Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ZZZlica wrote:Mislim da je Izetbegovic morao povuci taj potez kako bi prisilio medjunarodni faktor na promjenu politike prema BiH, a koja se svodila na cekanje da velikosrbi i velikohrvati skrse otpor probosanskih snaga. Uvjeren sam da BiH nije opstala zbog moralnih, pravnih ili istorijskih argumenata nego zato sto se pretezno bosnjacku ARBiH nije moglo slomiti brze nego sto se ona pretvarala u Hamas. To je formula koja je spasila BiH.
Nažalost, ispada da je to tako... kad si napadnut (isključivo) zato što si Musliman (bez obzira jesi li i musliman), a braniš se kao multi-kulti-vitaminska civilizacija protiv divljačkog napada fašista, pa ne ide... s jedne strane dolazi do radikalizacije i islamizacije vojske iz očaja (religija koja pruža utjehu i nadu u zagrobni život), a s druge do uvoza boraca za Islam, spremnih na ubijanje "nevjernika", čisto da se napravi preview onoga u šta bi se Bosna mogla pretvoriti ako fašizam uzme još maha
U redu, fasizam ne samo da je bio uzeo maha nego je poslije i nagradjen pa sad imamo "demokratski" izabranu vlast u manjem entitetu koja svakodnevno koristi fasisticke metode i otvoreno se povezuje sa fasizmom iz WW2 (slucaj ravnogorski cetnicki pokret), ali posto vise nema rata (u klasicnom smislu) vrijeme je vise da se taj preview jednom zavrsi pa da se vratimo na multi-multi.
Nije mi jasna tvoja poenta ?
Temu sam otvorio zato sto mislim da "bosnjacki ideolozi" Bosnjake i Muslimane* utjeruju u suru. @ZZZlica je taj fenomen okarakterisala kao privremeni (preview) a ja smatram da se on i dan danas provodi. Vracanje na multi-multi nece unistiti velikosrpsku ideologiju ali ce joj oduzeti povode koje srpski politicari tako rado zloupotrebljavaju. Tako za primjer, Dodiku najvise odgovara kad Ceric tvrdi da su Bosnjaci Turci i Dodik s time plasi i manipulise svoje glasace.
Hocu da kazem da se radikalizacijom do sada nije postiglo nista. Stanje je naprotiv jos gore.
* Za one koji to nisu znali ima ljudi koji se i dan danas izjasnjavaju kao Muslimani a ne Bosnjaci (npr. Muhamed Alaim iz SDA).
Zlatni ljiljan Armije BiH, specijalac Policije RBiH čiji ratni ožiljci nedvojbeno svjedoče o danima provedenim na frontu, jedan od simbola odbrane Mostara... samo zato što nije u suri, postao je sumnjiv. I na pravdi Boga optužen da sprema napad na vehabije!
Svako od nas ima svoje jedinice mjere za vrijeme: najvećem broju preživjelih je to rat, prognani vrijeme dijele na prije i poslije izgnanstva, političari se ravnaju po Daytonu, a ja - iz posve osobnih razloga - kao ključnu vremensku odrednicu uzimam posljednji pokušaj deblokade Sarajeva. To je ona čuvena akcija koju je Alija Izetbegović obećavajuće najavio "između Dana mladosti i Dana državnosti", ona velika ofanziva Armije RBiH nakon koje su se dogodile i Srebrenica i Žepa, onaj pokušaj proboja 12 kilometara debelih četničkih obruča za koji se zna kada je počeo - 15. juna 1995. u rano jutro - no zapravo niko ne zna kada je okončan. Kao i svi pokušaji deblokade Sarajeva, i taj je propao, mada će vajni vojni stratezi iz armijskih redova i danas posvjedočiti da je zapravo za cilj imao oslobađanje dijelova Treskavice - pa je onih pet mjeseci, koliko je prošlo od početka akcije do pobjedonosnih fotografija sa otetim tenkovima, predstavljalo "razvlačenje agresorske pameti".
No, ovo zapravo pominjem zbog jedne posve individualne vojničke priče. U toj akciji deblokade Sarajeva planirano je učešće elitnih jedinica Armije BiH iz svih krajeva zemlje. Pa je već negdje s krajem proljeća, u Sarajevo elitnu ekipu iz Mostara doveo Semir Drljević Lovac. Kako je Mostar po svemu bio specifičan - a naročito po ratu i stradanjima - Lovac je iz 401. slavne mostarske brigade prekomandovan u policiju. I dobio i činove, i sarajevski raspored (valjalo mu je atakovati na zgusnute tenkove duž Poljina) i striktne zapovijedi da nema micanja iz uzavrelog sarajevskog obruča jer se čeka start akcije. Vispreni je Mostarac više vjerovao Aliji nego novopečenim pretpostavljenim, pa je kao i svaka sarajevska punica čiji je zet obnašao dužnost moraliste u armijskoj četi, a bio istaknuti član SDA, imao pouzdana saznanja da akcije nema do sredine juna.
U tih mjesec dana svake treće noći na sarajevskom se tunelu ponavljala identična priča: ide pukovnik iz Mostara sa svojim pratiocem. I u Dobrinji i na Butmiru vojnici su s poštovanjem pozdravljali Mostarce i sklanjali se da prođu. Znali su odlično sa kojim su se sve jadima proteklih ratnih godina suočavali. Tek bi, po njihovom odlasku, međusobno proćakulali: al' barem im je sve organizirano - gledaj ti njih, vidi se na njemu da je pukovnik, ima ko i da ga prati, ama sve imaju. A Mostarci su zapravo imali taj jedan par činova koje su naizmjenice dužili za odlazak kući. Za to vrijeme, Lovac je iritirao svoje pretpostavljene: na brifinzima o moralu raspitivao se o oružju; više od sijela brinuli su ga detalji akcije; na pozive da se u sitnim noćnim satima pridruži neformalnim sjedeljkama po štabovima, odgovarao je da će i tu noć "malo obilaziti Poljine"...
Sedam godina kasnije, nekako opet u ljeto, u Mostaru sam bilježila ratna sjećanja. Dane i vikende proveli smo zajedno: diktafon i ja na jednoj, borci, ljekari, medicinske sestre, sudionici ratnog Mostara na drugoj strani. Lovac se čudom čudio - kakva sjećanja, kakve trice, uhapsit će nas sve zajedno! "Zar ti ne vidiš šta se dešava: pa sve su vojske nakon Daytona ozvaničene, samo Armije BiH ni na mapi nema? Znaš li zašto? Pa zato što smo se borili protiv fašizma! Napali nas četnici, eno ih danas - Vojska RS-a. I u Haagu ih tako zovu. Napale nas ustaše - eno ih danas, general do generala. Gdje je Armija BiH? Samo što ne dođu da nas hapse."
Sedam godina kasnije Lovcu u pohode stiže policija. Traži oružje jer "imaju dojavu da skuplja naoružanje za obračun s vehabijama". I eno ga ovih dana pravda se Mostarom - kako policiji, tako i glavnom mentoru škole Kur'ana. Ne, nema naoružanja, ne, ne pada mu na pamet da se obračunava s nekakvim vehabijama. Protiv koga se oni ustvari bore, pita novinara, ne krijući da on osobno sumnja na "izvjesne obavještajne krugove".
