nisi još dovoljno velik da ti dajem odgovorveliki_fabio wrote:
a nato pakt je simbol cega? slobode i ljudskih prava?
Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
- Chmoljo
- Administrativni siledžija u penziji
- Posts: 53399
- Joined: 05/06/2008 03:41
- Location: i vukove stid reći odakle sam...
#526 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
- Bosnolog
- Posts: 8060
- Joined: 07/09/2009 00:23
- Location: Pod Suncem i Zvijezdama
#527 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
kokta wrote:nečeš vjerovat , ali to je čak bilo i na sdepeovskoj FTVChmoljo wrote:đes' to vidio? na Novoj TV? bilo na Red Carpetu?bonislav wrote:
Daleko najopasniji fašisti u BiH trenutno, su fašisti islamske vjere, kod njih se svako malo pronalazi eksploziv, oružje, postavljaju bombe, rade terorističke napade, zatiru prava žena.
Kako napreduje TV Sagoljica,?????.....izgleda da je Risto Dogo pardon Smiljko Sagolj odskolovao svoje Sagoljase,........
- Bosnolog
- Posts: 8060
- Joined: 07/09/2009 00:23
- Location: Pod Suncem i Zvijezdama
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#529 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Hebot koji ste vi neinformisani moroni...pa pročitate li vi ikad išta osim lupetanja krezavog kepeca iz Posušja?Mihaelj wrote:Čuj eno mi.hercegovac_pravi wrote:Kako nema? Ša eno ti svjedočenja iz Haaga. sve lijepo i čitko napisano i opisano..a ako tebi ta svjedočenja nisu relavantna onda se žali Haagu zbog činjenice da su uvrštena kao dokazni materijal u procese koji se vode protiv hrvatskog vojno političkog vrha
![]()
Sad ću ja nešto bubnuti pa reći eno ti svjedočenja iz Haaga. Ako imaš dokaze daj ih, ako ne onda nemoj širiti dezinformacije. Znam da dokaza nema jer stenogrami iz Karađorđeva ne postoje, a da je bio dogovor onda ne bi par mjeseci poslije gorjelo 33% Hrvatske. Ili je tebi logično da se predsjednik nečije države dogovori s predsjednikom druge da mu ovaj spali trećinu države i isporuči par milijuna granata po gradovima?
I šta ćemo sad?
Između ostalog, Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala
sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i
organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vijeće je također potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da su napadi na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj
dolini imali za cilj etničko čišćenje tog područja iz strateških razloga i da je Dario Kordić planirao i
poticao zločine koji su se dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci.
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... _bcs_1.pdf
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#530 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Dobra vam pomoć.......Mihaelj wrote:O Bože, jel postoji ijedan forumaš ovdje, a da ne priča o dogovorenom ratu? Ja stvarno ne vjerujem u to što čitam.feral.tribune wrote:Ne lupetaj . Tenkovima i oklopnjacima JNA je 1000 X lakse uci po ravnicama Slavonije i Baranje nego li HV pentrati uzbrdo prema Kninu . Srbi su Knin kamenjem mogli braniti 100 godina a JNA i cetnici su mogli poslije Vukovara kroz salase i ravnicu do Osijeka za par sati da su htjeli . Vukovar je zrtvovan , kakav bi to tajni dogovor bio da se vidi sve iz aviona i da niko ne pogine . Srbi i Hrvati su ga smjestili Bosancima do kosti , toliko im nanijeli ljudskih i materijalnih steta da se Bosna i Bosanci nece oporaviti ni za 300 godina .U 60 sastanka koliko su imali izaslanstva Tudjmana i Milosevica poslije Karadjordjeva ( Smiljko Sokol , Sarinic , Lerotic , Bilandzic ...Avramov , Markovic , Krestic....sve je dogovoreno . Procitaj knjigu ,, Povijest izbliza ,, koju je napisao covjek koji je u svemu ucestvovao .
Dusan Bilandzic . Tudjamn je bio monstrum . Sada znamo kako izgkeda demon . Toliko zla i mrznje ne moze akumulirati jedno ljudsko bice . Pored njega je bio Gojko Susak koji bi bacio atomsku bombu samo da rodni Siroki Brijeg pripoji Hrvatskoj . O ovome se nema sta pricati . Sve je dokazano sve se zna .![]()
I moram reći da sam zaprepašten tim stavom o izjednačavanju Srba i Hrvata. U Hrvatskoj je pola milijuna Bošnjaka bilo u izbjeglištvu i ljudi su pomagali koliko su mogli iako smo bili izuzetno siromašni onda. Da ne govorim kako su se postrojbe ABiH obučavale po cijeloj Hrvatskoj za vrijeme rata i da vam je jedina pomoć stizala preko Hrvatske kad vam nitko u svijetu nije htio pomoći.
Reci ti meni koliko Bošnjaka je bilo u Srbiji u izbjeglištvu za vrijeme rata. Koliko pomoći je stiglo preko Srbije i da li je ijedna jedinica ABiH bila obučavana u kampovima po Srbiji?
Jesi li još uvjek "zaprepašten?
Između ostalog, Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala
sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i
organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vijeće je također potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da su napadi na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj
dolini imali za cilj etničko čišćenje tog područja iz strateških razloga i da je Dario Kordić planirao i
poticao zločine koji su se dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci.
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... _bcs_1.pdf
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#531 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Evo nadam se da će ovo biti dovoljno da zadovolji tvoju radoznalost. Obavezno pogledaj kompletnu presudu na dostavljenom linku...Mihaelj wrote:Vidim ja sve, samo ti kažem da kad stavljaš krunski dokaz za svoje tvrdnje onda bar stavi cijeli tekst, a ne da nakon svake druge rečenice postoji znak (...). Zbog izjave Tuđmana na sastanku na Brijunima koja je istrgnuta iz konteksta je tužiteljstvo u Haagu podiglo optužnicu da je Oluja zločinački pothvat. Tako da te molim da staviš cijeli tekst.Chmoljo wrote:primjetno je da si ti fulio kontekst cijele politike Franje Tuđmana i Gojka Šuška. pogotovo što bi ti tražio kontekst, a na tom istom sastanku Tuđman kaže:
Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru odbrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se odbrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa.
i opet ja povećavam isti dio, jer ti "ne vidiš" kontekst.
jer pazi nešto, meni tvoje mišljenje uistinu nije bitno. kada sam ti pokazao stenograme, izvališ kako HV šalje svoje ljude da prekine ratzaboraviš pomenuti "buduće granice"
dakle, briga tebe šta se stvarno desilo, ti samo želiš opravdati loše stvari koje su napravili ljudi koje ti braniš, i ono što su ostavili iza sebe.
ti si odličan instrument da se normalni ljudi još više uvjere u nebuloznost tvojih stavova i stavova onih sličnih tebi...
što se tiče politike, ja sam vala završio sa njom do formiranja nove vlade Federacije...
Mogu i ja staviti izjavu Šarinića da je Alija 1993. godine na sastanku nudio Tuđmanu pripojenje dijela BiH Hrvatskoj pa mu je Tuđman rekao da ga zanima cjelovita BiH.
Nije li ovaj tvoj tekst i Šarinićeva izjava malo u kontradiktornosti? Meni izgleda da je.
Možemo se mi gađati izjavama istrgnutim iz konteksta, ali mene zanima situacija na terenu. Kada su prvi puta neke postrojbe HV-a išle u BiH da se bore kontra ABiH. Tražim datum i godinu. Vjerujem da znaš to, ako si toliko upućen u ta zbivanja.
Dobra vam pomoć.......
Ili je i ova presuda o agresiji Tuđmana na RBiH izvađena iz konetksta?
Između ostalog, Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala
sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i
organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vijeće je također potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da su napadi na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj
dolini imali za cilj etničko čišćenje tog područja iz strateških razloga i da je Dario Kordić planirao i
poticao zločine koji su se dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci.
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... _bcs_1.pdf
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#532 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
ili ovo,...Mihaelj wrote:Da, obogatili smo se koliko smo love primili od islamskih i zapadnih zemalja. Ja osobno imam 2 Bentleya od toga.jarancuga wrote:mijesas kruske i jabuke...
oficijelno je tadasnja vlada hrvatske odobrila prijem izbjeglica, ali ja zauzvrat posteno naplatila od islamski i zapadnih zemalja..o naoruzanju namjenjeno ARBiH koju ste klepili suvisno je govoriti...
daj navedi post u kojemu neko izjednacava hrvate sa srbima...cak sta vise pravi se razlika izmedju srba i cetnika odnosno ustasa i hrvata...![]()
Što se tiče klepanja oružja evo jedan citat oko priče s oružjem:
http://www.vecernji.hr/vijesti/oruzje-i ... nak-224992– Poslije je s Amerikancima postignut sporazum da avioni s oružjem slijeću na Krk, a oružje se dijelilo u omjeru 30 posto Hrvatima, 70 posto Bošnjacima – kaže.
Dobra vam pomoć.......
Između ostalog, Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala
sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i
organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Vijeće je također potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da su napadi na Ahmiće i druga sela u Lašvanskoj
dolini imali za cilj etničko čišćenje tog područja iz strateških razloga i da je Dario Kordić planirao i
poticao zločine koji su se dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci.
http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerk ... _bcs_1.pdf
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#533 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
ma jok reko im "intelektualac" iz posušja....Chmoljo wrote:đes' to vidio? na Novoj TV? bilo na Red Carpetu?bonislav wrote:
Daleko najopasniji fašisti u BiH trenutno, su fašisti islamske vjere, kod njih se svako malo pronalazi eksploziv, oružje, postavljaju bombe, rade terorističke napade, zatiru prava žena.
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#534 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Šta ovo bi? da sam znao da će se svi ovako razbježati ne bih ni postavljao ovu presudu u svojim postovima....ali tipično trolovski....sad će se registrovati ponovo i vratiti se sa istom glupavom pričom o "nezahvalnim balijama"
Ali nemojte mi se samo sekirati ....ima ovakvih presuda i dokaznog materijala kod čika hercegovca koliko god poželite.
pe es Gdje nam nesta "baja mali knindža" iz Siska?
pe es Gdje nam nesta "baja mali knindža" iz Siska?
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#535 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
http://www.dnevni-list.ba/?mdls=1&mdls_tip=2&nid=5980
ZAGREB - Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u svojoj knjizi “Preživljena zemlja”, o novijoj povijesti namjera za dijeljenje BiH, objavljuje i kartu teritorijalnog razgraničenja Federacije BiH i Republike Srpske, koju je izradio dugogodišnji Tuđmanov ađutant, general Krešimir Kašpar, piše Jutarnji list. Prijedlog razgraničenja nosi nadnevak 5. rujna 1995. U dokumentu koji je Komšić dobio iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske predlaže se da najveći dio Bosanske Posavine, koja je prije rata velikim dijelom bila naseljena Hrvatima, pripadne Republici Srpskoj!
Dokument nastao prije vojnih akcija
Hrvatski je predsjednik, piše ovaj hrvatski list, sam ponudio Srbima Posavinu, a nije ju bio prisiljen ustupiti nakon mučnih, višetjednih pregovora u Daytonu, kao što se dosad smatralo! Dokument iz Komšićeve knjige, koji objavljujemo, nastao je u vrijeme zajedničkih vojnih operacija Hrvatske vojske, Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, protiv srpskih snaga u BiH. U ono se vrijeme smatralo da velik dio BiH može biti oslobođen tim združenim vojnim akcijama. Poznato je da se početkom listopada Hrvatska vojska približila Banjoj Luci, i da je američka diplomatska intervencija spriječila ulazak HV-a u samo središte Republike Srpske. Stoga je još neobičnije da je predsjednik Tuđman, usred oslobodilačke kampanje u BiH, Srbima odlučio prepustiti najveći dio Posavine.
Granić nije znao za karte
“Nikada nisam čuo za takvu kartu i za takav prijedlog”, rekao je Mate Granić, nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova. Granić, koji je zvučao iznimno iznenađeno i pomalo zbunjeno, rekao je da je službena državna politika išla prema oslobađanju i Posavine i Banje Luke. “Gledajte, u rujnu 1995. imali smo snažnu vojnu nadmoć. Hrvatske i bošnjačke postrojbe izvanredno su surađivale na terenu. Amerikanci još nisu na nas vršili nikakav pritisak, tako da je službena politika državnog vrha, jedina za koju ja znam, bila da se ide na vojno oslobođenje Posavine. Niti na jednom sastanku državnog vodstva nije se spominjala niti jedna druga opcija. Ja, naravno, ne znam što su sve oni crtali u Uredu predsjednika, ali ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg bi predsjednik Tuđman u tim, za nas iznimno povoljnim okolnostima i u pobjedničkom raspoloženju, sada, odjednom, sam nudio Posavinu Srbima”, završio je dr. Mate Granić. Činjenica da u Uredu predsjednika Republike postoji dokument od 5. rujna 1995., kojim Hrvatska de facto ustupa najveći dio Posavine Republici Srpskoj, i to u vrijeme kada Hrvatska vojska i Armija BiH postižu vojne pobjede, dodatno kompromitira Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini te ponovno ukazuje na dogovore prvoga hrvatskog predsjednika s vodećim srpskim političarima oko podjele utjecaja i teritorija u susjednoj državi.
ZAGREB - Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u svojoj knjizi “Preživljena zemlja”, o novijoj povijesti namjera za dijeljenje BiH, objavljuje i kartu teritorijalnog razgraničenja Federacije BiH i Republike Srpske, koju je izradio dugogodišnji Tuđmanov ađutant, general Krešimir Kašpar, piše Jutarnji list. Prijedlog razgraničenja nosi nadnevak 5. rujna 1995. U dokumentu koji je Komšić dobio iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske predlaže se da najveći dio Bosanske Posavine, koja je prije rata velikim dijelom bila naseljena Hrvatima, pripadne Republici Srpskoj!
Dokument nastao prije vojnih akcija
Hrvatski je predsjednik, piše ovaj hrvatski list, sam ponudio Srbima Posavinu, a nije ju bio prisiljen ustupiti nakon mučnih, višetjednih pregovora u Daytonu, kao što se dosad smatralo! Dokument iz Komšićeve knjige, koji objavljujemo, nastao je u vrijeme zajedničkih vojnih operacija Hrvatske vojske, Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, protiv srpskih snaga u BiH. U ono se vrijeme smatralo da velik dio BiH može biti oslobođen tim združenim vojnim akcijama. Poznato je da se početkom listopada Hrvatska vojska približila Banjoj Luci, i da je američka diplomatska intervencija spriječila ulazak HV-a u samo središte Republike Srpske. Stoga je još neobičnije da je predsjednik Tuđman, usred oslobodilačke kampanje u BiH, Srbima odlučio prepustiti najveći dio Posavine.
Granić nije znao za karte
“Nikada nisam čuo za takvu kartu i za takav prijedlog”, rekao je Mate Granić, nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova. Granić, koji je zvučao iznimno iznenađeno i pomalo zbunjeno, rekao je da je službena državna politika išla prema oslobađanju i Posavine i Banje Luke. “Gledajte, u rujnu 1995. imali smo snažnu vojnu nadmoć. Hrvatske i bošnjačke postrojbe izvanredno su surađivale na terenu. Amerikanci još nisu na nas vršili nikakav pritisak, tako da je službena politika državnog vrha, jedina za koju ja znam, bila da se ide na vojno oslobođenje Posavine. Niti na jednom sastanku državnog vodstva nije se spominjala niti jedna druga opcija. Ja, naravno, ne znam što su sve oni crtali u Uredu predsjednika, ali ne vidim niti jedan razlog zbog kojeg bi predsjednik Tuđman u tim, za nas iznimno povoljnim okolnostima i u pobjedničkom raspoloženju, sada, odjednom, sam nudio Posavinu Srbima”, završio je dr. Mate Granić. Činjenica da u Uredu predsjednika Republike postoji dokument od 5. rujna 1995., kojim Hrvatska de facto ustupa najveći dio Posavine Republici Srpskoj, i to u vrijeme kada Hrvatska vojska i Armija BiH postižu vojne pobjede, dodatno kompromitira Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini te ponovno ukazuje na dogovore prvoga hrvatskog predsjednika s vodećim srpskim političarima oko podjele utjecaja i teritorija u susjednoj državi.
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#536 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Obratiti paznju na dio o konc logorima, do sada niko nije odgovarao:
KRATKA POVIJEST HRVATSKE AGRESIJE NA BIH
OPERACIJA BOSNA
HERCEG BOJNA
Jedan bivsi visoko pozicionirani funkcionar Ministarstva odbrane, koji je zelio ostati anoniman, kazao je Feralovim novinarima da su 1993. godine Tudjman i tadasnji ministar odbrane Gojko Susak angazovali za Bosnu i Hercegovinu dvije kompletne gardijske brigade Hrvatske vojske, te cetiri brigade koje su bile djelomicno popunjene. "Te su brigade poslane u sukob s Bosnjacima", kaze nas izvor. "U tim postrojbama, o svemu je odlucivao general Janko Bobetko"
Pisu: I.L. i B. R.
Saborski su zastupnici dogmu izglasali prije dva mjeseca, a ona je, ta dogma, jednostavna i nedvosmislena: tokom rata od 1992. do 1995. godine, Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini. Na prvi hereticki ispad nije trebalo dugo cekati, a koalicijskim i oporbenim kolegama priustila ga je predsjednica HNS-a Vesna Pusic. Ne vodeci racuna o saborskoj deklaraciji s kraja prosle godine, ona je prije nekoliko dana s parlamentarne govornice hladno izrekla posve suprotnu konstataciju:
"Hrvatska vlast vodila je agresorski rat u BiH."
Slijedile su najprije ogorcene reakcije iz klupa Zastupnickog doma - vise od vladajuce sestorke, nego s opozicijskog boka - a potom i psovacki festival na ucestalim mitinzima desnice. Jedna recenica Vesne Pusic izazvala je, dakle, pravednicki gnjev nacionalno prozetih sabornika, koji se jos uvijek ne mogu suociti s cinjenicom da je Bosna drzava koju je Hrvatska prva priznala, a druga napala.
Povijesni fakti - koji obicno imaju gresku da su upereni protiv svega sto je hrvatsko - ne govore, nazalost, u prilog dogmaticnoj saborskoj deklaraciji. Recimo, Karadjordjevo, ozujak/mart 1991. godine: sve bilance o utjecaju hrvatske drzavne vlasti na kasnija zbivanja u Bosni i Hercegovini opravdano pocinju s tamosnjim sastankom Franje Tudjmana i Slobodana Milosevica.
