Da nema Boga, da nema života poslije ovog, fakat bi život bio besmislen, sve bi se svelo na ono rodiš se, rasteš, završiš školu, udaš se /oženiš se, produžiš vrstu, ukiseliš kupus 30-40 puta, umreš i to je to
Odrone, opet ti po svom, zakon jačeg, pa zakon jačeg, a šta je po tebi jačina? Je l' to nadvladavanje drugog, ili je to možda nadvladavanje vlastite prirode, koju jeste stvorio Bog, ali on nam je dao i razum kojim možemo "ukrotiti" datu nam prirodu.
Zbog razuma postoje toliko velike razlike među ljudima, zbog razuma su ljudi ovoliko nedpredvidivi, zbog razuma ljudi nisu isto što i životinje, zbog razuma ljudi imaju mogućnost da biraju, da se ponašaju na različite načine, zbog toga su sposobni da sarađuju u nastojanjima oko opstanka vrste.
Činjenica je da se danas većina ljudi pretežno vodi nagonima, strastima, emocijama,i to je ono zbog čega je svijet trenutno u stanju haosa, i vrlo blizu potpunog uništenja.
Bog je "kriv" što nam je rekao "Ne ubij", i što nam je dao razum kojim smo u mogućnosti raspravljati da li je ubijanje dobro ili loše, da li je to nešto normalno ili je posljedica našeg nenormalnog ponašanja, puno bi nam lakše bilo da smo kao životinje, da nemamo mogućnost izbora, da radimo onako kako nas je Bog "isprogramirao".
Ali eto, meni je drago što nisam životinja, što mogu uvidjeti uzroke nekih pojava, ponašanja i sl., što se mogu korigovati ako uvidim da griješim, što mogu biti i kreator, pored toga što sam i kreacija
