ma sve krenem da napišem pa pobrišem
Upravo ovo, svi nešta čekaju, da završe fakultet, da kupe stan, da ovo da ono i u tom procesu čekanja, nadanja i želja, čovjek omudra. Promjeni se...
Nit sam imao ja fakultet završen, nit je u mene mi moja hanuma, nit krova nad glavom, tek se zaposlio (a plata tada 400,00 KM cijelih, od prve plate kupih AIWA liniju sa 3cd-a

da zamjenim oronuli AIWA dvokasetaš iz 80-ih).
A sve smo sami, sa naših 20 prsta na rukama (nožne ne računam mada smo se i tu dobro naklapali

) i jedan stan mali pa zamjenili uz doplatu za dosta veći, da ne nabrajam.
A da sam čekao Godoa da se desi, desilo bi mi se ovo gore, omudrao bih i vjerovatno nikako ne bih bio zadovoljan sa postignutim, jer bi mi opet falilo još samo ...... nešta i bio bih onaj sa 30+ koji se ne vjenčava jer opravdava to da nije stigao završiti "laminat u hodniku".
Hoću da kažem da je puno lakše i podstrek ste jedno drugom kada zapne, a to je vrlo bitan momenat i detalj.
Mogu roditelji biti podstrek ali nije to to, borba za zajednicu dvoje ljudi koje se vole bez obzira na sve je daleko najveći argument za uspjeh i zadovoljštinu.
Sada me niko, al niko ne bi natjerao da se ženim, šta ženim ne bi me natjerao da se zabavljam.
I da
Da se mogu vratiti kroz vrijeme opet bih sve isto......