Čovjeka čovjekom čini 'štošta', ali ono što ga čini različitim od ostalih 'živih' bića (zar postoje 'neživa' bića!?) jeste
postojanje svijesti o uzrocima događanja u stvarnosti koja ga okružuje koju druga bića ne posjeduju.
Konkretno, ljudi posjeduju svijest o 'vremenu'!; a vrijeme je mjera za promjene.
(za one koje 'više' zanima „svijest“ neka pogledaju:
http://planame.blogger.ba/arhiva/2008/03/19/1439446 )
Put do pakla popločan je dobrim namjerama!
Ko je ovlašten i ko ima potrebno znanje da kaže šta je dobro a šta nije - pojedinac, grupa ljudi, zajednica (bilo koja), autoritet(i)... po kojim odredbama da se rukovodi/mo - moralnim (sjednu ljudi i dogovore šta je to), filozofskim (skontaju da kontanjem ne mogu da skontaju ono o čemu su kontali), religijskim (bezbroj ih je i u svakom tumačenju pravaca koliko 'hoćeš' i jedino što im je zajedničko je da su pripadnici baš i samo te 'religije' ispravni, dok su ostali grešni/ci), znanstvenim (spoznali da je stvarnost nemoguće spoznati)... npr.
„Sve što nauka može učiniti jest osigurati detaljnu kartu fizikalnih procesa koji su u korelaciji s raznim subjektivnim stanjima. Ali nauka ne može uistinu riješiti problem duha i tijela. Nijedna empirijska neurološka teorija ne može objasniti zašto mentalne funkcije prate specifična subjektivna stanja. Ne vidim kako bi i jedna znanost to mogla objasniti.“
Christof Koch, saradnik Francisa Cricka
I sam Crick smatra da rješenje svijesti možda i neće biti intuitivno razumljivo.
„Ne mislim da ćemo dobiti zdravorazumski odgovor kad shvatimo mozak. Um je znatno složeniji sistem od zagonetke o nasljeđivanju – genoma. Teorija uma će vjerovatno imati znatno ograničeniju objašnjavalačku moć. Proces na kojem se temelji svijest bi mogao biti toliko paradoksalan i teško shvatljiv kao i kvantna mehanika.“
(Kritizirati rezultate nečijeg istraživačkog rada, a nemati pri tom jake argumente i ne ponuditi vlastito rješenje zasigurno nije karakterna osobina bosanaca - to su ovi -
http://planame.blogger.ba/).
Znati nešto znači poznavati kauzalne (uzročne) veze koje ga povezuju s drugima i determinante ('odrednice') koje ga čine takvim, a ne drugačijim.
To zna onaj koji svoje tvrdnje
može dokazati, makar i posredno.
Najbolja startna pozicija u svim (problematičnim) životnim situacijama je -
biti svjestan svih uzroka koji mogu utjecati na tok događaja koji slijede. Siguran sam da ne postoji baš ništa što bi vam moglo uspješnije osigurati
trajni mir u tijelu i duhu i skladan suživot sa drugim živim bićima.
Svijest o kojoj je u ovom slučaju riječ zasnovana je na
čvrstoj vjeri u postojanje novih, do sada nepoznatih uzroka događanja u stvarnosti u kojoj živite i u vašem tijelu i duhu.
Stjecanje nove svijesti je evolutivni proces koji zahtijeva promjene u organizaciji građe vidljive i nevidljive komponente postojanja tijela i duha nekog čovjeka.
(za razumijevanje daljeg teksta smatram da obavezno trebate pogledati:
http://planame.blogger.ba/arhiva/2008/03/14/1430604 )
Svijest o postojanju nevidljivih Svjetova omogućiti će vam da shvatite da je apsolutno nemoguće "biti samo inteligentan" ili "biti samo dobar", jer je u tim slučajevima invalidno i jedno i drugo.
Ne možete, na primjer,
biti etični prema nekome ako ne razumijete u kakvoj su međusobnoj vezi njegovo tijelo i duh i kako oni uopće funkcioniraju, a to, opet, ne možete saznati
ako ne razumijete kako funkcionira materijalna komponenta stvarnosti u kojoj živite.
