Pocetak rata u Sarajevu

[HAVANA]

22g,svi kontamo staće,ne može se to nama desiti...
Počinje ludilo,drug iz razreda na barikadama na vracama kontam koji će on ku... tamo,nestaju ljudi preko noći,svi kod nake tetke otišli,žurili,nisu se javili,doće brzo...mi u naselju,papci nose redom sve iz posluga,nama šega,pravimo štab u naselju a onda spektakl .Poče rokat sa svih strana,mi fol nešta stražarimo,nas 30 a tri puške...dođe i juni,već se nešta i oružja skupilo...sad već idemo i na trg,na hrasno,pofaliće...roka žalosna ti majka al mlado ludo,ideš,kontaš ne može meni ništa bit...i tad počinje,hrasno ,zoka gine,ne možemo da vjerujemo,jak ,uvijek prvi...vraćamo se sjebani,ljuti,sad već naoružani,ubrzo gine i tarik,asim...nekako se navikavamo da smo možda mi slijedeći.Kad smo slobodni,svira se,cuga,druži,svi smo zajedno koji su ostali,još uvijek ime nije bitno...Počinje se sa nekakvim brigadama,dolaze neki novi ljudi,naredbe,odvajaju nas,raspoređuju,neki prelaze sami kod juke,ćele,neko uspijeva i otići,neki dobijaju posao u unproforu...Ja na žuć,1 motorizovana,veze nisam imo ni gdje je žuć a čitav je život gledao sa balkona
Hrane nema,vode nema,struje nema,skači po brdima a kad si slobodan smišljaj kako do vode,struje,hrane...
Nas 5-6 iz naselja, pa na aerodrom,preko žice,bježi da te ne ufate francuzi a najbolji plijen mi je bio 24 konzerve ikara(otac ga jebo ko ga napravi)to je bilo blago u to vrijeme ,cigara nema,šećer 70km...Odem kod starog u stan kad tamo levat se smjestio dok sam ja skako po brdima i još bi se ko nešta svađo...Ostavim ga u stanu ,pokupim liniju(dao je za kilu šećera),tv (za ulje),čilim(šteka drine u refuzi)...nosi kući mami pa opet na žuć.Dolazi zima,meni je još i dobro u kasarni spavati ali stalno misliš kako je kući,mama i sestra same,nema im ko donijeti...već je počelo ,probrani nose,kradu,počinju se pozivati na svoje ime,patriotizam,ime je sve više bitno,moji prijatelji već počinju imati problema sa provokacijama,od prvog dana su tu ali pojavljuju se velike patriote sa nacionalnim predznakom,čak nam donose i nake nitroglicerinke mi na brdu a oni u džipa i odoše...Za to vrijeme majka,sestra,gladne,smrznute...sjede i još misle gdje sam ja.Moj Peđa ih spašava,radi u unproforu,mene nema,on im svako dva tri dana nešto donese,pomaže im on,ja ne mogu,nemam,ne daju mi...Zima,kota 850,mujkića brdo...gine prvi,krećemo...nas 11...10 ujutro svi mrtvi, ja jedini živ,ležim u nekoj jebenoj medju zoni,ranjen,ne vidim,neki momak uspijeva doći do mene i previti me ali ne mogu me izvući.Tek u 17h me izvlače neki momci s barica,bolnica,puno lice baruta,ne vidim,samo kontam da mi je progledat,noge,ruke bole al osjećam ih,na jednu uho ne čujem,kontam jebat ga,ima drugo daj samo da progledam...
Lijekova nema,mama donosi za bolove,soka,hrane(opet pedja)...izlazim iz bolnice,kući sjedi,gladan,nikad kore hljeba nisam dobio ni od armije...Guzonje se vozaju,piju kole od 15km kod šerbe,prodaju 200 grama nes kafe po 100km,kupuju zlato po 5 maraka,mijenjaju ga za robu po 9 a marža na robi 300%,useljavaju u stanove...E nećemo tako...
Lagano dolazi iz guzice u glavu,94g počinjem ganjati papire,upoznajem djevojku(sad ženu)prešla je sa grbavice kad se most otvorio,kokuzi,ja 64kg,nosam sestrine pantole...roka a ona u gradu,šepav idi pješke do nje,puca...svaki dan ružne vijesti,pogino muris,saša...95g završavam papire i odlazim u njemačku na operaciju,poslije 20 dana stiže i ona...
97g vjenčanje,djeca...
7 godina poslije vraćamo se kući,oni probrani i dalje jašu,oni jebeni i dalje šute...
Podijelili su sve što se podijeliti moglo,pokrali skoro sve...ostalo znate,niste više mladi.
Nemojte biti levati kao neki od nas,ne slušajte šuplje priče...
Ja sam super prošao,živ sam...mnogi moji drugovi nisu.
Ne dozvolite da vas truju i zaglupljuju.Mene više ne mogu,ja sam sve fore u životu popušio i dobro mi je ,radim,imam,sam sebi stvorio...
Eto,ukratko
Smrt fašizmu

Pa ebote kao da si mene prepisao,samo bogu hvala bez ranjavanja

Svi mi što smo bili tu imamo jako slične priče , svi smo najebali na sličan način i izgubili najbolje godine života,zdravlje,prijatelje...

[Chemist]

Skupi se covjeku nesto u prsima, kada ovo cita, kao da ponovo zivi te momente, kod vecine ljudi zakopani duboko, duboko. I ja se sjecam pocetka rata, 1 razred osnovne i moja simpatija Sanja koja je sjedila klupu iza, koju vise nikada nisam vidio...tenk na brdu vec u ljeto "91 i nepovjerenje starijih kada im to kazes...sjecam se kada sam prvi i zadnji put vidio oca da place, onaj dan kada je Murat lafo pokusao da digne branu u Visegradu (taj isti Murat danas zivi u Sarajevu)...sjecam se da sam bio ponosan kada sam vidio one plavo bijele plakate ZA Nezavisnu, Za suverenu, to mi je bilo nesto uzviseno...sjecam se kada sam zamalo dobio degenek jer sam se proderao po cijelom ulazu, "Mama pobjegose Brane i Igor" iako je mati samo 5 minuta ranije pila kafu sa komsinicom Mirom koja je bila u kucnoj haljini, zamislite samo psihu ljudi koji kupe novu garnituru za trpezariju, ne skinu najlon sa nje 6 mjeseci, jedu rucak sa stola za piknik i to sve tako ostave i odu u neku vukojebinu zbog necega, volio bih ih jednom upitati "Zasto?"...sjecam se silazaka na prvi sprat i spavanja u hodniku sa gomilom djece jer je tu kao najsigurnije...sjecam se ukradenih kreda u boji iz skole i sakrivanja plijena od starijih...sjecam se da vise nije bilo skole, u koju su se uselili vojnici i tu napravili svoju komandu...sjecam se jednog metka koji dan danas stoji na vratima od ostava koji mi je zamalo ubio sestru...stari je isao i na miting, i na strazu u ulazu, i na posao dok je mogao...sve je htio samo nije htio otici iz grada...sjecam se spasavanja stana da ne izgori iako su u dva navrata gorili svi drugi oko naseg...slike su tu, samo ih treba evocirati!

