Šta nakon razvoda!?

[cava]

ne mogu da vjerujem da vas bas svi dozivljavaju u negativnom kontekstu.

Ne svi, samo pojedinci, a mi smo opušteni, vjeruj. Ovo je tema kao i svaka druga na kojoj se iznose životna iskustva. Ne razumijem zašto pojedinci imaju potrebu da ostavljaju komentare na temama o kojima pojma nemaju. Posljednju konverzaciju je pokrenula djevojka, čisto iz znatiželje. Mi iznijeli svoja iskustva i odjednom smo postali "očajni" i "pomamljeni polovnjaci i polovnjače".

Da li je iko pomislio da bi ova iskustva možda nekome mogla pomoći da spasi svoj brak .

@Debela, ovo se ne odnosi na tebe, samo me ova rečenica ponukala da ovo napišem

[debela]

cava, mozda ti jesi opustena ali mnogi nisu. bar ja osjetim tu vibru iz napisanog, a znam to osjetiti i uzivo pri susretu sa takvim ljudima. zato sam se i javila i smatram da ljudi mogu i trebaju imati misljenje i o stvarima koje nisu licno dozivjeli. znas vec onu isfuranu: ne moram se baciti na glavu sa drugog sprata da bih znala da boli

ne sekiraj se, ne dozivljavam komentar licno, eto pricamo malo

[ladyblue18]

cava, mozda ti jesi opustena ali mnogi nisu.

Definitivno.

[pjegava mala]