Dva ratna druga tada su nacelno dogovorili podjelu drzave koja im se isprijecila u tjesnjem doticaju, sto je pouzdano bila okosnica sastanka o kojemu je, inace, poznato vrlo malo detalja.Sam vrh HDZ-a BiH u to vrijeme jos uvijek nije bio jedinstven, pa ce se glavni tajnik stranke Ivan Markesic u listopadu/oktobru 1991. nacelno, ali ostro, usprotiviti najavama moguce kantonizacije i fakticnog komadanja Bosne i Hercegovine. No, mjesec dana kasnije odrzan je u Grudama "radni sastanak predsjednika Hercegovacke i Travnicke hrvatske regionalne zajednice", cije je dalekosezne zakljucke Feral objelodanio prije tri i pol godine."HRZ i TRZ ostaju kod svojih zakljucaka donijetih na ranijim odvojenim sjednicama, da hrvatski narod ovih regija ostaje i dalje uz jednoglasno prihvacena opredjeljenja i zakljucke usvojene na dogovorima s Predsjednikom, dr. Franjom Tudjmanom, 13. i 20. lipnja/juna 1991. godine u Zagrebu. Ove dvije regionalne zajednice, (...) odlucuju da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konacno povesti odlucnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije naseg vjekovnog sna - zajednicke hrvatske drzave."
TAMPON DRZAVA
Dokument su potpisali clanovi vodstva HDZ-a BiH i lokalni celnici Mate Boban, Dario Kordic, Ivan Bender, Bozo Raic, Jozo Maric...
Nije tesko zakljuciti o cemu su potpisnici razgovarali s Franjom Tudjmanom 13. i 20. lipnja/juna iste godine, a sam hrvatski predsjednik ce na Silvestrovo 1991. ovako zboriti o mogucnostima smirivanja sukoba izmedju Hrvata i Srba:
"To se moze ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema vise razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljucilo njezine krajeve, jer je sadasnji hrvatski perec neprirodan. U hrvatskom je interesu da se taj problem rijesi na naravan nacin, na nacin kako je bila rijesena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi muslimani imali vecinu i ta bi drzava Bosna mogla biti tampon izmedju Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina."
Na tragu zakljucaka iz Gruda, predsjednika HDZ-a BiH Stjepana Kljujica - nimalo raspolozenog za rasturanje Bosne - smijenio je u sijecnju 1992. zagrebacki favorit i dotadasnji potpredsjednik stranke Mate Boban.
Tako je Tudjman u veljaci mogao mirno otputovati u Austriju, na novi sastanak sa Slobodanom Milosevicem, te ovom prilikom i Radovanom Karadzicem.
Zapovjednik tzv. juznog vojista Hrvatske vojske general Janko Bobetko u Grudama je potom utvrdio izdvojeno zapovjedno mjesto, da bi u travnju 1992. poceo dijeliti zone odgovornosti u zapadnoj Hercegovini i dijelu Bosne: generala Antu Rosu zapalo je zapovjednistvo nad podrucjem Livna, a tadasnjeg brigadira Miljenka Crnjca nad podrucjem Tomislavgrad-Prozor-Konjic.
Odluke je Bobetko potpisao na memorandumima sa zaglavljem "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Hrvatsko vijece odbrane", s pecatom Glavnog stozera Herceg-Bosne.Funkcije su do ljeta dopunjavane, pa je Rosi u pomoc poslan general Milivoj Petkovic, a u Gornjem Vakufu postavljeno je novo izdvojeno zapovjedno mjesto. Zapovjednistvo u Tomislavgradu predano je pukovniku Ivanu Kapularu, dok je u Bugojno upucena elitna zagrebacka bojna "Frankopan", kojoj je na celu bio bojnik Bruno Zorica Zulu.
I ostali su bili zapovjednici u Hrvatskoj vojsci: Roso je zapovijedao specijalcima iz bojni "Frankopan" i "Zrinski", a Kapular je vodio Petu gardijsku brigadu.Njihova prisutnost u drugoj drzavi ("Sva obiljezja skinuti sa boraca i vodite se kao dobrovoljni branitelji" - Janko Bobetko, Sve moje bitke, str. 203.), opravdavana je odbranom Dalmacije, kojoj su prijetili srpski napadaci s onu stranu granice, te obranom Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Malo kasnije vidjet ce se da je izgradnja vojne strukture bila jos vise motivirana okupacijom dijelova susjedne drzave.
SLUCAJ ANTE LUKETICA
Vojni savez sto su ga Franjo Tudjman i Alija Izetbegovic sklopili tek 16. lipnja/juna 1992., zatekao je Bobetka u akciji deblokade Mostara od velikosrpskih snaga.
Uspjehe hrvatskih zdruzenih snaga iskoristio je Mate Boban ne bi li nagnao Aliju Izetbegovica da stupi u konfederaciju s Hrvatskom. Izetbegovic je znao da na takvo sto ne smije pristati, pa mu je Boban zaprijetio povlacenjem snaga HVO-a s teritorija na kojima zive podjednako Hrvati i Bosnjaci, a 3. srpnja/jula je i HZ Herceg-Bosnu proglasio autonomnom teritorijalno-politickom jedinicom.Na posljetku, u rujnu/septembru 1992. Mate Boban izdat ce zapovijed HVO-u da se obustavi svaka pomoc Armiji BiH u pokusajima deblokade Sarajeva. Taj odnos prema glavnom gradu, koji ce tri i pol godine provesti pod krvavom opsadom, kulminira potkraj 1993., kada kiseljacki zapovjednik HVO-a Ivica Rajic ispaljuje topovske salve na Sarajevo...
Aktivne sukobe protiv dotadasnjih vojnih partnera otvorio je HVO u napadu na Prozor, u listopada / oktobra 1992. godine. Taj grad je osvojila brigada "Kralj Tomislav" iz Tomislavgrada, uz pomoc bojne "Zrinski" iz Zagreba kojom je zapovijedao general Milenko Filipovic.
Ministar odbrane Jerko Doko uzalud ce pozivati na zajednistvo HVO-a i Armije BiH, a plan Cyrusa Vancea i Davida Owena o kantonizaciji u sijecnju/januaru 1993. godine samo ce produziti velikohrvatska mastanja za sljedecih godinu dana.Jedan od prvih gradova koji ce ubrzo platiti cijenu takvog rata, bio je Gornji Vakuf: opsada HVO-a pocela je u veljaci/februaru 1993. godine, i potrajala je sve do Washingtonskih sporazuma u ozujku/martu sljedece godine...
U mahnitom razaranju dijela grada pod bosnjackom kontrolom bit ce angazirani tenkovi HV-a, pod zapovjednistvom generala Janka Bobetka, Slobodana Praljka, Ivana Kapulara, Miljenka Crnjca.Tocan broj vojnika HV-a koji su u Bosni i Hercegovini poginuli, nikad nije objavljen, a iz hrvatskoga Ministarstva branitelja odgovoreno nam je kako podatke o tome jednostavno nemaju. Nismo pitali kako je sluzbeno uvedena, primjerice, pogibija Ante Luketica, aktivnog pripadnika Prvoga gardijskog zdruga HV-a, cije je tijelo danima stajalo razapeto kod jablanicke brane, sve dok njegovi suborci nisu poduzeli akciju izvlacenja lesa...Jedan bivsi visoko pozicionirani funkcionar Ministarstva odbrane, koji je zelio ostati anoniman, kazao je Feralovim novinarima da su 1993. godine Tudjman i tadasnji ministar odbrane Gojko Susak angazirali za Bosnu i Hercegovinu dvije kompletne gardijske brigade Hrvatske vojske, te cetiri brigade koje su bile djelomicno popunjene.
AKCIJE TAJNIH SLUZBI
"Te su brigade poslane u sukob s Bosnjacima", kaze nas izvor. "U tim postrojbama o svemu je odlucivao general Janko Bobetko. U njima se na nizim zapovjednim razinama izmijenilo dosta generala i pukovnika Hrvatske vojske.
Vesna Pusic rekla je jednu veliku istinu, to je stanje potrajalo sve do Splitskog dogovora.
Dok je bjesnio rat izmedju Hrvatskog vijeca odbrane i Armije BiH, srpska vojska u Hrvatskoj se odmarala.
Hrvatska drzava formalno nije izvrsila agresiju na BiH, jer o tome nije nikad raspravljalo Hrvatski sabor", dodao je nas sugovornik, "no rijec je bila o ilegalnoj okupaciji dijela teritorije Bosne i Hercegovine, a krajnji cilj bilo je pripojenje tih podrucja Hrvatskoj. To je plan koji je stvoren jos 1991. godine, i on je politicki jos na snazi. Rijec je o notornim cinjenicama, o kojima nitko nije predocio sve kljucne dokaze, no ovdje gotovo svatko poznaje nekoga tko je bio poslan u rat protiv Armije BiH.
"Specijalni izvjestitelj UN-a za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki podnio je u proljece '93. izvjestaj u kojem navodi kako Vance-Owenov plan iz dana u dan zapravo pridonosi etnickim ciscenjima. Mazowiecki je osobno obisao neke konc-logore HVO-a po Hercegovini, te posvjedocio o patnjama zarobljenih bosnjackih civila i vojnika Armije BiH.
A upravo toga proljeca, tocnije 16. travnja/aprila 1993. godine, pripadnici specijalnih jedinica HVO-a izmasakrirali su 116 bosnjackih civila u selu Ahmicima kod Viteza.
Poslije ce se pokazati da je u srednjoj Bosni funkcionirao paralelni zapovjedni lanac nad jedinicama HVO-a, i da je veliki dio akcija provodjen pod izravnim nadzorom kadrova postavljenih od strane hrvatskoga politickog vrha. Tome je cilju sluzila i gusta mreza tajnih sluzbi, koja je dosad tek djelomicno raspletena, i ciji brojni krakovi vode izravno do Zagreba.Neke jedinice HVO-a, medjutim, u to su vrijeme jos raspolagale ljudstvom razlicitih nacionalnosti, vec prema podrucnoj strukturi stanovnistva. Prilikom konacnog razoruzavanja Bosnjaka u redovima HVO-a, nije se rasplet svugdje odvijao na jednak nacin: u Tomislavgradu je oruzje mirno polozeno, a tom je prilikom, prema nekim svjedocenjima, ispred robne kuce Duvanjka zapovjednik lokalne brigade Zeljko Glasnovic bio na rubu suza...U susjednom Livnu razoruzavanje Bosnjaka nije proteklo tako jednostavno, nego je doslo do kraceg vatrenog okrsaja izmedju Hrvata i Bosnjaka. No, dogadjaji se u Bosni i Hercegovini 1993. godine odvijaju s krajnje visokim intenzitetom: HVO 9. svibnja napada Mostar (zapravo, istocni dio grada, u koji se povukla vecina Bosnjaka), a tocno pola godine kasnije topovi pod zapovjednistvom generala HV-a i HVO-a Slobodana Praljka ruse Stari most na Neretvi.
HRVATSKI KOLHOZI
Politika HDZ-a iste je godine potaknula iseljavanje Hrvata s podrucja izvan zacrtanih hrvatskih kantona, uglavnom u srednjoj Bosni. Kako svjedoci katolicki svecenik Branko Karlic iz sela Vukanovica pokraj Kraljeve Sutjeske, jedna delegacija mostarskog HVO-a njemu je vec u proljece 1992. godine predlozila preseljenje svih Hrvata s tog podrucja u Hercegovinu i Hrvatsku, puno prije sukoba s Bosnjacima. Karlic je bio iskreno zgranut otvorenoscu te inicijative i svojim je posjetiteljima otvoreno rekao da su - djubrad."Blasfemicna HDZ-ova propaganda dozivjela je vrhunac u obecanju da ce, onako, za utjehu narodu, kompletan franjevacki samostan iz Kraljeve Sutjeske, i to kamen po kamen, prenijeti negdje u okolicu Bjelovara. Nasla se grupa bezumnika koji su i mene osobno pokusali u to uvjeriti", prisjeca se Branko Karlic. S tog je podrucja doista iseljena vecina Hrvata, u sela po Hercegovini (medju ostalim, na goloj ledini podignuta su sela Suskovo i Bobanovo, koje je Karlic proglasio hrvatskim kolhozima), i jos vise u Liku, Kordun i Baniju.
Nekako u isto vrijeme duznosnici HDZ-a u bosanskoj Posavini prodavali su cak i videotrake na kojima su bila snimljena podrucja Hrvatske naseljena Srbima. Agitacija za kolektivno preseljenje iz Posavine pocela je prije ratnih sukoba, sto nedvojbeno pokazuje kako je bila posrijedi planirana seoba naroda kojoj je rat samo trebao dati nuzni poticaj.
Politicari iz Hrvatske nisu samo odlucivali o tokovima rata u Bosni i Hercegovinu, nego su se u njega katkad i aktivno ukljucivali: u konclogoru Vojnom kod Mostara, jedna od silovanih Bosnjakinja prepoznala je medju muciteljima Vicu Vukojevica, tadasnjega hrvatskog saborskog zastupnika HDZ-a i brigadira HVO-a, a posljednjih godina suca Ustavnog suda RH. Nesretna zena prisjeca se susreta s Vukojevicem u rujnu 1993. godine, kada joj je on slagao da je zapravo "stricevic onog Vukojevica", i da radi kao "ministar-savjetnik u Zagrebu". Uz mucna obecanja o njezinoj zastiti i zastiti njezinih roditelja, razodjenuo je mladu zenu, usopcen legao na nju, i poslije nekoliko minuta jalovog dahtanja ustao uz psovke i rijeci: "Smrdis muslimanko na islam, pa me tvoja smrad blokirala." Otisao je i nije se vracao, namjesto njega dosli su drugi
ZNAKOVITI TRANSKRIPT
Ovo svjedocenje iz knjige "Molila sam ih da me ubiju - zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine" (Centar za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa Bosne i Hercegovine), poslano je istraziteljima Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Den Haagu, no to nije sve u vezi s Vicom Vukojevicem. Brojna su svjedocenja o njegovim krvavim djelima; neka je priznao sam, i to u Saboru, druga je svojedobno prozreo Stipe Mesic.No, kamo srece da je njegov zlocin bio tek rijetki eksces, a ne dio razradjenog sustava. Stotine pripadnika HV-a koji su ljeta '93. boravili u istocnoj Hercegovini, braneci dubrovacko zaledje nasuprot snagama Vojske Republike Srpske u povlacenju, prisjecaju se Bosnjaka dovodjenih na prvu liniju fronte.
Nesretni ljudi iz Dretelja i drugih konclogora primoravani su na mukotrpno i opasno kopanje rovova i ciscenje napustenih sela oko Popovog polja.Upravo tako je izgledala Hrvatska Republika "Herceg-Bosna", konacno osnovana 28. kolovoza/avgusta 1993. godine, a politicki i civilizacijski sasvim analogna Republici Srpskoj. Za racun njezinih tvoraca bili su koncem te godine u Zagrebu mobilizirani mnogi izbjegli Hrvati iz bosanske Posavine, uz gotovo potpuni muk medija, koji su izbjegavali neugodnu temu... Stovise, pojedini hrvatski novinari sirili su pricu o tome kako se Posavljaci ne zele suprotstaviti cetnicima u obrani svojih vjekovnih ognjista. U kasarni bivse JNA "Marsal Tito" govor im je odrzao general Janko Bobetko, a potom je nekoliko stotina njih bilo prebaceno u Zadar, i napokon na ratiste u - srednju Bosnu. A tamo se jos nisu bila ohladila tijela nekoliko desetaka bosnjackih civila sto ih je u selu Stupnome Dolu poubijala jedinica HVO-a pod zapovjednistvom Ivice Rajica.Feral je proslog ljeta objavio jedan transkript iz Ureda Predsjednika RH koji svjedoci o sastanku Franje Tudjmana, Gojka Suska i Mate Bobana, 28. studenog 1993. godine.
Do tog trenutka vec je bio narastao pritisak medjunarodne zajednice na Hrvatsku, zbog politike HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Na tom su sastanku dvojica najmocnijih ljudi u Hrvatskoj natjerali vjernog suradnika iz Gruda da se povuce, pa ce polozaj predsjednika HDZ-a BiH potom preuzeti Dario Kordic, a mjesto predsjednika HR Herceg-Bosne Kresimir Zubak. Taj transkript pokazuje koliko je presudan bio utjecaj Pantovcaka na politiku Hrvata iz susjedne drzave, i s kojom su lakocom njihovi predstavnici zrtvovani, vec prema potrebi.
Trojica s onog sastanka u medjuvremenu su umrla, Kordic upravo ceka presudu Haaskog suda, a Zubak je okrenuo curak i napustio HDZ.
SAN KOJI TECE
No, u tom dokumentu zabiljezena je jedna izuzetno znacajna Tudjmanova recenica:
"(...) ako dobijemo za to ociscenu Baranju (...) mozemo odustati od veceg dijela Posavine."
To je jedan od eksplicitnijih dokaza o trgovini teritorijem Bosne i Hercegovine koju je hrvatski drzavni vrh vodio s Beogradom ili s Palama.
Gotovo da ne postoji veci pokazatelj da je Hrvatska bila agresor u susjednoj zemlji, bez obzira na najnovije deklaracije Sabora koje nastoje promijeniti povijest, zbog vjerojatne lose savjesti i kalkulantskih planova danasnje hrvatske vlasti. Detalji ih odaju, a deklarativne odluke potvrdjuju sustavnost; jedan od indikativnih detalja svakako je pustanje da po slucaju Fikreta Abdica i dalje pada prasina.Naime, nakon neuspjelih pokusaja odcjepljenja dijela Bosne i ubijanja vlastitih sunarodnjaka u konclogorima (u suradnji s Karadzicem i Bobanom), kladuski Babo pobjegao je 1993. godine pred sudskim progonom u Hrvatsku, gdje je po nalogu Franje Tudjmana promptno dobio hrvatsko drzavljanstvo. U Bosni i Hercegovini ga i dandanas traze, dok u Hrvatskoj Abdic zivi bezbrizno i neometan od potpisnika deklaracije po kojoj "Hrvatska nije bila agresor u BiH".