[cobankov1]

A meni pričali da je ovaj rat u Bosni startao zbog:
1.situacije u okruženju
2.pohlepe naših ljudi (na sve tri strane)
3.školovanih ljudi,koji su se ušutili ,kad je trebalo podiči glas u skupštini.Ali ne glas kao krik,nego akciju da se skloni nekolicina profitera.
4.ko će gdje dobiti benzinske stanice i firme (po nekom inž.Markoviču)
5.naroda koji je volio vjerske objekte (merhamet već 91.dijelio hranu,a ovi drugi oružje i pare svojima)
6.stanja koje je izgledalo baš kao ovo današnje,pravda,red i rad je smješan pojam.


Zato danas imamo "ugledne fakultetlije" koji samo sebi proizvode kadar,koji opet ide u politiku i .....šta imamo???
Momak vidio 10 Eura i izbo ženu,onaj ubio un tramvaju....i-......raja-rulja misli da će to tako i ostati.
Znate li danas nekoga ko ne bi uzeo 100Eura za sitnu uslugu????
Čemu se možemo nadati....
Ovaj Premijer čudo od ljudine,nema primjera za početak akcije,a baš je trebao uzeti stvar u svoje ruke

[Pikaboo]

Podjem pisati pa obrisem i tako tri ,cetiri puta.Nemogu,odmah mi se ruke pocnu znojiti i nebude mi nikako dobro.Evo mi se stomak u gutu pretvorio! Samo cu da citam ovo sto vi pisete,jer u svakom vasem postu nadjem sebe i moju porodicu,komsije...

[South Blue Mama]

Svakog Bajrama se vrate slike
nedavno procitah knjigu "Sjecanje bez reda" i ona mi uli nemir koji mi se pojacava kako citam vase postove.
Sjecam se barikade kod hitne,... mrzim gledati vatru od kako je sibica gorila jer sam bila prisiljena da je gledam kako gori,... imala sam temperaturu koja nije mogla da se obori taj dan a moju sobu je osvjetljavao plamen, vidjela sam ljude kako sve sto su stvorili iznose u obicnoj najlon kesici...
Sjecam se svojih nocnih mora nakon koje su trajale par dana nakon sto sam pocela raditi u bolnici, sjecam se unezvjerene trke kada saznam za neki masakr koji se desio i pokusaja da saznam da li je iko moj nastradao,... sjecam se jaranskog djeljenja jedne cigare na tri ili vise djelova - kada te zapadne samo dim koji traje sve dok ne dobijes drugu cigaru,...sjecam se kako je hayat na samom pocetku prenosio cak i dzenaze, palim televiziju i vidim kako se klanja dzenaza jaranu (bratu jako dobre prijateljice) sa juga,... sjecam se odlazaka na bentbasu na kupanje, to su bili nasi tucepi,... sjecam se puno toga i ne zelim da zaboravim ali mi je jako tesko da to podjelim

[Richard Peti]

.

[Como_Sarajevo]

22g,svi kontamo staće,ne može se to nama desiti...
Počinje ludilo,drug iz razreda na barikadama na vracama kontam koji će on ku... tamo,nestaju ljudi preko noći,svi kod nake tetke otišli,žurili,nisu se javili,doće brzo...mi u naselju,papci nose redom sve iz posluga,nama šega,pravimo štab u naselju a onda spektakl .Poče rokat sa svih strana,mi fol nešta stražarimo,nas 30 a tri puške...dođe i juni,već se nešta i oružja skupilo...sad već idemo i na trg,na hrasno,pofaliće...roka žalosna ti majka al mlado ludo,ideš,kontaš ne može meni ništa bit...i tad počinje,hrasno ,zoka gine,ne možemo da vjerujemo,jak ,uvijek prvi...vraćamo se sjebani,ljuti,sad već naoružani,ubrzo gine i tarik,asim...nekako se navikavamo da smo možda mi slijedeći.Kad smo slobodni,svira se,cuga,druži,svi smo zajedno koji su ostali,još uvijek ime nije bitno...Počinje se sa nekakvim brigadama,dolaze neki novi ljudi,naredbe,odvajaju nas,raspoređuju,neki prelaze sami kod juke,ćele,neko uspijeva i otići,neki dobijaju posao u unproforu...Ja na žuć,1 motorizovana,veze nisam imo ni gdje je žuć a čitav je život gledao sa balkona
Hrane nema,vode nema,struje nema,skači po brdima a kad si slobodan smišljaj kako do vode,struje,hrane...
Nas 5-6 iz naselja, pa na aerodrom,preko žice,bježi da te ne ufate francuzi a najbolji plijen mi je bio 24 konzerve ikara(otac ga jebo ko ga napravi)to je bilo blago u to vrijeme ,cigara nema,šećer 70km...Odem kod starog u stan kad tamo levat se smjestio dok sam ja skako po brdima i još bi se ko nešta svađo...Ostavim ga u stanu ,pokupim liniju(dao je za kilu šećera),tv (za ulje),čilim(šteka drine u refuzi)...nosi kući mami pa opet na žuć.Dolazi zima,meni je još i dobro u kasarni spavati ali stalno misliš kako je kući,mama i sestra same,nema im ko donijeti...već je počelo ,probrani nose,kradu,počinju se pozivati na svoje ime,patriotizam,ime je sve više bitno,moji prijatelji već počinju imati problema sa provokacijama,od prvog dana su tu ali pojavljuju se velike patriote sa nacionalnim predznakom,čak nam donose i nake nitroglicerinke mi na brdu a oni u džipa i odoše...Za to vrijeme majka,sestra,gladne,smrznute...sjede i još misle gdje sam ja.Moj Peđa ih spašava,radi u unproforu,mene nema,on im svako dva tri dana nešto donese,pomaže im on,ja ne mogu,nemam,ne daju mi...Zima,kota 850,mujkića brdo...gine prvi,krećemo...nas 11...10 ujutro svi mrtvi, ja jedini živ,ležim u nekoj jebenoj medju zoni,ranjen,ne vidim,neki momak uspijeva doći do mene i previti me ali ne mogu me izvući.Tek u 17h me izvlače neki momci s barica,bolnica,puno lice baruta,ne vidim,samo kontam da mi je progledat,noge,ruke bole al osjećam ih,na jednu uho ne čujem,kontam jebat ga,ima drugo daj samo da progledam...
Lijekova nema,mama donosi za bolove,soka,hrane(opet pedja)...izlazim iz bolnice,kući sjedi,gladan,nikad kore hljeba nisam dobio ni od armije...Guzonje se vozaju,piju kole od 15km kod šerbe,prodaju 200 grama nes kafe po 100km,kupuju zlato po 5 maraka,mijenjaju ga za robu po 9 a marža na robi 300%,useljavaju u stanove...E nećemo tako...
Lagano dolazi iz guzice u glavu,94g počinjem ganjati papire,upoznajem djevojku(sad ženu)prešla je sa grbavice kad se most otvorio,kokuzi,ja 64kg,nosam sestrine pantole...roka a ona u gradu,šepav idi pješke do nje,puca...svaki dan ružne vijesti,pogino muris,saša...95g završavam papire i odlazim u njemačku na operaciju,poslije 20 dana stiže i ona...
97g vjenčanje,djeca...
7 godina poslije vraćamo se kući,oni probrani i dalje jašu,oni jebeni i dalje šute...
Podijelili su sve što se podijeliti moglo,pokrali skoro sve...ostalo znate,niste više mladi.
Nemojte biti levati kao neki od nas,ne slušajte šuplje priče...
Ja sam super prošao,živ sam...mnogi moji drugovi nisu.
Ne dozvolite da vas truju i zaglupljuju.Mene više ne mogu,ja sam sve fore u životu popušio i dobro mi je ,radim,imam,sam sebi stvorio...
Eto,ukratko
Smrt fašizmu

