimo jednu istinu,a ne 3,da radi mira izgradimo tu svijest o zajedničkim korijenima,o Bosni kao domovini sviju,kako onda tako i danas.

Marko samo za tebe !!!

-----------------------------------------------------

S one strane iskre

"Luča mikrokozma" i posle 150 godina ostaje najveći filozofski ep spevan na srpskom. Ali, niko kao Anica Savić-Rebac (1892-1953) filološkinja, književnica, etičarka, istoričarka filosofije nije imao filozofsku pamet i intelektualnu hrabrost da ukaže koliko su na Njegoša uticali gnosticizam, bogumilstvo pa i Kabala

Prošlo je, evo, i sto pedeset godina od smrti Petra Petrovića Njegoša, a mi i dalje ne znamo: ko je, zapravo, genije sa Cetinja? Ključ te tajne, svakako, leži u "Luči mikrokozma", a "Luču" je teško - osvetliti.
"Luča mikrokozma" nije bila "integrativni ni pokretački element nacionalne kulture, kao 'Gorski vijenac', već je kao filozofsko-poetska tvorevina pre svega privlačila tumače i istraživače." (Aleksandar Petrović)
Za Anicu Savić-Rebac "Luča mikrokozma" bila je pak "najviši izraz jugoslovenske kulture" te je ova žena, jedna od najumnijih koje smo imali, a da nismo znali da je imamo, posvetila "zaprepašćujući napon energije" potreban da se "Luča" prevede na engleski i nemački!
Može se reći da je Anica Savić-Rebac bila prva i poslednja sveštenica Njegoševe vere zapisane u "Luči mikrokozma".
Jer, šta sve nije radila za "Luču". Ne samo da ju je prevela na engleski i nemački nego je, usamljena u tom poduhvatu, radila i na "Lučinoj" evropskoj, svetskoj promociji. Dopisivala se sa evropskim naučnicima i književnicima, dopisivala se sa Ludvigom Radermaherom, jednim od njenih bečkih učitelja, sa Hansom Lajzegangom, ali i sa Tomasom Manom koji je njene odlomke uneo u svoje delo, a Rebeka Vest je ushićeno pisala o srpskoj filozofkinji i poetesi.
Samo u Srbiji, Anica Savić-Rebac nije imala podršku za ono što je radila. Jednostavno, nije imala sagovornika sebi ravna. Malo je ko, ovde, razumeo i njenu filozofsku poetiku,a još manje njen naučni uvid u "Luču". Srpskoj "prvosveštenici" Anici najviše se približio jedan Francuz, srpski akademik Miron Flašar, njen učenik. Ali, i on će je, vremenom, napustiti. Jer, vratolomne su staze kojima je ona išla. Vratolomnije od cetinjskih visina.
I, tu smo, i danas. Na jednoj strani Anica sa Njegošem, na drugoj, svi mi.
Anica Savić-Rebac (1893-1953) bavila se Njegošem od svojih tridesetih godina pa do kraja života. Kao plod tog istraživanja pojavila su se njena dva izuzetno važna rada: "Njegoš i bogomilstvo"(1951. godine) i "Njegoš, Kabala i Filon" (1952)

