Pise: Senad Pecanin
OPERACIJA “RABINI U SARAJEVU”
Neko veoma zloban prema BiH, Sarajevu, Bosnjacima i bh. muslimanima je lukavo smislio projekat organizacije Konferencije evropskih rabina u Sarajevu. U trenutku dok se pred očima i uz podršku licemjernog Zapada i još licemjernih arapskih država ( sa izuzetkom Jemena) odvija izraelski genocid nad Palestincima, namjera da se baš u Sarajevu organizira samit evropskih rabina najozbiljniji je u nizu pokušaja, sa mogućim dalekosežnim posljedicama, da se Bošnjacima i bh. muslimanima konačno okači zvono “sljedbenika Hamasa u Evropi”. Naravno, svi Bošnjaci i bh. muslimani ( pardon, ne svi: sa izuzetkom “pametnih” političara, umjetnika i akademskih perjanica) zaslužuju priznanje za svoj nedvosmisleni stav prema stradanju Palestinaca. Da, zaslužuju priznanje, ne baš tako veliko kako zaslužuju Irci i Španci, pa onda Slovenci i Norvežani. Ali, zlim ljudima koji su odabrali Sarajevo upravo radi izazivanja provokacije ( operacija u potpunosti uspjela) nije ni u primisli bilo da samit održe u Irskoj, Španiji, Sloveniji ili Norveškoj. Cilj je bio izazivanje iritacije u Sarajevu i u potpunosti je ostvaren.
Šta su mogle uraditi vlasti u Sarajevu?
Prije mogućeg odgovora, korektno bi bilo imati u vidu sljedeće: nikada od potpisivanja Dejtonskog sporazuma država Bosna i Hercegovina ( a posebno Bošnjaci i bh. muslimani) nisu se našli pred značajnijim izazovom vlastitom opstanku u kontekstu postojećeg geopolitičkog rasula i potpune koordinacije Beograda i Zagreba u paralizi i rastakanju države. “U redu međunarodno pravo, ali stanje na terenu se mora respektirati, zar ne?”
Elem, vlasti i politika u Sarajevu su reagirali katastrofalno.
Prepustiti “odgovor Sarajeva” u ovakvoj operaciji ministru socijalnog rada u federalnoj vladi bio je promašaj. Iako je on jedan od pristojnijih u vladi, takav izbor je polučio poguban rezultat. Njegovo ime je u zlonamjernom stavu rabina iskorišteno kao reprezenta države BiH. Sa moralne tačke gledišta ministar je postupio časno; sa tačke interesa države BiH i onih koje predstavlja reagirao je glupo, nezrelo, ishitreno, nezakonito...
Zašto?
Zato što Konferenciju evropskih rabina u Sarajevu nije trebalo zabraniti!
Doduše, možda ona i nije formalno zabranjena, pretpostavljam da će to biti odgovor ministra, ( zakonski svakako nije mogla biti zabranjena), ali njegov javni stav je bio dovoljan da sarajevski hotel otkaže ugovorenu rezervaciju smještaja. Mlijeko je prosuto…
A kako je trebalo postupiti? Nemam gotovo, dobro rješenje ( do njega ne može doći sam nijedan ministarski kabinet u državi).
Na puno nižem nivou ozbiljnosti i posljedica provokacije, sa sličnim izazovom prije desetak godina sreo se Emir Suljagić. Dobio je zvanični zahtjev Verana Matića da mu se ( kao izaslaniku Aleksandra Vučića) omogući polaganje cvijeća na mezarju u Potočarima 11. jula. Emir me nazvao, imao je nekoliko ideja kako da odgovori našem drugu Veranu, dugo smo razgovarali. Veran nije došao u Potočare, iako mu Emir nije zabranio dolazak.
A napisao mu je, po mome sjećanju:” Dragi Verane, mi 11. jula obilježavamo genocid nad Bošnjacima. Ukoliko želiš položiti cvijeće žrtvama genocida dobro si došao.”