Moradoh dobro pretraziti mail ne bil' nasla username i pass, kako bih dala svoj doprinos ovoj temi.
Tema je veoma zanimljiva, ako zanemarimo par zabacivanja dosta se ovdje iznijelo intime, iskrenih stavova i slicno. A tema mene mnogo dira...
Hajmo malo iz percepcije nekoga slobodnog, nekoga ko je u vezi sa rastavljenim covjekom, koji ima malo dijete.
On je bio u dugoj vezi koja se krunisala brakom, koji ocito nije uspio da se odrzi. Duga veza, veoma kratak brak..dijete napunilo godinu kad su zapoceli proces rastave. Epilog jeste da on vidja dijete 2x sedmicno, svaki drugi vikend. On je veoma nesretan sto je uopce doslo do razvoda jer smatra da je najljepse imati sretan brak, dijete koje je sretno i svi sretni. Medjutim, kako je shvatio da je bolje za sve razici se, razvod je nuzno zlo, i sretan je jer je uspio dobiti cesto vidjanje djeteta i sve sto ide uz to. Prati razvoj svog sina, raste mu pred ocima, uci ga, igra se s njim, sve sto moze dati daje, maksimum sebe u tim trenucima, potiskujuci da ce ga u nedjelju navecer vratiti u drugu kucu..Iako bi najsrentiji bio da ostane zauvijek s njim.
Ja ne bih mogla voljeti covjeka koji tako ne bi razmisljao, zivio i osjecao!!!
On mene voli, volim ja njega...
Dijete je preslatko...lijepo..simpaticno...interesntno...sve sto ide uz slatkog malog djecaka...
Kada sam u drustvu njih dvojice, trudim se koliko god mogu napraviti prostor za njih dvojicu, pomoci im da se posvete jedan drugome...spremna da se totalno izgubim u kuhinji...u drugoj prostoriji...za compom, za knjigom...Kada me trazi dijete dodjem..igram se s djetetom..presvucem ga, operem mu dupe hranim ga...slazem mu igracke..pricam mu..objasnjavam..sve cinim kako bi tom djetetu bilo ugodno i lijepo..kako bih ga oplemenila novom rjecju, novom spoznajom...Ako me on potrazi, a trazi, ne zeli da budem tamo negdje..zeli da smo nas troje zajedno...budem opet tu...Opet zelim da se uklopim u tu igru „nas troje“.
Medjutim, moje vidjenje stvari jeste da nema nas troje! To je zabluda, moja licna...I to me razara..
To dijete nije moje dijete, to dijete je plod ljubavi izmedju mog momka i njegove bivse zene..Ta cinjenica mi izbija vazduh iz pluca, natopi oci suzama...Znam da su to sumorne misli, znam da ne vode nicmeu, znam da nemaju uporista...Ljubomora...nezrelost...sta li..
Ali tako osjecam!
Realnost je da postoje njih dvojica, da imaju svoj svijet...Ja sam tu kao neko ko moze biti clan, ali bez prava glasa, bez djelovanja...Pomislim nekad, sta ce biti kada pozelim reci nesto, sugerisati da dijete ne radi dobro...sitnica neka...Odakle mi pravo?!!
To je njegov sin! To je njegovo blago, on mu je otac..A ja niko i nista, i nemam prava!
Sta se desava kada ja pozelim tu noc, taj dan kad je dijete s njim, kada ja pozelim njega imati uz sebe..Na nekom mjestu...Nemam prava..To je njegovo dijete, i naravno da se raduje provoditi vrijeme s njim!
Sta kada pozelim ici na more sa svojim momkom...Trebam planirati da vodim dijete, da se na brzinu naucim kako je to s djetetom na moru, na suncu...i slicno..Nema derneka, nema zaglavitisa...
Dakle, osoba koja nema braka iza sebe, nema svoje dijete, a u vezi sa onim ko ima brak iza sebe, i ima dijete, nema eksluzivno pravo ni na sta! Dijete ima ekskluzivitet u svemu, i tako treba da bude.
Njega volim, prekrasne trenutke dijelimo, slicna interesovanja, slican senzibilitet, dosta slicne poglede na zivot, na srecu, na nafaku...Zelim njega kraj sebe dok zivim na ovom dunjaluku!
Ali ne smijem...ne mogu...
Osjecam se uskracenom za milion stvari...Kad vidim trudnu prijateljicu..kada slusam ta prelijepa prva iskustva o trudnoci, o promjenama...to odusevljenje i euforiju kako to sve dozivljava s muzem...ja se rastuzim! Ja to ne mogu imati...Njemu ovo nije prvi put, nema takvu jacinu...A meni jeste...On se sad odusevljava svojim djetetom..njegovim prvim rekacijama na neke stvari...I sve poslije ce mu biti normalno, bez euforije koju bih ja osjecala..I tako se slaze milion kokica na tu platformu..
Sta sam htjela reci...Volim ga kao nikoga do sad..zreo neki osjecaj ljubavi...njezan...jedinstven...Bez dileme da li je to faza prolazna...vec neki osjecaj vjecnosti tog stanja...Uopce ga ne gledam kao osobu s nakom falinkom..tipa razveden pa ne valja..Valja, to je prekrasan covjek, posten i moralan...Krasan otac, divno dijete, fin komsija, dobar drug! Vrijedi vise no masa slobodnih muskaraca u ovom gradu!
Ne sumnjam da zauzimam bitno mjesto u njegovom zivotu, to mi on dokazuje, pokazuje i ponavlja rijecima..Trudi se da sve to osjetim cijelim svojim bicem...i osjetim...i osjecam...
Ali isto najiskrenije osjecam da sam zakinuta! Zasto ne mogu imati sve ove stvari koje nabrojah, koje nemam, niti cu imati..a povrh svega i sama se slazem da ne mogu imati...

Specificna situacija jeste da s ove strane osjecam izvjesni „stid“ kako drugima objasniti da si u tom polozaju...Porodici, koja je uzasnoo konzervativna, koja nikad pomenula nije ovakvu mogucnost...koja se bori s opakom bolescu jednog clana, pa sve dobije jednu drugu dimenziju...Kako pojasniti da ovom clanu porodice sada treba neka podrska, neki podstrek, neki izbor..onome koji nikad nije upadao u situaciju da mu ista treba...ko je uvijek tu bio kad nesto treba..Koji je tako navikao...Koji se osjeca grozno sto ovo ne dijeli s njima, a boji se reakcije..Boji se pravljenja nekog reza, zauzimanja stava u koji nije siguran...

Vjerujem u Boga, vjerujem u sudbinu i vjerujem u neke adete...Iz svega toga rezonujem da on nije los covjek jer sam ga dobila u takvom izdanju, da ne smijem ovako razmisljati, da ne mogu na njega gledati kao na nekoga sa ogranicenjima..

Ali ja sam samo zena...koja nije nikad razmisljala da ce doci u ovu situaciju, da mora dijeliti svoju ljubav...I pokusava naci rjesenje..