Pa ebote kao da si mene prepisao,samo bogu hvala bez ranjavanja

Svi mi što smo bili tu imamo jako slične priče , svi smo najebali na sličan način i izgubili najbolje godine života,zdravlje,prijatelje...

Da,u pravu si ali smo ponešto i dobili.PTSP na primjer.

[Dozer]

Auuuu...djeco draga...pa ispadosmo Havana i ja jedini koji smo ovdje bili zreli za puske...bar na ovoj temi.
Moje sjecanje ide i u '91, bilo mi 19 (i ranije, ali nema veze). Rat je u HR picio vec nemilice, a mi, jedna klapica raje, lagano na more. I to ni manje ni vise nego u - Herceg Novi. Sta smo mi znali i kontali...doduse, posto sam ja vec i do tada dosta putovao po Jugi sa sportom, vec sam svasta nesto i nacuo i namirisao, ali...ne i prihvatao, a jos manje razumijevao. U Herceg Novom, na molovima svaku noc kojekakve grupe, vecinom u crnini, i uglavnom nasih godina. Arlaucu "Od topole" i sl. , a mi, iako i dalje bas i nismo kontali, nekako nam se to nije svidjelo pa se pokupimo u standardnu morsku lokaciju Sarajlija - Zaostrog . Kasnije tog dana, kada smo vec bili u Zaostrogu, na vijestima cujemo da su postavljene barikade izmedju HN i Dubrovnika...ispalo je da smo uspjeli zbrisati svega par sati prije toga. U neznanju, naravno . A Zaostrog - prazan. Plaze puste, sve zajedno nema 200 ljudi...pravo sablasno je izgledalo. Bili tu par dana i onda u auto pa nazad kuci. A kuci, ovdje u Sarajevu, vec se stosta desava. Oko Sarajeva JNA iskopava kojekakve rupcage, kazu - atriljerijski polozaji za odbranu. Tu i tamo se poneko buni, na sve strane jos uvijek stoje stotine plakata na kojima pise "Zna se - HDZ" ili raznorazni natpisi sa velikim "SDA", kao i sa onim "SDS". Raznorazne poruke su jos tu, iako su prvi visestranacki izbori odavno prosli...
Atmosfera je nekako...ne znam ni ja...tmurna. Moja klapa je svaku noc redovna u jednom malom kaficu vise hotela Evropa, Uno se zvao cini mi se, a drzala ga Amila Glamocak s nekakvom jaranicom . Donesemo gitaru, gajbe pive pod stolove i udri do nekih doba. I tako iz noci u noc. Sjecam se neke svoje raje iz OS, gore po Kosevskom brdu, kako su bili nekako povuceni. Na neki nacin su se vec tada, krajem '91 i pocetkom '92 odmakli od ostale raje. Nisam kontao u cemu je fol, mada mi je danas i jasno zasto nisam kontao - ni tada, kao ni danas, ljude nisam dijelio po imenu ili vjeri. Nisam ni kontao sta su i ko su cetnici ili ustase, jer meni je to spadalo u istoriju, nesto o cemu se ucilo u OS i sto je pripadalo WWII. Tek kasnije, kada je rokanje pocelo, povezao sam da cetnici u stvari poticu od Srba, a ustase od Hrvata. Balija mi je bio jedan potpuno nepoznat izraz jer o tome cak ni iz istorije nisam ucio nista. I to sam naknadno povezao da se radi o muslimanima, pogrdno.

Nekog ferbuara '92 mi je neko pozvonio na vrata...bila su to dvojica iz starije raje, kako se po naseljima uvijek znalo reci. Rahmetli Dzilda i jos jedan. Znali su sta godinama treniram, pa me molili da idem s njima i pokazem im stosta. OK, kreneuo sam, naravno. Ipak je to starija raja , a tada se vrlo dobro znalo i cijenilo ko je stariji, a ko mladji, pa je samim tim sto mi je starija raja dosla na vrata bilo jasno da nije zajebancija u pitanju. Pocele su uskoro i barikade, pa demonstracije protiv rata pred Skupstinom, prve zrtve...na svemu sam tome prisustvovao, licno. Istovremeno, po naselju sam u par navrata vidio pojedince od onih ranije spomenutih koji su se odmakli od ostalih, kako nocu unose ili iznose zamotuljke ili velike torbe iz garaza i stanova. Po imenima sam tek kasnije shvatio da su bili Srbi. Jos nisam kontao sta rade, ali nije ni trebalo puno vremena da se shvati, jer vec pocetkom aprila je bilo jasno sta je bilo po tim torbama, garazama, stanovima - oruzje. Dobijali su ga od SDS-a i JNA. Sve vojno. Samo na Kosevskom brdu, tih prvih par dana aprila '92, iz garaza i stanova Srba koji su vecinom vec bili otisli, pobjegli, nadjeno je vojnog oruzja da se opremi jedna kvalitetna ceta ljudi. Bilo je tu svega i svacega, od pistolja, pa preko kasikara, automatskih pusaka i snajpera, do zolja. Cak je nadjena i jedna OSA sa 3 projektila. Sve su to ljudi imali po kucama i stanovima .