I ne samo on - nemali je broj, kako boraca Armije BiH, tako i boraca za BiH koji će dolazak AA faktora pripisati "izvjesnim obavještajnim krugovima", pozivajući se pritom na činjenicu da su mudžahedini, usred rata, bez puno muke prolazili sve debele obruče oko opsjednutih krajeva BiH. No samo će rijetki naglas progovoriti o ideologiji koju su sobom donijeli. A još rjeđi o njihovom napredovanju u institucionalnom osvajanju vjerskog prostora u ovoj zemlji. Pa zar nije s njihovim dolaskom u ove krajeve uvedeno čestitanje šehida? Zar nisu upravo oni, borci za čisti islam, jasni zagovaratelji života jednih pored drugih, što je - kako god se interpretira - potpuna suprotnost suživotu?
Vehabije su danas realnost koja se pod plaštom zaštite ljudskih prava i najčešće pozivanjem na Evropsku konvenciju Bošnjacima nameće kao vrijednost kojoj trebaju stremiti. Da im se više ne ponovi Srebrenica, da im se ne dogodi genocid... Utjerivanje u suru je - zna to i historija - lakše izvodivo uz pomoć čistih religijskih sekti, a utjerivanje u suru, barem kod Bošnjaka u godinama nakon Daytona postao je imperativ. Iako je rezultat takve politike zapravo poražavajući po bošnjački nacionalni korpus, ne biraju se sredstva. Lovac je najeklatantniji primjer: Zlatni ljiljan Armije BiH, specijalac Policije RBiH čiji ratni ožiljci nedvojbeno svjedoče o danima provedenim na frontu, jedan od simbola odbrane Mostara... samo zato što nije u suri, postao je sumnjiv. I na pravdi Boga optužen da sprema napad na vehabije!
Duboko poštujem snagu porodice Magdija Dizdarevića: u najvećoj boli pozvali su na sabur. Njihov je poziv upućen braći, no vrijedilo bi ga proširiti i na one institucije Islamske zajednice koje su - u času Magdijeva ubistva - prepoznale priliku da Bošnjake utjeraju u vehabijsku suru. Ne birajući sredstva. I svjesno zaboravljajući pritom da bi bošnjačke žrtve u proteklom ratu, kojim tako suvereno mašu kao svojom zastavom - bile daleko, daleko veće da nije bilo boraca Armije BiH. Lovaca i lovaca koji su odbranili i Sarajevo, i Mostar, i Bihać mnogo prije nego li su se bošnjački ideolozi dosjetili da žrtvuju Armiju BiH i prave svoju vojsku. Vehabija.
Kad i u kojim uslovima se moze reci da su "bosnjacki ideolozi" izdali Bosnu i Hercegovinu? Znaci, koji dokazi se moraju ljudima predstaviti da bi konacno shvatili da i dan danas glasaju i podrzavaju izdajnike ove zemlje?
P.S. Ovo nije tema o Magdiju Dizdarevicu.
ovo je pogodilo bit problema muslimana u BiH...jer BiH muslimani su bili jedini istinski evropski narod islamske vjeroispovjesti koji je njegovao zapadnoevropski način života i životnih vrijednosti koji je razdvojio vjeru od države...međutim pojedinci u BH muslimani su podlegli uticaju azijskih i bliskoistočnih vehabijskih i mudžahedinskih frakcija koje su muslimane u BiH htjeli drugi put u istoriji ISLAMIZIRATI I VRATITI IH IZVORNOM ISLAMU kakav njeguju po Iranu, Iraku, Saudijskoj Arabiji gdje se i dan danas sudi po islamskom šerijatskom pravu...ti pojedinci su vratili moderne evropski orijentisane BH muslimane u srednji vjek. ..NAŽALOST
Abacija wrote:
Temu sam otvorio zato sto mislim da "bosnjacki ideolozi" Bosnjake i Muslimane utjeruju u suru.
Prvo bi trebao nabrojati bosnjacke ideologe i konkreno reci kakva je to ideoligija? Ovako tema je puna "have".
Svidja mi se tema "Bosnjacki ideolozi"i izdaja BiH.
Prvo mi u BiH moramo tacno znati vodjenje Bosnjacke ideologije u posljednjem ratu(vojne i politicke)
Drugo ideologije poslije rata i "dejtona"..
Trece sadasnja ideologija Bosnjaka.
Iako je pitanje kao i odgovori zahtjevna tema al radi predocavanja istine kao i stav i vodjenje Bosnjacke
ideologije-politika u buducnosti mi moramo imati stav i tacno obrazloziti taj stav ideologija...
Prvo:poznato nam je da u ratu ideologija ABiH kao i politicka je bila jedinstvena ABiH svih naroda kao i
politicki stav da svi narodi moraju biti ravnopravni u cjelovitoj BiH.Jer da nije te politike bilo i da smo vodili
neku ekstremnu politiku ponasali bi se kao velikosrbi(cetnici) il Hrvati na svakom pedlju oslobodjene i slobodne
teritorije BiH.Sto znaci cistili bi teritoriju etnicki i sl....Sto se nije dogodilo
Drugo:Dejtonski sporazum o prestanku rata nije vjeciti Ustav BiH nego je faza tj.osnova za novi Ustav BiH.
Pred dejton i neposredno poslije dejtona dogodila se reforma u ABiH,sto formacijski od formiranja divizija i poslije
dejtona na smanjenju vojnih snaga ABiH.U tim reformama je normalno da da dolazi do otpustanja vojske.
U ABiH do dejtona ,da odgovorim za "sure",98% je bilo bez utjerivanja u" suru"a jedan posto je bio neki vehabizam,
i jedan posto je bio cisto na temeljima tradicije Bosnjaka tj.Bosanskih Muslimana.Ovde se pokusalo parirati
nekoj "suru"koja nema veze sa bosanskom tradicijom i sto poslije dejtona kao i u svim armijama svijeta se uvodi
slobodna volja vjere u redovima vojske.Tako da danas imamo i cinove vjerskih sluzbenika u OS BiH.Bitno je napomenuti
da to vjersko djelovanje mora biti zasnovano na obicajima,tradiciji i kulturi koje se praktikuje na prostoru BiH.
Nema uvoznih vjera i nekog uvoznog obicaja.Tako da "sura"danas u OSBiH je normalna stvar obicaja koji se praktikuje
na ovim prostorima par stoljeca...
Sto se tice politicke sure o tome odlucuje narod Bosnjacki koji sve ove godine izbora najbolje prikazuje u kojoj
je "suri".Znaci nije nikada jednoumlje pobijedilo..
Trece:Danas se pokusava unijeti razdor medju Bosnjacima kao da je neizvjesno kakvu ideologiju Bosnjaka da vodi.
Zna se koja je ideologija Bosnjaka i koja je ratom izborena za sta su ginuli Bosnjaci..
Cjelovita BiH i Ravnopravnost svih naroda u BiH.Sto se tice Vehabija,nesto bi se slozio sa Reisom a to je
da ne mogu napraviti ni jednu dzamiju na podruciju BiH,jer ovde je meseb Hanefija,tj.meseb koji se praktikuje
vise stoljeca i on je Bosanski...
PS.Izdaja BiH je tema za sebe kao sto rece @sahan ima tu puno have..
Sjedinjene Američke Države su, svojevremeno, kod Alije Izetbegovića ultimativno nastupile samo u dva personalna slučaja - jednom kada su tražile smjenu Hasana Čengića s mjesta zamjenika ministra odbrane zbog njegovih bliskih (tvrdilo se čak i obavještajnih) veza sa Iranom i, drugi put, kada su tražile smjenu Bakira Alispahića s mjesta prvog direktora AID-a: razlog je bio kamp za obuku u Pogorelici, gdje su instruktori također bili Iranci. Tadašnji Izetbegovićevi bliski suradnici svjedočili su da ni časa nije razmišljao (neki su čak bili skloni tezi da mu niti jedan od ova dva ultimatuma nije naročito teško pao), već se po kratkom postupku odrekao svojih više no bliskih suradnika.