Lukrecije, Dante, Milton...
Šta tamo piše?
Na samom početku spisa "Njegoš i bogomilstvo" ona kaže:
"Širina i bogatstvo genija Njegoševog vide se, koliko u Njegovim originalnim potezima, toliko i u Njegovoj sposobnosti da odabere i spoji razne motive i mnogostruke uticaje, i da ih pokaže u novom imaginativnom jedinstvu: to je, uostalom, ona mislilačka originalnost kojoj obično teže pesnici, i kada im je pravac duha izrazito filozofski. Luča mikrokozma upravo zadivljuje poznavaoce bogatstvom opštefilozofskih, mistično-filozofskih i mitskih motiva koje je vizija pesnikova čudesno slila; i to je, već, originalnost visokog stepena. Ona je, dakako, povećana mnogim vanrednim, sasvim novim potezima. Pogrešno je, međutim, insistirati na originalnosti u smislu apsolutne novine, smatrati da u prvom redu ona stvara mislilačku značajnost uopšte, a pogotovu mislilačku značajnost pesnika. Ni Lukrecije, ni Dante, ni Milton nisu predstavnici jedne nove filozofije koju su oni stvorili; njihova mislilačka značajnost je u odabiranju i pesničkom oživljavanju filozofskih zamisli. To ne znači da njihova dela nisu i sama važni izvori za filozofiju koju iznose... Ali to nije glavna mislilačka vrednost njihovih spevova."
Anica Savić-Rebac, hirurškom preciznošću, uočava tri osnovne zamisli "Luče mikrokozma": pad božanske duše u materiju, "svetlosna filozofija" i "slika kosmičke borbe". Sve tri zamisli bliske su i srodne, same po sebi, i javljaju se, po pravilu zajedno.
I Savić-Rebac prati razvoj tih ideja. Tako, ona prati, Njegoševu ideju o "izgubljenom raju", i "padu grešne duše" u "tamnicu tela", još od "oko 600. godine pre n.e. negde između Trakije i Atike". Tamo se ta misao javlja prvi put, "skoro izvesno kao samonikla" i to "u krugovima orfičara". Od njih su ideju preuzeli Empedokle, Pindar i Platon, zatim se ona može pratiti kroz celu antičku književnost. Helenski filozofi i pesnici, međutim, ne kažu kakvo je bilo ogrešenje duše. Ideja pobune i borbe svetla i tame pripisuje se Origenu, a, istovremeno, javlja se i u onovremenoj gnozi.
"Druga osnovna koncepcija Luče, svetlosna filozofija, verovatno je orijentalnog porekla, ali njen filozofski najznačajniji lik, onaj koji je preovlađivao u poantičko doba, prvenstveno u srednjovekovnoj zapadnoj, islamskoj i jevrejskoj filozofiji neoplatonskog pravca, izradila je helenska filozofija, kojoj je, uglavnom, tuđ etičko-dinamički dualizam svetlosti i mraka, dobra i zla", piše Anica Savić-Rebac dodajući da drugu granu svetlosne filozofije "ona koja ističe borbu svetlosti i mraka, javlja se, dakako, još u mitsko-religijskim predstavama u Iranu u zrvanizmu i naročito u zoroastrizmu; zatim u 3. veku n.e. u manihejstvu koje je, u stvari, jedan osoben spoj gnostičkih i iranskih predstava. Najzad, produžava se u srednjovekovnom neomanihajestvu bogomila i katara."

Starobalkansko nasleđe
Zatim, u spisu "Njegoš i bogomilstvo" piše: "Kao čovek koji je nosio začudo živo starobalkansko nasleđe, nagomilano kao u vekovnom podsvesnom sećanju, on (Njegoš) je mnogo bliži starim helenskim oblicima tih zamisli nego zapadni pesnik. To važi, u prvom redu, za staroorfičku ideju o predživotnom ogrešenju duše i njenom padu u materiju koju je prihvatio spiritualist Njegoš; a ona je takve prirode da je mogla vrlo tesno da se spoji sa svetlosnom filozofijom i zato ništa nije stajalo na putu da naš pesnik staru identifikaciju boga i svetlosti, koja se javlja i u Jovanovoj prvoj poslanici, načini središtem i životnim elementom speva ('Luče'). Ali, u vezi sa Njegoševom svetlosnom filozofijom javlja se i jedan element nov i čudan, koji se može objasniti samo jednim drugim, mnogo direktnijim starobalkanskim nasleđem... U osnovnom mitu Luče, kosmička borba vodi se među svetlosnim silama; i sam Satana je samo pobunjeni svetlosni anđeo."
Zašto je ovo važno? Zato što je satana kao svetlosni anđeo, takođe, bogumiska ideja.
Frapantan je za poznavaoce manihejstva i bogumilstva, piše Anica Savić-Rebac, i opis u "Luči" "prodiranja mračnih sila u nebesku oblast, jer u potpunosti odgovara Manijevom učenju o tom početnom momentu kosmičke borbe".
Na kraju krajeva, sam pojam "luča mikrokozma" ili "svetlosno ja", "nebeski dvojnik čoveka", "Njegov pratilac i vođ u nebo i besmrtnost" (A.Savić-Rebac) jesu "karakteristične neomanihejske ideje". Jer, još u biografiji Manijevoj nalazimo "nebeskog dvojnika".
Sa manihejstvom i bogumilstvom je i ideja u "Luči" da će "zemlja biti spaljena u sudnji dan".
Anica Savić-Rebac bila je, i te kako, svesna da "podudaranja između našeg pesnika (Njegoša) i bogomilstva veoma su teško poglavlje, jer, u ovom času ispitivanja, još nije moguće označiti određenije Njegov (Njegošev) put do manihejskih i neomanihejskih tradicija".
Međutim, ako pretpostavimo da Njegoš uopšte nije poznavao manihejske ideje, kaže Anica Savić-Rebac, "naročito ne u takvim detaljima kao što proizlazi iz 'Luče', stavili bismo se pred još teži zadatak: da ispitujemo unutarnju zakonitost koja neminovno vodi od jedne mitske i mističke predstave ovog kruga do druge, i, da zatim pretpostavimo da se isti proces donekle samostalno razvijao u pesnikovom umu".
To bi, prema Anici Savić-Rebac, bilo "još čudesnije" nego mogućnost da je "Njegoš imao uvek budnu pažnju i razgranatu lektiru, i da je uspeo da se informiše o tradicijama koje su igrale tako važnu ulogu u životu Njegovog naroda".
A šta je Njegošu od bogumilske"razgranate literature" sigurno moglo da bude lako dostupno?
Janez Kopitar i Vuk Karadžić bili su, dakako, obavešteni o bogumilstvu "mada reč bogomili nije ušla u Vukov Rječnik" (A. Savić-Rebac).