S Washingtonskim sporazumima i osnivanjem bosnjacko-hrvatske Federacije BiH, prestali su ratni sukobi izmedju HVO-a i HV-a, s jedne, i Armije BiH, s druge strane. Toboznji vjekovni san hrvatskog naroda - ono Tudjmanovo podebljavanje "hrvatskog pereca" naustrb susjedne zemlje - ipak i u ovom desetljecu jos traje, u novim politickim akcijama celnika HDZ-a BiH. Istina je da njima aktualna hrvatska vlast odrice mogucnost izravne podrske u prezivjelim separatistickim teznjama, ali jednako tako stoji da im deklaracije i napadi poput onog na Vesnu Pusic definitivno izlaze u susret.
KONCENTRACIJSKI LOGORI
MREZA MUCILISTA
Prema podacima Saveza logorasa BiH, na prostoru Hercegovine bilo je za vrijeme hrvatsko-bosnjackog rata osnovano 27 hrvatskih logora, dok ih je u srednjoj Bosni bilo sedamnaest. U Bosni i Hercegovini registrirano je ukupno 618 logora, od kojih su 44 drzale postrojbe HVO-a zajedno s HV-om; cetiri logora drzala je Armija BiH, a 580 srpske postrojbe.
Hrvatski logori bili su rasporedjeni na cijelom teritoriju Hercegovine i na pojedinim dijelovima srednje Bosne. U njima je, prema jos uvijek nepotpunim podacima, bilo zatoceno izmedju 25 i 26 tisuca logorasa. Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamceni su po uzasavajucem tretmanu zatocenika. U bivsem skladistu JNA u Gabeli (Capljina) bilo je, prema svjedocenju prezivjelih logorasa, zatoceno 1400 ljudi, i to samo u cetiri velika hangara, dok je u cijelom logoru bilo najmanje 3500 Bosnjaka. Svjedoci tvrde da su u tim logorima bile vidjane scene vadjenja ociju vilicom, lozenja vatre na ledjima zivih ljudi, prisiljavanja zatvorenika da gutaju zapaljenu plasticnu masu...U Gabeli su zatocenici drzani bez kapi vode na temperaturi od 40 stupnjeva. Zajedno s druga dva poznata logora, Dreteljem i Helidromom, kroz ta je mjesta proslo najmanje deset tisuca ljudi. Zatvorenici su u Dretelju, nakon sezdesetodnevnog tamnovanja, gubili izmedju deset i trideset kilograma tjelesne tezine. Oko tisucu Bosnjaka deportirano je iz Dretelja na jadranske otoke, odakle su raseljeni po svijetu, dok su ostali bili prebaceni u logore u Gabeli, Rodocu, Prozoru i Stocu.Tvornicke prostorije u Capljini takodjer su sluzile kao logor. U njima je, prema podacima Rijaseta Islamske zajednice BiH, bilo zatoceno 1218 bosnjacke djece u dobi izmedju 13 i 16 godina. Kao logor sluzila je i kasarna JNA u Grabovini, te farma krava u Celjevu. Na mostarskome podrucju najpoznatiji logor je vec spomenuti Helidrom, te Rodoc. U helikopterskim hangarima bilo je zatoceno oko 2300 Bosnjaka iz cijele Bosne - neki izvori tvrde da je broj zatocenika bio cak 10 do 12 tisuca.Drugi najveci logori u Hercegovini bili su smjesteni u Trebizatu, Grabovini, Ljubuskome, u staklenicima na Buni kod Mostara - gdje je zaklan blagajski imam Muharem efendija Becirevic - pa na Masinskom fakultetu u Mostaru, u Zrakoplovnoj gimnaziji, te u nekoliko skola i sportskih dvorana na desnoj obali Neretve u Mostaru. Velezov stadion takodjer je neko vrijeme sluzio kao logor, odnosno sabirni centar iz kojega su Bosnjaci bili deportirani u ostale logore. Apoteka na desnoj obali Neretve sluzila je neko vrijeme kao tamnica za 530 Bosnjaka, iz koje su zene sustavno odvodjene na silovanje.Veci logori registrirani su i na Celovini - zatvori sa samicama, gdje su bili zatoceni zarobljeni humanitarci i njihovi aktivisti - te u bivsem Vojnom zatvoru sjeverno od Mostara, gdje su bile drzane zene i djeca. Ostali logori bili su improvizirani po skolskim sportskim dvoranama, te u drugim javnim ustanovama, u koje je bilo moguce smjestiti veci broj zatocenika. Logore su drzale postrojbe HVO-a, kojima su logisticku i drugu pomoc cesto davale postrojbe Hrvatske vojske. Politicki se cijelom mrezom logora, preko Herceg Bosne, upravljalo iz Zagreba.
IRFAN AJANOVIC: ZASTUPNIK U SKUPSTINI BiH I PREDSJEDNIK SAVEZA UDRUZENJA LOGORASA BiH
SRAMNA DEKLARACIJA
Koliko god Haaski sud tezio individualizirati ratni zlocin i genocid, on ce ipak dispozitivom presude dokazati agresiju Tudjmanove Hrvatske na BiH.
I sto ce se onda dogoditi?
Saborska ce deklaracija biti jedna mala sramota za one koji su je izglasali, a Vesna Pusic dobit ce satisfakciju kao posten covjek i sabornik
- Je li Hrvatska izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu?
Ovih se dana u Hrvatskoj ponovo rasplamsala debata oko tog pitanja.
- Sa zaljenjem moram reci da je Hrvatska izvrsila agresiju na BiH.
Zasto sa zaljenjem?
Zbog toga sto sam u politici uvijek tezio uspostavi dobrosusjedskih odnosa izmedju dvije drzave. To sam iskazao i u najtezim trenucima rata u Hrvatskoj, kada sam, kao predsjednik Skupstine SFRJ, u vise navrata govorio o agresiji JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku. Istinu sam govorio i kao clan drzavne komisije za kontrolu prekida vatre na linijama fronte, u ljeto 1991. godine: u Dalju, Sarvasu, Laslovu, Borovu Selu, Okucanima, Osijeku. Dosljedan sam istini kao jedinom kriteriju, pa moram ponoviti da je rezim Franje Tudjmana bio drugi agresor na BiH. Prvi i istinski agresor na BiH bio je, dakako, velikosrpski rezim Slobodana Milosevica.
- Kako je doslo do agresije?
- Razvojem prilika na ratistu poceo se, postupno, provoditi u djelo dogovor postignut u Karadjordjevu 1991. godine. Na juznom hrvatskom ratistu general Bobetko osigurao je zastitu vecinskih hrvatskih prostora u BiH, i kada se uspostavio odnos prostornog djelovanja u Bosni i Hercegovini, onda smo dobili drugog agresora, rezim Franje Tudjmana. Govorim o Tudjmanovu rezimu zato sto sam se mnogo puta uvjerio da pretezniji dio hrvatskoga gradjanstva nije bio za agresiju, bili su za suradnju. Na juznom ratistu, u Dubrovniku i u Posavini, Bosnjaci i Hrvati dobro su suradjivali. Ja sam bio jedan od sudionika delegacije BiH kada je nasa drzava primljena u UN. Dogodilo se to 22. svibnja/maja 1992. godine. Istog dana u UN su primljene Hrvatska i Slovenija. Nakon prijema sudjelovali smo u svecanom podizanju zastava tih drzava. Tome su prisustvovale i delegacije Slovenije i Hrvatske. Nakon svecane ceremonije prisao mi je Franjo Tudjman, s kojim sam se cesce susretao minulih godina. Tudjman mi je tada sugerirao kako bi bilo dobro da predsjedniku Izetbegovicu kazem da uputi pismo hrvatskom drzavnom vrhu, za ulaz hrvatskih postrojbi na prostor BiH. Ja sam tada rekao Tudjmanu da su te postrojbe vec 1991. godine bile na prostoru BiH, a posebno 1992. godine, na samom pocetku agresije JNA s prostora Srbije i Crne Gore. On mi je tada lakonski odgovorio: u pravu ste, ali znate, gospodine Ajanovicu, vi ste se iskazali kao prijatelj hrvatske odbrane, i razumjet cete da je nama potrebno jedno takvo pismo. Ja sam onda dodao: da, potrebno je da legitimira pozicije Hrvatske vojske na prostoru BiH.
- Postrojbe HV-a vec su bile u Bosni?
- U veljaci/februaru 1992. godine s hrvatske je strane blokiran ulaz bilo kakve pomoci Bosni, kako u materijalu, tako i u sredstvima i u vojnoj logistici. Tada je vec pocela otvorena suradnja HVO-a sa cetnicima Radovana Karadzica, posebno na vareskom ratistu, pa na zepackom ratistu i u dijelovima Hercegovine. Na taj se nacin i bjelodano iskazala, moram na zalost to reci, agresija Tudjmanova rezima na BiH. To je bilo fatalno i to ce se osjetiti i u desetljecima koja su pred nama, s obzirom na to da smo na svaki nacin usmjereni jedni prema drugima. I medjunarodni su faktori jasno definirali agresorsku poziciju Hrvatske u BiH.
- Nije li i Haaski sud potvrdio tu ocjenu?
- U prvostupanjskoj ocjeni Tihomiru Blaskicu definiran je medjunarodni karakter sukoba u BiH, u koji je bila involvirana i Hrvatska. Sud je, sagledavajuci aktivnosti na podrucju Lasvanske doline, dosao do nedvojbenog zakljucka o nazocnosti Hrvatske vojske na tom prostoru. Ta presuda jos nije pravosnazna, pa se ta ocjena jos moze i obarati. No fakti izlozeni u dispozitivu i obrazlozenju presude jasno upucuju na medjunarodni karakter tog sukoba. Hrvatska vojska aktivno je djelovala, i u toku 1993. godine, na hercegovackom ratistu, u Mostaru, Prozoru i Gornjem Vakufu. I genocid se dogodio ne samo sudjelovanjem HVO-a vec i uz suradnju Hrvatske vojske. Mi u Savezu logorasa imamo Centar za istrazivanje i dokumentaciju. U okviru tog centra prikupili smo brojna svjedocenje logorasa, iz kojih je jasno vidljivo sudjelovanje Hrvatske vojske, posebno na hercegovackom ratistu, gdje je bilo nekoliko desetaka logora.
- Vesna Pusic je zbog recenice o agresiji na BiH i sluzbeno demantirana u deklaraciji Sabora RH. Kako to komentirate?
- Jako sam iznenadjen tekstom saborske deklaracije. Da sam clan Sabora, nikad ne bih za to glasao. Ta deklaracija, povrh svega, ne znaci nista u odnosu na istinu i pravdu koje ce biti eksponirane presudom Haaskog tribunala. Sve deklaracije, sve istine, moraju na kraju ustuknuti pred pravosudnom istinom. Koliko god Haaski sud tezio individualizirati ratni zlocin i genocid, s obzirom na to da ratni zlocin nema ime naroda ili drzave, nego covjeka, pojedinca, on ce ipak dispozitivom presude dokazati agresiju Tudjmanove Hrvatske na BiH.
I sto ce se onda dogoditi?
Ta ce deklaracija biti jedna mala sramota za one koji su je izglasali, a Vesna Pusic dobit ce satisfakciju kao posten covjek i sabornik. U cilju dobrih odnosa Hrvatske i BiH, mora se reci istina, na bazi istine mora se utvrditi pravda, i to je nuzan slijed, a nakon toga dolaze pomirenje i oprost onima kojima se moze oprostiti. U tome vidim sansu za buduce dobre odnose Hrvatske i BiH.
KRATKA POVIJEST HRVATSKE AGRESIJE NA BIH
OPERACIJA BOSNA
HERCEG BOJNA
Jedan bivsi visoko pozicionirani funkcionar Ministarstva odbrane, koji je zelio ostati anoniman, kazao je Feralovim novinarima da su 1993. godine Tudjman i tadasnji ministar odbrane Gojko Susak angazovali za Bosnu i Hercegovinu dvije kompletne gardijske brigade Hrvatske vojske, te cetiri brigade koje su bile djelomicno popunjene. "Te su brigade poslane u sukob s Bosnjacima", kaze nas izvor. "U tim postrojbama, o svemu je odlucivao general Janko Bobetko"
Pisu: I.L. i B. R.
Saborski su zastupnici dogmu izglasali prije dva mjeseca, a ona je, ta dogma, jednostavna i nedvosmislena: tokom rata od 1992. do 1995. godine, Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini. Na prvi hereticki ispad nije trebalo dugo cekati, a koalicijskim i oporbenim kolegama priustila ga je predsjednica HNS-a Vesna Pusic. Ne vodeci racuna o saborskoj deklaraciji s kraja prosle godine, ona je prije nekoliko dana s parlamentarne govornice hladno izrekla posve suprotnu konstataciju:
"Hrvatska vlast vodila je agresorski rat u BiH."
Slijedile su najprije ogorcene reakcije iz klupa Zastupnickog doma - vise od vladajuce sestorke, nego s opozicijskog boka - a potom i psovacki festival na ucestalim mitinzima desnice. Jedna recenica Vesne Pusic izazvala je, dakle, pravednicki gnjev nacionalno prozetih sabornika, koji se jos uvijek ne mogu suociti s cinjenicom da je Bosna drzava koju je Hrvatska prva priznala, a druga napala.
Povijesni fakti - koji obicno imaju gresku da su upereni protiv svega sto je hrvatsko - ne govore, nazalost, u prilog dogmaticnoj saborskoj deklaraciji. Recimo, Karadjordjevo, ozujak/mart 1991. godine: sve bilance o utjecaju hrvatske drzavne vlasti na kasnija zbivanja u Bosni i Hercegovini opravdano pocinju s tamosnjim sastankom Franje Tudjmana i Slobodana Milosevica.
Dva ratna druga tada su nacelno dogovorili podjelu drzave koja im se isprijecila u tjesnjem doticaju, sto je pouzdano bila okosnica sastanka o kojemu je, inace, poznato vrlo malo detalja.Sam vrh HDZ-a BiH u to vrijeme jos uvijek nije bio jedinstven, pa ce se glavni tajnik stranke Ivan Markesic u listopadu/oktobru 1991. nacelno, ali ostro, usprotiviti najavama moguce kantonizacije i fakticnog komadanja Bosne i Hercegovine. No, mjesec dana kasnije odrzan je u Grudama "radni sastanak predsjednika Hercegovacke i Travnicke hrvatske regionalne zajednice", cije je dalekosezne zakljucke Feral objelodanio prije tri i pol godine."HRZ i TRZ ostaju kod svojih zakljucaka donijetih na ranijim odvojenim sjednicama, da hrvatski narod ovih regija ostaje i dalje uz jednoglasno prihvacena opredjeljenja i zakljucke usvojene na dogovorima s Predsjednikom, dr. Franjom Tudjmanom, 13. i 20. lipnja/juna 1991. godine u Zagrebu. Ove dvije regionalne zajednice, (...) odlucuju da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konacno povesti odlucnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije naseg vjekovnog sna - zajednicke hrvatske drzave."
TAMPON DRZAVA
Dokument su potpisali clanovi vodstva HDZ-a BiH i lokalni celnici Mate Boban, Dario Kordic, Ivan Bender, Bozo Raic, Jozo Maric...
Nije tesko zakljuciti o cemu su potpisnici razgovarali s Franjom Tudjmanom 13. i 20. lipnja/juna iste godine, a sam hrvatski predsjednik ce na Silvestrovo 1991. ovako zboriti o mogucnostima smirivanja sukoba izmedju Hrvata i Srba:
"To se moze ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema vise razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljucilo njezine krajeve, jer je sadasnji hrvatski perec neprirodan. U hrvatskom je interesu da se taj problem rijesi na naravan nacin, na nacin kako je bila rijesena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi muslimani imali vecinu i ta bi drzava Bosna mogla biti tampon izmedju Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina."
Na tragu zakljucaka iz Gruda, predsjednika HDZ-a BiH Stjepana Kljujica - nimalo raspolozenog za rasturanje Bosne - smijenio je u sijecnju 1992. zagrebacki favorit i dotadasnji potpredsjednik stranke Mate Boban.
Tako je Tudjman u veljaci mogao mirno otputovati u Austriju, na novi sastanak sa Slobodanom Milosevicem, te ovom prilikom i Radovanom Karadzicem.
Zapovjednik tzv. juznog vojista Hrvatske vojske general Janko Bobetko u Grudama je potom utvrdio izdvojeno zapovjedno mjesto, da bi u travnju 1992. poceo dijeliti zone odgovornosti u zapadnoj Hercegovini i dijelu Bosne: generala Antu Rosu zapalo je zapovjednistvo nad podrucjem Livna, a tadasnjeg brigadira Miljenka Crnjca nad podrucjem Tomislavgrad-Prozor-Konjic.
Odluke je Bobetko potpisao na memorandumima sa zaglavljem "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Hrvatsko vijece odbrane", s pecatom Glavnog stozera Herceg-Bosne.Funkcije su do ljeta dopunjavane, pa je Rosi u pomoc poslan general Milivoj Petkovic, a u Gornjem Vakufu postavljeno je novo izdvojeno zapovjedno mjesto. Zapovjednistvo u Tomislavgradu predano je pukovniku Ivanu Kapularu, dok je u Bugojno upucena elitna zagrebacka bojna "Frankopan", kojoj je na celu bio bojnik Bruno Zorica Zulu.
I ostali su bili zapovjednici u Hrvatskoj vojsci: Roso je zapovijedao specijalcima iz bojni "Frankopan" i "Zrinski", a Kapular je vodio Petu gardijsku brigadu.Njihova prisutnost u drugoj drzavi ("Sva obiljezja skinuti sa boraca i vodite se kao dobrovoljni branitelji" - Janko Bobetko, Sve moje bitke, str. 203.), opravdavana je odbranom Dalmacije, kojoj su prijetili srpski napadaci s onu stranu granice, te obranom Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Malo kasnije vidjet ce se da je izgradnja vojne strukture bila jos vise motivirana okupacijom dijelova susjedne drzave.
SLUCAJ ANTE LUKETICA
Vojni savez sto su ga Franjo Tudjman i Alija Izetbegovic sklopili tek 16. lipnja/juna 1992., zatekao je Bobetka u akciji deblokade Mostara od velikosrpskih snaga.