Sulejman Tihić od SAD-a nije dobio ultimatum već vrlo jasnu podršku, prilikom posjete BiH Josepha Bidena, uoči samog Kongresa SDA. Kako svaka podrška ima svoju cijenu, po kuloarima se šuškalo da je i sam Biden - u onom oči u oči susretu s domaćim liderima, među kojima je naravno bio i Tihić - uz pohvale njegovoj kooperativnosti i spremnosti za dijalog precizirao i očekivanja nove administracije SAD-a od najjače bošnjačke partije i njezinog postkongresnog rukovodstva. U Tihićevom slučaju oni bi, taksativno pobrojani, mogli izgledati ovako: trenutni angažman na pokretanju Federacije s mrtve tačke, napredak u pripremama za NATO i euroatlantske integracije, što podrazumijeva jačanje sigurnosnih struktura, obračun sa terorizmom i korupcijom. Amerikanci obično dodaju "u vlastitim redovima", pa ne treba sumnjati da je Biden to propustio.
Kako je u tome času izvještaj State Departmenta o borbi protiv terorizma već bio javni dokument, kao što je uostalom i više no javan bio i konsenzus o (ne)radu Ministarstva sigurnosti BiH, Bidenova bi se teorija u praksu mogla prevesti upravo onako kako već sedmicama izgleda trakavica oko Sadovićeve smjene: Sadović javno, a Tihić polujavno odgovornost fakturiše Amerikancima. Ostatak Tihićeva pisma - zahtjeva za smjenu upućenog Nikoli špiriću - zaintrigirao je jedino poslanike SNSD-a, uvijek voljne da u Parlamentu BiH naprave "slučaj".
Tako je mnogo veća vijest od Sadovićevog ministarskog angažmana postalo pitanje američkog interesa u BiH i među Bošnjacima. Branković je, također, polujavno pominjao Amerikance nakon svog odlaska iz fotelje federalnog premijera, no kako se sam povukao - olako je pao u zaborav. Sadović se, danas, kao, bori za principe, pa se svakodnevno kojekakvim saopćenjima svađa s Raffijem Gregorianom, Tihić se nakon napornog zahtjeva za smjenu odlučio odmoriti, svjesno zaboravljajući da je, svojevremeno, negdje na početku Sadovićeva mandata, stranačko Predsjedništvo donosilo odluke o potpisnicima rješenja koje je ministar ignorirao?!
No, paralelno traje i SDA trakavica o kandidatima za Sadovićeva nasljednika: iako je Mirsad Kebo od starta bio Tihićeva akvizicija na ovo mjesto, stranačka kadrovska komisija se (uz debelu Tihićevu podršku) odlučila za Senada šepića, odnosno Halida Genjca; pa se onda neko dosjetio da treba i teritorijalna zastupljenost te će, najvjerovatnije već ove sedmice, stranačka komisija dodati i Sadika Ahmetovića za kandidata iz RS-a. Dnevni avaz (od kojeg Tihić ne može pobjeći) u svom je subotnjem broju donio "zanimljiv" tekst: Mirsad Kebo "od četvrtka je građanin RS-a". Tekstu gotovo da se i ne bi imalo šta puno prigovoriti: potražili su novinari i Kebu, on uredno podsjetio da u Lukavici - o tom je RS-u, naime, riječ - još od prije rata ima kućicu, ali je Avaz, poznat po segmentiranom pamćenju, propustio podsjetiti na svoje tekstove od prije koju godinu kada je tog istog Kebu hvalio na sav glas što živi u Lukavici, ističući ga kao primjer političara koji ne podliježe entitetskim granicama.
šta se u međuvremenu promijenilo? Jasno je - kroz cijelu trakavicu oko Sadovića - da je američki interes jedini razlog Avazovu "profesionalizmu", pa recimo nije uslijedila odbrana Sadovića do posljednjeg bošnjačkog daha, ali jeste zato izražen primjetan interes za njegova nasljednika. Avaz je frcao kandidate, jednako preskačući Kebu. Bolji poznavaoci domaćih prilika sjetit će se da je Kebo, od svih SDA-ovih kako prošlih, tako i sadašnjih perjanica, bio dosljedan zagovornik da BiH, a Bošnjaci prije svih, trebaju čuvati američko prijateljstvo. Kebo se, zbog svojih javno izrečenih stavova, u više navrata našao na udaru prijetnji naturaliziranih državljana BiH, što je eufemizam za nekadašnje pripadnike mudžahedinskih jedinica, onih istih za koje se Alija Izetbegović zarekao Amerikancima da će napustiti ovu zemlju odmah po Daytonu, i što je i najbitnije u ovoj priči - Kebo je najdosljedniji u svojoj izraženoj podršci radu federalne finansijske policije.
Avazov obračun sa finansijskim policajcima degutantan je i brutalan barem onoliko koliko i Avazov obračun sa novinarima i medijima. I zato je Kebo nepoželjni kandidat, a biće da se zato i Tihić odrekao Kebe. Ovaj ultimatum nije američki već vrlo domaći. Druga je sad priča je li taj ultimatum Tihiću teško pao ili je reagirao kao onomad Izetbegović, no razlika između ovih ultimatuma i odnosa prema njima je jednostavno mjerljiva: Izetbegović je prihvatanjem američkih ultimatuma čuvao američku podršku budućnosti BiH, Tihić prihvatanjem Avazovih ultimatuma u startu odustaje od onog Bidenovog zahtjeva za borbu protiv terorizma i korupcije.
Abacija wrote:
Temu sam otvorio zato sto mislim da "bosnjacki ideolozi" Bosnjake i Muslimane utjeruju u suru.
Prvo bi trebao nabrojati bosnjacke ideologe i konkreno reci kakva je to ideoligija? Ovako tema je puna "have".
Svidja mi se tema "Bosnjacki ideolozi"i izdaja BiH. Prvo mi u BiH moramo tacno znati vodjenje Bosnjacke ideologije u posljednjem ratu(vojne i politicke)
Drugo ideologije poslije rata i "dejtona"..
Trece sadasnja ideologija Bosnjaka.
1. Nosialc bošnjačke političke ideologije, je na Bošnjačkom saboru rekao: "Bosna i Hercegovina, nije cilj već sredstvo". I danas Avaz kaže da smo mi na Alijinom putu, e pa nek nam je Bog na pomoći. Da se podsjetimo cijelu 1992. godinu političko, civilno i vojno rukovodstvo je bilo multietničko, republikansko i državotvorno. Međutim onda je izašlo na vidjelo, ono šta je htjela SDA, muslimanski etnički prostor, kojim će upravljati po zamislima Mladih muslimana. E kako bi to proveli izmislili su Bošnjački sabor, odbacili borbu za RBiH i prihvatili bošnjački nacionalni program. Nedugo zatim su prihvatili princip unije republika BiH, u kom bi oni dobili Republiku Bosnu, kao svoj etnički prostor, u kom bi se proveo politički program Mladih muslimana. Pošto su Ameri znali da to vodi stvaranju islamske paradržave u srcu Evrop, napravili su pritisak i doveli do stvaranja Federacije. Tako da Federacija je onemogućila stvaranje islamske državice, a Hrvatima je dala regionalnu autonomiju kroz kantone. U daytonu su još dali legitimitet Republici Srpskoj i trajno podjelili interesne zone u BiH.
2. Nakon rata su bošnjački ideolozi se prihvatili posla kako stvoriti bošnjačku oligahiju, ojačati položaj IZ i nači fikastora te politike. Oligarhija je opljačkala Bošnjake do kosti, reis je dobio dezorjentirane ljude da im ispira mozak, a bošnjačka javnost pilulu Avaz koja pravda i štiti tu politiku. Politički program su zasnovali na krilatici BiH, bez entiteta, odnosno ukidanje RS. Dakle u ratu su narod homogenizirali, nakon rata su narod opljačkali, a za sve nedaće okrivili druge.