Bili su to ruzni dani, pogotovo za nas koji smo se u tome obreli u svemu bez da smo sve i shvatali... Privodjeni su ljudi, Srbi vecinom, kod nekih je pronalazeno vojno oruzje, kod nekih ne. Za one koje sam poznavao, a bilo je tu i roditelja mojih drugova, zalagao sam se da su OK, da ih se pusti. Nije tu bilo nekog fizickog maltretiranja, ali je bilo mucno i gledati prepadnute ljude, na koje se ostali deru, psuju im...Naravno, nisam se zalagao za one kod kojih je pronadjeno oruzije, i njih su nakon privodjena predavali policiji...
Straze po haustorima su uredno vec bile uspostavljene, a to je bila posebna sega - strazere ljudi s nozevima, po neki pistolj ili eventualno papovka, a metaka sve zajedno ima 27 na 5 ulaza . Sada je to sve sega, gledano iz ove perspektive, ali tada je to bilo - WOW!

I tu sam, u naselju, bio do 12.04., kao pripadnik rezervnog sastava policije. Ako me pitate otkud ja u tome - pojma nemam. Samo su mi jedan dan krajem marta dali iskaznicu, i to je bilo to .
12.04.'92., kada sam ujutro dosao u MZ, na kafu i da zraknem sta ima, docekali su me s nekakvim papirom i rijecima: "Evo ti ovo, i odmah se spakuj i idi se javiti Smaji u Dom policije, traze te u jedinicu kod Vikica".

I tada je tek pravi rat za mene i poceo...
Danas, nakon ovoliko godina, nakon svega sto prezivjeh i dozivjeh, dva ranjavanja, gladi, zime, straha, premorenosti, bezbrojnih detonacija koje pretrpih, metaka koji mi prozvizdase pored glave i tijela, gledanja krvi koja je tekla potocima i dijelova tijela koji su frcali na sve strane...pitam se - zasto? Da...ni danas mi nije jasno zasto, ili jos bolje - kako su ljudi tako mogli zglajzati?
Gledam ova vasa godista (mada ja nisam sad nesto pretjerano stariji) i kontam - da li ste vi novo topovsko meso?
Da li je vasa generacija izvukla ikakvu pouku, ili je zglajzala jos vise i sada je jos spremnija za novo sranje od rata, nekakve osvete i ne znam ni ja sta...
Iskreno, i koliko ja vidim, vecina danasnje omladine koja ima 19-21-23 godine, sada bi se uhvatila puske, iako pojma nema radi cega...

[River_isle]

sad mi naumpade; sjeca li se iko djecije kuhinje na socijalnom; gdje je sada unipromet? tu pored je bila specijalna policija, pojma nemam cija, uglavnom "nasa"; sve mladi momci, rane dvadesete uvijek nasmijani, raspolozeni. Vecinu vremena prvih mjeseci sam provodila tu; voljela bih znati ko je sve samnom dijelio hranu koju su isto tako spremali momci i djevojke od nekih 18,19,20 godina.
@ havana i dozer - HVALA, kao i svima drugima.

[mericak]

Na pocetku rata sam imala nekih 11 god....Sjecam se radosti mene i brata sto ne moramo u skolu i uzbudenog gledanja sta se desava na Vracama, barikade, protesti....Sve je bilo kao neki uzbudljivi film iz americke produkcije...

Naiva tu ne zavrsava...Dan kad su Suada i Olga poginule, ranjen mi je brat na Vracama. Imao tad 15 god. Sjecam se, pored pretrpjelog straha za njega, osjetila sam i veliku kolicinu naivnog djecijeg ponosa, jer imam brata heroja koji je bio na YUTEL-u (valjda se tako zvala ta tv?).

Usljedile su duge godine gladi, siromastva, bijede....Otac mi je poginuo u borbi...Vise nisam sigurna za sta se borio, za ovoliku mrznju i nacionalizam oko mene sigurno nije....Vise nisam tako naivna, sad da se zarati ispalila bih se iste sekunde. Ne bih ni pitala ko je kriv i zbog cega je to... A to je najtuznije u svemu....

[shmeezla]

ne znam ni sama zasto kliknuh na temu.. na poslu sam i znala sam da se necu moci suzdrzati pa se sad trudim da ljudi okolo ne skontaju da sam se rasplakala, kako su nam price slicne, skoro pa iste...
prvo, havana i dozer - ne mogu vam opisati koliku kolicinu zahvalnosti i postovanja prema vama osjecam, vi ste bili "klinci u starkama" koji su odbranili grad i niko osim vas. vi ste heroji u mojim ocima.
ja sam nekako uspjela potisnuti sva sjecanja i rijetko ih pustim da isplivaju na povrsinu.. kao traka ili film iz fotoaparata kojem isjeces dio i zalijepis ponovo bez toga..
sjecam se da sam otisla po dvije sestre, moje dobre drugarice, milanu i sladjanu da se igramo a njih nije bilo, kasnije sam se sjetila da im je tata bio vojno lice, a tad mi je bilo jako cudno - nema ih, bez pozdrava, bez rijeci..
sjecam se da sam se igrala klikera iza zgrade i da me je deset godina starija sestra zovnula sa balkona da odmah udjem u kucu.. na tv-u je bio prenos desavanja pred skupstinom a sa balkona smo vidjeli kako autobusi puni rudara ulaze u grad noseci slike tita i jugoslovenske zastave, bas kada smo uspjele nagovoriti mamu da nas pusti da odemo do skupstine po ljudima je pocelo pucati..
10. rodjendan je bio cudan, dosle su samo drugarice iz ulaza a one iz razreda koje su stanovale dalje nisu mogle zbog barikada, nismo smjeli pojacati muziku a prozori su bili zamraceni, komsinica mi je napravila tortu..
kod te iste komsinice smo navecer sjedili i gledali kako se sa brda nesto svijetleci obrusava na grad.. njene cerke su imale 1. i 3. godine, danas su, hvala bogu, lijepe i zdrave djevojke..
u pocetku se je spavalo na podu, znam da sam se jako bojala glasova koje smo culi kako prolaze ulicom djure djakovica, nije mi bilo jasno sta se desava a mama je stalno ponavljala "ovo ce trajati petnestak dana"..
porodicni sastanak kada se odlucuje sta dalje i sestra koja kategoricno kaze - ja ne idem nigdje.. nije se ni otislo.
to su neke prve nabacane asocijacije na sami pocetak...

