Forum Klix.ba

Klodovik wrote:

seln wrote: Bit ce, o tome bi netko mogao disputirati, no predomnijevam da cu srecom preminuti prije nego to vrijeme dodje.
Hocu reci, za demokraticnu gospodu koja to ne primjecuju...u naprednim i civilizovanim zemljama su takodje generacije 50-ih, 60-ih i 70-ih...
dakle, kod nas je problem jer smo bagra. Ako ne vjerujes, posjeti neku od stranica gdje se javljaju mladi, pogledaj kakve uratke postavljaju na you tube....toliko mrznje (ne znam odakle im, vecina se ne sjeca rata) MI nikad necemo osjecati.
No, predomnijevam da tvoja antipatija ka tom vremenu pociva na antukomunizmu.

Ne počiva na antikomunizmu (i u Njemačkoj ili Britaniji, na primjer, su djeca bila drugačija prije 30, 40 godina) i nemam antipatiju prema tom vremenu, ali mislim da ne treba pretjerivati. Ne vjerujem da bi danas npr. puno žena pušilo u trudnoći ili da bi puno roditelja htjelo da se odrekne usluga Pampers pelena. A sva tehnologija koja je pobrojana... računari, mobiteli, mp3 playeri... pa, evo i nas na forumu, sjedimo za računarima, mobiteli su pored nas, možda su nam i slušalice na ušima...

Ovo što imamo je rezultat onoga što su generacije 50-ih, 60-ih, pa i 70-ih i 80-ih uradile. Kod nas je tako, to je što imamo. Iste te generacije u tim naprednim i civiliziranim zemljama (u kojima je većina negativnih stvari pobrojanih u e-mailu još više izražena nego kod nas) su napravile to što su napravile.

A odakle djeci mržnja? Pa, pitajmo njihove roditelje, generacije koje su odrastale u sreći i blagostanju. Današnja djeca nisu kriva što su ovakva kakva jesu.

babilon wrote:Za svu djecu koja su rodjena
70-tih i 80-ih !!

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte i Coca cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja mašta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !


Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA CEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali



Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!