Eminentni stručnjaci iz područja sociologije i antropologije već nekoliko decenija pokušavaju da odgonetnu teoriju zvanu masovni prelazak Bošnjaka na Islam. Jedina dva pretežno muslimanska naroda u Evropi su Albanci i Bošnjaci.Great Cornholio wrote:Dobra definicija vjerskog fanatikaarte.fakt wrote: ja sam mislio da je vjerski fanatik onaj koji doslovno shvata izvrasava vjeske propise a koji pritome ne ukljucuje u njih razum i svojim postupcima i djelima ugrozavaju zivot drugih zivih bica . a islam i fanatizam bas ne idu zajedno, islam se nije niti ce se siriti silom .. . a ljudi koji zele podijeliti sa nekim svoje duhovno iskustvo , ne mozes gledati kao vjeske fanatike ..Kažeš "islam se nikad nije širio silom", a da li opravdavaš širenje Osmanskog carstva, s kojim je Islam stigao u Bosnu? Vidiš li sličnosti u prihvatanju Islama od strane tadašnjih stanovnika Bosne, sa učlanjivanjem u SK u ex Jugoslaviji. Da li su bosanci i hercegovci prelazili na Islam zbog toga što su u toj vjeri vidjeli nešto uzvišeno, nadnaravno i sl. , ili zbog toga što im je to omogućavalo bolju poziciju u društvu.
Većina stručnjaka se složila da se ne može govoriti o ˝interesu˝. Naravno da je kod manjeg broja ljudi i interes igrao ulogu ali su ljudi malo pametniji od mene već objasnili stanje svijesti kod Bošnjaka nakon progona od strane katoličke crkve koja je bosansku crkvu smatrala herezom. Neprijatelji islama (a i Bošnjaka) pokušavaju da nam nametnu nekakav kolektivni osjećaj krivice radi ˝izdaje˝. Da se razumijemo jasno i glasno: smatram se blagoslovljenim i počastvovanim zato što me je Svemogući Gospodar uputio u islam. Pa se onda osjećam zahvalnim svojim precima koji prihvatiše islam kao svoj pravac. A nek' se ostali zapitaju što izdadoše veru pradedovsku pagansku i prihvatiše kršćanstvo (po analogiji tih umova).
Što se tiče privilegije onih koji vjeru vole... Zamolio bih te da zatražiš od neke svoje drugarice , rodice, sestre da se pokrije i da pokuša tražiti nejjednostavniji posao (recimo radnice na kasi) i mislim da će ti sve biti jasno. Jednom poznaniku (koji slijedi selefijski pristup islamu) su ponudili posao i njemu i supruzi, ukoliko on obrije bradu a ona skine hidžab. Divota jedna od privilegije.
Da bi danas kao vjernik praktičar živio u ovom društvu trebaš da imaš hrabrosti i sabura veličine kao Bosna. Iz prve ruke, velika teškoća može da bude da dobiješ 1 sat slobodno u petak za džumu iako nudiš da naradiš taj sat ili dva u zamjenu za taj jedan. Ako ideš na sastanke, malko si nepodoban lik jer ne ločeš sa poslovnim partnerima, ne šarmiraš ženski dio društva...baš si neki dosadan profesionalac.
Tako da dragi moj brate biti musliman i vidjen u džamiji ne mora značiti ništa što se tiče dunjalučkih koristi. Ali ono bogatstvo, osjećaj u srcu, posjedovanje znanjua o svome Gospodaru se ne može usporediti ni sa kakvom privilegijom na dunjaluku ili mjestom na državnom hljebu.
I na kraju...Ne mislim o ratu kao milosti već kao o iskušenju i opomeni. Do ovog rata smo imali više iskušenjai opomena a ova je bila možda najveća i najglasnija. Slažem se sa Bijelom da se ne smije dozvoliti da ovakve misli vode ka defetizmu. Ovo je prilika da se ˝izroni i pepela˝.