Uspjehe hrvatskih zdruzenih snaga iskoristio je Mate Boban ne bi li nagnao Aliju Izetbegovica da stupi u konfederaciju s Hrvatskom. Izetbegovic je znao da na takvo sto ne smije pristati, pa mu je Boban zaprijetio povlacenjem snaga HVO-a s teritorija na kojima zive podjednako Hrvati i Bosnjaci, a 3. srpnja/jula je i HZ Herceg-Bosnu proglasio autonomnom teritorijalno-politickom jedinicom.Na posljetku, u rujnu/septembru 1992. Mate Boban izdat ce zapovijed HVO-u da se obustavi svaka pomoc Armiji BiH u pokusajima deblokade Sarajeva. Taj odnos prema glavnom gradu, koji ce tri i pol godine provesti pod krvavom opsadom, kulminira potkraj 1993., kada kiseljacki zapovjednik HVO-a Ivica Rajic ispaljuje topovske salve na Sarajevo...
Aktivne sukobe protiv dotadasnjih vojnih partnera otvorio je HVO u napadu na Prozor, u listopada / oktobra 1992. godine. Taj grad je osvojila brigada "Kralj Tomislav" iz Tomislavgrada, uz pomoc bojne "Zrinski" iz Zagreba kojom je zapovijedao general Milenko Filipovic.
Ministar odbrane Jerko Doko uzalud ce pozivati na zajednistvo HVO-a i Armije BiH, a plan Cyrusa Vancea i Davida Owena o kantonizaciji u sijecnju/januaru 1993. godine samo ce produziti velikohrvatska mastanja za sljedecih godinu dana.Jedan od prvih gradova koji ce ubrzo platiti cijenu takvog rata, bio je Gornji Vakuf: opsada HVO-a pocela je u veljaci/februaru 1993. godine, i potrajala je sve do Washingtonskih sporazuma u ozujku/martu sljedece godine...
U mahnitom razaranju dijela grada pod bosnjackom kontrolom bit ce angazirani tenkovi HV-a, pod zapovjednistvom generala Janka Bobetka, Slobodana Praljka, Ivana Kapulara, Miljenka Crnjca.Tocan broj vojnika HV-a koji su u Bosni i Hercegovini poginuli, nikad nije objavljen, a iz hrvatskoga Ministarstva branitelja odgovoreno nam je kako podatke o tome jednostavno nemaju. Nismo pitali kako je sluzbeno uvedena, primjerice, pogibija Ante Luketica, aktivnog pripadnika Prvoga gardijskog zdruga HV-a, cije je tijelo danima stajalo razapeto kod jablanicke brane, sve dok njegovi suborci nisu poduzeli akciju izvlacenja lesa...Jedan bivsi visoko pozicionirani funkcionar Ministarstva odbrane, koji je zelio ostati anoniman, kazao je Feralovim novinarima da su 1993. godine Tudjman i tadasnji ministar odbrane Gojko Susak angazirali za Bosnu i Hercegovinu dvije kompletne gardijske brigade Hrvatske vojske, te cetiri brigade koje su bile djelomicno popunjene.
AKCIJE TAJNIH SLUZBI
"Te su brigade poslane u sukob s Bosnjacima", kaze nas izvor. "U tim postrojbama o svemu je odlucivao general Janko Bobetko. U njima se na nizim zapovjednim razinama izmijenilo dosta generala i pukovnika Hrvatske vojske.
Vesna Pusic rekla je jednu veliku istinu, to je stanje potrajalo sve do Splitskog dogovora.
Dok je bjesnio rat izmedju Hrvatskog vijeca odbrane i Armije BiH, srpska vojska u Hrvatskoj se odmarala.
Hrvatska drzava formalno nije izvrsila agresiju na BiH, jer o tome nije nikad raspravljalo Hrvatski sabor", dodao je nas sugovornik, "no rijec je bila o ilegalnoj okupaciji dijela teritorije Bosne i Hercegovine, a krajnji cilj bilo je pripojenje tih podrucja Hrvatskoj. To je plan koji je stvoren jos 1991. godine, i on je politicki jos na snazi. Rijec je o notornim cinjenicama, o kojima nitko nije predocio sve kljucne dokaze, no ovdje gotovo svatko poznaje nekoga tko je bio poslan u rat protiv Armije BiH.
"Specijalni izvjestitelj UN-a za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki podnio je u proljece '93. izvjestaj u kojem navodi kako Vance-Owenov plan iz dana u dan zapravo pridonosi etnickim ciscenjima. Mazowiecki je osobno obisao neke konc-logore HVO-a po Hercegovini, te posvjedocio o patnjama zarobljenih bosnjackih civila i vojnika Armije BiH.
A upravo toga proljeca, tocnije 16. travnja/aprila 1993. godine, pripadnici specijalnih jedinica HVO-a izmasakrirali su 116 bosnjackih civila u selu Ahmicima kod Viteza.
Poslije ce se pokazati da je u srednjoj Bosni funkcionirao paralelni zapovjedni lanac nad jedinicama HVO-a, i da je veliki dio akcija provodjen pod izravnim nadzorom kadrova postavljenih od strane hrvatskoga politickog vrha. Tome je cilju sluzila i gusta mreza tajnih sluzbi, koja je dosad tek djelomicno raspletena, i ciji brojni krakovi vode izravno do Zagreba.Neke jedinice HVO-a, medjutim, u to su vrijeme jos raspolagale ljudstvom razlicitih nacionalnosti, vec prema podrucnoj strukturi stanovnistva. Prilikom konacnog razoruzavanja Bosnjaka u redovima HVO-a, nije se rasplet svugdje odvijao na jednak nacin: u Tomislavgradu je oruzje mirno polozeno, a tom je prilikom, prema nekim svjedocenjima, ispred robne kuce Duvanjka zapovjednik lokalne brigade Zeljko Glasnovic bio na rubu suza...U susjednom Livnu razoruzavanje Bosnjaka nije proteklo tako jednostavno, nego je doslo do kraceg vatrenog okrsaja izmedju Hrvata i Bosnjaka. No, dogadjaji se u Bosni i Hercegovini 1993. godine odvijaju s krajnje visokim intenzitetom: HVO 9. svibnja napada Mostar (zapravo, istocni dio grada, u koji se povukla vecina Bosnjaka), a tocno pola godine kasnije topovi pod zapovjednistvom generala HV-a i HVO-a Slobodana Praljka ruse Stari most na Neretvi.
HRVATSKI KOLHOZI
Politika HDZ-a iste je godine potaknula iseljavanje Hrvata s podrucja izvan zacrtanih hrvatskih kantona, uglavnom u srednjoj Bosni. Kako svjedoci katolicki svecenik Branko Karlic iz sela Vukanovica pokraj Kraljeve Sutjeske, jedna delegacija mostarskog HVO-a njemu je vec u proljece 1992. godine predlozila preseljenje svih Hrvata s tog podrucja u Hercegovinu i Hrvatsku, puno prije sukoba s Bosnjacima. Karlic je bio iskreno zgranut otvorenoscu te inicijative i svojim je posjetiteljima otvoreno rekao da su - djubrad."Blasfemicna HDZ-ova propaganda dozivjela je vrhunac u obecanju da ce, onako, za utjehu narodu, kompletan franjevacki samostan iz Kraljeve Sutjeske, i to kamen po kamen, prenijeti negdje u okolicu Bjelovara. Nasla se grupa bezumnika koji su i mene osobno pokusali u to uvjeriti", prisjeca se Branko Karlic. S tog je podrucja doista iseljena vecina Hrvata, u sela po Hercegovini (medju ostalim, na goloj ledini podignuta su sela Suskovo i Bobanovo, koje je Karlic proglasio hrvatskim kolhozima), i jos vise u Liku, Kordun i Baniju.
Nekako u isto vrijeme duznosnici HDZ-a u bosanskoj Posavini prodavali su cak i videotrake na kojima su bila snimljena podrucja Hrvatske naseljena Srbima. Agitacija za kolektivno preseljenje iz Posavine pocela je prije ratnih sukoba, sto nedvojbeno pokazuje kako je bila posrijedi planirana seoba naroda kojoj je rat samo trebao dati nuzni poticaj.
Politicari iz Hrvatske nisu samo odlucivali o tokovima rata u Bosni i Hercegovinu, nego su se u njega katkad i aktivno ukljucivali: u konclogoru Vojnom kod Mostara, jedna od silovanih Bosnjakinja prepoznala je medju muciteljima Vicu Vukojevica, tadasnjega hrvatskog saborskog zastupnika HDZ-a i brigadira HVO-a, a posljednjih godina suca Ustavnog suda RH. Nesretna zena prisjeca se susreta s Vukojevicem u rujnu 1993. godine, kada joj je on slagao da je zapravo "stricevic onog Vukojevica", i da radi kao "ministar-savjetnik u Zagrebu". Uz mucna obecanja o njezinoj zastiti i zastiti njezinih roditelja, razodjenuo je mladu zenu, usopcen legao na nju, i poslije nekoliko minuta jalovog dahtanja ustao uz psovke i rijeci: "Smrdis muslimanko na islam, pa me tvoja smrad blokirala." Otisao je i nije se vracao, namjesto njega dosli su drugi
ZNAKOVITI TRANSKRIPT
Ovo svjedocenje iz knjige "Molila sam ih da me ubiju - zlocin nad zenom Bosne i Hercegovine" (Centar za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa Bosne i Hercegovine), poslano je istraziteljima Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Den Haagu, no to nije sve u vezi s Vicom Vukojevicem. Brojna su svjedocenja o njegovim krvavim djelima; neka je priznao sam, i to u Saboru, druga je svojedobno prozreo Stipe Mesic.No, kamo srece da je njegov zlocin bio tek rijetki eksces, a ne dio razradjenog sustava. Stotine pripadnika HV-a koji su ljeta '93. boravili u istocnoj Hercegovini, braneci dubrovacko zaledje nasuprot snagama Vojske Republike Srpske u povlacenju, prisjecaju se Bosnjaka dovodjenih na prvu liniju fronte.
Nesretni ljudi iz Dretelja i drugih konclogora primoravani su na mukotrpno i opasno kopanje rovova i ciscenje napustenih sela oko Popovog polja.Upravo tako je izgledala Hrvatska Republika "Herceg-Bosna", konacno osnovana 28. kolovoza/avgusta 1993. godine, a politicki i civilizacijski sasvim analogna Republici Srpskoj. Za racun njezinih tvoraca bili su koncem te godine u Zagrebu mobilizirani mnogi izbjegli Hrvati iz bosanske Posavine, uz gotovo potpuni muk medija, koji su izbjegavali neugodnu temu... Stovise, pojedini hrvatski novinari sirili su pricu o tome kako se Posavljaci ne zele suprotstaviti cetnicima u obrani svojih vjekovnih ognjista. U kasarni bivse JNA "Marsal Tito" govor im je odrzao general Janko Bobetko, a potom je nekoliko stotina njih bilo prebaceno u Zadar, i napokon na ratiste u - srednju Bosnu. A tamo se jos nisu bila ohladila tijela nekoliko desetaka bosnjackih civila sto ih je u selu Stupnome Dolu poubijala jedinica HVO-a pod zapovjednistvom Ivice Rajica.Feral je proslog ljeta objavio jedan transkript iz Ureda Predsjednika RH koji svjedoci o sastanku Franje Tudjmana, Gojka Suska i Mate Bobana, 28. studenog 1993. godine.
Do tog trenutka vec je bio narastao pritisak medjunarodne zajednice na Hrvatsku, zbog politike HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Na tom su sastanku dvojica najmocnijih ljudi u Hrvatskoj natjerali vjernog suradnika iz Gruda da se povuce, pa ce polozaj predsjednika HDZ-a BiH potom preuzeti Dario Kordic, a mjesto predsjednika HR Herceg-Bosne Kresimir Zubak. Taj transkript pokazuje koliko je presudan bio utjecaj Pantovcaka na politiku Hrvata iz susjedne drzave, i s kojom su lakocom njihovi predstavnici zrtvovani, vec prema potrebi.
Trojica s onog sastanka u medjuvremenu su umrla, Kordic upravo ceka presudu Haaskog suda, a Zubak je okrenuo curak i napustio HDZ.
SAN KOJI TECE
No, u tom dokumentu zabiljezena je jedna izuzetno znacajna Tudjmanova recenica:
"(...) ako dobijemo za to ociscenu Baranju (...) mozemo odustati od veceg dijela Posavine."
To je jedan od eksplicitnijih dokaza o trgovini teritorijem Bosne i Hercegovine koju je hrvatski drzavni vrh vodio s Beogradom ili s Palama.
Gotovo da ne postoji veci pokazatelj da je Hrvatska bila agresor u susjednoj zemlji, bez obzira na najnovije deklaracije Sabora koje nastoje promijeniti povijest, zbog vjerojatne lose savjesti i kalkulantskih planova danasnje hrvatske vlasti. Detalji ih odaju, a deklarativne odluke potvrdjuju sustavnost; jedan od indikativnih detalja svakako je pustanje da po slucaju Fikreta Abdica i dalje pada prasina.Naime, nakon neuspjelih pokusaja odcjepljenja dijela Bosne i ubijanja vlastitih sunarodnjaka u konclogorima (u suradnji s Karadzicem i Bobanom), kladuski Babo pobjegao je 1993. godine pred sudskim progonom u Hrvatsku, gdje je po nalogu Franje Tudjmana promptno dobio hrvatsko drzavljanstvo. U Bosni i Hercegovini ga i dandanas traze, dok u Hrvatskoj Abdic zivi bezbrizno i neometan od potpisnika deklaracije po kojoj "Hrvatska nije bila agresor u BiH".
S Washingtonskim sporazumima i osnivanjem bosnjacko-hrvatske Federacije BiH, prestali su ratni sukobi izmedju HVO-a i HV-a, s jedne, i Armije BiH, s druge strane. Toboznji vjekovni san hrvatskog naroda - ono Tudjmanovo podebljavanje "hrvatskog pereca" naustrb susjedne zemlje - ipak i u ovom desetljecu jos traje, u novim politickim akcijama celnika HDZ-a BiH. Istina je da njima aktualna hrvatska vlast odrice mogucnost izravne podrske u prezivjelim separatistickim teznjama, ali jednako tako stoji da im deklaracije i napadi poput onog na Vesnu Pusic definitivno izlaze u susret.
KONCENTRACIJSKI LOGORI
MREZA MUCILISTA
Prema podacima Saveza logorasa BiH, na prostoru Hercegovine bilo je za vrijeme hrvatsko-bosnjackog rata osnovano 27 hrvatskih logora, dok ih je u srednjoj Bosni bilo sedamnaest. U Bosni i Hercegovini registrirano je ukupno 618 logora, od kojih su 44 drzale postrojbe HVO-a zajedno s HV-om; cetiri logora drzala je Armija BiH, a 580 srpske postrojbe.
Hrvatski logori bili su rasporedjeni na cijelom teritoriju Hercegovine i na pojedinim dijelovima srednje Bosne. U njima je, prema jos uvijek nepotpunim podacima, bilo zatoceno izmedju 25 i 26 tisuca logorasa. Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamceni su po uzasavajucem tretmanu zatocenika. U bivsem skladistu JNA u Gabeli (Capljina) bilo je, prema svjedocenju prezivjelih logorasa, zatoceno 1400 ljudi, i to samo u cetiri velika hangara, dok je u cijelom logoru bilo najmanje 3500 Bosnjaka. Svjedoci tvrde da su u tim logorima bile vidjane scene vadjenja ociju vilicom, lozenja vatre na ledjima zivih ljudi, prisiljavanja zatvorenika da gutaju zapaljenu plasticnu masu...U Gabeli su zatocenici drzani bez kapi vode na temperaturi od 40 stupnjeva. Zajedno s druga dva poznata logora, Dreteljem i Helidromom, kroz ta je mjesta proslo najmanje deset tisuca ljudi. Zatvorenici su u Dretelju, nakon sezdesetodnevnog tamnovanja, gubili izmedju deset i trideset kilograma tjelesne tezine. Oko tisucu Bosnjaka deportirano je iz Dretelja na jadranske otoke, odakle su raseljeni po svijetu, dok su ostali bili prebaceni u logore u Gabeli, Rodocu, Prozoru i Stocu.Tvornicke prostorije u Capljini takodjer su sluzile kao logor. U njima je, prema podacima Rijaseta Islamske zajednice BiH, bilo zatoceno 1218 bosnjacke djece u dobi izmedju 13 i 16 godina. Kao logor sluzila je i kasarna JNA u Grabovini, te farma krava u Celjevu. Na mostarskome podrucju najpoznatiji logor je vec spomenuti Helidrom, te Rodoc. U helikopterskim hangarima bilo je zatoceno oko 2300 Bosnjaka iz cijele Bosne - neki izvori tvrde da je broj zatocenika bio cak 10 do 12 tisuca.Drugi najveci logori u Hercegovini bili su smjesteni u Trebizatu, Grabovini, Ljubuskome, u staklenicima na Buni kod Mostara - gdje je zaklan blagajski imam Muharem efendija Becirevic - pa na Masinskom fakultetu u Mostaru, u Zrakoplovnoj gimnaziji, te u nekoliko skola i sportskih dvorana na desnoj obali Neretve u Mostaru. Velezov stadion takodjer je neko vrijeme sluzio kao logor, odnosno sabirni centar iz kojega su Bosnjaci bili deportirani u ostale logore. Apoteka na desnoj obali Neretve sluzila je neko vrijeme kao tamnica za 530 Bosnjaka, iz koje su zene sustavno odvodjene na silovanje.Veci logori registrirani su i na Celovini - zatvori sa samicama, gdje su bili zatoceni zarobljeni humanitarci i njihovi aktivisti - te u bivsem Vojnom zatvoru sjeverno od Mostara, gdje su bile drzane zene i djeca. Ostali logori bili su improvizirani po skolskim sportskim dvoranama, te u drugim javnim ustanovama, u koje je bilo moguce smjestiti veci broj zatocenika. Logore su drzale postrojbe HVO-a, kojima su logisticku i drugu pomoc cesto davale postrojbe Hrvatske vojske. Politicki se cijelom mrezom logora, preko Herceg Bosne, upravljalo iz Zagreba.
IRFAN AJANOVIC: ZASTUPNIK U SKUPSTINI BiH I PREDSJEDNIK SAVEZA UDRUZENJA LOGORASA BiH
SRAMNA DEKLARACIJA
Koliko god Haaski sud tezio individualizirati ratni zlocin i genocid, on ce ipak dispozitivom presude dokazati agresiju Tudjmanove Hrvatske na BiH.
I sto ce se onda dogoditi?
Saborska ce deklaracija biti jedna mala sramota za one koji su je izglasali, a Vesna Pusic dobit ce satisfakciju kao posten covjek i sabornik
- Je li Hrvatska izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu?