Njegoš i jeresi
Kopitar se o bogumilskoj temi dopisivao sa Gizelerom koji je 1842. godine izdao spis Eutimija Zigabena o bogumilima "i lako se mogao povesti o tome razgovor i prilikom Njegoševih boravaka u Beču i Njegovih sastanaka sa Vukom, naročito početkom godine 1844. godine, kada je onde boravio preko dva meseca. A svakako su i drugi naši obrazovani ljudi bili obavešteni o bogomilstvu, koliko je to tada bilo moguće" (A. Savić-Rebac).
Inače, Njegoš je, bez sumnje, čitao o srednjovekovnim jeresima i u nekoj ruskoj opštoj istoriji ili u istoriji crkve. Njegovo poznavanje nekih crta Manijevog učenja "upućuje na ozbiljan izvor". Najzad, Njegoš je imao i neposredan izvor u crnogorskoj narodnoj tradiciji i poeziji, u severnoj Crnoj Gori, pogotovo. Otuda je i pesma o "Caru Duklijanu i Krstitelju Jovanu". Ova narodna pesma, a i druge mogle su za Njegoša da budu inspirativne kao što je za Getea bila legenda o doktoru Faustu.
Zato, na kraju spisa "Njegoš i bogomilstvo", Anica Savić-Rebac zaključuje: "Tako je došlo da, donekle, možemo čitati Luču kao što bismo čitali neko od izgubljenih dela bogomilske književnosti balkanske - kao delo koje nam u izvesnom smislu kazuje više o suštini bogomilstva nego sami oskudni direktni spomenici."
Za razumevanje Njegoševe "Luče" ne manje važan je i spis "Njegoš, Kabala i Filon" mada Anica Savić-Rebac kaže:
"Za istoriju balkanske kulture i njen kontinuitet ovi kabalistički elementi nemaju značajnost bogomilskih, ali su ipak veoma karakteristični i ne smeju se prevideti kad se teži razumevanju za razumevanjem Njegoša i Njegovog filozofskog speva."

Jevrejske veze
Kao što Platon nije smeo da se čita u Danteovo vreme, a ovaj ga je potajno čitao, tako je i Njegoš, u potaji, čitao štošta.
Anica Savić-Rebac je sigurna da je Njegoš, "veliki samouk čitao dela za koja inače ne znamo da su mu bila poznata i vodio razgovore, sa nama nepoznatim ličnostima o problemima koji su van uobičajenog toka opšteg obrazovanja".
Veliko je pitanje da li će se naći materijalni, to jest "filološki" dokazi o tim lektirama i razgovorima. Te dokaze i tragove je, možda, i sam Njegoš uklonio jer je "bio dovoljno pametan da ne upozorava izrično na izvore kao što su bogomilstvo i Kabala - izvore koji bi, kako je sam dobro znao, duboko šokirali veliki deo tadanje publike - a možda šokiraju i jedan deo sadanje".
Zna se, međutim, da je Njegoš poznavao Jevreje sa kojima je "imao trgovačke veze i koji su mogli biti, u isti mah, trgovci i učeni kabalisti".
Ukoliko su sačuvani arhivi jevrejskih opština u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, možda ćemo nešto više saznati.
Ali, Njegoš je do znanja iz Kabale mogao da dođe i preko svog učitelja Sime Milutinovića Sarajlije. Ili, preko - "Fausta".
Zatim, piše Anica Savić-Rebac, veoma je zanimljiv "susret" Njegoša sa Viktorom Igoom u kabalističkom motivu tzv. crnog sunca, oličenja satane. S tim, što treba reći da je Igo pesmu o crnom suncu napisao deset godina posle Njegoševe "Luče".
Iako još nerasvetljena, "Luča" i posle sto pedeset godina ostaje najveći filozofski ep, spevan na srpskom.