Znam da sam pobjegla od teme „sta nakon razvoda“ u smislu kako razvedena osoba da nastavi dalje...Mogu ponoviti masu stvari ovdje koje su recene, tipa posveti se sebi, djetetu, obrazovanju, hobijima, dusevnom miru, saburu, umjetnosti, shoppingu, novim vjestinama, knjigama, putovanjima, moleraju, familiji, izucavanju kojekakvih karafeka, ucenu jezika, upoznavanju novih ljudi, mjenjanje sredine...

Bila sam s one strane koja je pokusala biti podrska nekome ko se razveo pa se pogubio...ko fata konce...pokusavam dovuci konce u njegove ruke...Jer znam da on nije planirao ovo...znam da je mozda i on iznevjeren u svoja nadanja i viziju zivota...Lakse je kad imas tako nekoga...Ali tvoja bol je samo tvoja..

Ako nemas nikoga, bori se sam! U zivotu milion losih i dobrih stvari se smjenjuju...I taj isti razvod jeste jedan losa...a mozda i dobra...Vidi, kad se odlucis razvesti..To je TVOJA odluka..niko ti je nije namentuo...probao/la si..ne ide...dumanje..zakljucak....realizacija..I vozi...
Siguran si sta si poduzeo...super, onda upravi kormilo na drugu stranu...
Spavanje uz suze...mislim da su OK, jer kako rece neko sruseni snovi, pa zal za srusenim snovima..Pa sta..places..placi! Nije kraj svijeta...Osjecas se iznevjeren, iako si siguran u svoju odluku...Proci ce i to...Ispraznices dushu tim suzama...isustices zal za izgubljenim...I jedan dan ce sunce svanuti na drugaciji nacin u tvojim ocima..Pa ces se zaineteresovati za nesto od svega predlozenog od forumasa...porodice...koga god!
Smatram da je zdrav nacin to sve otugovati....a svaki novi dan ti daje novu snagu...
I nisi losa osoba ako si se razveo/la...Imas satisfakciju dijete....Tvoj zivotni uspjeh...uzivaj u tome! To samo tjera da gledas pozitivno...I mislim da je grijeh braniti djetetu vidjanje drugog roditelja..kinjiti ga...Dijete voli podjednako svoje roditelje...ne truj ga necim losim...
Pa sta ako mu je majka bila nevjerna npr..to je tvoje dijete, njegova majka...ti ce ga time trovati...Njemu je najbolja na svjetu! Ili ako mu je otac pio alkohol...trebas mu pricati kako je on alkoholicar...oskrnaviti ulogu oca u njegovim ocima..
Svi smo odrasli...i znamo procjeniti vrline i mane svojih roditelja..dopusti to svim djetetu...ne nameci mu misljenje...ne kazem da ces precutati npr da ne valja alkohol, nego ne govori da mu otac ne valja..reci ne valja nevjera, ali ne reci da mu majka ne valja!
Navela sam teske neke osobine, ali sam htjela podvuci da je potrebno djetetu ostaviti da upozna svog roditelja..da ga voli....da mu se ne pravi slika nekoga na osnovu svog dozivljaja zivotnog saputnika..bivseg!
Mislim da u suprotnom sijes otrov..u sebi, svom djetetu..Onda se nisi trebao/la razvoditi...mogao si dijete ostaviti na jednoj adresi a medjusobno se optuzivati! Isti je rezultat, trovanje i unistavanje porodice...

Svega udrobih....od srca je pa gdje puklo da puklo

[yellow cat]

Ej, vidi se da si se pravo olakšala ovim postom, da je bilo od srca.

Pretpostavljam da će biti onih koji će te osuđivati, ali ne smatraj se lošom osobom zbog ovog svog razmišljanja. Sve žene žele da su u životu svog muškarca na posebnom mjestu, mjestu, kojeg ti već u startu moraš djeliti s nekim drugim- njegovim djetetom. Sad bi ti najlakše bilo pričati priču ti njega voliš, pomiri se s tim, to je plemenito, blabla. Evo, pravo da ti kažem, ja nikad ne bih bila s njim taman da je zadnji. Zašto? Zato što jednostavno nisam spremna (ili nisam plemenita, ko zna) da svog muškarca dijelim s drugom osobom, naročito s djetetom, jer ipak, ono nije ničem krivo, a definitivno i ono zaslužuje pažnju. Mislim da bih mogla jedno vrijeme biti strpljiva, ali bih se bojala da se ne ogriješim od tu sabijicu, jer svako ima svoje žute minute. Dakle, ja da sam na tvom mjestu, ne bih.