Ovih se dana u Hrvatskoj ponovo rasplamsala debata oko tog pitanja.
- Sa zaljenjem moram reci da je Hrvatska izvrsila agresiju na BiH.
Zasto sa zaljenjem?
Zbog toga sto sam u politici uvijek tezio uspostavi dobrosusjedskih odnosa izmedju dvije drzave. To sam iskazao i u najtezim trenucima rata u Hrvatskoj, kada sam, kao predsjednik Skupstine SFRJ, u vise navrata govorio o agresiji JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku. Istinu sam govorio i kao clan drzavne komisije za kontrolu prekida vatre na linijama fronte, u ljeto 1991. godine: u Dalju, Sarvasu, Laslovu, Borovu Selu, Okucanima, Osijeku. Dosljedan sam istini kao jedinom kriteriju, pa moram ponoviti da je rezim Franje Tudjmana bio drugi agresor na BiH. Prvi i istinski agresor na BiH bio je, dakako, velikosrpski rezim Slobodana Milosevica.
- Kako je doslo do agresije?
- Razvojem prilika na ratistu poceo se, postupno, provoditi u djelo dogovor postignut u Karadjordjevu 1991. godine. Na juznom hrvatskom ratistu general Bobetko osigurao je zastitu vecinskih hrvatskih prostora u BiH, i kada se uspostavio odnos prostornog djelovanja u Bosni i Hercegovini, onda smo dobili drugog agresora, rezim Franje Tudjmana. Govorim o Tudjmanovu rezimu zato sto sam se mnogo puta uvjerio da pretezniji dio hrvatskoga gradjanstva nije bio za agresiju, bili su za suradnju. Na juznom ratistu, u Dubrovniku i u Posavini, Bosnjaci i Hrvati dobro su suradjivali. Ja sam bio jedan od sudionika delegacije BiH kada je nasa drzava primljena u UN. Dogodilo se to 22. svibnja/maja 1992. godine. Istog dana u UN su primljene Hrvatska i Slovenija. Nakon prijema sudjelovali smo u svecanom podizanju zastava tih drzava. Tome su prisustvovale i delegacije Slovenije i Hrvatske. Nakon svecane ceremonije prisao mi je Franjo Tudjman, s kojim sam se cesce susretao minulih godina. Tudjman mi je tada sugerirao kako bi bilo dobro da predsjedniku Izetbegovicu kazem da uputi pismo hrvatskom drzavnom vrhu, za ulaz hrvatskih postrojbi na prostor BiH. Ja sam tada rekao Tudjmanu da su te postrojbe vec 1991. godine bile na prostoru BiH, a posebno 1992. godine, na samom pocetku agresije JNA s prostora Srbije i Crne Gore. On mi je tada lakonski odgovorio: u pravu ste, ali znate, gospodine Ajanovicu, vi ste se iskazali kao prijatelj hrvatske odbrane, i razumjet cete da je nama potrebno jedno takvo pismo. Ja sam onda dodao: da, potrebno je da legitimira pozicije Hrvatske vojske na prostoru BiH.
- Postrojbe HV-a vec su bile u Bosni?
- U veljaci/februaru 1992. godine s hrvatske je strane blokiran ulaz bilo kakve pomoci Bosni, kako u materijalu, tako i u sredstvima i u vojnoj logistici. Tada je vec pocela otvorena suradnja HVO-a sa cetnicima Radovana Karadzica, posebno na vareskom ratistu, pa na zepackom ratistu i u dijelovima Hercegovine. Na taj se nacin i bjelodano iskazala, moram na zalost to reci, agresija Tudjmanova rezima na BiH. To je bilo fatalno i to ce se osjetiti i u desetljecima koja su pred nama, s obzirom na to da smo na svaki nacin usmjereni jedni prema drugima. I medjunarodni su faktori jasno definirali agresorsku poziciju Hrvatske u BiH.
- Nije li i Haaski sud potvrdio tu ocjenu?
- U prvostupanjskoj ocjeni Tihomiru Blaskicu definiran je medjunarodni karakter sukoba u BiH, u koji je bila involvirana i Hrvatska. Sud je, sagledavajuci aktivnosti na podrucju Lasvanske doline, dosao do nedvojbenog zakljucka o nazocnosti Hrvatske vojske na tom prostoru. Ta presuda jos nije pravosnazna, pa se ta ocjena jos moze i obarati. No fakti izlozeni u dispozitivu i obrazlozenju presude jasno upucuju na medjunarodni karakter tog sukoba. Hrvatska vojska aktivno je djelovala, i u toku 1993. godine, na hercegovackom ratistu, u Mostaru, Prozoru i Gornjem Vakufu. I genocid se dogodio ne samo sudjelovanjem HVO-a vec i uz suradnju Hrvatske vojske. Mi u Savezu logorasa imamo Centar za istrazivanje i dokumentaciju. U okviru tog centra prikupili smo brojna svjedocenje logorasa, iz kojih je jasno vidljivo sudjelovanje Hrvatske vojske, posebno na hercegovackom ratistu, gdje je bilo nekoliko desetaka logora.
- Vesna Pusic je zbog recenice o agresiji na BiH i sluzbeno demantirana u deklaraciji Sabora RH. Kako to komentirate?
- Jako sam iznenadjen tekstom saborske deklaracije. Da sam clan Sabora, nikad ne bih za to glasao. Ta deklaracija, povrh svega, ne znaci nista u odnosu na istinu i pravdu koje ce biti eksponirane presudom Haaskog tribunala. Sve deklaracije, sve istine, moraju na kraju ustuknuti pred pravosudnom istinom. Koliko god Haaski sud tezio individualizirati ratni zlocin i genocid, s obzirom na to da ratni zlocin nema ime naroda ili drzave, nego covjeka, pojedinca, on ce ipak dispozitivom presude dokazati agresiju Tudjmanove Hrvatske na BiH.
I sto ce se onda dogoditi?
Ta ce deklaracija biti jedna mala sramota za one koji su je izglasali, a Vesna Pusic dobit ce satisfakciju kao posten covjek i sabornik. U cilju dobrih odnosa Hrvatske i BiH, mora se reci istina, na bazi istine mora se utvrditi pravda, i to je nuzan slijed, a nakon toga dolaze pomirenje i oprost onima kojima se moze oprostiti. U tome vidim sansu za buduce dobre odnose Hrvatske i BiH.
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#537 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8529&kat=6
HAG/DEN HAAG, 21.09.2006.
PROGON IZ PROZORA
Svedočenjima o takozvanoj "bazi zločina", tužilaštvo u nastavku suđenja šestorici bivših lidera bosanskih Hrvata dokazuje navode optužnice o progonu Bošnjaka u opštini Prozor 1992. i 1993. godine
U nastavku suđenja šestorici čelnika nekadašnje Herceg Bosne Ragib Mulahusić je svedočio pod svojim imenom ali sa zaštićenim likom, budući da je tokom 1992. i 1993. godine, kao zatočenik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bio i seksualno zlostavljan.
Mulahusić je uhapšen je 1. avgusta 1993. godine i zatočen u srednjoj školi u Prozoru. Izvođen je na "prisilni rad", jedno vreme je prinudno radio i kao mesar, dok zajedno sa još dvadesetak zatočenih Bošnjaka nije prebačen u selo Jurići.
Vojnici HVO su zatočenike, opisao je Mulahusić, izvodili "da kopaju rovove" u blizini linija fronta između snaga HVO i Armije BiH. Jednom prilikom vojnici su grupi zatočenika, među kojima je bio i on, naredili su da se svuku a zatim ih primorali na međusobni "seksualni čin". Isti vojnici su zatočenike i "tukli, najčešće noću". Predvodili su ih izvesni Goran, Jozo i Peša koji je svedoka, kako je ispričao, jednom prilikom gurnuo uz zid i pucao mu oko glave.
Svedok je uskoro prebačen na Heliodrom, gde nije bio zlostavljan i odakle je oslobođen 18. aprila 1994. godine.
Odgovarajući na pitanja predsedavajućeg sudije Antonetija/Antonetti Mulahusić je objasnio da "zbog porodice" nije pokušao da pobegne, te da nikada nikom nije prijavio šta mu se dogodilo "jer ga je bilo stid".
Nakon Mulahusića, tužilaštvo je prezentiralo izjavu svedoka BN ali na raspravi zatvorenoj za javnost, kako ne bi bio otkriven njegov identitet. Svedočio je sa zaštićenim likom i izmenjenim glasom.
Iz onoga što je rečeno na javnim delovima rasprave moglo se zaključiti da se izjava svedoka BN odnosi na napad HVO na Prozor 23. oktobra 1992. godine i događaje u toj opštini krajem 1992. i 1993. Prema optužnici snage HVO su na području Prozora "maltretirale i progonile bosanske Muslimane" kako bi "etnički očistile" teritoriju koja je u novembru 1991. godine proglašena delom takozvane Herceg Bosne.
HAG/DEN HAAG, 21.09.2006.
PROGON IZ PROZORA
Svedočenjima o takozvanoj "bazi zločina", tužilaštvo u nastavku suđenja šestorici bivših lidera bosanskih Hrvata dokazuje navode optužnice o progonu Bošnjaka u opštini Prozor 1992. i 1993. godine
U nastavku suđenja šestorici čelnika nekadašnje Herceg Bosne Ragib Mulahusić je svedočio pod svojim imenom ali sa zaštićenim likom, budući da je tokom 1992. i 1993. godine, kao zatočenik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bio i seksualno zlostavljan.
Mulahusić je uhapšen je 1. avgusta 1993. godine i zatočen u srednjoj školi u Prozoru. Izvođen je na "prisilni rad", jedno vreme je prinudno radio i kao mesar, dok zajedno sa još dvadesetak zatočenih Bošnjaka nije prebačen u selo Jurići.
Vojnici HVO su zatočenike, opisao je Mulahusić, izvodili "da kopaju rovove" u blizini linija fronta između snaga HVO i Armije BiH. Jednom prilikom vojnici su grupi zatočenika, među kojima je bio i on, naredili su da se svuku a zatim ih primorali na međusobni "seksualni čin". Isti vojnici su zatočenike i "tukli, najčešće noću". Predvodili su ih izvesni Goran, Jozo i Peša koji je svedoka, kako je ispričao, jednom prilikom gurnuo uz zid i pucao mu oko glave.
Svedok je uskoro prebačen na Heliodrom, gde nije bio zlostavljan i odakle je oslobođen 18. aprila 1994. godine.
Odgovarajući na pitanja predsedavajućeg sudije Antonetija/Antonetti Mulahusić je objasnio da "zbog porodice" nije pokušao da pobegne, te da nikada nikom nije prijavio šta mu se dogodilo "jer ga je bilo stid".
Nakon Mulahusića, tužilaštvo je prezentiralo izjavu svedoka BN ali na raspravi zatvorenoj za javnost, kako ne bi bio otkriven njegov identitet. Svedočio je sa zaštićenim likom i izmenjenim glasom.
Iz onoga što je rečeno na javnim delovima rasprave moglo se zaključiti da se izjava svedoka BN odnosi na napad HVO na Prozor 23. oktobra 1992. godine i događaje u toj opštini krajem 1992. i 1993. Prema optužnici snage HVO su na području Prozora "maltretirale i progonile bosanske Muslimane" kako bi "etnički očistile" teritoriju koja je u novembru 1991. godine proglašena delom takozvane Herceg Bosne.
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#538 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
HAG/DEN HAAG, 05.10.2006.
SVE SAM IZGUBIO OSIM DUŠE
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8600&kat=6
Zaštićeni svjedok BQ svjedočio je na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne o uslovima u logoru Dretelj u kojem je bio zatočen skoro dva mjeseca
U nastavku suđenja šestorici bivših čelnika Herceg Bosne zaštićeni svjedok pod pseudonimom BQ ispričao je kako je tokom 58 dana zatočeništva u zloglasnom logoru Dretelj u julu i avgustu 1993., godine izgubio preko 50 kilograma težine.
Svjedok je opisao kako su ga pripadnici HVO u julu '93. najprije priveli u policijsku stanicu u Prozoru a potom u zgradu srednje škole odakle su ga, zajedno sa ostalima, u četiri puna kamiona prebacili u hangare u Dretelju. U hangaru u kojem je bio zatočen je, po njegovoj ocjeni, bilo između 500 i 600 Bošnjaka.
Nakon 18 dana provedenih u tom hangaru svedok je, zajedno sa ostalim logorašima iz Prozora, prebačen u jedan od tunela na istoj lokaciji gdje je bio zatvoren nešto više od mjesec dana.
Svjedok je ispričao kako je na 18 zatočenika dnevno dijeljen samo jedan hljeb. Pored toga, na Dreteljskom meniju bila je i supa, toliko vruća da se nije mogla jesti. Svako od zatočenika bi, kako je opisao, imao samo 10 do 20 sekundi vremena da je pojede."Sve sam tamo izgubio, i zdravlje i život, samo ne dušu", rekao je svjedok opisujući neljudske uslove u Dretelju.
Kada je 28. avgusta 1993. pušten iz logora bio je težak samo 37 kilograma, a zbog vrlo čestih premlaćivanja i izgladnjivanja, nije se mogao kretati bez pomoći. Tokom zatočeništva u Dretelju svjedok BQ nije vidio ljekare niti bilo koga drugog od medicinskog osoblja.
Timovi odbrane Jadranka Prilća, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića nisu za ovog svjedoka imali mnogo pitanja, izuzev što su se interesovali za njegovu tvrdnju da je za oko 60 dana smršavio gotovo isto toliko kilograma.
Suđenje čelnicima Herceg Bosne koji se, između ostalog, terete i za surovo postupanje prema zatočenicima u Dretelju, nastavlja se u ponedjeljak.
SVE SAM IZGUBIO OSIM DUŠE
http://www.sense-agency.com/ba/stream.p ... 8600&kat=6
Zaštićeni svjedok BQ svjedočio je na suđenju šestorici bivših čelnika Herceg Bosne o uslovima u logoru Dretelj u kojem je bio zatočen skoro dva mjeseca
U nastavku suđenja šestorici bivših čelnika Herceg Bosne zaštićeni svjedok pod pseudonimom BQ ispričao je kako je tokom 58 dana zatočeništva u zloglasnom logoru Dretelj u julu i avgustu 1993., godine izgubio preko 50 kilograma težine.
Svjedok je opisao kako su ga pripadnici HVO u julu '93. najprije priveli u policijsku stanicu u Prozoru a potom u zgradu srednje škole odakle su ga, zajedno sa ostalima, u četiri puna kamiona prebacili u hangare u Dretelju. U hangaru u kojem je bio zatočen je, po njegovoj ocjeni, bilo između 500 i 600 Bošnjaka.
Nakon 18 dana provedenih u tom hangaru svedok je, zajedno sa ostalim logorašima iz Prozora, prebačen u jedan od tunela na istoj lokaciji gdje je bio zatvoren nešto više od mjesec dana.
Svjedok je ispričao kako je na 18 zatočenika dnevno dijeljen samo jedan hljeb. Pored toga, na Dreteljskom meniju bila je i supa, toliko vruća da se nije mogla jesti. Svako od zatočenika bi, kako je opisao, imao samo 10 do 20 sekundi vremena da je pojede."Sve sam tamo izgubio, i zdravlje i život, samo ne dušu", rekao je svjedok opisujući neljudske uslove u Dretelju.
Kada je 28. avgusta 1993. pušten iz logora bio je težak samo 37 kilograma, a zbog vrlo čestih premlaćivanja i izgladnjivanja, nije se mogao kretati bez pomoći. Tokom zatočeništva u Dretelju svjedok BQ nije vidio ljekare niti bilo koga drugog od medicinskog osoblja.
Timovi odbrane Jadranka Prilća, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića nisu za ovog svjedoka imali mnogo pitanja, izuzev što su se interesovali za njegovu tvrdnju da je za oko 60 dana smršavio gotovo isto toliko kilograma.
Suđenje čelnicima Herceg Bosne koji se, između ostalog, terete i za surovo postupanje prema zatočenicima u Dretelju, nastavlja se u ponedjeljak.
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#539 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Evo samo da poslozimo cinjenice koje su do sada dokazane:
1.Hrvatska i Srbija tj. njeni predsjednici dogovaraju podjelu Bosne 25.3.1991. u Karadjordjevu. (telefonska linija Tudjman-Milosevic ostaje otvorena non-stop do kraja rata)
2.Hrvatska organizuje HVO, HZ-HB, potom HR-HB.
3.Hrvatska finansira HVO, HRHB, uvezuje je u platni, ekonomski i telekomunikacijski sistem Hrvatske.
4.Hrvatska prepusta Bos. Posavinu Srbima, a zauzvrat Srbi ne napadu Hrvate u istocnoj Hercegovini.
5.Hrvatska zajedno sa HVO i HV pocinje sa etnickim ciscenjem u Hercegovini, Capljina, Mostar, Stolac, Ljubuski, Prozor, sela oko Duvna, te Livno.
6.Hrvatska (HVO i HV) napada Srednju Bosnu, Gor. Vakuf, Novi Travnik, Bugojno, Vitez, Zepce.
7. HVO u saradnji sa Srbima (posudjuju tenkove jedni od drugih) produbljuju saradnju oko Zepca.
8. Nakon oktrica konc logora, Klintonu puca film. Pritisce Hrvatsku da prekine s napadima.
9. februar 1994. Vijece sigurnosti UN-a rezolucijom osudjuje Hrvatsku i trazi prekid napada.
10. mart 1994. potpisan Vasingtonski sporazum.
1.Hrvatska i Srbija tj. njeni predsjednici dogovaraju podjelu Bosne 25.3.1991. u Karadjordjevu. (telefonska linija Tudjman-Milosevic ostaje otvorena non-stop do kraja rata)
2.Hrvatska organizuje HVO, HZ-HB, potom HR-HB.
3.Hrvatska finansira HVO, HRHB, uvezuje je u platni, ekonomski i telekomunikacijski sistem Hrvatske.
4.Hrvatska prepusta Bos. Posavinu Srbima, a zauzvrat Srbi ne napadu Hrvate u istocnoj Hercegovini.
5.Hrvatska zajedno sa HVO i HV pocinje sa etnickim ciscenjem u Hercegovini, Capljina, Mostar, Stolac, Ljubuski, Prozor, sela oko Duvna, te Livno.
6.Hrvatska (HVO i HV) napada Srednju Bosnu, Gor. Vakuf, Novi Travnik, Bugojno, Vitez, Zepce.
