piupiu wrote: ↑24/04/2022 08:07
Bloo wrote: ↑23/04/2022 21:47
A jadni Rikardo je operisan od svega toga sto je najtuznije...

pravo ga je pogodilo.
Meni je on divan, tako kreativan, pozitivan, produktivan čovjek. Ali ne može, moralo ga je svući u blato. Na stranu floskule o divnom, širokom Sarajevu, multi-kulti društvu, o onome kako smo 'mi drugačiji', 'ovdje se oduvijek...' i sve te samoljubive laži kojima hranimo svoju sujetu ili svoju maštu, ne znam šta već. Nekad nam je Tito dovodio Pikasa da nam pravi postere za filmove, a sad nam nastavnici u srednjim školama cenzurišu ribu nad rijekom kao (omraženi? nedozvoljeni? neprijateljski? 'katolički simbol') i drže umjetniku predavanja o tome šta je pisac htio da kaže, šta može i ne može reći. Trebali su i demonstracije pred Delegacijom EU organizovati. Da doživljaj bude kompletan.
Rikardo, Benjo Č., Saša P. su meni neki od dražih "grafičara"

nove generacije. Da je Rikardo stvarno uradio mural više u svom stilu, mislim da bi reakcija bila još dramatičnija jer očito ti koji su se bunili i na ovaj, njegov standardni stil ne bi nikako razumjeli jer očito njihov mozak funkcioniše na principu:
riba=Isus=kršćanstvo= nije islam=drama u kasabi jer Rikardo nam pokušava podvaliti kršćanske simbole.
Vuk= Vuk KAradzic, Draskovic...cetnici, Srbi...
Na nekom pervertiranom nivou (ako prihvatiš ovako tumačenje obične ribe iz rijeke i vuka) - ostali nisu prihvatljivi u ovom gradu.
Ja kada napišem da je Sarajevo kasaba sa mentalnim sklopom kasabe, dobijem epitete. Ako ja kao neko ko je rođen i odrastao u Sarajevu (i to molimlijepo Centru i to centru u najužem smislu te riječi), ne mogu izraziti otvoreno i javno svoje mišljenje o rođenom gradu jer budem zatrpana uvredama, slijepim lokalpatriotizmom i omiljenim eptitetom autošoviniste.
Mi smo "multi-kulti" samo za razglednice. Stvarni multi-kulti nije nikada stvarno zaživio osim na površini i u legendama (ima izuzetaka naravno). Ono što prevladava je skrivena mržnja jednog mozga rođenog i odraslog u kasabi, zadojenog pričama o unikatnosti Sarajeva, pa sve to kroz prizmu religija nadošlo kao smrdljiva, glibava masa koja reži na kritiku vlastite pojave.
Sarajlije ponekad moraju da "brane" svoj grad kada odu u druge sredine (u komšiluku i u samoj BiH) i objašnjavati ostalim kasabašima da propaganda i lađi nacionalističke koje čuju nisu istinite, ali isto tako nemoćni smo, kao objektivni građani ovog grada, pred agresivnom, palanačkom, trulom masom zvani grad Sarajevo.