[bez_ideje]

Rat docekala na grbavici ,4 bijela vojna nebodera,ka,starci,nana i dedo....Prica stara,poslije demonstracija ,masovno stanari stajali pred zgradama ,vijesti se cekale ,niko nije vjerovao..sad ce to dan-dva...oce sipak
Ubrzo ....cetnicke straze pred zgradom,brade,kokarde...Shoping centar Grbavica ubrzo postao logor,bila i kafana blizu zgrade koja je sluzila ko cetnicki stab....stalni pretresi u stanu,cetnici sa puskama,legitimisanja ."krijete srpske dezertere" i sl.komsije...puno srba,neki sute,neki pocinju otvoreno da prijete ...neki dan vidim smrtovnicu,umrla jedna koja je s zadnjeg sprata gledala cetnicke tenkove kako pucaju po gradu i govorila ovo nisu nasi,ovo mudzahedini pucaju
U zgradi u prizemlju bila pec,kuhinja,zgrada od 15 spratova je kuhala na tu pec,stakala na prozorima nema,one UNHCR folije ,starog odvode na ispitivanja,jednom se pravio da je lud,pa ga nisu ubili,drugi put ga spasi skolski drug Mirko...sada cetnik u bijegu
Drugi nana i sada rahmetli dedo na Vracama ,tenk uperen u kucu,dedu odvode ,prebijaju,dobro znani Batko ....daidja student...bjezi iz kuce u noci,kad su upali da ga traze .uspjeva preci na nasu stranu i pridrzuje se vojsci
Pricali su mi da je mama nasla neki dvogled kod komsije,i kad se nije pucalo ,ode na tarasu na zgradi i pokusava da vidi kucu nane i dede na Vracama,jesu li zivi ....
Ubrzo ,stari sredjuje neku razmjenu ,nas za zarobljene srpske vojnike........odlazimo na Breku,tamo je tetka imala stan,isti dan stari ode u armiju ,od tada se svega dobro sjecam,bilo nas je dosta djece tu,igrali se pred zgradom kada nije pucalo.....skola bila u podrumu preko puta zgrade ,ja jos nisam krenula u skolu,moja tadasnja najbolja drugarica iz stana preko puta jeste ,i cekam ja tako nju pred zgradom da dodje iz skole,da idemo da se igramo,uvijek ili kod mene ili kod nje,njena mama bila u armiji ,i uvijek je ostajala po danu kod mene,ko djeca,bili nam zanimljivi oni svjetleci meci ....a bilo igraliste odmah ispod zgrade,tobogan i klackalice...kroz taj je tobogan proletio metak i ostavio rupu tacno na sredini.....sta smo se puta oderali na tu rupu ......bio je jos jedan park sa druge strane,ali tamo nismo smjeli da idemo,jer je bio "otvoren" prema "njihovoj" strani
Kad je tunel prokopan,stari vazda razbijene glave dolazio ,jednom je doveo i nekog cuku sa sobom,nasao ga na liniji negdje .veliki prelijep njemacki ovcar......od tada je bio haustorski mezimac ,najpitomija i umiljatija zivotinja koju sam u zivotu vidjela..i tacno je navece docekivao sviju iz zgrade da se vrate i tek onda ulazi u haustor .
A skuckao staroj neki komsija zanatlija ,pleh za pitu.....e to je bila krompirusa,djaba ,nikad poslije takva !
96 ta,reintegracija Grbavice.....ne znam da li je tada,ili prije,da se moglo u posjete ici,bio punkt kod one americke zgrade ,bas mi nesto bilo strasno kad sam vidjela opet onu bodljikavu zicu i one krrizove za barikade ....tad prvi put od 92 vidimo nanu i dedu......
Sad opet na Grbavici

Znam da je ispisano Boze sacuvaj.....al ne mogu da bolje poslazem sada,neke prve asocijacije

[South Blue Mama]

sad mi naumpade; sjeca li se iko djecije kuhinje na socijalnom; gdje je sada unipromet? tu pored je bila specijalna policija, pojma nemam cija, uglavnom "nasa"; sve mladi momci, rane dvadesete uvijek nasmijani, raspolozeni. Vecinu vremena prvih mjeseci sam provodila tu; voljela bih znati ko je sve samnom dijelio hranu koju su isto tako spremali momci i djevojke od nekih 18,19,20 godina.
@ havana i dozer - HVALA, kao i svima drugima.

ja sam jedna od ovih, nemogu da vjerujem da se neko i ovoga sjeca, bila je to jedina djecija kuhinja u gradu, uvijek smo izmisljali neke recepte za desert a osnovne namirnice su nam bili krekeri i suho voce iz lunch paketa

[Mahalac]

Moj pocetak je u pripremi ali za ovaj put samo malo offtopic, bicu kratak.
Nemojte se molim vas pitati poslije svega zasto "NAM" je ovo sve tebalo. Nije NAM ovo trebalo jer se nismo mi ni pitali.
Zato nas je vecinu i zateklo u patikama i cakijama.
Znam i postujem mnoge ljudske sudbine i svjestan da mnoge stvari nisu onakve kakvim ih zelimo vidjeti ali jednostavno mi smo tada vodili ODBRAMBENI RAT da bi se odbranili. Da su tada usli u Sarajevo oni koji su htjeli napravili bi drugu Srebrenicu ovde. Ako nista drugo onda ZATO!

[River_isle]

sad mi naumpade; sjeca li se iko djecije kuhinje na socijalnom; gdje je sada unipromet? tu pored je bila specijalna policija, pojma nemam cija, uglavnom "nasa"; sve mladi momci, rane dvadesete uvijek nasmijani, raspolozeni. Vecinu vremena prvih mjeseci sam provodila tu; voljela bih znati ko je sve samnom dijelio hranu koju su isto tako spremali momci i djevojke od nekih 18,19,20 godina.
@ havana i dozer - HVALA, kao i svima drugima.

ja sam jedna od ovih, nemogu da vjerujem da se neko i ovoga sjeca, bila je to jedina djecija kuhinja u gradu, uvijek smo izmisljali neke recepte za desert a osnovne namirnice su nam bili krekeri i suho voce iz lunch paketa

dok si pomenula shibicu skontala sam da smo vrlo blizu
sjecas li se "plačke" slasticarne havane i onih zelenih bombona za ukrasavanje torti; djelili su se djeci... joj radosti. za taj, deseti rodjendan 92 godine, imala sam preko 20 "vrsta" kolaca i tortu, sve od jedne te iste mase napravljeni, na vrhu princeza - iz iste slasticarne, neko je sacuvao za vrh torte, i rodjendan... veliko slavlje sa svom djecom iz ulaza, i svakako jedan od najljepsih poklona: doveli su mi najbolju prijateljicu koja je zivjela dosta daleko.