7. HVO u saradnji sa Srbima (posudjuju tenkove jedni od drugih) produbljuju saradnju oko Zepca.
8. Nakon oktrica konc logora, Klintonu puca film. Pritisce Hrvatsku da prekine s napadima.
9. februar 1994. Vijece sigurnosti UN-a rezolucijom osudjuje Hrvatsku i trazi prekid napada.
10. mart 1994. potpisan Vasingtonski sporazum.
-
feral.tribune
- Posts: 864
- Joined: 29/01/2008 17:23
- Location: u uvali moga djetinjstva
#540 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
HVO I DIJELOVI HRVATSKE VOJSKE SU IZVRSILI AGRESIJU NA BIH
INTERVJU: GENERAL MARTIN SPEGELJ
General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, koji se smatra osnivacem Hrvatske vojske i dugogodisnji suradnik hrvatskog predsjednika Stipe Mesica, u ekskluzivnom razgovoru za "SLOBODNU BOSNU" kaze:
"U bosanskohercegovackom ratu navijao sam za Armiju BiH:
HVO i dijelovi Hrvatske vojske su izvrsili agresiju na BiH !"
Kada je KOS snimio film o meni, Tudjman je predlozio da se predam sudskim organima JNA
Tudjman i Milosevic nisu racunali na stvaranje Armije BiH
Dijelovi Hrvatske vojske su sudjelovali u ratu u Bosni kada se Armija BiH nasla u najtezoj situaciji
Bio sam u telefonskom kontaktu sa generalom Dudakovicem i razmjenjivali smo informacije o situaciji u Petom korpusu
"Bljesak" i "Oluja" su fingirane operacije ciji je cilj bio zaokruzivanje cistih nacionalnih drzava.
Nova hrvatska vlast podrzava suverenost BiH.
Razgovarala: Medina DELALIC
General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, obavlja ovu duznost u vrijeme kada Hrvatska sprema otcjepljenje od Jugoslavije. Spegelj ilegalno radi na formiranju Hrvatske vojske i nabavlja oruzje za nju. Kapetan Vladimir Jagar, oficir JNA na sluzbi u Virovitici, stupa u vezu sa KOS-om i odaje tajne o naoruzavanju Hrvatske. Jagar, i sam Hrvat, bio je sin dugogodisnjeg Spegeljevog prijatelja. Nakon dvodnevne provjere koju je nad Jagarom izvrsio sef KOS-a Aleksandar Vasiljevic, odluceno je da se Spegelju napravi zamka. Mamac je bio kapetan Jagar. U Jagarovoj kuci je video-kamerom izvrseno tajno snimanje u kojem Spegelj govori o naoruzavanju Hrvatske.
U udarnom terminu je na svim TV stanicama 25. januara 1991. emitiran KOS-ov dokumentarni film o naoruzavanju Hrvatske i njenim planovima za obracun sa JNA.
Tudjman je bio suglasan sa zvanicnim Beogradom da Spegelja ukloni iz javnog zivota. Na fonu plana iz Karadjordjeva, trebao mu je ministar odbrane drugacijeg kova. Ovu funkciju preuzima Gojko Susak, koji je u Hercegovini najocitije provodio planove o podjeli Bosne.
Vi ste osnivac Hrvatske vojske, ali niste imali priliku da rukovodite njome. U svakom slucaju ste kompetentni da ocijenite je li HV ucestvovala u ratu u BiH?
Jeste. O tome nema dileme. Godina 1993. je bila kljucna, najteza godina za Armiju BiH. Tada traje jurnjava za teritorijem. Cilj je osvojiti sto vise teritorija. Udar HVO jedinica da bi se osvojio "hrvatski teritorij" u BiH, nije bio dovoljan. HVO je bio slab tako da se ukljucuje Hrvatska vojska, ali moram Vam reci, bez znanja Glavnog stozera. Sta su oni htjeli? Htjeli su prostor od Mostara, Glamoca do Bihaca da pripoje Hrvatskoj. U BiH su poslani dijelovi cetiri brigade. Jedna brigada broji izmedu tisucu i dvije tisuce ljudi. Te brigade su dobro naoruzane, a sa druge strane imaju lose naoruzanu Armiju BiH. U tom sukobu sam apsolutno bio na strani Armije BiH, jer je bila na konceptu za koji sam se i ja zalagao, konceptu cijele BiH.
Ovo priznanje je izuzetno dragocjeno, buduci da je zvanicni Zagreb, pa i mnogi hrvatski generali koji su ratovali u BiH kao recimo Slobodan Praljak, tvrdio da HV nikada nije presla bosansku granicu.
Nema spora da su jedinice HV-a sudjelovale u agresiji na BiH. Ne samo sudjelovale, nego su usle u borbu protiv Armije BiH kada se ona nalazila u najtezoj situaciji. To je bila Tudjmanova agresija. Nije to radio hrvatski narod kao sto ni srpski narod iz Srbije nije bio agresor. U ratu su sudjelovali HVO i profesionalni dijelovi HV, placenici.
Gdje se nalazite 1995. kada su vodene zavrsne operacije u Hrvatskoj i BiH?
Nalazim se u Zagrebu, bez ikakve funkcije. Jos sam 1994. uspostavio kontakte sa nekim zapovjednicima korpusa Armije BiH i satelitskim telefonima smo odrzavali veze. Najcesce sam kontaktirao sa zapovjednikom Petog korpusa, generalom Atifom Dudakovicem, tako da smo razmatrali neke takticko-operativne teme.
Nije Vam smetalo sto se telefon moze prisluskivati?
Iako se taj telefon moze prisluskivati, vojnici se svojim specificnim zargonom mogu dobro razumjeti, a da ne kazu mnogo. Recimo, Dudakovic me jednom pitao: "Kako da branim Bihac? Krenula je ofanziva!" Pitam ga: "Koliko imas snaga?" Odgovara: "Imam puno snaga". Kazem mu: "Idi sa najmanjim snagama u obranu Bihaca, a sa najvecim snagama idi u pozadinu onih koji te napadaju". To je Dudakovic napravio briljantno. On je njima dosao iza leda, poceo je rusiti njihove komore, djelovati po rezervama...Ta je ofanziva stala i prije nego sto je pocela. Dudakovic me je obavjestavao kakva je situacija, a ja sam mu sugerirao sta da radi. Da se ne bi pogresno shvatilo, ja nisam bio na licu mjesta i nisam znao detalje, samo sam sugerirao. Dudakovic je savrseno ostvario sve.
"BLJESAK" I "OLUJA" SU DOGOVORENE OPERACIJE
Kako ocjenjujete zavrsne operacije Hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluju" poslije kojih se konacno oslobada Hrvatska i dijelovi BiH?
Operacija koja je za cetiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspjesno izvedena je pod znakom pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako veliki prostor. Neki politicki dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se dogadaji odvijali kao da je dogovor postojao. Cinjenica je da su poslije "Bljeska" i "Oluje" Srbi otisli u Bosnu, a da su bosanski Hrvati, kosovski i vojvodanski Hrvati dosli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premjestanje stanovnistvo islo na stvaranje cistih nacionalnih drzava. Radilo se o dogovoru. Nazalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i sa jedne i sa druge strane.
Tokom ovih operacija Peti korpus Armije BiH se nalazio nadomak Banje Luke. Pod dosta cudnim okolnostima nije doslo do "smotre Armije u Banjoj Luci" kako je najavljivano. Imam dva pitanja: da li je i Peti korpus - makar nesvjesno - bio ukljucen u "dogovoreni rat" i koja je uloga medunarodnih politicara u ovoj epizodi?
Operacije kod Banje Luke 1995. nisu prekinute zato sto su velike sile zestoko reagirale i trazile zaustavljanje operacija, vec zato sto je zaustavljanje operacija kod Banje Luke znacilo da ce moci opstati Republika Srpska, a s druge strane znaci i Herceg-Bosna. Tudjman i Milosevic su bili u neposrednom telefonskom kontaktu svaki dan. Danas se tome mozemo cuditi, ali to je istina. Nazalost, i Izetbegovic je pristao na svoj dio iz te njihove podjele. Granice su iscrtane ondje gdje su topovi utihnuli. Granice su postavljene na mjestima gdje se nalazila srpska, hrvatska, odnosno bosanska vojska. To stanje je Dayton zabetonirao i takvo stanje je neodrzivo.
Vi ste dugogodisnji suradnik i prijatelj novog predsjednika Hrvatske Stipe Mesica, pa mozete odgovoriti kako ce se nova vlast odnositi prema Herceg-Bosni?
Nova vlast u Hrvatskoj ce se prema BiH odnositi kao prema suverenoj drzavi i nece imati posrednika u kontaktima sa Vladom u Sarajevu. Stipe Mesic i nova hrvatska vlast nece priznavati tekovine politike HDZ-a.
Koliko dugo poznajete gospodina Mesica?
Znamo se od 1971. godine, od Hrvatskog proljeca. Najprije sam citao o Mesicu, a onda sam ga upoznao prije nego sto je otisao u zatvor. Ja sam zatim otisao na duznosti u Beograd, bio sam nacelnik staba Druge armije, tako da sam se sa Mesicem ponovo sreo 1982. kada sam se vratio u Zagreb. Inace, u Zagrebu sam kontaktirao sa Mesicem, Mikom Tripalom, Savkom Dabcevic. Kada je 1990. HDZ pobijedio na izborima, izabran sam za ministra obrane Hrvatske i tada se moja suradnja sa Mesicem intenzivira.
Dugogodisnji sef KOS-a, general Aleksandar Vasiljevic je bio veoma ponosan na operaciju otkrivanja kanala kojim ste kao ministar obrane oruzje dopremali u Hrvatsku i na spijunski film u kome ste glavni junak. Kada sam sa kolegicom iz "SB" razgovarala s njim, detaljno je opisao ovaj dogadaj. Zasto je ovaj film bio tako vazan?
Ovom filmu je, doista, data velika vaznost. Tudjman 24. januara 1991. ide u Beograd gdje su ga pozvali na razgovore, 24 sata prije emitiranja filma. Situacija na relaciji Beograd-Zagreb je zaostrena. Tudjman bi isao, ali ne zna koliko je sigurno. Sta ako ode u Beograd, a u medjuvremenu JNA izvrsi vojni udar? Borbena gotovost je podignuta do maksimuma, atmosfera izgleda kao napuhani djeciji balon za koji je dovoljno da ga dotaknete vrhom igle i da pukne. Rekao sam mu: "Idite, ne bojte se nista. Nikakvog vojnog udara nece biti, jer bi oni udarom izgubili sve". Znate, JNA je bila avet, fantom kojeg se ljudi plase, a koji zapravo ne postoji. Oruzje: tenkovi, avijacija, artiljerija, bez ljudi ne znaci nista. Ako su Slovenci, Hrvati, Bosanci odlucili da JNA nije njihova vojska, znaci da ta vojska nema ljudstvo, dakle - ne postoji. Tudjmanu su u Beogradu emitirali KOS-ov film. Savezni ministar odbrane Veljko Kadijevic je rekao: "Vidite sta Vas Spegelj radi?" Tudjman je odgovorio da ce, kada ode u Zagreb, vidjeti sta je u pitanju. Kada je dosao u Zagreb, rekao mi je: "Nemoj se brinuti, i ja sam bio u takvim neprilikama, i mene je ganjao KOS". Malo kasnije je predlozio kako bi bilo dobro da se predam vojnom sudu. Suradnicima je rekao "da bude malo suden, a kada napravimo dobre odnose Srbije i Hrvatske, onda cemo ga nazad vratiti i amnestirati". Otprilike sam mu rekao: "Nemojte to ponavljati. Ja imam oruzje, imam 300 gardista oko sebe. Bit ce puno mrtvih da se ostvari ideja da se uopce pojavim na sudu". Tudjman je problijedio: "Ja to nisam uopce predlagao". Kazem mu: "Dobro, ali neka imaju na umu KOS i ovi nasi ovdje koji predlazu takve stvari da to ne dolazi u obzir". "Nisam ja to predlagao", opet ponavlja. A jeste, pet minuta prije je upravo to predlozio! Nastavio sam raditi, samo konspirativnije. U drugoj fazi ide se na ustroj vojske: pravimo sedam brigada, dvije oklopne brigade, inzinjerijske brigade, nekoliko oklopnih pukova... Dakle, ceka se trenutak kada cemo krenuti na uzimanje skladista i nase opreme.
KAKO ME "IZBUSIO" KOS
Jeste li bili sokirani cinjenicom da je KOS otkrio sta radite?
Istina je da me KOS "probusio" - to je termin iz obavjestajnog rada - u Virovitici, ali s obzirom da sam radio na jos sto razlicitih punktova, u sustini nisu saznali mnogo. Za mene je sokantno bilo sto me izdao Vladimir Jagar kome sam beskrajno vjerovao. Jagar je pristao na suradnju sa KOS-om i izdaju. Snimili su me u Jagarovoj kuci. Ono sto je snimljeno video tehnikom je autenticno. Ono sto govorim, ono sto se na snimku vidi da govorim je autenticno. Autenticno je da govorim o naoruzavanju Hrvatske, autenticno je da govorim kako cemo, ako budemo prinudeni, uzeti skladista JNA i kasarne. Nije autenticno da mi se pripisuje koljacki rat. Ubijanje oficira, njihovih obitelji, zena, djece... U junu 1990., dakle nekoliko mjeseci prije KOS-ovog filma, imao sam intervju na HTV u kom mi je bilo postavljeno pitanje: koja je razlika izmedu konvencionalnog, klasicnog i gradanskog rata? Gradanski rat sam u tom intervjuu opisao kao nesto vrlo gadno, gdje se ubijaju zene, djeca, "sve se sisa, sve ide dole". Oni su tu kasetu ukrali iz TV Zagreb. Uz pomoc tadasnjeg direktora Hrvatske televizije a danasnjeg veleposlanika SRJ u Hrvatskoj Veljka Knezevica i kompanije kasetu je dobio KOS, odnosno Aleksandar Vasiljevic. Kada je montiran film, dodat je taj dio iz intervjua. Buduci da je trebalo to pokriti adekvatnim video snimkom, dakle da se vidi da ja to izgovaram, na tim mjestima su vrsili titlanje, odnosno spiker je to izgovarao, uz objasnjenje kako se taj dio ne cuje najbolje. Kada se emitira takav film, to je sokantno. Vi mozete kasnije pricati, analizirati, objasnjavati, prvi efekat je jaci. Dva sata nakon emitiranja filma, to je bilo pola sata poslije pola noci, govorio sam na TV Zagreb. Sto sam mogao? Nisam mogao ici u detalje, govoriti ovo je istina, ovo nije istina. Negirao sam sve. Rekao sam da je sve podmetnuto, laz, staljinisticka laz. Oni su isli frontalno, ja sam isao frontalno, negirajuci sve. Racunao sam da ce poslije biti vremena za analize sto jeste, a sto nije tocno.
Dakle, KOS Vas je djelomicno "probusio"?
Tako nekako. Otkrili su punkt u Virovitici, ali nisu nista znali o naoruzavanju u Ðakovu, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku... Tamo su bile izvrsene jos vece pripreme. Ja sam krajem augusta 1990. izlozio politickom vodstvu Hrvatske koncepciju ugrozenosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranja Velike Srbije. To izlaganje je trajalo nekoliko sata. Moja procjena je prihvacena, dijelom presutno, dijelom deklarativno. Zbog toga sam poceo nabavljati oruzje iz Madarske, Njemacke, sa Bliskog istoka, Dalekog istoka. Do kraja 1990. smo uspjeli uvesti 30.000 komada razlicitog oruzja. To su bili poceci stvaranja Hrvatske vojske. Buduci da smo u to vrijeme sa Beogradom pregovarali o mogucoj konfederaciji, stvaranje HV je bilo ilegalno, tajno. Deset godina sam iz neposredne blizine pratio mracne sile u armijskom vrhu i znao sam da se teski, krvavi rasplet moze izbjeci samo uspostavom ravnoteze snaga.
Kakav bi bio odnos snaga da je doslo do frontalnog rata HV i JNA u Hrvatskoj?
Odnos snaga je otpocetka bio na nasoj strani, na slovenackoj i hrvatskoj. Do oruzja nikada nije tesko doci ako imate vojsku koja je spremna ici u borbu. Mi smo imali jak motiv u Sloveniji, Hrvatskoj i velikom dijelu BiH, na liniji koju sam ja kontrolirao, a to je linija Split - dolina Une i dobar dio Posavine. Kada imate jak motiv u narodu, koji nije htio ostati u Jugoslaviji pravljenoj po Milosevicevoj mjeri, kada imate taj motiv, tenkovi, avijacija, artiljerija, nisu problem. JNA nije mogla krenuti u frontalni udar. Sistem popune je bio teritorijalni, sto znaci da se popuna jedinica JNA u Hrvatskoj mogla izvrsiti tako sto bi se Hrvati odazvali na pozive za mobilizaciju, a oni to nisu htjeli. A, sve i da ih mobilizira JNA na prostoru Hrvatske, to je opet moja, hrvatska vojska, a ne njihova. Oni nisu imali nikakav izlaz. Kada moji ljudi krecu na uzimanje skladista, oni vec znaju sta je unutra, tenkista zna koji je broj njegovog tenka...
Kazete da je JNA bila nepostojeci organizam, ali Vam je njena kontraobavjestajna sluzba ipak zadala jak udarac...
JNA nije funkcionirala, KOS je funkcionirao. Svi savezni sekretari, od Gosnjaka do nesretnog Kadijevica, razvijali su kult tajnosti, mistificirali su tu sluzbu kako bi sami sebi dali oreol nadnaravnih ljudi. Naravno, i ta sluzba je postepeno izgradivala svoju nedodirljivost i opcu istinu. Te dvije sestre - KOS i UDBA, usle su u sve pore bivseg drustva i drzave, i bile su u svom dijelu uzrocnik sveopce mrznje onih koji su bili predmet njihove obrade. To je duga prica koja treba biti ispricana, povijesti i pouke radi, da se pokaze u sta se mogu izroditi slicne tajne sluzbe. One su nanijele ogromne stete ljudima, a da je pri tome njihova vrijednost u globalnom razvoju nistavna.
SARAJEVO JE TREBALO UCI U VELIKU SRBIJU
Zasto nikada nije doslo do primjene Vase koncepcije odbrane?