DRAGAN JOVANOVIĆ

http://www.nin.co.rs/2001-04/19/17562.html

http://www.facebook.com/topic.php?uid=2 ... 3388844624

@hrabrene


jeli to apriori odbijaš moje stavove,nastavljajući već pomalo dosadno c/p dokazivanje.

Hrabrene, ili u cjelosti pogledaj šta sam napisao, i šta su, između ostalog latinski i pravoslavni izvori naveli o bogumilstvu i patarenstvu, ili se suzdrži od komentara. Crkva bosanska i bogumili nisu mit - dokaz za to su latinski izvori, pravoslavni izvori i općezabilježena pojava patarenstva u Bosni, ali i cijeloj Evropi. Istina je da su svi bosanski kraljevi započinjali svoja pisma sa "U ime oca, sina i svetoga duha..." Ali ono što ti nisi naveo, ili nisi znao, a što jeste utjecaj arijanstva na musalijane i sve ostale patarene, jeste da hereza bogumilstva nije poricala tekst, nego njegovo tumačenje (sin je bio miljenik, jer Biblija kaže za sve vjernike da su djeca Božja - dakle miljenici Božji, pa tako i Isus nije bogočovjek iliti bogomladenac, nego prorok i miljenik). U patarenskim spisima se čak navodi da Isus nije razapet na križu, i da je crkveno veličanje križa istinsko idolopoklonstvo, te da je samo napravio znak križa i zavarao prisutne. Tvoj problem, Hrabrene, je taj što misliš da sam ja pobornik bogomilstva iliti patarena, a ja zapravo nisam - možda je moj neki daleki praprapraprapradeda bio, ali ja nisam - ja samo navodim historijske fakte. Dalje, žena Kulinova, sestra Nemanjina, također je prema Pravoslavnoj crkvi bila bogumilka, prihvativši uvjerenja svog muža - zamisli, i tada su ljudi prelazili na drugu vjeru i vjerozakon. Dokaz za bogumilstvo jesu autentični spisi, pravoslavni pogromi, dva križarska rata, svjedočanstvo katoličke crkve o tome, svjedočanstvo inkvizicije o tome, svjedočanstvo pravoslavnog sinoda o tome, činjenica da papa spominje kako je bosanski biskup bogumil, pataren i manihejac itd. Dokaz za postojanje bogumila i Crkve bosanske jeste i:

Bilinopoljska izjava je dokument u kojem su poglavari bosanske crkve, pred izaslanikom rimskog pape (Ivanom de Kazamarisom), izjavili da se odriču svoje hereze. Izjava je potpisana 8. aprila 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice, a izjavu su potpisali: bosanski ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin, kao i sedam poglavara, uključujući "djeda" Dragiča i "goste" Ljubina i Dražetu. Poslije potpisivanja izjave, Ljubin i Dražeta su otišli ugarskom kralju Emeriku i pred njim 30. aprila položili zakletvu da će se držati odluka iz izjave. Ova izjava bila je samo formalnog karaktera, jer su se poglavari, uprkos potpisanoj izjavi, i dalje držali svoje vjere. Bilinopoljska izjava predstavlja značajan historijski izvor za poznavanje vjerskih i političkih prilika u srednjovjekovnoj Bosni.


Tekst izjave [uredi]
U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelovljenja 1203, šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inoćenta III.