Svijest o postojanju Kosmosa nasljednog materijala pruža onome ko je posjeduje mogućnost preciznog dijagnosticiranja uzroka i mehanizama koji su uvjetovali postojanje nekog određenog stanja tijela i duha nekog čovjeka - a, opet, svako od tih stanja je priča za sebe i zaslužuje da bude tretirano ravnopravno sa svima ostalima.
Nemogućim se treba nazvati i svaki vaš pokušaj stvaranja realne slike svijeta koji ne bi uključivao
svijest o tome da
odabirom svog tjelesnog iskustva utječete na
fizičke uvjete za razvoj bića koja žive na vašem planamu, tj. na uvjete
za razvoj svoga razuma, a da
odabirom svog duhovnog iskustva utječete na
tjelesnu građu i ponašanje bića koja žive na vašem planamu, i posredno, na
način funkcioniranja svakog pojedinog sloja fizičke građe te planete, ili, što je isto, na
način funkcioniranja svakog pojedinog organa vašeg tijela, a samim tim i čitavog organizma.
Sve do razvoja svijesti u razumu nekih bića koja su živjela na Zemlji, prilagoditi se značilo promijeniti se. Svjesna bića su to načelo donekle promijenila pa ono sada glasi ovako: prilagoditi se znači promijeniti sebe, ali i materijalnu i duhovnu komponentu stvarnosti u kojoj živiš. Za inteligentna svjesna bića promijeniti sebe znači, pored ostalog, promijeniti sve sastavne dijelove svoje slike svijeta.
Inteligentno ponašanje, dakle, podrazumijeva proces u kojem će svako djelovanje biti usklađeno sa principom da kontinuitet promjene ne smije biti doveden u pitanje, a to je upravo ono što budalama najviše smeta.
Istraživači koji se bave „istraživanjem istraživača“ zapazili su da su se, u odnosu na „obične smrtnike“, oni koji su stvarali remek djela u umjetnosti ili pomjerali „granice“ u nauci mnogo češće nalazili u problemskim situacijama, da su živjeli u mnogo nemirnijem svijetu, da nisu zazirali od nedovoljno strukturiranih i jasnih situacija, da su strpljivo sakupljali veliki broj informacija o svijetu u kojem žive, da su posjedovali sposobnost stvaranja modela i da nisu bili u zavadi sa Bogom. Zato što se stvoritelji mogu odgajati i obučavati samo u „školi života“, slične životopise imati će i oni koji će svoja remek djela stvarati (i izlagati) u nevidljivim Svjetovima.
Moji prijatelji i ja tek stječemo svijest o dosad nepoznatim utjecajima na evoluciju tijela, mozga i razuma bića koja žive na Zemlji i zato se nemamo čime ponositi. Ali, i to malo čega smo svjesni čini nas bitno različitim od svih ostalih živih bića na Zemlji! Sve što mi možemo i hoćemo učiniti je
da vas dokazima, za koje smatramo da to zaista jesu,
pokušamo uvjeriti da o svemu vrijedi razmisliti!
Prednosti koje bi vama i svim drugim ljudima moglo pružiti posjedovanje svijesti o postojanju nevidljivih svjetova su zaista velike, ali ni poteškoće nisu zanemarive. Ne znam kako ćete se, i hoćete li se uopće "boriti" sa sobom i ostatkom svijeta na putu do vlastitog osvješćenja,
ali znam kako ćete u slučaju da na taj put ne krenete biti tretirani od strane onih koji njime prođu.
P.S.
Na vlastitom iskustvu sam se uvjerio kako izgleda kada ti ni uz najveći trud ne uspijeva razumjeti ono što ti se govori. Da bih skratio muke i sebi i
njemu, ja bih u takvoj situaciji sugovornika upitao da li je njemu jasno to što mi želi opisati ili objasniti, jer bi samo u tom slučaju imalo nekog smisla nastaviti razgovor. E pa da znate –
meni je jasno!
P.P.S.
Častim!
onoga ko je dovde/sve pročitao!
(nek' odabere čime/kako
)