3. Danas se događa propast te politike, sistem se urušava i otkriva rezmjere pogubne politike. Ali oni su stekli moć i značajno mjesto u društvu, te ih sad zaboli briga za probleme. Do godine će sve prepustiti opoziciji i pobjeći nglavom bez obzira od problema.
Moze se i tako vidjeti.Ali sustina i slika kroz tri pitanja i odgovorra je moguca i ovako:
1.U ratu Bosnjaci su se borili i ginuli prvo da bi sacuvali sebe i drzave BiH.Mislim da je simbol ljiljana simbol
drzave BiH a nije nacionalni simbol Bosnjaka.Bosnjaci su naziv koji je trebao biti kao nacija(Bosnjak) svih
naroda pravoslavlja,katolicanstva i islama.Sto danas imamo izraz Bosanac.U ratu znaci politika je
bila prvo odbraniti sebe al eto pod simbolom drzave BiH.usput simbol ljiljana je bitan zato sto je to
simbol drzave i kada pogledamo ipak smo prioritetno se borili,nosili i ginuli kao i sahranjivali pod ljiljanom.
To je bitno jer nama je drzava bitnija jer je nismo imali.To znaci sta bi mi bili bez drzave BiH koju ipak
do danas imamo kakva je takva je...jer Ne mogu zamisliti poslije toliko borbe i zrtava da sada Bosnjaci budu
kao Kurdi,Palestinci,Romi i dr.narodi bez svoje drzave...
2.Poslije rata SDA je vjerovatno trebao i mogao izgubiti izbore ali Silajdzicje bio taj koji je odnio dosta glasova
koji su trebali ici SDP-u.Politika tadasnjih Bosnjackih ili SDA SDP i SzBiH je radila na jacanju drzavnih institucija
sto je i najvredniji cilj jacanju BiH.Poslije znaci dejtona pocela se djelomicno pozitivno razvijati politika cijele BiH.
3.Ova posljednja je etapa propasti politike SDA SDP i SzBiH.Trebalo je jednostavno da dodje do smjene lidera
il politike tih stranki da radikalnije vode politiku za zajednicku BiH svih naroda.Jer svi problemi su postali bas od
politike tri lidera jer su kontrirali HDZ SDS SNSD i svi procesi su u ujedinjavanju BiH stali i zamrzli se i cak imaju
kontra efekat...sve je pocelo od prepucavanja izmedju takozvane sestoreke...
kosmos wrote:@ 1gorstak, vidim da si u ovoj temi "kod kuce". Molim te da nam pokusas objasnit, kako je jedan narod ( Srpski ) uspio u ratu pobijedit ( sadasnja situacija na terenu u BiH, potpuna dominacija velikosrpske politike ) druga dva naroda ( Hrvate i Bosnjake )?
sest strateskih ciljeva Karadziceve klike
(12. maj 1992. Banja Luka)
-"prvi strateški cilj razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje" = nije ostvareno jer su tri naroda konstitutivni i ravnopravni na tlu citave BiH
-"drugi strateški cilj je koridor izmedju Semberije i Krajine" = nije ostvareno, oformljen Distrikt
-"treći strateški cilj je uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice između dva svijeta" = nije ostvareno, tu su Gorazde koje presijeca putnu komunikaciju Foca - Bijeljina, Srebrenica koja je postala svetiste i na kraju krajeva, tu je bosanskohercegovacka granicna policija
-"cetvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi" = nije ostvareno jer granica o kojoj Karadzic govori je vezana za prvi strateski cilj, koji nije ostvaren
-"peti strateški cilj je podjela grada Sarajeva" = nije ostvareno, Grbavica, Rajlovac, Ilidza, Vogosca, Ilijas, Hadzici, sve je reintegrisano
-"sesti strateški cilj je izlaz Srpske Republike BiH na more" =
Znaci ove ciljeve su oni definisali, a posto nijedan nije ostvaren, nije mi jasno o kakvom to njihovom uspjehu govoris.
Lijepo receno ali .... Sto se ticeg prvog, samo u teoriji ali ne u i praksi. Drugo Bosanaca nema s glave kad je u pitanju konstitutivnost. U cijem je interesu bilo to ? Sigurno ne u bosanskohercegovackom.
Pa onda sam naziv genocidnog entiteta.
a genocid i etnicko cisenje svih ne Srba ?
pa upravljanje drzavom i ne odgovaranje za zlocine?
a onda Karadzic i Mladic nekaznjeni lijepo.... godinama?
jel stavrno hoces da kazes da je sve ovo bilo u interesu Zapada?
Ovi su se pripremali godinama na rat a Bosanci nisu nista znali. Jel moguce da se Bosna nije mogla organizovati i naoruzati ?
Slaba postava, izvini. Skroz naskroz. Pa sta se desi nakon Dejtonskog, i dan danas zlocinci primaju platu i ko to odobrava? Ko za to glasa?
Oni koji su pucali na nas BH narod sad su na vlasti. Zar to nije izdaja?
Ne moze se krenuti dalje ako se ne osudi izdaja drzave. Nije ovome kriv zapad to je samo izgovor, krivi su SVI oni koji su na vlasti BiH.
Treba da prihvate odgovornost i da sidju lijepo i nek ustupe mjesto tj fotelje onima koji su sposobni.
I zastupati samo interese 3 etnicke grupe a zapostavljati one koji priznaju BIH svojom drzavom nije lijepo. Ima nas Bosanaca ovdje koji smo i narodno i nacionalno Bosanci ali se rijetko ko sjeti da i Bosance pomene.
Jelde nije to po Ustavu? Pa valjda se i mi nesto pitamo oko nase drzave.
Inace cijenim ove odgovore i pokusaje da pojasnis citaocima sta se desilo , ali mislim da iako imas dobru namjeru tvoja obajsnjena nisu logicka.
Jednostavno je nemoguce dovesti BH do ovakvog stanja bez neke vrste izdaje sa necije ili vise strana.
Evo sad BH narod ne zeli drzavu ovakvu kakvu ima, i sta ova vlada radi na tome? Nista. I to je izdaja.
Pa evo sad nema niko da zabrani uvodjenje Bosanaca kao 4tog konstutivnog naroda pa sto se to ne desava? I to je izdaja.
Znaci nije Zapad kriv, krivi su ovi koji vode drzavu u propast a pricaju neke bajke za malu djecu. Ovi, oni, ma svi skupa!
1. '90 i '91 se osnivaju "nacionalne" stranke u BiH, i to bazirane iskljucivo na etnickim/naodnim principima (ne nacionalnim)
2. u istom periodu dolazi do dogovora te tri partije u BiH (SDA-SDS-HDZ) o podjeli BiH, ali takodjer se ista stvar dogovara i van BiH, odnosno izmedju Srbije i Hrvatske jer svi zajedno su svjesni da bez minimalno logistickog ucesca SRB i HR od podjele BiH nema nista.
3. tokom '91 medjuetnicke tenzije se dizu na nivo usijanja, kako na ulicama, tako i u republickim institucijama
4. par mjeseci pred kraj '91 SDS, uz svesrdnu saradnju JNA, naoruzava BH Srbe (bosanske pravoslavce) sirom BiH, ali i priprema teren na unaprijed zacrtanim linijama razgranicenja (pr. artiljerijski polozaji oko Sarajeva).