Izgleda da sam ja ženski madner.

[Marcello]

Realnost je da postoje njih dvojica, da imaju svoj svijet...Ja sam tu kao neko ko moze biti clan, ali bez prava glasa, bez djelovanja...Pomislim nekad, sta ce biti kada pozelim reci nesto, sugerisati da dijete ne radi dobro...sitnica neka...Odakle mi pravo?!!

Ne treba te to mučiti jer mi ovo što si napisala djeluje kao "on ima tatu, odakle meni pravo da postanem dio skupa koji oni čine, vole se već odavno, ko sam ja i šta uopšte tražim tu"... Pojasnit ću ti danas o čemu govorim, trenutno ispijam kafu i spremam se za posao.

Izgleda da sam ja ženski madner.

Madner svoje stavove pakuje u šareni omot načinjen od humora i nepretjerane direktnosti ispod kojeg se nalazi jasna poruka, ti si nešto otvorenija i u principu cijenim vas upravo radi te otvorenosti bez obzira što ne dijelim vaše stavove, jer na primjer, u vezi "morala i društvenih vrijednosti" koje je pomenuo Madner mogu napisati čitavu knjigu sa kontratezama. Da sam pretjerano lijep - nisam, da sam pretjerano bogat - nisam ni to, da sam poželjan, duhovit, osjećajan, ili nešto posebno što bi svaka žena željela samo za sebe - pa eto nisam ni to, ali također nisam ni slijep, odnosno gluh.

"Najveći moralisti i čuvari tradicije" današnjice koji konstantno trube o moralu i tradicijama su po mom dosadašnjem iskustvu koje sam lično doživio (vidio, čuo, osjetio, bio dio njih) najveći lažovi, lopovi, i kurvari koji iza sebe imaju grijehova kao 99% posto današnje populacije zajedno (asociram na onu staru "ko o čemu, kurva o poštenju"). Ovo svakako nije adresirano na tebe i/ili njega, nego uopšteno govorim na što liče priče o "čuvarima tradicije" koji su, bez obzira na svoje stavove poželjele završiti (i završile) recimo u tuđem krevetu.

[Filter]

Da li je iko pomislio da bi ova iskustva možda nekome mogla pomoći da spasi svoj brak .

samo da muhur na ovo udarim...

[Filter]

Svega udrobih....od srca je pa gdje puklo da puklo

mislim da si u prednosti nad, makar, 40% udatih zena ... imas osobu koju volis, on ima dijete sa drugom, pa sta?!? dijete je sreca i radost, pusti da ti se ta sreca i radost vrate na drugaciji nacin nego kod tvojih kolegica, familije/ poznanica.
ne bih volio da ovo dozivis kao kritiku, mislim da si se jednostavno slomila depresivnim mislima.
ima tu jako puno materijala za dobar zivot...

nemoj misliti da i kod "klasicnih" brakova ne dodje do loma (depresije, histerije itd.) kad se đetić ukaže, ali to je sad vec sasvim druga tema...

[Truba]

na šta su sve gluposti cure ljubomorne

tako da ovo s djetetom je tko realno... i stvarno

taj mali entitet produkt ljubavi njega i bivše je zaista ono... stvarno svaki dan da te podsjeća do kraja života

[madner]

MAdner ne loži, on to stvarno misli.

i misli i lozi ali vise lozi mensecini...

Manje o meni, vise o temi

[♥ Julianna ♥]

MAdner ne loži, on to stvarno misli.

i misli i lozi ali vise lozi mensecini...

Manje o meni, vise o temi

E hoću baš o tebi

[XY.]

Ej, vidi se da si se pravo olakšala ovim postom, da je bilo od srca.

Pretpostavljam da će biti onih koji će te osuđivati, ali ne smatraj se lošom osobom zbog ovog svog razmišljanja. Sve žene žele da su u životu svog muškarca na posebnom mjestu, mjestu, kojeg ti već u startu moraš djeliti s nekim drugim- njegovim djetetom. Sad bi ti najlakše bilo pričati priču ti njega voliš, pomiri se s tim, to je plemenito, blabla. Evo, pravo da ti kažem, ja nikad ne bih bila s njim taman da je zadnji. Zašto? Zato što jednostavno nisam spremna (ili nisam plemenita, ko zna) da svog muškarca dijelim s drugom osobom, naročito s djetetom, jer ipak, ono nije ničem krivo, a definitivno i ono zaslužuje pažnju. Mislim da bih mogla jedno vrijeme biti strpljiva, ali bih se bojala da se ne ogriješim od tu sabijicu, jer svako ima svoje žute minute. Dakle, ja da sam na tvom mjestu, ne bih.