Mi, priori onih ljudi, koji smo se do sada na poseban način nazivali povlasticom kršćanskog imena na području Bosne, izabrani kao predstavnici svih, u ime sviju koji pripadaju bratstvu naše zajednice, u prisutnosti gospodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećajemo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovijedima svete Rimske crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slušati i živjeti prema njezinim naredbama. Jamčimo u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici i iz naših su mjesta, sa svim imanjima i stvarima, da nećemo nikada ubuduće slijediti opačinu krivovjerstva.

U prvom redu odričemo se raskola, zbog kojega smo ozloglašeni, i priznajemo Rimsku crkvu, našu majku, glavom svega crkvenog jedinstva; (obećajemo) da ćemo u svim našim mjestima, gdje se nalaze zajednice braće, imati bogomolje u kojima ćemo se kao braća zajednički sastajati da javno pjevamo noćne, jutarnje i dnevne časove. U svim ćemo crkvama imati oltare i križeve; knjige, kako Novog tako i Starog zavjeta, čitat ćemo kako to čini Rimska crkva. U svakom našem mjestu imat ćemo svećenike, koji moraju barem u nedjelje i na blagdane, prema crkvenim odredbama, čitati mise, slušati ispovijedi i davati pokore.

Pored bogomolja imat ćemo groblja, u kojima će se pokapati braća i došljaci ako ondje slučajno umru. Najmanje sedam puta na godinu primat ćemo iz ruku svećenika Tijelo Gospodnje, a to znači: na Božić, Uskrs, Duhove, Blagdan apostola Petra i Pavla, Uznesenje Djevice Marije, na njezino rođenje i na spomen Svih Svetih, koji se slavi prvi studenoga.

Od Crkve određene postove obdržavat ćemo i čuvati ono što su naši stari mudro odredili. Žene, koje budu pripadale našoj družbi, bit će odijeljene od muškaraca kako u spavaonicama tako i u blagovaonicama, a niko od braće neće sam sa samom razgovarati, otkuda bi mogla proizaći zla sumnja. Niti ćemo unaprijed primati nekoga ili neku udatu, osim ako se uzajamnim sporazumom, obećavši uzdržljivost, oboje zajednički obrate.

Slavit ćemo svetačke blagdane određene od Svetih Otaca i nikoga, za kojega bismo sa sigurnošću znali da je manihejac ili neki drugi krivovjerac, nećemo primiti da s nama stanuje. I kako smo odijeljeni od ostalih svjetovnjaka životom i vladanjem, tako ćemo se također razlikovati odjećom, koja će biti zatvorena, neobojana (ne šarena), izmjerena do gležanja.

Od sada se nećemo nazivati kršćanima, kao do sada, nego braćo, da ne bismo, sebi pripisujući to ime, drugim kršćanima nanosili nepravdu. Kad umre učitelj, od sada za vazda, priori s vijećem braće, bojeći se Boga, izabrat će starješinu kojega treba potvrditi rimski prvosvećenik. I ako Rimska crkva bude htjela nešto dodati ili ublažiti, vjerno ćemo prihvatiti i obdržavati. Da ovo ima snagu za vazda, dokazujemo našim potpisom.

Dano kod rijeke Bosne, na mjestu koje se zove Bilino polje, 8. travnja (1203.).

Potpisujemo: Dragič, Ljubin, Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš, Vladoš, ban Kulin, Marin arhiđakon dubrovački.

Zatim mi Ljubin i Dražeta po volji sve naše braće u Bosni i samoga bana Kulina, s istim gospodinom Ivanom kapelanom došavši k uzvišenom i najkršćanskijem kralju Ugarske, u prisutnosti samoga kralja i časnoga nadbiskupa kaličkog a i biskupa iz Pečuha i mnogih drugih zakleli smo se u ime svih da ćemo ono što smo ugovorili čuvati, i ako Rimska crkva bude htjela od nas nešto drugo, uvest ćemo po katoličkoj vjeri.

Učinjeno na Kraljevu ostrvu, 30. aprila 1203.

E sada, Hrabrene, papane moj arogantni i neobrazovani, ako želiš lekciju o odnosima Arija i Atanasija, i kako je ovaj potonji uveo idolopoklonstvo u crkvu - samo reci, i to ti mogu napisati (vidi se da nisi čitao ništa o crkvenim koncilima, i uzrocima za pojavu raznovrsnih hereza unutar kršćanstva). Bogumilstvo jeste mikstura Manihejizma i Arijanstva, samo što ti to ne kontaš.