#5601 Re: Gdje putujete, kako vam je bilo?
Posted: 18/03/2026 20:27
Za predzadnji dan smo ostavile poslasticu, obilazak katedrale, penjanje na krov (impresivno!) i posjetu Posljednjoj večeri. Nabaviti karte za nju se činilo kao nemoguća misija. Od dana kad je odlučeno da se ide za Milano, ja sam bila na posebnoj misiji: osigurati da ćemo vidjeti sliku. To nije klik na sajtu, to je bukvalno trka. Karte se puštaju u prodaju svaka 3 mjeseca i prodaju se za par sati - sa slikom se može biti samo 15 minuta, grupa ne može imati više od 40 posjetilaca i rijetka je stvar u toj zemlji koja je strogo na vrijeme. Razlog su strogi uslovi atmosfere kako bi se spriječilo propadanje boje. Za kupovinu ulaznica je potrebna registracija na sajt i svakodnevna provjera "ka' će karte". Krenule su u prodaju u podne 17.6. U podne i minut mi je sajt rekao da sam stala u virtuelni red i da je predviđeno vrijeme čekanja sat i par minuta. Toliko nas je u tom prvom minutu bilo.
Stajanje pred zidom na kojem je slika je bilo duhovno iskustvo, ne kulturno. Razlog više za to je bila Laura, vodič, sa velikim znanjem i nevjerovatnom emocijom. Prava strast, definitivno nije samo posao sa samo još jednom grupom. Stajati tu gdje je stajao on, gledati rad koji stoji na svom mjestu stoljećima, prilično nevjerovatno. Btw. jedan zid u tom zdanju je postojao u vrijeme kad je Leonardo slikao. Većina samostana je uništena u savezničkom bombardovanju u 2. sv. ratu. Slike su preživjele zahvaljujući vrećama pijeska poredanim ispred. Preporuka je uzeti vodiča kako bi se razumjelo šta se gleda, svi likovi, reakcije, ali i tehnički detalji slike i restauracije koja je trajala 21 godinu .
https://myalbum.com/album/GbhjiRMwE3RcaK
https://myalbum.com/album/T9JL4jcsRM6Mmb
Malo kasnije je bio po ko zna koji put da pomislim da je kod turističkih obilazaka najvažnije da se pomolite da ne zaglavite s američkom familijom u blizini. U liftu koji nas vozi na krov katedrale, pitaju kako kasnije ući u katedralu. Djevojka im kaže da (jedne jedine) stepenice koje vode dole, završavaju/silaze u samu crkvu.
„Da, ali da li će biti neki znak?“ – „Da, bićete u crkvi.“ Jbt.
Za Bosnu nazaj preko dežele, noćenje u Ljubljani, prvi put tamo...definitivno preporuka za otići.
https://myalbum.com/album/nK9EZvNv3EL8sU
Janezi praktični, sve bitno im je locirano u par desetina metara razdaljine.
Sve skupa nekih 1800 km, ja skontala da još nisam za baciti kao šofer i da Citroen i nije toliko loš koliko ga kudim.
Stajanje pred zidom na kojem je slika je bilo duhovno iskustvo, ne kulturno. Razlog više za to je bila Laura, vodič, sa velikim znanjem i nevjerovatnom emocijom. Prava strast, definitivno nije samo posao sa samo još jednom grupom. Stajati tu gdje je stajao on, gledati rad koji stoji na svom mjestu stoljećima, prilično nevjerovatno. Btw. jedan zid u tom zdanju je postojao u vrijeme kad je Leonardo slikao. Većina samostana je uništena u savezničkom bombardovanju u 2. sv. ratu. Slike su preživjele zahvaljujući vrećama pijeska poredanim ispred. Preporuka je uzeti vodiča kako bi se razumjelo šta se gleda, svi likovi, reakcije, ali i tehnički detalji slike i restauracije koja je trajala 21 godinu .
https://myalbum.com/album/GbhjiRMwE3RcaK
https://myalbum.com/album/T9JL4jcsRM6Mmb
Malo kasnije je bio po ko zna koji put da pomislim da je kod turističkih obilazaka najvažnije da se pomolite da ne zaglavite s američkom familijom u blizini. U liftu koji nas vozi na krov katedrale, pitaju kako kasnije ući u katedralu. Djevojka im kaže da (jedne jedine) stepenice koje vode dole, završavaju/silaze u samu crkvu.
„Da, ali da li će biti neki znak?“ – „Da, bićete u crkvi.“ Jbt.
Za Bosnu nazaj preko dežele, noćenje u Ljubljani, prvi put tamo...definitivno preporuka za otići.
https://myalbum.com/album/nK9EZvNv3EL8sU
Janezi praktični, sve bitno im je locirano u par desetina metara razdaljine.
Sve skupa nekih 1800 km, ja skontala da još nisam za baciti kao šofer i da Citroen i nije toliko loš koliko ga kudim.