Zbog dogovora Tudjman-Milosevic o podjeli Bosne. Tada se ide na uklanjanje Spegelja, zaustavljanje priprema za odbranu. Mi smo u rat usli nepripremljeni, sto je kasnije zadesilo i BiH. Najveci propust je napravljen u vrijeme kampanje na Sloveniju. Tada smo se trebali dici, krenuti, promijeniti vojni odnos, jer je politicki odnos vec bitno bio promijenjen u korist "ugrozenih republika". Hrvatska je izdala, Tudjman je izdao Sloveniju tako da smo potpuno nespremni docekali agresiju u jesen 1991. U toj neorganiziranoj situaciji se stvara Hrvatska vojska. Ja sam uklonjen 30. jula 1991., uz obrazlozenje da provociram rat, da sam general rata, a ne general mira.
Nakon sto ste smijenjeni, kratko je ministar obrane bio Sime Djodan, da bi nakon preuzimanja duznosti ministra sve konce preuzeo Vas dotadasnji zamjenik, "mirovnjak" Gojko Susak. Sta je njegov prvi korak u radu?
Gojko Susak je ministar obrane od septembra 1991. Njegov prvi korak je obustavljanje nabavke oruzja i municije preko dotad koriscenih kanala u inostranstvu. Oruzje se pocelo kupovati mnogo netransparentnijim metodama, zapravo svercom, dok je domaca proizvodnja zanemarena. Najzasticeniji dio i najveca enigma troskova hrvatskog budzeta bili su troskovi ministarstva obrane. Na temelju neogranicenog raspolaganja novcem Susak stice neogranicenu moc.
Vi ste nakon smjene jedno vrijeme morali napustiti Hrvatsku. Koliko znam, prvo Vam je ponudjeno da idete u Kanadu?
Susak je mene i moju suprugu posjetio 6. augusta 1991. u nasem stanu i predlozio da odemo u Kanadu. Taj put se izjalovio, ali bi politicki bilo jako smijesno da general Spegelj mora sa funkcije u emigraciju, i to u Kanadu odakle je Susak dosao, a Susak iz emigracije dolazi na funkciju. Istina, napustio sam jedno vrijeme Hrvatsku, ali u svom aranzmanu.
Ono sto je, cini se, opravdano uznemiravalo Srbe u Hrvatskoj je prica o pomirbi ustasa i partizana kroz HDZ. To je govorio i tadasnji predsjednik Tudjman...
Na Prvom opcem Saboru HDZ-a u Lisinskom, februara 1990. Tudjman je rekao kako NDH nije samo puka "kvislinska tvorevina" vec izraz povijesnih teznji hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom drzavom. Ta izjava nije izrecena u trenutku nadahnuca, ona je zivjela u njemu. Moje uvjerenje je da je prica o pomirbi ustasa i partizana bila velika prevara. Susak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojacamo u Hrvatskoj i dok Hrvati ne rasciste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obracun unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.
Dogovor u Karadordevu je podrazumijevao da rata izmedu Srbije i Hrvatske nema, a rata je ipak bilo. To znaci da dogovor nije uspio?
Milosevic je igrao sa figama u dzepu. Pregovarao je sa Tudjmanom i navukao ga je na tanak led kada su dogovorili podjelu Bosne. Milosevic je time uspavao Tudjmana, jer on nije htio pola Bosne. Milosevic je htio cijelu Bosnu i jedan dio Hrvatske. Poslije Karadordeva je Milosevic racunao da Franjo nece raditi na pripremama za obranu zemlje i u toj teskoj situaciji - kada dode do agresije - pretpostavljao je da ce Tudjman pristati da ostane bez juga Jadrana i dobrog dijela zemlje. To je bila Miloseviceva ideja, crta Karlovac-Karlobag-Virovitica. Kasnije su vrsene redukcije s obzirom kako se odvijalo stanje na terenu.
BOSNJACIMA JE TREBALO PRIPASTI 9 POSTO BiH!
Da li je dogovor Tudjmana i Milosevica racunao da se BiH dijeli na dvoje ili troje. Da li su racunali na stvaranje Armije BiH?
Ne. Nikada. U pocetku su pricali o podjeli na dvoje. Sarajevo je trebalo pripasti Velikoj Srbiji. Gojko Susak je jednom rekao da Srbima u BiH svakako pripada 66 posto teritorije, a Hrvatima negdje oko 25 posto. Ostatak je bio predviden za Bosnjake, ali je ocito da na tih preostalih 9 posto teritorija oni ne bi mogli napraviti drzavu. Sustina koncepcije podjele je bila da, ako se svi Srbi iz BiH ne mogu otjerati preko Drine, neka ostanu na ociscenom srpskom dijelu, dok ce na preostalom "hrvatskom" prostoru Hrvati i Bosnjaci zivjeti zajedno. Tek kada se pojavila Armija BiH, Tudjman je shvatio da nece moci manipulirati sa Bosnjacima vec ce morati protiv njih kako bi ostvario prosireni hrvatski teritorij. Tako dolazimo do Sarinicevih sintagmi "velika mala Srbija" i "velika mala Hrvatska".
Znate li ko je od dvojice lidera prvi predlozio podjelu BiH?
Buduci da znamo povijest Tudjmanove zelje za Velikom Hrvatskom i Miloseviceve za Velikom Srbijom, tesko je reci. Ja sam mislio da ove utopijske ideje nece moci zivjeti. Na kraju 20. vijeka stvarati Veliku, Tomislavljevu Hrvatsku, stvarati Veliku Srbiju!
Utopija je djelomicno realizirana stvaranjem Herceg Bosne i Republike Srpske.
To je isto dogovor Milosevica i Tudjmana. To je dogovor da se od ideja velikodrzavnih projekata spasi sto se spasiti da. Naravno, smetalo im je postojanje Armije BiH na koje nisu racunali. To je kljucni momenat za opstanak BiH - cinjenica da je stvorena Armija BiH. Vojska sa skoro 200.000 vojnika, pa kakva je takva je, lose naoruzana, uticala je da su Tudjman i Milosevic poceli traziti manje procente teritorije u BiH, a da ne govorim o strateskom znacaju koje je postojanje bosanske vojske imalo za samu Hrvatsku.
Da li su Bosnjaci nevini u prici o podjeli?
Meni je zao sto su neki bosnjacki politicari pristali na podjelu zemlje. U svakom trenutku su morali insistirati na multietnickoj BiH i na multietnickoj Armiji kakvu je zagovarao general Sefer Halilovic kojeg izuzetno uvazavam. Da su bosnjacki politicari insistirali na takvoj Armiji i takvoj BiH, Bosna bi bila kakva je bila prije pocetka rata. Ako ne 1995., takva BiH bi postojala 1996. godine. Drugacija BiH ne moze postojati nego kao drzava u kojoj su Bosnjaci najbrojniji narod i u kojem se prava manjina osiguravaju Ustavom.
Mislim da se SDS-ovcima i HDZ-ovcima u BiH kosa digne na glavi od pomisli da mogu biti manjina?
Naravno, ali to je njihov problem. Sav civilizirani svijet je ureden na tim principima, principima demokracije koja podrazumijeva zastitu manjina. Bosnjaci su temeljni narod u BiH i oni nikada, bez obzira sta hoce Srbi i Hrvati, ne smiju odustati od BiH kao drzave. To je jedina garancija njihovog opstanka.
INTERVJU: GENERAL MARTIN SPEGELJ
General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, koji se smatra osnivacem Hrvatske vojske i dugogodisnji suradnik hrvatskog predsjednika Stipe Mesica, u ekskluzivnom razgovoru za "SLOBODNU BOSNU" kaze:
"U bosanskohercegovackom ratu navijao sam za Armiju BiH:
HVO i dijelovi Hrvatske vojske su izvrsili agresiju na BiH !"
Kada je KOS snimio film o meni, Tudjman je predlozio da se predam sudskim organima JNA
Tudjman i Milosevic nisu racunali na stvaranje Armije BiH
Dijelovi Hrvatske vojske su sudjelovali u ratu u Bosni kada se Armija BiH nasla u najtezoj situaciji
Bio sam u telefonskom kontaktu sa generalom Dudakovicem i razmjenjivali smo informacije o situaciji u Petom korpusu
"Bljesak" i "Oluja" su fingirane operacije ciji je cilj bio zaokruzivanje cistih nacionalnih drzava.
Nova hrvatska vlast podrzava suverenost BiH.
Razgovarala: Medina DELALIC
General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, obavlja ovu duznost u vrijeme kada Hrvatska sprema otcjepljenje od Jugoslavije. Spegelj ilegalno radi na formiranju Hrvatske vojske i nabavlja oruzje za nju. Kapetan Vladimir Jagar, oficir JNA na sluzbi u Virovitici, stupa u vezu sa KOS-om i odaje tajne o naoruzavanju Hrvatske. Jagar, i sam Hrvat, bio je sin dugogodisnjeg Spegeljevog prijatelja. Nakon dvodnevne provjere koju je nad Jagarom izvrsio sef KOS-a Aleksandar Vasiljevic, odluceno je da se Spegelju napravi zamka. Mamac je bio kapetan Jagar. U Jagarovoj kuci je video-kamerom izvrseno tajno snimanje u kojem Spegelj govori o naoruzavanju Hrvatske.
U udarnom terminu je na svim TV stanicama 25. januara 1991. emitiran KOS-ov dokumentarni film o naoruzavanju Hrvatske i njenim planovima za obracun sa JNA.
Tudjman je bio suglasan sa zvanicnim Beogradom da Spegelja ukloni iz javnog zivota. Na fonu plana iz Karadjordjeva, trebao mu je ministar odbrane drugacijeg kova. Ovu funkciju preuzima Gojko Susak, koji je u Hercegovini najocitije provodio planove o podjeli Bosne.
Vi ste osnivac Hrvatske vojske, ali niste imali priliku da rukovodite njome. U svakom slucaju ste kompetentni da ocijenite je li HV ucestvovala u ratu u BiH?
Jeste. O tome nema dileme. Godina 1993. je bila kljucna, najteza godina za Armiju BiH. Tada traje jurnjava za teritorijem. Cilj je osvojiti sto vise teritorija. Udar HVO jedinica da bi se osvojio "hrvatski teritorij" u BiH, nije bio dovoljan. HVO je bio slab tako da se ukljucuje Hrvatska vojska, ali moram Vam reci, bez znanja Glavnog stozera. Sta su oni htjeli? Htjeli su prostor od Mostara, Glamoca do Bihaca da pripoje Hrvatskoj. U BiH su poslani dijelovi cetiri brigade. Jedna brigada broji izmedu tisucu i dvije tisuce ljudi. Te brigade su dobro naoruzane, a sa druge strane imaju lose naoruzanu Armiju BiH. U tom sukobu sam apsolutno bio na strani Armije BiH, jer je bila na konceptu za koji sam se i ja zalagao, konceptu cijele BiH.
Ovo priznanje je izuzetno dragocjeno, buduci da je zvanicni Zagreb, pa i mnogi hrvatski generali koji su ratovali u BiH kao recimo Slobodan Praljak, tvrdio da HV nikada nije presla bosansku granicu.
Nema spora da su jedinice HV-a sudjelovale u agresiji na BiH. Ne samo sudjelovale, nego su usle u borbu protiv Armije BiH kada se ona nalazila u najtezoj situaciji. To je bila Tudjmanova agresija. Nije to radio hrvatski narod kao sto ni srpski narod iz Srbije nije bio agresor. U ratu su sudjelovali HVO i profesionalni dijelovi HV, placenici.
Gdje se nalazite 1995. kada su vodene zavrsne operacije u Hrvatskoj i BiH?
Nalazim se u Zagrebu, bez ikakve funkcije. Jos sam 1994. uspostavio kontakte sa nekim zapovjednicima korpusa Armije BiH i satelitskim telefonima smo odrzavali veze. Najcesce sam kontaktirao sa zapovjednikom Petog korpusa, generalom Atifom Dudakovicem, tako da smo razmatrali neke takticko-operativne teme.
Nije Vam smetalo sto se telefon moze prisluskivati?
Iako se taj telefon moze prisluskivati, vojnici se svojim specificnim zargonom mogu dobro razumjeti, a da ne kazu mnogo. Recimo, Dudakovic me jednom pitao: "Kako da branim Bihac? Krenula je ofanziva!" Pitam ga: "Koliko imas snaga?" Odgovara: "Imam puno snaga". Kazem mu: "Idi sa najmanjim snagama u obranu Bihaca, a sa najvecim snagama idi u pozadinu onih koji te napadaju". To je Dudakovic napravio briljantno. On je njima dosao iza leda, poceo je rusiti njihove komore, djelovati po rezervama...Ta je ofanziva stala i prije nego sto je pocela. Dudakovic me je obavjestavao kakva je situacija, a ja sam mu sugerirao sta da radi. Da se ne bi pogresno shvatilo, ja nisam bio na licu mjesta i nisam znao detalje, samo sam sugerirao. Dudakovic je savrseno ostvario sve.
"BLJESAK" I "OLUJA" SU DOGOVORENE OPERACIJE
Kako ocjenjujete zavrsne operacije Hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluju" poslije kojih se konacno oslobada Hrvatska i dijelovi BiH?
Operacija koja je za cetiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspjesno izvedena je pod znakom pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako veliki prostor. Neki politicki dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se dogadaji odvijali kao da je dogovor postojao. Cinjenica je da su poslije "Bljeska" i "Oluje" Srbi otisli u Bosnu, a da su bosanski Hrvati, kosovski i vojvodanski Hrvati dosli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premjestanje stanovnistvo islo na stvaranje cistih nacionalnih drzava. Radilo se o dogovoru. Nazalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i sa jedne i sa druge strane.
Tokom ovih operacija Peti korpus Armije BiH se nalazio nadomak Banje Luke. Pod dosta cudnim okolnostima nije doslo do "smotre Armije u Banjoj Luci" kako je najavljivano. Imam dva pitanja: da li je i Peti korpus - makar nesvjesno - bio ukljucen u "dogovoreni rat" i koja je uloga medunarodnih politicara u ovoj epizodi?
Operacije kod Banje Luke 1995. nisu prekinute zato sto su velike sile zestoko reagirale i trazile zaustavljanje operacija, vec zato sto je zaustavljanje operacija kod Banje Luke znacilo da ce moci opstati Republika Srpska, a s druge strane znaci i Herceg-Bosna. Tudjman i Milosevic su bili u neposrednom telefonskom kontaktu svaki dan. Danas se tome mozemo cuditi, ali to je istina. Nazalost, i Izetbegovic je pristao na svoj dio iz te njihove podjele. Granice su iscrtane ondje gdje su topovi utihnuli. Granice su postavljene na mjestima gdje se nalazila srpska, hrvatska, odnosno bosanska vojska. To stanje je Dayton zabetonirao i takvo stanje je neodrzivo.
Vi ste dugogodisnji suradnik i prijatelj novog predsjednika Hrvatske Stipe Mesica, pa mozete odgovoriti kako ce se nova vlast odnositi prema Herceg-Bosni?
Nova vlast u Hrvatskoj ce se prema BiH odnositi kao prema suverenoj drzavi i nece imati posrednika u kontaktima sa Vladom u Sarajevu. Stipe Mesic i nova hrvatska vlast nece priznavati tekovine politike HDZ-a.
Koliko dugo poznajete gospodina Mesica?
Znamo se od 1971. godine, od Hrvatskog proljeca. Najprije sam citao o Mesicu, a onda sam ga upoznao prije nego sto je otisao u zatvor. Ja sam zatim otisao na duznosti u Beograd, bio sam nacelnik staba Druge armije, tako da sam se sa Mesicem ponovo sreo 1982. kada sam se vratio u Zagreb. Inace, u Zagrebu sam kontaktirao sa Mesicem, Mikom Tripalom, Savkom Dabcevic. Kada je 1990. HDZ pobijedio na izborima, izabran sam za ministra obrane Hrvatske i tada se moja suradnja sa Mesicem intenzivira.
Dugogodisnji sef KOS-a, general Aleksandar Vasiljevic je bio veoma ponosan na operaciju otkrivanja kanala kojim ste kao ministar obrane oruzje dopremali u Hrvatsku i na spijunski film u kome ste glavni junak. Kada sam sa kolegicom iz "SB" razgovarala s njim, detaljno je opisao ovaj dogadaj. Zasto je ovaj film bio tako vazan?
Ovom filmu je, doista, data velika vaznost. Tudjman 24. januara 1991. ide u Beograd gdje su ga pozvali na razgovore, 24 sata prije emitiranja filma. Situacija na relaciji Beograd-Zagreb je zaostrena. Tudjman bi isao, ali ne zna koliko je sigurno. Sta ako ode u Beograd, a u medjuvremenu JNA izvrsi vojni udar? Borbena gotovost je podignuta do maksimuma, atmosfera izgleda kao napuhani djeciji balon za koji je dovoljno da ga dotaknete vrhom igle i da pukne. Rekao sam mu: "Idite, ne bojte se nista. Nikakvog vojnog udara nece biti, jer bi oni udarom izgubili sve". Znate, JNA je bila avet, fantom kojeg se ljudi plase, a koji zapravo ne postoji. Oruzje: tenkovi, avijacija, artiljerija, bez ljudi ne znaci nista. Ako su Slovenci, Hrvati, Bosanci odlucili da JNA nije njihova vojska, znaci da ta vojska nema ljudstvo, dakle - ne postoji. Tudjmanu su u Beogradu emitirali KOS-ov film. Savezni ministar odbrane Veljko Kadijevic je rekao: "Vidite sta Vas Spegelj radi?" Tudjman je odgovorio da ce, kada ode u Zagreb, vidjeti sta je u pitanju. Kada je dosao u Zagreb, rekao mi je: "Nemoj se brinuti, i ja sam bio u takvim neprilikama, i mene je ganjao KOS". Malo kasnije je predlozio kako bi bilo dobro da se predam vojnom sudu. Suradnicima je rekao "da bude malo suden, a kada napravimo dobre odnose Srbije i Hrvatske, onda cemo ga nazad vratiti i amnestirati". Otprilike sam mu rekao: "Nemojte to ponavljati. Ja imam oruzje, imam 300 gardista oko sebe. Bit ce puno mrtvih da se ostvari ideja da se uopce pojavim na sudu". Tudjman je problijedio: "Ja to nisam uopce predlagao". Kazem mu: "Dobro, ali neka imaju na umu KOS i ovi nasi ovdje koji predlazu takve stvari da to ne dolazi u obzir". "Nisam ja to predlagao", opet ponavlja. A jeste, pet minuta prije je upravo to predlozio! Nastavio sam raditi, samo konspirativnije. U drugoj fazi ide se na ustroj vojske: pravimo sedam brigada, dvije oklopne brigade, inzinjerijske brigade, nekoliko oklopnih pukova... Dakle, ceka se trenutak kada cemo krenuti na uzimanje skladista i nase opreme.
