Moradoh dobro pretraziti mail ne bil' nasla username i pass, kako bih dala svoj doprinos ovoj temi.
Tema je veoma zanimljiva, ako zanemarimo par zabacivanja dosta se ovdje iznijelo intime, iskrenih stavova i slicno. A tema mene mnogo dira...
Hajmo malo iz percepcije nekoga slobodnog, nekoga ko je u vezi sa rastavljenim covjekom, koji ima malo dijete.
On je bio u dugoj vezi koja se krunisala brakom, koji ocito nije uspio da se odrzi. Duga veza, veoma kratak brak..dijete napunilo godinu kad su zapoceli proces rastave. Epilog jeste da on vidja dijete 2x sedmicno, svaki drugi vikend. On je veoma nesretan sto je uopce doslo do razvoda jer smatra da je najljepse imati sretan brak, dijete koje je sretno i svi sretni. Medjutim, kako je shvatio da je bolje za sve razici se, razvod je nuzno zlo, i sretan je jer je uspio dobiti cesto vidjanje djeteta i sve sto ide uz to. Prati razvoj svog sina, raste mu pred ocima, uci ga, igra se s njim, sve sto moze dati daje, maksimum sebe u tim trenucima, potiskujuci da ce ga u nedjelju navecer vratiti u drugu kucu..Iako bi najsrentiji bio da ostane zauvijek s njim.
Ja ne bih mogla voljeti covjeka koji tako ne bi razmisljao, zivio i osjecao!!!
On mene voli, volim ja njega...
Dijete je preslatko...lijepo..simpaticno...interesntno...sve sto ide uz slatkog malog djecaka...
Kada sam u drustvu njih dvojice, trudim se koliko god mogu napraviti prostor za njih dvojicu, pomoci im da se posvete jedan drugome...spremna da se totalno izgubim u kuhinji...u drugoj prostoriji...za compom, za knjigom...Kada me trazi dijete dodjem..igram se s djetetom..presvucem ga, operem mu dupe

hranim ga...slazem mu igracke..pricam mu..objasnjavam..sve cinim kako bi tom djetetu bilo ugodno i lijepo..kako bih ga oplemenila novom rjecju, novom spoznajom...Ako me on potrazi, a trazi, ne zeli da budem tamo negdje..zeli da smo nas troje zajedno...budem opet tu...Opet zelim da se uklopim u tu igru „nas troje“.
Medjutim, moje vidjenje stvari jeste da nema nas troje! To je zabluda, moja licna...I to me razara..
To dijete nije moje dijete, to dijete je plod ljubavi izmedju mog momka i njegove bivse zene..Ta cinjenica mi izbija vazduh iz pluca, natopi oci suzama...Znam da su to sumorne misli, znam da ne vode nicmeu, znam da nemaju uporista...Ljubomora...nezrelost...sta li..
Ali tako osjecam!
Realnost je da postoje njih dvojica, da imaju svoj svijet...Ja sam tu kao neko ko moze biti clan, ali bez prava glasa, bez djelovanja...Pomislim nekad, sta ce biti kada pozelim reci nesto, sugerisati da dijete ne radi dobro...sitnica neka...Odakle mi pravo?!!
To je njegov sin! To je njegovo blago, on mu je otac..A ja niko i nista, i nemam prava!
Sta se desava kada ja pozelim tu noc, taj dan kad je dijete s njim, kada ja pozelim njega imati uz sebe..Na nekom mjestu...Nemam prava..To je njegovo dijete, i naravno da se raduje provoditi vrijeme s njim!
Sta kada pozelim ici na more sa svojim momkom...Trebam planirati da vodim dijete, da se na brzinu naucim kako je to s djetetom na moru, na suncu...i slicno..Nema derneka, nema zaglavitisa...
Dakle, osoba koja nema braka iza sebe, nema svoje dijete, a u vezi sa onim ko ima brak iza sebe, i ima dijete, nema eksluzivno pravo ni na sta! Dijete ima ekskluzivitet u svemu, i tako treba da bude.
Njega volim, prekrasne trenutke dijelimo, slicna interesovanja, slican senzibilitet, dosta slicne poglede na zivot, na srecu, na nafaku...Zelim njega kraj sebe dok zivim na ovom dunjaluku!
Ali ne smijem...ne mogu...
Osjecam se uskracenom za milion stvari...Kad vidim trudnu prijateljicu..kada slusam ta prelijepa prva iskustva o trudnoci, o promjenama...to odusevljenje i euforiju kako to sve dozivljava s muzem...ja se rastuzim! Ja to ne mogu imati...Njemu ovo nije prvi put, nema takvu jacinu...A meni jeste...On se sad odusevljava svojim djetetom..njegovim prvim rekacijama na neke stvari...I sve poslije ce mu biti normalno, bez euforije koju bih ja osjecala..I tako se slaze milion kokica na tu platformu..
Sta sam htjela reci...Volim ga kao nikoga do sad..zreo neki osjecaj ljubavi...njezan...jedinstven...Bez dileme da li je to faza prolazna...vec neki osjecaj vjecnosti tog stanja...Uopce ga ne gledam kao osobu s nakom falinkom..tipa razveden pa ne valja..Valja, to je prekrasan covjek, posten i moralan...Krasan otac, divno dijete, fin komsija, dobar drug! Vrijedi vise no masa slobodnih muskaraca u ovom gradu!
