Ja to sve gledam vec odavno opusteno. Svjesna sam, prije svega, godina. Dodje valjda taj neki momenat u zivotu kada se krenes cuditi zasto neke osobe mladje od tebe slusaju ovakvu i onakvu muziku ili se oblace onako kako ti nikada ne bi, pa pomislis kako oni prosto ne znaju zivjeti i kako je to sve skupa bezvrijedno i krenes srati o nekim poremecenim vrijednostima. Bas onako kako su i tebe stariji posmatrali i negodovali dok si slusao muziku koja je njima bila smece ili te zgrozeno gledali sta si to navuko na sebe. Bas onako kako su i njih njihovi roditelji posmatrali negodujuci.
Yugopapir ima mnogo zanimljivih tekstova:
...
O džeziranju i "osavremenjavanju" partizanskog melosa:
Sumnjiv je argumenat da se tako ("modernizovanjem" pesama iz NOB u stilu "roka", "bita", "popa" i ostaloga što upražnjavaju VIS-ovi) tradicije naše revolucije "približavaju" današnjoj omladini.
Na priredbi za veterane te revolucije, pak, o tridesetogodišnjici najpresudnijeg njenog događaja, "osavremenjena" pesmica insipidnog proznog teksta i muzike izvučene iz arhive festivalskog kiča, mogla je delovati samo kao parodija, što u konkretnom slučaju znači: blasfemija.
I još nešto: ako bradati čupavci u ovo naše današnje vreme svojom kosmatom pojavom žele da izraze protest protiv konvencija građanskog društva - kada se pojave na bini Doma kulture u Jajcu, i to još na svečanoj priredbi posvećenoj godišnjici onoga što se tu zbilo 1943. godine, oni u tom kontekstu svojim izgledom pre mogu evocirati uspomenu na bradate čupavce iz upravo te, 1943. godine ...
http://www.yugopapir.com/2018/12/blasfe ... i.html?m=1
...
Nećemo preuveličati ako kažemo da je narkomana bilo na stotine. Sladunjavi opojni miris hašiša osećao se u lepoj prolećnoj noći. Kud god smo krenuli među posetioce, mogli smo da vidimo da cigarete nisu jedine koje se puše. Nije trebalo da proveravamo. O tome se čak i otvoreno pričalo.
- Hej lafe, ostavi malo šita - čulo se na sve strane.
Tu i tamo, čak se nisu ni krili, uzimao se i LSD. Zajedno s kockama šećera.
Izgledalo je kao da je tim devojkama i mladićima sve dozvoljeno u toj noći, za njihov praznik.
Izgledalo je kao da su svi digli ruke od njih, kao da su ih prepustili sudbini.
Žalosno je bilo gledati tu masu mladog sveta koji je delovao kao da je ostao bez ideala, bez planova, bez želja.
Kao da im je najvažnije bilo da se nađu u toj gomili lenština i lezilebovića, da se igraju malo pomodarstva, malo ostrva Vajt, malo Vudstoka, da malo budu hipici, malo da im je svejedno za sudbinu sveta. Na sve strane se glumilo, htelo da se dokaže kako su svi u jednom trenutku postali "Englezi".
...
Mišljenja smo da ovakvi festivali nisu potrebni nama i da bi bila prava šteta ako bismo i idućeg Dana mladosti ovu grupu čupavih, bradatih, prljavih i nekulturnih ljubitelja muzike opet videli na padinama Košutnjaka. Bila bi šteta čak za utrošenu struju.
http://www.yugopapir.com/2016/05/kosutn ... n.html?m=1
Leziljebovici, narkomani, bradati cupavci i hasis. Skoro ko brude, trenerkasi, bradice i nargile.
Poprilicno sam sigurna da ce i oni svojoj djeci i unucadima srati kako slusaju neku groznu muziku i lose se oblace i kako su oni, u svoje vrijeme, na minderu uz nargilu se lijepo druzili u kulturnom objektu imena mak. Ili ce vikati kako su nove arome za nargilu smece, i kako oni pamte one nekadasnje, puno kvalitetnije, e to je bila prava stvar i to su bila vremena.
Pojednako je to sve blesavo.
Da budem iskrena, ne mogu da se ne nasmijem na pozivanje drzave u pomoc ili obrazovnih institucija. Pozivalo se i prije u pomoc i zgrazavalo, al da je tu nekog spasa bilo, pa ni rok muzika ne bi postojala, rep da ne spominjemo. Ne bi se nosile ni farmerke, jer to nije pristojno ni po bontonu, i dalje bi nosili pristojna odijela sa kravatom ili cak neku narodnu nosnju.
Kao sto oni odbacuju neki vas svijet i pravila, i kao sto ste vi odbacili svijet svojih roditelja i pravila, tako ce i neka mladja generacija odbaciti i taj njihov svijet i pravila. Ne sumnjam, i njihov novi svijet ce iritirati sve prethodne.
U tom sukobu svjetova svakako dodje prije ili kasnije i do nekog bar djelimicnog prihvatanja tog novog svijeta i od starijih. Kao sto su i pored odijela poceli nositi farmerke, tako i danas pored farmerki nose i trenerke. Po gradu.
Sve je to neki tok zivota i vremena, i meni to ne smeta, ne tjera me uostalom niko ni na sta, a ne vidim ni poentu da ja drugima popujem kako da se obuku po mom ukusu da mi ne kvare slike svijeta oko mene.
Ali kako rekoh na pocetku, svjesna sam godina, niti sam toliko mlada pa da mi je to sve dio nekog mog svijeta, niti sam toliko stara da se zgrazavam nad tim svijetom.
Sto se tice maka dizdara, i ta prepucavanja familije medjusobno, opstine, to kako je njegovo ime kapital, i bla bla, sve skupa vrlo neukusno.
al ako dodjes u grad takav onda si papak u pidžami 