[tataratira]

Meni je početak rata dan prvih demokratskih izbora u BiH, nekima su to barikade ali rat je počeo baš tog dana....

[ladyblue18]

Gledam ova vasa godista (mada ja nisam sad nesto pretjerano stariji) i kontam - da li ste vi novo topovsko meso?
Da li je vasa generacija izvukla ikakvu pouku, ili je zglajzala jos vise i sada je jos spremnija za novo sranje od rata, nekakve osvete i ne znam ni ja sta...
Iskreno, i koliko ja vidim, vecina danasnje omladine koja ima 19-21-23 godine, sada bi se uhvatila puske, iako pojma nema radi cega...

Isto se pitam, nekada mi odjednom to dodje na pamet narocito u proljece.
I kada cujem i citam o novom mogucem ratu i raspadu BiH.
Neka jeza me prodja, i strah...da ce nama, mojoj generaciji isto da se desi, jer mi smo lud i merhametli narod, uvijek se vodimo onom "ma hajd da se ne zamjerim nikom" pa presutimo.
Jer smo mislili '92 da oni nisu u stanju, pa i danas ih pravdamo, i ja znam da ne mogu sve stpati u isti kos ali briga i strah je uzasna stvar.
A zato nam se historija uvijek ponavlja, jer smo naivni.
Nekada kada skontam da je ova drzava na koljenima, da je grad "grohnuo" pozelim otici odavde, ali kada procitam ove postove u meni se neki ponos javi da sama sebi kazem da nema Sarajeva nigdje.
MIslim da nema na svijetu grada sa vecim duhom i rajom koja je odbranila Sarajevo.
Jer Sarajevo su branila raja, ista ona sa starkama na nogama koja je noc prije sjedila u nekom kaficu uz gitaru i planirala buducnost.

Ali ne daj Boze istog...ja ne bih ponovila gresku svojih roditelja i ostala ovdje. Prvo zbog ako Bog da moje djece, a onda zbog sebe i porodice.

[popajic]

kako se neke stvari urezu u sjecanje za sva vremena.
Kraj oktobra 1991, nas 9, strastveni planinari, krenuli na Crepoljsko...na pola puta naseg omiljenog mjesta za rostiljanje, 5 kuca...u sred sume.Svaki put bi se tu odmarali, uz domace kiselo mlijeko i pogacu.Godinama dolazili kod istog domacina, tu kupovali kako su oni zvali zajednicu (kajmak i mladi sir)

Taj dan gazda mutan,a zena nam sa nekim stidom objasni da je bolje da jedno vrijeme ne dolazimo.Sto ? Ma, svasta se prica...bolje da se malo strpimo.Mi totalno nista ne kontamo , pozdravimo se i pravac "nasa" livada.
"Pao" i rostilj...iz sume izadjose dvojica...vidjali smo ih i prije...kazu: previse ste se vi udomacili na vojvodinoj zemlji !
Moj haver prasnu u smijeh, kakav vojvoda jadan ne bio dedo, pa nije 41-a !
Onaj smrknut, povisi ton- nisam ti ja nikakav dedo.Bolje da vas ja upozorim nego da vas vojvoda ovdje zatekne.

Nismo o ovome ozbiljno diskutovali, ali jesmo ranije krenuli kuci.Nelagodna tisina medju nama .
Nikad necu zaboraviti taj osjecaj neke teske, opake slutnje.
Slutnje neke nadolazece strahote koja ce nam zauvijek oteti bezbriznost , sve ono sto nas je cinilo sretnim.
Puno kasnije cu saznati da su oba sina ovih domacina odmah presli u cetnike, a oca ,starog Aleksu, su nasli objesenog u sumi. Sam sebi presudio - nije mogao podnijeti cetnistvo u porodici.

Ja nisam mogao pretpostaviti da nam je to bio zadnji zajednicki izlet. Onaj moj pajdo, mlad, zdrav, dusa od covjeka, pun nekih romanticarskih ideala - stradao na brdu Hrasno.
Nije dozivio da se razocara u rezultat te njegove istinski patriotske borbe.
Ja jesam !

[pOZz]

Nas rat nije iznenadio, mi smo već vodili rat. Moja mahala, moja ekipa protiv druge.

Dan, kao i svaki drugi, protiče u tim dječijim igricama. Zapuca nešto jako, snažno. Nikad do tad ne čusmo taj zvuk. Kontamo, šta je ovo protivnička ekipa nabavila pa se ovako čuje. I onda, dreka, galama starijih sa balkona, prozora. Poziv da se uđe u kuću. Konfuzija, nejasnoća, još dodatna pored dječije naivnosti. Tek kasnije, shvatih u čemu je fol. Pucnjave po cijeli dan. Naselje je tokom cijelog rata bilo jedno od prvih na tapeti, tako da i ne čudi.

Jednom prilikom, svi vani, neki fuce igraju, neki sjede, pričaju. Miran dan. Sve do jednom. Granata u kuću jednog od nas. Zbunjeno, prestrašeno svi se razbježaše. Dok dotrčasmo kući, još jedna doleti. Sekunde su bile u pitanju da se pozdravimo sa životom. Ali, jbga, sudbina takva, šta li.

Svaka generacija će upamtiti bar po jedan rat. Tako rekoše stariji. Kao dijete, baš i nisam vjerovao u to. Međutim, sada se to izgleda ispostavlja tačnim, nažalost. Ako do toga dođe, teško da će se Sarajevo odbraniti, mnogo je razloga za to, mnogo toga fali, mnogo toga je nestalo, ali o tom nekom drugom prilikom.