Ne sumnjam da zauzimam bitno mjesto u njegovom zivotu, to mi on dokazuje, pokazuje i ponavlja rijecima..Trudi se da sve to osjetim cijelim svojim bicem...i osjetim...i osjecam...
Ali isto najiskrenije osjecam da sam zakinuta! Zasto ne mogu imati sve ove stvari koje nabrojah, koje nemam, niti cu imati..a povrh svega i sama se slazem da ne mogu imati...
Specificna situacija jeste da s ove strane osjecam izvjesni „stid“ kako drugima objasniti da si u tom polozaju...Porodici, koja je uzasnoo konzervativna, koja nikad pomenula nije ovakvu mogucnost...koja se bori s opakom bolescu jednog clana, pa sve dobije jednu drugu dimenziju...Kako pojasniti da ovom clanu porodice sada treba neka podrska, neki podstrek, neki izbor..onome koji nikad nije upadao u situaciju da mu ista treba...ko je uvijek tu bio kad nesto treba..Koji je tako navikao...Koji se osjeca grozno sto ovo ne dijeli s njima, a boji se reakcije..Boji se pravljenja nekog reza, zauzimanja stava u koji nije siguran...
Vjerujem u Boga, vjerujem u sudbinu i vjerujem u neke adete...Iz svega toga rezonujem da on nije los covjek jer sam ga dobila u takvom izdanju, da ne smijem ovako razmisljati, da ne mogu na njega gledati kao na nekoga sa ogranicenjima..
Ali ja sam samo zena...koja nije nikad razmisljala da ce doci u ovu situaciju, da mora dijeliti svoju ljubav...I pokusava naci rjesenje..
Znam da sam pobjegla od teme „sta nakon razvoda“ u smislu kako razvedena osoba da nastavi dalje...Mogu ponoviti masu stvari ovdje koje su recene, tipa posveti se sebi, djetetu, obrazovanju, hobijima, dusevnom miru, saburu, umjetnosti, shoppingu, novim vjestinama, knjigama, putovanjima, moleraju, familiji, izucavanju kojekakvih karafeka, ucenu jezika, upoznavanju novih ljudi, mjenjanje sredine...
Bila sam s one strane koja je pokusala biti podrska nekome ko se razveo pa se pogubio...ko fata konce...pokusavam dovuci konce u njegove ruke...Jer znam da on nije planirao ovo...znam da je mozda i on iznevjeren u svoja nadanja i viziju zivota...Lakse je kad imas tako nekoga...Ali tvoja bol je samo tvoja..
Ako nemas nikoga, bori se sam! U zivotu milion losih i dobrih stvari se smjenjuju...I taj isti razvod jeste jedan losa...a mozda i dobra...Vidi, kad se odlucis razvesti..To je TVOJA odluka..niko ti je nije namentuo...probao/la si..ne ide...dumanje..zakljucak....realizacija..I vozi...
Siguran si sta si poduzeo...super, onda upravi kormilo na drugu stranu...
Spavanje uz suze...mislim da su OK, jer kako rece neko sruseni snovi, pa zal za srusenim snovima..Pa sta..places..placi! Nije kraj svijeta...Osjecas se iznevjeren, iako si siguran u svoju odluku...Proci ce i to...Ispraznices dushu tim suzama...isustices zal za izgubljenim...I jedan dan ce sunce svanuti na drugaciji nacin u tvojim ocima..Pa ces se zaineteresovati za nesto od svega predlozenog od forumasa...porodice...koga god!
Smatram da je zdrav nacin to sve otugovati....a svaki novi dan ti daje novu snagu...
I nisi losa osoba ako si se razveo/la...Imas satisfakciju dijete....Tvoj zivotni uspjeh...uzivaj u tome! To samo tjera da gledas pozitivno...I mislim da je grijeh braniti djetetu vidjanje drugog roditelja..kinjiti ga...Dijete voli podjednako svoje roditelje...ne truj ga necim losim...
Pa sta ako mu je majka bila nevjerna npr..to je tvoje dijete, njegova majka...ti ce ga time trovati...Njemu je najbolja na svjetu! Ili ako mu je otac pio alkohol...trebas mu pricati kako je on alkoholicar...oskrnaviti ulogu oca u njegovim ocima..
Svi smo odrasli...i znamo procjeniti vrline i mane svojih roditelja..dopusti to svim djetetu...ne nameci mu misljenje...ne kazem da ces precutati npr da ne valja alkohol, nego ne govori da mu otac ne valja..reci ne valja nevjera, ali ne reci da mu majka ne valja!
Navela sam teske neke osobine, ali sam htjela podvuci da je potrebno djetetu ostaviti da upozna svog roditelja..da ga voli....da mu se ne pravi slika nekoga na osnovu svog dozivljaja zivotnog saputnika..bivseg!
Mislim da u suprotnom sijes otrov..u sebi, svom djetetu..Onda se nisi trebao/la razvoditi...mogao si dijete ostaviti na jednoj adresi a medjusobno se optuzivati! Isti je rezultat, trovanje i unistavanje porodice...
Svega udrobih....od srca je pa gdje puklo da puklo
