Pa bi u našim uvjetima teorija bila u tome što se takvim emocijama, i na bazi mitologije zasnovane na njima, događaju politički programi, državni programi sa teritorijalnim pretenzijama prema susjedima, i nastaje haos, nastaje potpuna ahistorična, protuhistorična situacija. U doba kada godišnje i u Hrvatskoj i Srbiji gube po dva grada od 5-6 hiljada stanovnika, ratuju za teritorije. To je apsurd. Znači da je ostalo u ljudskom biću ono animalno. Animalno je boriti se za teritoriju, zapišavati svoj prostor, i to se zove precizno- "nomadska glad za teritorijom". Što će ona u jednoj glavi Titinog generala Tuđmana? Smeta mu što Hrvatska izgleda ko kifla, pa da popuni taj trbuh. Što će Srbiji njihov san o velikoj Srbiji? Pa ja sam u Beogradu, to se zna, ima i na Youtubeu, u Domu sindikata, rekao Nurijinu misao: "Nama Bosancima uopšte ne smeta vaša velika Srbija, samo vas molimo da je pravite nasprat".
Početkom rata protiv Bosne, 15.,16., ili17. aprila, kada je Sarajevo već pod granatama, užas jedan, probao sam da zaustavim to ludilo. Sticajem okolnosti tada je predsjednik Jugoslavije bio Dobrica Ćosić, ali sa njim nisam imao nikakve kontakte, već sa šefom njegovog kabineta, koji je bio moj kolega pjesnik, a bili smo i drugovi dobri. Odlično se slagali u lopti i alkoholu. Ja nazivam Beograd, njegovu ženu Ljilju čiji je tata jedan udbaš sarajevski, čika Vlado, i kažem: “Ljiljo bona, gdje ti je Rajko. Znate li šta se dešava u Sarajevu, sravniše nam grad. A kaže Ljilja: A vi pobiste 6.000 Srba. Miljacka ne može da teče, sve srpski leševi po Miljacki“.
To meni govori Ljilja koja je supruga moga prijatelja Rajka. A reko: “Ljiljo otkud ti ta informacija, to je budaleština, nijednog nisam vidio, ni najlon kesu, a ne da leševi plove Miljackom. Kaže da-da nemoj se praviti lud. Kažem dobro Ljiljo, ja ti vidim tatu, čika Vladu koji svaki dan šeta od Radićeve preko Ferhadije, tad smo govorili Vase Miskina, kao što je naučio 50 godina da šeta. Vidio sam ga preključe, kako to objašnjavaš, što on ne plovi Miljackom, on je policajac udbaš, bio bi prvi na meti. Kaže, to pitaj Aliju što ne dira moga tatu“.
I budala Avdo misli da je mogao nešto izdejstvovati preko Rajka Noge, svoga bivšeg prijatelja, da će Dobrica Ćosić kazati nemojte to raditi. U nama Bosancima, Bošnjacima pa ako hoćeš bosanskim muslimanima, pa ako hoćeš još uže, Sarajlijama, ima jedan stepen strahovite infantilne naivnosti. Idiotske! Kada pokušavam o tome razmišljati možda bi ponešto mogao dokučiti. Sarajevski trgovci nisu dozvoljavali da ovdje sjedi vezir, koji je 158 godina sjedio u Travniku. Sarajevo nije željelo da ima, dakle sarajevski trgovci, ja mislim da su oni odlučivali, a ne ulema, nije željelo da ima tu prijestolje. Vladara. I to ima svoje prednosti, ali pokazuje se da ima i ogromne mane da ne postoji državotvorna svijest, da smo tu zalutali na nekoliko okuka povijesnih po kojima nas je bacala sudbina.