KAKO ME "IZBUSIO" KOS
Jeste li bili sokirani cinjenicom da je KOS otkrio sta radite?
Istina je da me KOS "probusio" - to je termin iz obavjestajnog rada - u Virovitici, ali s obzirom da sam radio na jos sto razlicitih punktova, u sustini nisu saznali mnogo. Za mene je sokantno bilo sto me izdao Vladimir Jagar kome sam beskrajno vjerovao. Jagar je pristao na suradnju sa KOS-om i izdaju. Snimili su me u Jagarovoj kuci. Ono sto je snimljeno video tehnikom je autenticno. Ono sto govorim, ono sto se na snimku vidi da govorim je autenticno. Autenticno je da govorim o naoruzavanju Hrvatske, autenticno je da govorim kako cemo, ako budemo prinudeni, uzeti skladista JNA i kasarne. Nije autenticno da mi se pripisuje koljacki rat. Ubijanje oficira, njihovih obitelji, zena, djece... U junu 1990., dakle nekoliko mjeseci prije KOS-ovog filma, imao sam intervju na HTV u kom mi je bilo postavljeno pitanje: koja je razlika izmedu konvencionalnog, klasicnog i gradanskog rata? Gradanski rat sam u tom intervjuu opisao kao nesto vrlo gadno, gdje se ubijaju zene, djeca, "sve se sisa, sve ide dole". Oni su tu kasetu ukrali iz TV Zagreb. Uz pomoc tadasnjeg direktora Hrvatske televizije a danasnjeg veleposlanika SRJ u Hrvatskoj Veljka Knezevica i kompanije kasetu je dobio KOS, odnosno Aleksandar Vasiljevic. Kada je montiran film, dodat je taj dio iz intervjua. Buduci da je trebalo to pokriti adekvatnim video snimkom, dakle da se vidi da ja to izgovaram, na tim mjestima su vrsili titlanje, odnosno spiker je to izgovarao, uz objasnjenje kako se taj dio ne cuje najbolje. Kada se emitira takav film, to je sokantno. Vi mozete kasnije pricati, analizirati, objasnjavati, prvi efekat je jaci. Dva sata nakon emitiranja filma, to je bilo pola sata poslije pola noci, govorio sam na TV Zagreb. Sto sam mogao? Nisam mogao ici u detalje, govoriti ovo je istina, ovo nije istina. Negirao sam sve. Rekao sam da je sve podmetnuto, laz, staljinisticka laz. Oni su isli frontalno, ja sam isao frontalno, negirajuci sve. Racunao sam da ce poslije biti vremena za analize sto jeste, a sto nije tocno.
Dakle, KOS Vas je djelomicno "probusio"?
Tako nekako. Otkrili su punkt u Virovitici, ali nisu nista znali o naoruzavanju u Ðakovu, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku... Tamo su bile izvrsene jos vece pripreme. Ja sam krajem augusta 1990. izlozio politickom vodstvu Hrvatske koncepciju ugrozenosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranja Velike Srbije. To izlaganje je trajalo nekoliko sata. Moja procjena je prihvacena, dijelom presutno, dijelom deklarativno. Zbog toga sam poceo nabavljati oruzje iz Madarske, Njemacke, sa Bliskog istoka, Dalekog istoka. Do kraja 1990. smo uspjeli uvesti 30.000 komada razlicitog oruzja. To su bili poceci stvaranja Hrvatske vojske. Buduci da smo u to vrijeme sa Beogradom pregovarali o mogucoj konfederaciji, stvaranje HV je bilo ilegalno, tajno. Deset godina sam iz neposredne blizine pratio mracne sile u armijskom vrhu i znao sam da se teski, krvavi rasplet moze izbjeci samo uspostavom ravnoteze snaga.
Kakav bi bio odnos snaga da je doslo do frontalnog rata HV i JNA u Hrvatskoj?
Odnos snaga je otpocetka bio na nasoj strani, na slovenackoj i hrvatskoj. Do oruzja nikada nije tesko doci ako imate vojsku koja je spremna ici u borbu. Mi smo imali jak motiv u Sloveniji, Hrvatskoj i velikom dijelu BiH, na liniji koju sam ja kontrolirao, a to je linija Split - dolina Une i dobar dio Posavine. Kada imate jak motiv u narodu, koji nije htio ostati u Jugoslaviji pravljenoj po Milosevicevoj mjeri, kada imate taj motiv, tenkovi, avijacija, artiljerija, nisu problem. JNA nije mogla krenuti u frontalni udar. Sistem popune je bio teritorijalni, sto znaci da se popuna jedinica JNA u Hrvatskoj mogla izvrsiti tako sto bi se Hrvati odazvali na pozive za mobilizaciju, a oni to nisu htjeli. A, sve i da ih mobilizira JNA na prostoru Hrvatske, to je opet moja, hrvatska vojska, a ne njihova. Oni nisu imali nikakav izlaz. Kada moji ljudi krecu na uzimanje skladista, oni vec znaju sta je unutra, tenkista zna koji je broj njegovog tenka...
Kazete da je JNA bila nepostojeci organizam, ali Vam je njena kontraobavjestajna sluzba ipak zadala jak udarac...
JNA nije funkcionirala, KOS je funkcionirao. Svi savezni sekretari, od Gosnjaka do nesretnog Kadijevica, razvijali su kult tajnosti, mistificirali su tu sluzbu kako bi sami sebi dali oreol nadnaravnih ljudi. Naravno, i ta sluzba je postepeno izgradivala svoju nedodirljivost i opcu istinu. Te dvije sestre - KOS i UDBA, usle su u sve pore bivseg drustva i drzave, i bile su u svom dijelu uzrocnik sveopce mrznje onih koji su bili predmet njihove obrade. To je duga prica koja treba biti ispricana, povijesti i pouke radi, da se pokaze u sta se mogu izroditi slicne tajne sluzbe. One su nanijele ogromne stete ljudima, a da je pri tome njihova vrijednost u globalnom razvoju nistavna.
SARAJEVO JE TREBALO UCI U VELIKU SRBIJU
Zasto nikada nije doslo do primjene Vase koncepcije odbrane?
Zbog dogovora Tudjman-Milosevic o podjeli Bosne. Tada se ide na uklanjanje Spegelja, zaustavljanje priprema za odbranu. Mi smo u rat usli nepripremljeni, sto je kasnije zadesilo i BiH. Najveci propust je napravljen u vrijeme kampanje na Sloveniju. Tada smo se trebali dici, krenuti, promijeniti vojni odnos, jer je politicki odnos vec bitno bio promijenjen u korist "ugrozenih republika". Hrvatska je izdala, Tudjman je izdao Sloveniju tako da smo potpuno nespremni docekali agresiju u jesen 1991. U toj neorganiziranoj situaciji se stvara Hrvatska vojska. Ja sam uklonjen 30. jula 1991., uz obrazlozenje da provociram rat, da sam general rata, a ne general mira.
Nakon sto ste smijenjeni, kratko je ministar obrane bio Sime Djodan, da bi nakon preuzimanja duznosti ministra sve konce preuzeo Vas dotadasnji zamjenik, "mirovnjak" Gojko Susak. Sta je njegov prvi korak u radu?
Gojko Susak je ministar obrane od septembra 1991. Njegov prvi korak je obustavljanje nabavke oruzja i municije preko dotad koriscenih kanala u inostranstvu. Oruzje se pocelo kupovati mnogo netransparentnijim metodama, zapravo svercom, dok je domaca proizvodnja zanemarena. Najzasticeniji dio i najveca enigma troskova hrvatskog budzeta bili su troskovi ministarstva obrane. Na temelju neogranicenog raspolaganja novcem Susak stice neogranicenu moc.
Vi ste nakon smjene jedno vrijeme morali napustiti Hrvatsku. Koliko znam, prvo Vam je ponudjeno da idete u Kanadu?
Susak je mene i moju suprugu posjetio 6. augusta 1991. u nasem stanu i predlozio da odemo u Kanadu. Taj put se izjalovio, ali bi politicki bilo jako smijesno da general Spegelj mora sa funkcije u emigraciju, i to u Kanadu odakle je Susak dosao, a Susak iz emigracije dolazi na funkciju. Istina, napustio sam jedno vrijeme Hrvatsku, ali u svom aranzmanu.
Ono sto je, cini se, opravdano uznemiravalo Srbe u Hrvatskoj je prica o pomirbi ustasa i partizana kroz HDZ. To je govorio i tadasnji predsjednik Tudjman...
Na Prvom opcem Saboru HDZ-a u Lisinskom, februara 1990. Tudjman je rekao kako NDH nije samo puka "kvislinska tvorevina" vec izraz povijesnih teznji hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom drzavom. Ta izjava nije izrecena u trenutku nadahnuca, ona je zivjela u njemu. Moje uvjerenje je da je prica o pomirbi ustasa i partizana bila velika prevara. Susak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojacamo u Hrvatskoj i dok Hrvati ne rasciste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obracun unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.
Dogovor u Karadordevu je podrazumijevao da rata izmedu Srbije i Hrvatske nema, a rata je ipak bilo. To znaci da dogovor nije uspio?
Milosevic je igrao sa figama u dzepu. Pregovarao je sa Tudjmanom i navukao ga je na tanak led kada su dogovorili podjelu Bosne. Milosevic je time uspavao Tudjmana, jer on nije htio pola Bosne. Milosevic je htio cijelu Bosnu i jedan dio Hrvatske. Poslije Karadordeva je Milosevic racunao da Franjo nece raditi na pripremama za obranu zemlje i u toj teskoj situaciji - kada dode do agresije - pretpostavljao je da ce Tudjman pristati da ostane bez juga Jadrana i dobrog dijela zemlje. To je bila Miloseviceva ideja, crta Karlovac-Karlobag-Virovitica. Kasnije su vrsene redukcije s obzirom kako se odvijalo stanje na terenu.
BOSNJACIMA JE TREBALO PRIPASTI 9 POSTO BiH!
Da li je dogovor Tudjmana i Milosevica racunao da se BiH dijeli na dvoje ili troje. Da li su racunali na stvaranje Armije BiH?
Ne. Nikada. U pocetku su pricali o podjeli na dvoje. Sarajevo je trebalo pripasti Velikoj Srbiji. Gojko Susak je jednom rekao da Srbima u BiH svakako pripada 66 posto teritorije, a Hrvatima negdje oko 25 posto. Ostatak je bio predviden za Bosnjake, ali je ocito da na tih preostalih 9 posto teritorija oni ne bi mogli napraviti drzavu. Sustina koncepcije podjele je bila da, ako se svi Srbi iz BiH ne mogu otjerati preko Drine, neka ostanu na ociscenom srpskom dijelu, dok ce na preostalom "hrvatskom" prostoru Hrvati i Bosnjaci zivjeti zajedno. Tek kada se pojavila Armija BiH, Tudjman je shvatio da nece moci manipulirati sa Bosnjacima vec ce morati protiv njih kako bi ostvario prosireni hrvatski teritorij. Tako dolazimo do Sarinicevih sintagmi "velika mala Srbija" i "velika mala Hrvatska".
Znate li ko je od dvojice lidera prvi predlozio podjelu BiH?
Buduci da znamo povijest Tudjmanove zelje za Velikom Hrvatskom i Miloseviceve za Velikom Srbijom, tesko je reci. Ja sam mislio da ove utopijske ideje nece moci zivjeti. Na kraju 20. vijeka stvarati Veliku, Tomislavljevu Hrvatsku, stvarati Veliku Srbiju!
Utopija je djelomicno realizirana stvaranjem Herceg Bosne i Republike Srpske.
To je isto dogovor Milosevica i Tudjmana. To je dogovor da se od ideja velikodrzavnih projekata spasi sto se spasiti da. Naravno, smetalo im je postojanje Armije BiH na koje nisu racunali. To je kljucni momenat za opstanak BiH - cinjenica da je stvorena Armija BiH. Vojska sa skoro 200.000 vojnika, pa kakva je takva je, lose naoruzana, uticala je da su Tudjman i Milosevic poceli traziti manje procente teritorije u BiH, a da ne govorim o strateskom znacaju koje je postojanje bosanske vojske imalo za samu Hrvatsku.
Da li su Bosnjaci nevini u prici o podjeli?
Meni je zao sto su neki bosnjacki politicari pristali na podjelu zemlje. U svakom trenutku su morali insistirati na multietnickoj BiH i na multietnickoj Armiji kakvu je zagovarao general Sefer Halilovic kojeg izuzetno uvazavam. Da su bosnjacki politicari insistirali na takvoj Armiji i takvoj BiH, Bosna bi bila kakva je bila prije pocetka rata. Ako ne 1995., takva BiH bi postojala 1996. godine. Drugacija BiH ne moze postojati nego kao drzava u kojoj su Bosnjaci najbrojniji narod i u kojem se prava manjina osiguravaju Ustavom.
Mislim da se SDS-ovcima i HDZ-ovcima u BiH kosa digne na glavi od pomisli da mogu biti manjina?
Naravno, ali to je njihov problem. Sav civilizirani svijet je ureden na tim principima, principima demokracije koja podrazumijeva zastitu manjina. Bosnjaci su temeljni narod u BiH i oni nikada, bez obzira sta hoce Srbi i Hrvati, ne smiju odustati od BiH kao drzave. To je jedina garancija njihovog opstanka.
-
kv99
- Posts: 2637
- Joined: 09/01/2008 21:08
#541 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Pa super onda za kvislinge, Bosnjaci sabijeni na 17 % pa cemu onda vase kukanje da ste ugrozenikokta wrote:ma nemoj tako , pa Abih je oslobodila bih od Ćetnika i Ustaša , tako da su kraj rata dočekali i dan danas žive na 17 posto teritorija Bihtako su moćni i jaki bili , ma nema dalje ...
- Bosnolog
- Posts: 8060
- Joined: 07/09/2009 00:23
- Location: Pod Suncem i Zvijezdama
#542 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Dodikova politicka prostitutka kao da je spremna da se proda,Izgleda da ce Bozo Ljubic i njegov ogranak HDZ-a na kraju platiti najvecu cijenu prostituisanja sa Covicem i Dodikom,.....
Ulazak SDP u koaliciju sa ovim krimohostaplerom bi bilo politicko samoubistvo SDP-a, jer je krimopolitikant spremana na sve samo da se dograbi dijela kolaca vlasti a potom bi imali reprizu poslednje cetiri godine,......Čović: Sudjelovanje u vlasti sa SDP-om nije neostvarivo
Veličina slova: Decrease font Enlarge font
B. A. 24/12/2010 13:31:00
image Dragan Čović / Vijesti.ba
MOSTAR - Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je danas u Mostaru kako sudjelovanje u vlasti sa SDP-om nije neostvarivo ukoliko se dogovore oko ključnih stvari. Trenutno se sve odvija oko pitanja predsjednika Vijeća ministara BiH i kada bi to pitanje bilo riješeno sve bi se ostalo lako dogovorilo, smatra Čović. Komentirajući potpisivanje platforme...
... za uspostavu vlasti na federalnoj razini između SDP-a, SDA, HSP-a BiH i Narodne stranke Radom za boljitak, Čović je kazao kako je to ustvari pokušaj da se oslabi pozicija HDZ-a BiH.
Oni koji se kunu u BiH (SDP), ne mogu izigrati volju hrvatskog naroda, poručio je Čović. Naveo je i to kako prostora za dogovor i dalje ima, ali da ne bi smjeli izaći iz siječnja bez dogovora.
Što se tiče uspostave vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ), Čović je istaknuo kako će u idućem tjednu razgovarati sa strankama koje su dobile legitimitet.
Čović je kazao kako je najlakše napraviti vlast u HNŽ-u i Zapadnohercegovačkoj županiji, no da treba pričekati dok se riješe više razine vlasti.
Inače, danas je predsjednik HDZ-a BiH upriličio predblagdansko druženje s novinarima.
- Bosnolog
- Posts: 8060
- Joined: 07/09/2009 00:23
- Location: Pod Suncem i Zvijezdama
#543 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Ti u tekstu nisi prepoznao sav ljigavluk JugoCovciceve izjave,....Gata wrote: U politici je sve moguće a ti se u politiku razumiješ ko Mara u krivi k..ac
Covic je krimos koji gleda samo svoju fotelju a borba za narod mu je povod,Procetnicki jatak Covic je sprema na sve pa i sa crnim davolom da ude u vlast,Samo ce mu se ovoga puta izjaloviti zelja da ude u vlast na Federalnom nivou.
Nastavi da se oslanjas na Marinu politicko teoretsku alatku,.....
- Gandalf
- Posts: 11229
- Joined: 02/06/2008 23:52
- Location: ...........................
#544 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Božo bi se možda i mogao uvući u koaliciju ali za sokola čisto sumnjam
- nosara
- Posts: 22696
- Joined: 30/03/2005 12:10
- Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
#545 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Maro, jesi l' to ti...?Gata wrote: U politici je sve moguće a ti se u politiku razumiješ ko Mara u krivi k..ac
-
Hipatija
- Posts: 934
- Joined: 10/12/2010 11:47
- Contact:
-
jarancuga
- Posts: 800
- Joined: 28/07/2010 14:40
#547 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
a sta drugo da izjavi ujko kad mu je pusiona na vidiku...
-
hercegovac_pravi
- Posts: 6672
- Joined: 14/03/2009 22:59
- Location: Klinika za maDŽorizaciju
#548 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
Pa jel se iko sjeća izjava Mate Bobana tamo negdje početkom 93-će (odokativno)...skoro pa identično..jarancuga wrote:
a sta drugo da izjavi ujko kad mu je pusiona na vidiku...
- Komrad
- Posts: 3884
- Joined: 05/09/2010 21:03
- Location: Republika Bosna
#549 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
jesi ti kad bio u Sa?bosaurin wrote:Pa zar u Sarajevu još ima Hrvata?Da nisu to možda oni Hrvati islamske vjere.
- Komrad
- Posts: 3884
- Joined: 05/09/2010 21:03
- Location: Republika Bosna
#550 Re: Covic Dragan = Jelavic the 2nd.
A po cemu ih prepoznajes?bosaurin wrote:'
Jesam više puta ali nisam vidio Hrvate.