[hahufafu]

Cesto sanjam rat i cesto pricam o njemu, prisjecam se nekih scena-kao pokusavam ja to na neki humor okrenuti a u principu se svako malo probudim nikakva jer sam sanjala rat, i to najcesce kako rat pocinje a mamu ne mogu da nadjem (ima veze s tim sto bojkotuje mobitel a ja se vazda ishavizam kad ode na pijacu pa sretne nekog pa je nema malo duze, kontam nesto joj bilo

sa svakim od vas bih se mogla positovjetiti osim sa ovim herojima (havana i halali ne mogu da se sjetim..) kojima se iskreno divim i koji zasluzuju moj naklon..
inace..pocetak rata-10 godina, o najgorim stvarima necu pisati ali najveca nebuloza je istrcavanje iz podruma i „fatanje“ vrucih gelera.. ne znam je li jos bilo budala takvih al eto ja sam jedna od njih (dok nas starci nisu provalili)
nesto najdraze-zastava sa ljiljanima koju i dan danas smatram nasom zastavom za razliku od ove prema kojoj nista ne osjecam..

[Haris.ba]

Da nastavim jos malo, i onda sebi obecajem da necu paliti racunar minimalno 3 dana(pokusacu ).

Odveli su oca u zatvor u policijsku stanicu. Bio medju prvima na spisku za stjeljanje. Rekoh bio 20 -ak dana u tom logoru ustvari. Ono malo sto mi je ispricao kako je bilo je previse za normalna covjeka. Mislim da tada mati nije poludila samo zato sto nije mogla shvatiti sta se desava(mantrala da ce sve brzo proci). Nikada necu zaboraviti - prozore u kuhinji pokrio babo stranicama od starog ormara kojeg je rastavio netom prije rata i odnio u podrum. A zakucao na prozore malo prije nego ce ga odvesti. Poslije rata sam tek povezao da je granata sto mi je pukla u balkon bila Jukina. I u takvoj kuhinji ja natjeram majku da mi pravi pomfrit.

Tek poslije rata saznadoh zasto su mi pustili starog. Tetak saznao(jos radili telefoni) za "hapsenje". Odmah je sa autom zapucao pred kucu brata od sefa policije. Valjda ga znao. Da ga nesta priupita. Nonsalantno strpao covjeka u gepek i odveo ga svojoj kuci i zakljucao u kokosinjac. I trazio razmjenu za nas. Tek poslije sam skontao kako je nadrealno izgledalo kako nas prevoze u milicijskom autu bez problema preko barikada na kojima ostaju kolone auta. Poslije rata saznadoh da mi je tetak na nekoj listi kao osnivac logora zbog ove akvizicije.

Ma samo o tih 20-ak dana moze se fil snimiti.

Smijesno danas izgleda da je babo opet zamalo zaplatio od brace Hrvata(pisem ovako jer smo bas bili ko braca) kad je dosao red na njih da ga vode u logor.

P.S.
Otac cesto ponovi kako je blentav bio(kaze i da je danas ponekad, al' malo manje ). Bio sa nekim Srbima na Savi 91. Cuje topovske udare i puskaranja. I sve misli kako se to ne desava. Uopce nije mogao povezati neke cinjenice.

Znam nije tema, al' neko napisa kako bi Sarajevo u slucaju slijedecega rata "palo". Sumnjam. Puno je zle krvi sada na svim stranama. Znam kako razmisljaju neki poznanici i jarani koji su kao djeca pobjegli iz Srebrenice. Svaki bi pokusao da ode iz drzave. Al' ako to ne bi uspio - kaze da nikada ne bi se mogla ponoviti nova Srebrenica, ako nista bez borbe.

[Dozer]

Ma samo svoju djecu, ko ih ima, a i ko nema imace, nemojte odgajati u ovim nekakvim "modernim" duhovima, a u stvari - duhovima M92.
I svi izadjite na izbore sljedece godine...to je, bar ovako kako sada stvari stoje u BiH, mozda jedina i poslednja sansa da se M92 modeli rastjeraju. Bez obzira na predznak. Jer, ako oni ostanu na vlasti...sve sto nam slijedi jeste novo sakupljanje vrucih gelera...Samo je pitanje odakle ce se sakupljati - da li sa ceste ili iz svojih nogu i ruku...

Bili ste mladji, bar vecina vas ovdje, pa niste kontali. Kao sto nismo ni mi malo stariji, bar ne do kraja. Ali, sada imate dovoljno godina i djelujete dovoljno pametno da mozete shvatiti da M92 modeli koji se ogledaju u Bosnjastvu, Srpstvu ili Hrvatstvu, kao nekakvim natprirodnim i svevisnjim kategorijama koje su se pretpostavile normalnom zivotu, nisu niti mogu donijeti nista dobro. Pogotovo sa kriminogenim i lopovskim politicarima kojima sva ta prica sluzi iskljucivo za ostanak na vlasti, sto postizu sijanjem straha.
I nemojte se zavaravati - ne prijeti ovdje nikome i nikakva uzajamna opasnost od Srba, Hrvata ili Bosnjaka, nego su upravo oni sami sebi najveci neprijatelji. Svaki svojima. I onog momenta kada osjete da im se sve ljulja pod nogama, opet ce nas pokusati gurnuti u novi rat, jer im je to jedini nacin da spase svoje goozice.
Nemojte nasjesti kako smo nasjeli mi koji smo imali dovoljno godina.
I da, slazem se onim gore - rat je poceo prvim visestranackim izborima. Znamo ko je tada sve dosao na vlast, a i znamo sta smo imali nakon toga. I sta imamo danas - nista. Razmislite...ali izadjite i glasajte. Ako milsite da nemate za koga, onda bar izadjite i glasajte protiv onoga ko vam se u@rao i jos uvijek se @ere u normalan zivot.

Eto, izvinjavam se radi uplitanja politike, ali mislim da ste shvatili sta hocu da kazem - ne dajte da vas preveslaju kao sto su nas...

[pOZz]

Razmislite...ali izadjite i glasajte. Ako milsite da nemate za koga, onda bar izadjite i glasajte protiv onoga ko vam se u@rao i jos uvijek se @ere u normalan zivot.

Nije tema ali je veoma povezano.

[HAVANA]

Ma samo svoju djecu, ko ih ima, a i ko nema imace, nemojte odgajati u ovim nekakvim "modernim" duhovima, a u stvari - duhovima M92.
I svi izadjite na izbore sljedece godine...to je, bar ovako kako sada stvari stoje u BiH, mozda jedina i poslednja sansa da se M92 modeli rastjeraju. Bez obzira na predznak. Jer, ako oni ostanu na vlasti...sve sto nam slijedi jeste novo sakupljanje vrucih gelera...Samo je pitanje odakle ce se sakupljati - da li sa ceste ili iz svojih nogu i ruku...