5. SDA (muslimanska stranka koja ce se kasnije odrediti kao Bosnjacka), na celu sa Alijom I. koji je vec bio Titov zatvorenik radi velikomuslimanskih ideja i inicijativa, vrlo dobro zna sta se sprema i sta se radi, sto je i logicno posto su i sami bili dio dogovora, ali i dalje narod ciljano obmanjuju da rata nece biti kako bi muslimani/Bosnjaci sto lakse bili satjerani u dio koji su Alija i SDA odabrali za sebe u okviru BiH. U dogovorima o cerecenju BiH na 3 dijela svima njima je bilo vise nego jasno da se narod ne moze ispreseljavati po njihovim teritorijalnim zamislima dobrovoljno. Zato je oruzani sukob, za koji su planirali da ne traje duze od 3-4 mjeseca, bio neminovan.
6. Planirano zauzimanje teritorija oruzjem pocinje puno prije aprila '92, po rubnim dijelovima BiH prema Srbiji, ali SDA ni tada ne reaguje.
U Sarajevu se organizuju mitinzi protiv rata, a SDA i dalje pokusava smiriti situaciju govoreci da rata nece biti. Demantuju ih prvi meci i granate ispaljeni sa Grbavice, i prve zrtve. Barikade su uveliko na sve strane, Srpske, sve s ciljem unosenja sto veceg straha medju gradjane Sarajeva, sto je opet logicno jer se smatralo da je Sarajevo srce svega i ako ono bude "zauzeto", ostalo ce ici lako.
7. Konci su svima pomrseni kada se narod, predvodjen vecinom lokalnim kriminalcima (Juka, Cele, Dzilde, itd.) digao sa lovackim oruzjem i krenuo da se brani. Ono sto je do tada smatrano "lakim" pretvorilo se u moru, tako da su u tim danima marta i aprila '92 SDS-ove paravojne formacije i JNA pretrpili par velikih poraza (Skenderija, Pofalici), sto je dovelo do toga da grad nisu uspjeli podijeliti kako je planirano, pa su se linije zauzele onako kako su se u tom momentu zatekle (vec ranije okupirani Grbavica, Ilidza i Nedzarici).
8. Cijelo vrijeme se pokusavaju izganjati kojekakva primirja, ali to ide slabo jer u tim momentima SDA placa danak svojoj "nece biti rata" prici, tako da neka centralna komanda realno ni ne postoji. Sve Sarajevske grupe se manje-vise okrecu Vikicevoj specijalnoj jedini i kod VIkica dolaze po uputstva, jer je to u tim momentima bila jedina organizovana jedinica. Situacija slicna ovoj se desava na prostoru cijele BiH gdje se ljudi organizuju za odbranu. Ovakve prilike nisu imali oni po sjevernim dijelovima BiH (Banja Luka, Prijedor, Prnjavor i sl.), te istocnim (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, itd.), gdje se sve izdesavalo puno brze i cak ranije nego u Sarajevu, i gdje su snage iz Srbije usle i dosle puno brze nego u Sarajevo.
9. Vec nakon 2-3 mjeseca je postalo jasno da su se dogovori SDA-SDS-HDZ neplanski izjalovili, i tada se pristupa na-vrat-na-nos skleapnom planu B, odnosno da se stanje na terenu odrzi zaledjenim sto je moguce duze. Pocinju stizati i milionske donacije, prvenstveno iz islamskih zemalja, i tu se otvorio novi prostor za "nastavak rata", i to tako sto su svi zajedno skontali da i te kako mogu zaraditi, pa su milioni doniranih sredstava namijenjenih odbrani vecim dijelom zavrsavali po privatnim dzepovima dogovornih strana, i to tako sto su Bosnjaci Srbima i Hrvatima placali za oruzje. Svi siti, ovce na broju.
10. Istovremeno, SDA nikako nije mogla svom narodu reci da je postojao dogovor (sto ne govore ni danas, iako je to danas vise nego jasno), pa im nije preostalo nista drugo nego da se povinuju situaciji i krenu u stvaranje ABiH, koja se na neki nacin vec stvarala i sama. Medjutim, od '93 pa do kraja rata, SDA sa Alijom na celu, koji je bio i vrhovni komandant ABiH, na sve nacine pokusava sprijeciti bilo kakva napredovanja ABiH mimo nekog plana. Drugim rijecima, dijelovi BiH koji su po dogovori trebali biti Srpski, a koje bi ABiH napala, jednostavno nisu mogli ni biti osvojeni jer su uvijek stizala neshvatljilva naredjenja o povlacenjima ili se jednostavno nije dostavljalo oruzje, municija i ljudstvo, jer za to nisu postojala neredjenja. Cak se i na samom kraju, '95, ponovila ista stvar kao i bezbroj puta do tada, gdje je Dudakovicu i 5. Korpusu ABiH bilo neredjeno da zaustavi narpedovanje kod S. Mosta. Dudakovic nije poslusao neredjenje, ali se na kraju ipak morao vratiti na tu poziciju (indikativno je sto je danas tu granica FBiH i RS). Tokom cijelog rata je dolazilo do raznih smjena i promjena vojnog rukovodstva ABiH, a po pravilu su smjenjivani samo oni koji su se zaista zeljeli boriti. Samim tim je bilo ocito da nisu dio dogovora i da mrse konce SDA. Na neke (npr. Sefer) su pokusani i atentati, dok za neke smrti komandanata ABiH i danas postoje nerazjasnjene okolnosti.
11. Dijelovi koje Srbi nisu uspijevali zauzeti vojnim putem (Srebrnica, Zepa...), na kraju su potpali pod (tajni) dogovor o razmjeni teritorija. Nazalost, SDA i Alija Co. ocito nisu dovoljno dobro procijenili situaciju, ili su blesavo vjerovali Karadzicu i Mladicu, ali u svakom slucaju su i te kakvi saucesnici u Srebrenickom genocidu (razmjena teritorija je obavljena po principu Srebrenica za Vogoscu, Zepa za Ilijas, itd.)
I to je to.
Ni danas se politike nisu puno promijenile i cak i danas postoji i te kakva koalicija SDA-HDZ-SNSD (umjesto SDS-a). Nikome od njih nije u cilju da ovo bude jedna normalna zemlja, isto kao sto ni BH Srbima i BH Hrvatima nije u cilju da se otcjepljuju. Ratom steceno su svi zadrzali, tacno onako kako je i planirano '90 i '91, i svi su svjesni da u normalnoj drzavi, kao i otcjepljenjem, svi i te kako gube. Sto pozicije, sto imovine, sto privilegije...jednom rijecju, svaki u svom vilajetu gube - vlast.
Last edited by Dozer on 09/09/2009 16:27, edited 5 times in total.
@Dozer,
Ovo sto si gore napisao je otprilike ok rezime .AKO se uzme da je sve pocelo te famozne 1991.
Tada su se u stvari samo poceli realizovati planovi stvarani podosta ranije.
A pri tome ne mislim samo na opstepoznate velikosrpske planove.Njih smo apsolvirali - ovi drugi su jos uvijek tabu.
Dirnes li u njih ima da ti nataknu tablu oko vrata na kojoj stoji: islamofob, komunjara i sl. "ukrasi"
NaucilO se da je napad najbolja odbrana
Nije to samo OK moj popajicu, to je sve bilo tako. Ko je imao dovoljno godina te '91, pa se sjeca sve one silne zaludjenosti naroda koji je kao omadjijan samo ponavljao SDA -- HDZ -- SDS, sve je jasno samo po sebi. A onda, ko je, opet, imao dovoljno godina i samo malo pameti u periodu '92-'95, sve je ovo mogao skontati.