Izgleda da sam ja ženski madner.

veoma ograniceno misljenje

[madner]

Ovaj manjak kulture u komunikaciji ce samo dovesti do ubijanja diskusije. Ako vam se ne svidjaju tudji stavovi, prestanite forumat.

[XY.]

Svega udrobih....od srca je pa gdje puklo da puklo

mislim da si u prednosti nad, makar, 40% udatih zena ... imas osobu koju volis, on ima dijete sa drugom, pa sta?!? dijete je sreca i radost, pusti da ti se ta sreca i radost vrate na drugaciji nacin nego kod tvojih kolegica, familije/ poznanica.
ne bih volio da ovo dozivis kao kritiku, mislim da si se jednostavno slomila depresivnim mislima.
ima tu jako puno materijala za dobar zivot...

nemoj misliti da i kod "klasicnih" brakova ne dodje do loma (depresije, histerije itd.) kad se đetić ukaže, ali to je sad vec sasvim druga tema...

[margina]

Zivot je lijep samo treba posloziti kockice. Razvedena sam i nikada nisam "plakala" radi toga, jer mi uvijek prije toga padne na pamet kakav sam brak imala, te onda zahvaljujem Bogu sto sam razvedena. Ne osjecam se kao "niza vrsta" radi toga sto sam razvedena i imam dvoje djece. Tudje misljenje me ne interesuje, generalizovanje, pogotovo. Svako ima pravo na svoje misljenje i takva misljenja koja vrijedjaju druge samo govore o covjeku koji tako razmislja. Hvala Bogu, ne razmisljamo svi isto. Oni koji nisu dozivjeli odredjene stvari u zivotu ne mogu o njima raspravljati. Svakakvih brakova,razvoda i ljudi ima i svi imaju drugaciju pricu.Bit zivota je da bi trebalo svako sebe da izgradjuje, a to se radi cijeli zivot, jer je cijeli zivot ucenje. Ko nece, ostaje u svom ucmalom, malom svijetu uokviren u granice koje je sam sebi stvorio. Mnogim ljudima, koji nisu razvedeni, zivot je tezak, monoton..... Meni je zivot lijep jer hocu takvog da ga vidim, jer znam sta hocu i sta necu, jer imam ciljeve u zivotu. Naravno, svi mi imamo malo bolje i malo gore momente u zivotu, bili razvedeni ili ne. Bitno je kako se nosimo sa tim situacijama. Neko pametan je rekao: " Sreca u ovome zivotu ovisi manje o tome sta vam se dogadja, a vise o nacinu na koji to prihvatate". Zivot je lijep!

[yellow cat]

Ej, vidi se da si se pravo olakšala ovim postom, da je bilo od srca.

Pretpostavljam da će biti onih koji će te osuđivati, ali ne smatraj se lošom osobom zbog ovog svog razmišljanja. Sve žene žele da su u životu svog muškarca na posebnom mjestu, mjestu, kojeg ti već u startu moraš djeliti s nekim drugim- njegovim djetetom. Sad bi ti najlakše bilo pričati priču ti njega voliš, pomiri se s tim, to je plemenito, blabla. Evo, pravo da ti kažem, ja nikad ne bih bila s njim taman da je zadnji. Zašto? Zato što jednostavno nisam spremna (ili nisam plemenita, ko zna) da svog muškarca dijelim s drugom osobom, naročito s djetetom, jer ipak, ono nije ničem krivo, a definitivno i ono zaslužuje pažnju. Mislim da bih mogla jedno vrijeme biti strpljiva, ali bih se bojala da se ne ogriješim od tu sabijicu, jer svako ima svoje žute minute. Dakle, ja da sam na tvom mjestu, ne bih.

Izgleda da sam ja ženski madner.

veoma ograniceno misljenje

a zašto ograničeno mišljenje?? Zato što ne bih sebi da komplikujem život??

