nemezis wrote:Kojom logikom je Sureka mislio da ce dobiti nešto od čovjek kojeg je upravo pokušao ubiti. Nakon što je osjetio božije djelovanje, nije li bilo logično da odmah prihvati islam? U toj situaciji bi mnogi ateisti povjerovali u boga. Ne, on ne prihvata islam nego kaže "daj mi nesto"? I ima hrabrosti da traži to i napismeno?! Jer je znao da je Muhamed dobar? A pokušao ga ubiti?!
Narod je inace trazio od Muhamemda jer nikad nikoga nije odbijao,
Jedan čovjek mu je zatražio kompletno stado ovaca koje je ispunilo cijelu dolino, pa mu je dao. Taj čovjek je došao svome narodu i rekao im: “
Zaista Muhammed dijeli, uopće se ne bojeći siromaštva.” Ovakav odnos prema imetku ukazuje na činjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, bio daleko iznad toga da ga opsjedne dunjaluk.
Enes, r.a, prenosi da je jednom prilikom išao sa Poslanikom, s.a.v.s, a na njemu se nalazio nedžranski ogrtač sa veoma grubim rubovima, pa ga je stigao neki beduin i tako jako povukao za ogrtač da sam vidio tragove njegovih rubova na vratu Poslanika, s.a.v.s, a zatim je rekao: “
O Muhammede, naredi da mi daju od Allahovog imetka koji ti posjeduješ!” Poslanik, s.a.v.s, se okrenuo, nasmiješio i naredio da mu daju određenu svotu.
Prvak u solidarnosti i udjeljivanju
Kompletan život i svi postupci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počivali su na solidarnosti, mada mi ovdje govorimo o udjeljivanju imetka, tako da želimo posmatrati samo taj segment. Ako posmatramo Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život kroz tri etape: prije poslanstva, prije Hidžre i poslije Hidžre ili u dva stanja: stanju oskudice i stanju izobilja, vidjet ćemo da je solidarnost i udjeljivanje jedna od njegovih najizraženijih osobina, neka je Allahov salavat i selam na njega.
Hadidžino svjedočenje o Poslanikovoj osobini darežljivosti
U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, a bilježe dvojica imama El-Buhari i Muslim, opisan je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, karakter prije objave. Kada je, vrativši se iz osame brda Nur, iz pećine Hira, poslije svog prvog susreta sa Džibrilom, alejhis-selam, izrekao svojoj supruzi Hadidži, radijallahu anha, svoje strahovanje zbog svog novog iskustva, odgovorila mu je: ''Ne, ne, tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti si čovjek koji posjećuje rodbinu, pazi sirotinju, nadoknadi izgubljeno, ugosti gosta, i uvijek pomaže i ustrajava na istini.''
Dijeljenje hrane u Medini
U Bitki na Hendeku, dok su muslimani gladovali, Džabir, radijallahu anhu, donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hrane koja je bila dovoljna za dvojicu ili trojicu. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao sve prisutne ashabe, a kaže se da ih je bilo hiljadu, i sve ponudio tom hranom. Pogledajte ovu širinu prsa, spremnost i solidarnost, a ono što karakterizira našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba biti karakteristika i svakog drugog muslimana.
Dijeljenje ratnog plijena po oslobađanju Mekke
Poslije oslobađanja Mekke i poslije bitke za Taif, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko je dijelio da su govorili da tako radi samo onaj koji se ne boji siromaštva. Nomadi (beduini) toliko su navalili na njega da su ga natjerali na stablo o koje mu se zakačio njegov ogrtač (džube) pa ga je tražio nazad i rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da imam deva koliko je broj stabala u dolini Tihama, podijelio bih vam. Vidjeli ste da nisam škrt, kukavica i lažac.“ Čak se, sallallahu alejhi ve sellem, često utjecao Allahu od škrtosti.
Cijeli imetak podijelio kao sadaku
U nedjelju, dan prije smrti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio je sve sluge, podijelio je sedam zlatnika koje je imao kod sebe i poklonio je oružje muslimanima. Čak je ranije oporučio da se imetak poslanika ne nasljeđuje, već se dijeli kao sadaka, a pravo naslijeđe Poslanika je znanje.