Da, slazem se da su ti dogovori poceli davno ranije, ali nisam se htjeo vracati tako daleko, tamo u vrijeme kada je Tito umro, a titici i Titovi generali, mahom fasisti u dusi, poceli kovati planove za stvaranje dvije velike drzave - Srbije i Hrvatske. A sve na unaprijed predvidjenom i planiranom pepelu jedne nam zajednicke - Juge.
A ovi danas sto vladaju...hm...mislim da oni i te kako trebaju razmisljati sta i kako rade da kojim slucajem ne bi doslo do novog rata. Previse je ljudi shvatilo igranku, a vecina tih koji su shvatili je izgubila 4 godine zivota u proslom ratu. Mislim da bi u slucaju novog rata svi ovi na vlasti komotno mogli ocekivati da budu skraceni za glavu upravo od - svojih. Pa, bujrum.
1. '90 i '91 se osnivaju "nacionalne" stranke u BiH, i to bazirane iskljucivo na etnickim/naodnim principima (ne nacionalnim)
2. u istom periodu dolazi do dogovora te tri partije u BiH (SDA-SDS-HDZ) o podjeli BiH, ali takodjer se ista stvar dogovara i van BiH, odnosno izmedju Srbije i Hrvatske jer svi zajedno su svjesni da bez minimalno logistickog ucesca SRB i HR od podjele BiH nema nista.
3. tokom '91 medjuetnicke tenzije se dizu na nivo usijanja, kako na ulicama, tako i u republickim institucijama
4. par mjeseci pred kraj '91 SDS, uz svesrdnu saradnju JNA, naoruzava BH Srbe (bosanske pravoslavce) sirom BiH, ali i priprema teren na unaprijed zacrtanim linijama razgranicenja (pr. artiljerijski polozaji oko Sarajeva).
5. SDA (muslimanska stranka koja ce se kasnije odrediti kao Bosnjacka), na celu sa Alijom I. koji je vec bio Titov zatvorenik radi velikomuslimanskih ideja i inicijativa, vrlo dobro zna sta se sprema i sta se radi, sto je i logicno posto su i sami bili dio dogovora, ali i dalje narod ciljano obmanjuju da rata nece biti kako bi muslimani/Bosnjaci sto lakse bili satjerani u dio koji su Alija i SDA odabrali za sebe u okviru BiH. U dogovorima o cerecenju BiH na 3 dijela svima njima je bilo vise nego jasno da se narod ne moze ispreseljavati po njihovim teritorijalnim zamislima dobrovoljno. Zato je oruzani sukob, za koji su planirali da ne traje duze od 3-4 mjeseca, bio neminovan.
6. Planirano zauzimanje teritorija oruzjem pocinje puno prije aprila '92, po rubnim dijelovima BiH prema Srbiji, ali SDA ni tada ne reaguje.
U Sarajevu se organizuju mitinzi protiv rata, a SDA i dalje pokusava smiriti situaciju govoreci da rata nece biti. Demantuju ih prvi meci i granate ispaljeni sa Grbavice, i prve zrtve. Barikade su uveliko na sve strane, Srpske, sve s ciljem unosenja sto veceg straha medju gradjane Sarajeva, sto je opet logicno jer se smatralo da je Sarajevo srce svega i ako ono bude "zauzeto", ostalo ce ici lako.
7. Konci su svima pomrseni kada se narod, predvodjen vecinom lokalnim kriminalcima (Juka, Cele, Dzilde, itd.) digao sa lovackim oruzjem i krenuo da se brani. Ono sto je do tada smatrano "lakim" pretvorilo se u moru, tako da su u tim danima marta i aprila '92 SDS-ove paravojne formacije i JNA pretrpili par velikih poraza (Skenderija, Pofalici), sto je dovelo do toga da grad nisu uspjeli podijeliti kako je planirano, pa su se linije zauzele onako kako su se u tom momentu zatekle (vec ranije okupirani Grbavica, Ilidza i Nedzarici).
8. Cijelo vrijeme se pokusavaju izganjati kojekakva primirja, ali to ide slabo jer u tim momentima SDA placa danak svojoj "nece biti rata" prici, tako da neka centralna komanda realno ni ne postoji. Sve Sarajevske grupe se manje-vise okrecu Vikicevoj specijalnoj jedini i kod VIkica dolaze po uputstva, jer je to u tim momentima bila jedina organizovana jedinica. Situacija slicna ovoj se desava na prostoru cijele BiH gdje se ljudi organizuju za odbranu. Ovakve prilike nisu imali oni po sjevernim dijelovima BiH (Banja Luka, Prijedor, Prnjavor i sl.), te istocnim (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, itd.), gdje se sve izdesavalo puno brze i cak ranije nego u Sarajevu, i gdje su snage iz Srbije usle i dosle puno brze nego u Sarajevo.
9. Vec nakon 2-3 mjeseca je postalo jasno da su se dogovori SDA-SDS-HDZ neplanski izjalovili, i tada se pristupa na-vrat-na-nos skleapnom planu B, odnosno da se stanje na terenu odrzi zaledjenim sto je moguce duze. Pocinju stizati i milionske donacije, prvenstveno iz islamskih zemalja, i tu se otvorio novi prostor za "nastavak rata", i to tako sto su svi zajedno skontali da i te kako mogu zaraditi, pa su milioni doniranih sredstava namijenjenih odbrani vecim dijelom zavrsavali po privatnim dzepovima dogovornih strana, i to tako sto su Bosnjaci Srbima i Hrvatima placali za oruzje. Svi siti, ovce na broju.
10. Istovremeno, SDA nikako nije mogla svom narodu reci da je postojao dogovor (sto ne govore ni danas, iako je to danas vise nego jasno), pa im nije preostalo nista drugo nego da se povinuju situaciji i krenu u stvaranje ABiH, koja se na neki nacin vec stvarala i sama. Medjutim, od '93 pa do kraja rata, SDA sa Alijom na celu, koji je bio i vrhovni komandant ABiH, na sve nacine pokusava sprijeciti bilo kakva napredovanja ABiH mimo nekog plana. Drugim rijecima, dijelovi BiH koji su po dogovori trebali biti Srpski, a koje bi ABiH napala, jednostavno nisu mogli ni biti osvojeni jer su uvijek stizala neshvatljilva naredjenja o povlacenjima ili se jednostavno nije dostavljalo oruzje, municija i ljudstvo, jer za to nisu postojala neredjenja. Cak se i na samom kraju, '95, ponovila ista stvar kao i bezbroj puta do tada, gdje je Dudakovicu i 5. Korpusu ABiH bilo neredjeno da zaustavi narpedovanje kod S. Mosta. Dudakovic nije poslusao neredjenje, ali se na kraju ipak morao vratiti na tu poziciju (indikativno je sto je danas tu granica FBiH i RS). Tokom cijelog rata je dolazilo do raznih smjena i promjena vojnog rukovodstva ABiH, a po pravilu su smjenjivani samo oni koji su se zaista zeljeli boriti. Samim tim je bilo ocito da nisu dio dogovora i da mrse konce SDA. Na neke (npr. Sefer) su pokusani i atentati, dok za neke smrti komandanata ABiH i danas postoje nerazjasnjene okolnosti.
11. Dijelovi koje Srbi nisu uspijevali zauzeti vojnim putem (Srebrnica, Zepa...), na kraju su potpali pod (tajni) dogovor o razmjeni teritorija. Nazalost, SDA i Alija Co. ocito nisu dovoljno dobro procijenili situaciju, ili su blesavo vjerovali Karadzicu i Mladicu, ali u svakom slucaju su i te kakvi saucesnici u Srebrenickom genocidu (razmjena teritorija je obavljena po principu Srebrenica za Vogoscu, Zepa za Ilijas, itd.)