[XY.]

ako hoce da prihvate dobro je, a ako nece nisu vrijedni uopste........ i od takvih

[yellow cat]

jes vala, ja ne bih, neko bi, i šta je u tome loše??

[XY.]

i rasisti i nacionalisti itd misle da imaju ispravno misljenje........ svako ima pravo na svoje ........ sto se tice komplikovanja, znaci ako nije bio/la ozenjena ili udata da ce sve biti super ..... za neke stvari treba biti "zreo"

[yellow cat]

i rasisti i nacionalisti itd misle da imaju ispravno misljenje........ svako ima pravo na svoje ........ sto se tice komplikovanja, znaci ako nije bio/la ozenjena ili udata da ce sve biti super ..... za neke stvari treba biti "zreo"

Malo ti je to ekstremno sa racistima, ali pravit ću se da to nisam pročitala, jer bih skrenula sa teme.

Ja sam u braku, i DA, mislim da bi bilo komplikovano da moj muž ima dijete. Ja bih se divila svakoj ženi koja je slobodna, a koja uđe u brak sa osobom koja je to već iskusila.

Ne sumnjam da zauzimam bitno mjesto u njegovom zivotu, to mi on dokazuje, pokazuje i ponavlja rijecima..Trudi se da sve to osjetim cijelim svojim bicem...i osjetim...i osjecam...
Ali isto najiskrenije osjecam da sam zakinuta! Zasto ne mogu imati sve ove stvari koje nabrojah, koje nemam, niti cu imati..a povrh svega i sama se slazem da ne mogu imati...

Je li ovo pošteno? Ona njega voli, ali nije potpuna. Voli i dijete, ali kad-tad doći će u situaciju kada će mu prigovoriti zbog djeteta, jer ona je slobodna, razum joj kaže da se on mora posvetiti djetetu, ali srce joj govori suprotno.

sto se tice komplikovanja, znaci ako nije bio/la ozenjena ili udata da ce sve biti super ..... za neke stvari treba biti "zreo"

Da, za neke stvari treba biti zreo pa reći, brak je komplikovan sam od sebe (ponekad) i ne trebaju mi dodatne stvari da ga zapetljavaju. Naravno da problema ima, ali to su NAŠI problemi, problemi na koje i ja i on možemo utjecati, a nisu problemi od jednog od nas dvoje, gdje je onaj drugi bespomoćan i bez prava glasa.

I da, opet ponavljam, ja ne bih, ne zamjerim ko bi. I to je to.

[1906]

i rasisti i nacionalisti itd misle da imaju ispravno misljenje........ svako ima pravo na svoje ........ sto se tice komplikovanja, znaci ako nije bio/la ozenjena ili udata da ce sve biti super ..... za neke stvari treba biti "zreo"

poenta je - da se ona osjeca suvisna u odnosu njega i sina - samo posmatra njihov mali svijet - i nikad nece biti dio njega - jer su oni jedno
i da ce uvijek morati paziti kako se ponasa, pocev od najbanalnijih stvari, uvijek na nekom testu povjerenja, morace stalno analizirat, ne bi li slucajno bila pogresno protumacena

i za takvo nesto treba jako puno volje i zelje - strpljenja - suzdrazavanja
puno vise nego njemu - on vec ima sve na gotovo

i puno je lakse kad su u tom odnosu dvoje rastavljenih, sa djecom - upravo jer dijele i ljubav prema istom - svom djetetu - jer dijele isto iskustvo
i jer ne mogu bit "ljubomorni" na mali svijet partnera i njegovog djeteta - jer imaju isti

tako da - po cemu bi ti morao dobiti sve?
da te neko tako prihvati sa svim tvojim - a ti da nemas razumjevanja za to da mozda nema svako snage za takvo nesto?
- jer tebi (nikakva) snaga ne treba - vec si prilagodjen na to - samo si tu - imas sve zavrseno - prozivljeno - i po ovome kako mi se cini da
si postavio stvari (iz posta)- ti samo cekas da neko naidje i prilagodi ti se

[XY.]

LOL.........

[1906]

a lol-aj

idi poigraj se s djetetom kad ga vec imas
ja bi da imam

[XY.]

da Bog da da vam se ovo nikad ne desi ...... samo toliko ..... ISKRENO

[sa_love]

[