Bili ste mladji, bar vecina vas ovdje, pa niste kontali. Kao sto nismo ni mi malo stariji, bar ne do kraja. Ali, sada imate dovoljno godina i djelujete dovoljno pametno da mozete shvatiti da M92 modeli koji se ogledaju u Bosnjastvu, Srpstvu ili Hrvatstvu, kao nekakvim natprirodnim i svevisnjim kategorijama koje su se pretpostavile normalnom zivotu, nisu niti mogu donijeti nista dobro. Pogotovo sa kriminogenim i lopovskim politicarima kojima sva ta prica sluzi iskljucivo za ostanak na vlasti, sto postizu sijanjem straha.
I nemojte se zavaravati - ne prijeti ovdje nikome i nikakva uzajamna opasnost od Srba, Hrvata ili Bosnjaka, nego su upravo oni sami sebi najveci neprijatelji. Svaki svojima. I onog momenta kada osjete da im se sve ljulja pod nogama, opet ce nas pokusati gurnuti u novi rat, jer im je to jedini nacin da spase svoje goozice.
Nemojte nasjesti kako smo nasjeli mi koji smo imali dovoljno godina.
I da, slazem se onim gore - rat je poceo prvim visestranackim izborima. Znamo ko je tada sve dosao na vlast, a i znamo sta smo imali nakon toga. I sta imamo danas - nista. Razmislite...ali izadjite i glasajte. Ako milsite da nemate za koga, onda bar izadjite i glasajte protiv onoga ko vam se u@rao i jos uvijek se @ere u normalan zivot.

Eto, izvinjavam se radi uplitanja politike, ali mislim da ste shvatili sta hocu da kazem - ne dajte da vas preveslaju kao sto su nas...

[svirac]

22g,svi kontamo staće,ne može se to nama desiti...
Počinje ludilo,drug iz razreda na barikadama na vracama kontam koji će on ku... tamo,nestaju ljudi preko noći,svi kod nake tetke otišli,žurili,nisu se javili,doće brzo...mi u naselju,papci nose redom sve iz posluga,nama šega,pravimo štab u naselju a onda spektakl .Poče rokat sa svih strana,mi fol nešta stražarimo,nas 30 a tri puške...dođe i juni,već se nešta i oružja skupilo...sad već idemo i na trg,na hrasno,pofaliće...roka žalosna ti majka al mlado ludo,ideš,kontaš ne može meni ništa bit...i tad počinje,hrasno ,zoka gine,ne možemo da vjerujemo,jak ,uvijek prvi...vraćamo se sjebani,ljuti,sad već naoružani,ubrzo gine i tarik,asim...nekako se navikavamo da smo možda mi slijedeći.Kad smo slobodni,svira se,cuga,druži,svi smo zajedno koji su ostali,još uvijek ime nije bitno...Počinje se sa nekakvim brigadama,dolaze neki novi ljudi,naredbe,odvajaju nas,raspoređuju,neki prelaze sami kod juke,ćele,neko uspijeva i otići,neki dobijaju posao u unproforu...Ja na žuć,1 motorizovana,veze nisam imo ni gdje je žuć a čitav je život gledao sa balkona
Hrane nema,vode nema,struje nema,skači po brdima a kad si slobodan smišljaj kako do vode,struje,hrane...
Nas 5-6 iz naselja, pa na aerodrom,preko žice,bježi da te ne ufate francuzi a najbolji plijen mi je bio 24 konzerve ikara(otac ga jebo ko ga napravi)to je bilo blago u to vrijeme ,cigara nema,šećer 70km...Odem kod starog u stan kad tamo levat se smjestio dok sam ja skako po brdima i još bi se ko nešta svađo...Ostavim ga u stanu ,pokupim liniju(dao je za kilu šećera),tv (za ulje),čilim(šteka drine u refuzi)...nosi kući mami pa opet na žuć.Dolazi zima,meni je još i dobro u kasarni spavati ali stalno misliš kako je kući,mama i sestra same,nema im ko donijeti...već je počelo ,probrani nose,kradu,počinju se pozivati na svoje ime,patriotizam,ime je sve više bitno,moji prijatelji već počinju imati problema sa provokacijama,od prvog dana su tu ali pojavljuju se velike patriote sa nacionalnim predznakom,čak nam donose i nake nitroglicerinke mi na brdu a oni u džipa i odoše...Za to vrijeme majka,sestra,gladne,smrznute...sjede i još misle gdje sam ja.Moj Peđa ih spašava,radi u unproforu,mene nema,on im svako dva tri dana nešto donese,pomaže im on,ja ne mogu,nemam,ne daju mi...Zima,kota 850,mujkića brdo...gine prvi,krećemo...nas 11...10 ujutro svi mrtvi, ja jedini živ,ležim u nekoj jebenoj medju zoni,ranjen,ne vidim,neki momak uspijeva doći do mene i previti me ali ne mogu me izvući.Tek u 17h me izvlače neki momci s barica,bolnica,puno lice baruta,ne vidim,samo kontam da mi je progledat,noge,ruke bole al osjećam ih,na jednu uho ne čujem,kontam jebat ga,ima drugo daj samo da progledam...
Lijekova nema,mama donosi za bolove,soka,hrane(opet pedja)...izlazim iz bolnice,kući sjedi,gladan,nikad kore hljeba nisam dobio ni od armije...Guzonje se vozaju,piju kole od 15km kod šerbe,prodaju 200 grama nes kafe po 100km,kupuju zlato po 5 maraka,mijenjaju ga za robu po 9 a marža na robi 300%,useljavaju u stanove...E nećemo tako...
Lagano dolazi iz guzice u glavu,94g počinjem ganjati papire,upoznajem djevojku(sad ženu)prešla je sa grbavice kad se most otvorio,kokuzi,ja 64kg,nosam sestrine pantole...roka a ona u gradu,šepav idi pješke do nje,puca...svaki dan ružne vijesti,pogino muris,saša...95g završavam papire i odlazim u njemačku na operaciju,poslije 20 dana stiže i ona...
97g vjenčanje,djeca...
7 godina poslije vraćamo se kući,oni probrani i dalje jašu,oni jebeni i dalje šute...
Podijelili su sve što se podijeliti moglo,pokrali skoro sve...ostalo znate,niste više mladi.
Nemojte biti levati kao neki od nas,ne slušajte šuplje priče...
Ja sam super prošao,živ sam...mnogi moji drugovi nisu.
Ne dozvolite da vas truju i zaglupljuju.Mene više ne mogu,ja sam sve fore u životu popušio i dobro mi je ,radim,imam,sam sebi stvorio...
Eto,ukratko
Smrt fašizmu

Moja i tvoja prica su u nijansama razlicite. Nisam ranjen, nisam bio vani i popusih pride rat '91 u Hrvatskoj .... sa 19 bio u JNA. Pobjegao.
Moj brate....