I to je to.
Ni danas se politike nisu puno promijenile i cak i danas postoji i te kakva koalicija SDA-HDZ-SNSD (umjesto SDS-a). Nikome od njih nije u cilju da ovo bude jedna normalna zemlja, isto kao sto ni BH Srbima i BH Hrvatima nije u cilju da se otcjepljuju. Ratom steceno su svi zadrzali, tacno onako kako je i planirano '90 i '91, i svi su svjesni da u normalnoj drzavi, kao i otcjepljenjem, svi i te kako gube. Sto pozicije, sto imovine, sto privilegije...jednom rijecju, svaki u svom vilajetu gube - vlast.
Nažalost to ovaj narod ne želi da vidi, da je gurnut kao topovsko meso za etnocentrističke projekte u BiH i oko BiH.
Abacija wrote:
Kad i u kojim uslovima se moze reci da su "bosnjacki ideolozi" izdali Bosnu i Hercegovinu? Znaci, koji dokazi se moraju ljudima predstaviti da bi konacno shvatili da i dan danas glasaju i podrzavaju izdajnike ove zemlje?
Dokazi (onaj prvi tzv. bosnjacki sabor i jos neki citati, ako treba jos, recite)
prof. dr. Muhamed Nezirović:
Mi, Muslimani - sad ovdje prvi put, izvan mog običaja, ne kažem Bošnjaci - mi smo ovdje muslimani ustvari cijelog jugoistočnog evropskog prostora. Među nama se nalaze i Paloši, i Hiloši, i Hadžiegrići, i Udžvarlići, među nama se nalaze i Dalmatinci, i Hrvati, i Srbijanci, mi smo sublimirani u bosanskom narodu, sada stjerani u jedan mali prostor, ali prvi put naš prostor. To će biti naš prostor
Edib Bukvić, član Izvršnog odbora SDA:
Mislim da smo mi sve do sada imali jasan cilj: to je ona BiH između Une i Drine i sada, kada je taj cilj postao nedohvatljiv, postao neostvariv, jer ga naše komšije nisu htjele ili ga nisu dovoljno voljele da bi se za taj cilj sa nama borile, mi moramo definirati svoj, samo svoj, realan, dohvatljiv i ostvariv cilj koji će biti ono za šta ćemo se boriti i što ćemo, uz Božiju pomoć, za sva vremena sačuvati. Pokušavajući da sagledam naše stanje u kome se nalazimo, došao sam do sljedećih zaključaka: dosadašnja Bosna i Hercegovina, sa svoja tri naroda, postala je nerealna. Poslije ovakvog genocidnog rata, dugoročno, Muslimani, Srbi i Hrvati nisu u stanju da stvore bilo kakvu zajedničku državu. Ovaj će rat jednog dana završiti formiranjem nacionalnih država Muslimana, Srba, Hrvata, Albanaca i, eventualno, Makedonaca. Postojeće granice država doživjet će znatne izmjene i umnogome će zavisiti od toga ko će biti najjači i najspremniji u vrijeme definitivnog pada srpskog i hrvatskog fašizma.
Uvažavajući navedeno kao i naše realne mogućnosti, neophodno je definirati prostor države muslimanskog naroda, koji će zadovoljiti sljedeće kriterije:
- da je to kompaktan prostor koji se može braniti;
- da ima svoj izlaz na more;
- da obuhvata grad Sarajevo kao historijski centar bosanskih Muslimana.
Bajro Golic, seksualni manijak, u ulozi Momcila Krajisnika na srpskoj skupstini:
Mi nismo za etničko čišćenje i nikad se nećemo za njega opredijeliti, ali u redistribuciji stanovništva BiH mi nemamo pravo da našeg čovjeka-izbjeglicu ostavimo na ulici samo zato što nije zadovoljen princip reciprociteta. Mislim da sam jasan. Kad je riječ o Republici Bosni, možda će to zvučati malo disonantno, ali svjetska iskustva i praksa pokazuju da prostor nije dominanta i odlučujuća kategorija. Pogotovo kvantitet prostora. Niko se danas na svijetu ne bori za kvantitet prostora, izuzev Dinarci, koji su živjeli u kotlinama i nikad preko brda nisu vidjeli, imaju osjećaj samo borbe za prostor, a ne za vrijeme. To su ti naši Balkanci, naši agresori, to su Dinarci. (…) Ono čemu se treba posebno okrenuti jeste ta buduća Bosna.
Alija Izetbegovic:
Bilo bi ljudi koji bi tada, iz nostalgije za ranijom Bosnom i Hercegovinom, kako je izgledala, zajednička država muslimansko-srpsko-hrvatska, možda bi i tada bilo ljudi koji bi to odbili, ali nakon svega što se dogodilo, mislim da bi većina ljudi, barem u muslimanskom narodu, bila spremna prihvatiti novi koncept Bosne i Hercegovine, kao jedne unije, u kojoj bi muslimanske teritorije bile pod kontrolom bosanskohercegovačke vlasti. Mislim, to je bila naša procjena. Ako smo tu pogriješili, vi sad recite.
Mala digresija moram staviti jer ove ideje koje Izetbegovic iznosi su iznosili neki ljudi koje ne mozemo bas nazvati bosanskim patriotama. Iz knjige rahmetli Nikole Koljevica, koji je objavio stenograme sa sastanka najviših predstavnika Srbije, SRJ, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve u Dobanovcima 26. augusta 1995. godine:
Karadžić: Nama je važno samo da budu tri entiteta.
Milošević: Nama je svejedno. Da je bilo pameti da smo prihvatili ranije... Ta federacija će se ionako raspasti, samo da ih dovedemo do te tačke.
Vidi li ko slicnsti, ili razlike? Dalje, vojno krilo:
Halil Brzina, general kojem nije dopusteno pricati ovako u sred rata:
Sve ovo reflektuje se na Bosnu, jer ona je zemlja Bosnjaka–Muslimana koja se nalazi u srcu krscanske Evrope i izmedju suceljenih interesa dva tabora: Zapada i pravoslavnog boljsevizma. Mi ne smijemo dozvoliti da nam se izvana namece bilo kakav model izgradnje drustva. Mi moramo uzeti pozitivno iz svakog sistema i na taj nacin gradimo originalan sistem vlastite drzave. Od Zapada moramo uzeti tehnicko–tehnoloska dostignuca, ali ne i ideologiju, jer mi imamo vlastitu, koja je primjerena interesima naseg naroda, imamo vlastiti identitet zbog kojeg se razlikujemo od ostalih naroda u Evropi.
Danas po prvi put naziremo konture drzave nase. S druge strane, unutar nase drzave imamo snage koje se bore za narod ali i snage koje su bile na celu pokreta za Jugoslaviju, koji su mahali trobojkama kada je ovoj zemlji bilo najteze. Oni sada prigovaraju nasim predstavnicima da je nemoralno prebrojavati sehide, invalide i borce.
Dozer wrote:Nije to samo OK moj popajicu, to je sve bilo tako. Ko je imao dovoljno godina te '91, pa se sjeca sve one silne zaludjenosti naroda koji je kao omadjijan samo ponavljao SDA -- HDZ -- SDS, sve je jasno samo po sebi. A onda, ko je, opet, imao dovoljno godina i samo malo pameti u periodu '92-'95, sve je ovo mogao skontati.
Da, slazem se da su ti dogovori poceli davno ranije, ali nisam se htjeo vracati tako daleko, tamo u vrijeme kada je Tito umro, a titici i Titovi generali, mahom fasisti u dusi, poceli kovati planove za stvaranje dvije velike drzave - Srbije i Hrvatske. A sve na unaprijed predvidjenom i planiranom pepelu jedne nam zajednicke - Juge.
A ovi danas sto vladaju...hm...mislim da oni i te kako trebaju razmisljati sta i kako rade da kojim slucajem ne bi doslo do novog rata. Previse je ljudi shvatilo igranku, a vecina tih koji su shvatili je izgubila 4 godine zivota u proslom ratu. Mislim da bi u slucaju novog rata svi ovi na vlasti komotno mogli ocekivati da budu skraceni za glavu upravo od - svojih. Pa, bujrum.
Treba pod hitno ispisati (posredna naredba historičarima) "Hronologiju bosanskih separatista", to jeste kratku historiju političke borbe bosanskih pravoslavaca, katolika, muslimana, to jeste bosanskih srba, hrvata, bošnjaka, ne za vlast u vlastitoj zemlji, več za rušenje i konačno ukidanje iste kao tradicionalne samostalne države bosanskog naroda, a u korist vanbosanskih sila, koje uostalom i danas, putem svojih vjerskih institucija, dominiraju kao okupatori i posredno upravljaju sudbinom Bosne i Bosanaca!
Ako u Bosni ikada dođe do bilo kakve spontane društveno-političke revolucije u narodu, onda će to biti pokret za ukidanje vjerskih institucija u Bosni..., jer onaj ko do danas nije shvatio "ulogu božanstvenih manipulatora" u postotomanskoj Bosni, taj je zaista za žaljenje!
Moja parola je: "Bog da, ali institucija u Njegovo ime, a u ljudskim rukama, NE!
Abacija wrote:
Kad i u kojim uslovima se moze reci da su "bosnjacki ideolozi" izdali Bosnu i Hercegovinu? Znaci, koji dokazi se moraju ljudima predstaviti da bi konacno shvatili da i dan danas glasaju i podrzavaju izdajnike ove zemlje?
Dokazi (onaj prvi tzv. bosnjacki sabor i jos neki citati, ako treba jos, recite)
prof. dr. Muhamed Nezirović:
Mi, Muslimani - sad ovdje prvi put, izvan mog običaja, ne kažem Bošnjaci - mi smo ovdje muslimani ustvari cijelog jugoistočnog evropskog prostora. Među nama se nalaze i Paloši, i Hiloši, i Hadžiegrići, i Udžvarlići, među nama se nalaze i Dalmatinci, i Hrvati, i Srbijanci, mi smo sublimirani u bosanskom narodu, sada stjerani u jedan mali prostor, ali prvi put naš prostor. To će biti naš prostor
Edib Bukvić, član Izvršnog odbora SDA:
Mislim da smo mi sve do sada imali jasan cilj: to je ona BiH između Une i Drine i sada, kada je taj cilj postao nedohvatljiv, postao neostvariv, jer ga naše komšije nisu htjele ili ga nisu dovoljno voljele da bi se za taj cilj sa nama borile, mi moramo definirati svoj, samo svoj, realan, dohvatljiv i ostvariv cilj koji će biti ono za šta ćemo se boriti i što ćemo, uz Božiju pomoć, za sva vremena sačuvati. Pokušavajući da sagledam naše stanje u kome se nalazimo, došao sam do sljedećih zaključaka: dosadašnja Bosna i Hercegovina, sa svoja tri naroda, postala je nerealna. Poslije ovakvog genocidnog rata, dugoročno, Muslimani, Srbi i Hrvati nisu u stanju da stvore bilo kakvu zajedničku državu. Ovaj će rat jednog dana završiti formiranjem nacionalnih država Muslimana, Srba, Hrvata, Albanaca i, eventualno, Makedonaca. Postojeće granice država doživjet će znatne izmjene i umnogome će zavisiti od toga ko će biti najjači i najspremniji u vrijeme definitivnog pada srpskog i hrvatskog fašizma.
Uvažavajući navedeno kao i naše realne mogućnosti, neophodno je definirati prostor države muslimanskog naroda, koji će zadovoljiti sljedeće kriterije:
- da je to kompaktan prostor koji se može braniti;
- da ima svoj izlaz na more;
- da obuhvata grad Sarajevo kao historijski centar bosanskih Muslimana.
Bajro Golic, seksualni manijak, u ulozi Momcila Krajisnika na srpskoj skupstini:
Mi nismo za etničko čišćenje i nikad se nećemo za njega opredijeliti, ali u redistribuciji stanovništva BiH mi nemamo pravo da našeg čovjeka-izbjeglicu ostavimo na ulici samo zato što nije zadovoljen princip reciprociteta. Mislim da sam jasan. Kad je riječ o Republici Bosni, možda će to zvučati malo disonantno, ali svjetska iskustva i praksa pokazuju da prostor nije dominanta i odlučujuća kategorija. Pogotovo kvantitet prostora. Niko se danas na svijetu ne bori za kvantitet prostora, izuzev Dinarci, koji su živjeli u kotlinama i nikad preko brda nisu vidjeli, imaju osjećaj samo borbe za prostor, a ne za vrijeme. To su ti naši Balkanci, naši agresori, to su Dinarci. (…) Ono čemu se treba posebno okrenuti jeste ta buduća Bosna.
Alija Izetbegovic:
Bilo bi ljudi koji bi tada, iz nostalgije za ranijom Bosnom i Hercegovinom, kako je izgledala, zajednička država muslimansko-srpsko-hrvatska, možda bi i tada bilo ljudi koji bi to odbili, ali nakon svega što se dogodilo, mislim da bi većina ljudi, barem u muslimanskom narodu, bila spremna prihvatiti novi koncept Bosne i Hercegovine, kao jedne unije, u kojoj bi muslimanske teritorije bile pod kontrolom bosanskohercegovačke vlasti. Mislim, to je bila naša procjena. Ako smo tu pogriješili, vi sad recite.
Mala digresija moram staviti jer ove ideje koje Izetbegovic iznosi su iznosili neki ljudi koje ne mozemo bas nazvati bosanskim patriotama. Iz knjige rahmetli Nikole Koljevica, koji je objavio stenograme sa sastanka najviših predstavnika Srbije, SRJ, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve u Dobanovcima 26. augusta 1995. godine:
Karadžić: Nama je važno samo da budu tri entiteta.
Milošević: Nama je svejedno. Da je bilo pameti da smo prihvatili ranije... Ta federacija će se ionako raspasti, samo da ih dovedemo do te tačke.
Vidi li ko slicnsti, ili razlike? Dalje, vojno krilo:
Halil Brzina, general kojem nije dopusteno pricati ovako u sred rata:
Sve ovo reflektuje se na Bosnu, jer ona je zemlja Bosnjaka–Muslimana koja se nalazi u srcu krscanske Evrope i izmedju suceljenih interesa dva tabora: Zapada i pravoslavnog boljsevizma. Mi ne smijemo dozvoliti da nam se izvana namece bilo kakav model izgradnje drustva. Mi moramo uzeti pozitivno iz svakog sistema i na taj nacin gradimo originalan sistem vlastite drzave. Od Zapada moramo uzeti tehnicko–tehnoloska dostignuca, ali ne i ideologiju, jer mi imamo vlastitu, koja je primjerena interesima naseg naroda, imamo vlastiti identitet zbog kojeg se razlikujemo od ostalih naroda u Evropi.
Danas po prvi put naziremo konture drzave nase. S druge strane, unutar nase drzave imamo snage koje se bore za narod ali i snage koje su bile na celu pokreta za Jugoslaviju, koji su mahali trobojkama kada je ovoj zemlji bilo najteze. Oni sada prigovaraju nasim predstavnicima da je nemoralno prebrojavati sehide, invalide i borce.
Dalje, vojno krilo: