mIRCerka wrote:Mica Trofrtaljka je dama i gospodja naspram TF Scene. To stoji.
ono na sta se stochar osvrnuo jeste istorija u floskule od kojih bi mi i dalje da zivimo.
Sarajevska pop skola i sarajevska publika su ti jedan od odlicnih primjera da je mnogima u glavi kalendar stao na plodonosne 1980e ... Da ne pricamo o mjerilima sta je potrebno da budes papak a sta je potrebno da budes raja, urban i seljak...
Ja sam se kao mala oduzimala uz Miladina Sobica..ravno prije 20 godina... Djon mi je bio himna.. film kosa sam 1992.godine u martu mjesecu snimila na video kasetu, iz skole pobjegla (streberka) da pritisnem ono REC... ali me to ne cini urbanom rajom...to me cini djetetom u skladu sa okruzenjem... urbanim me cini to sto ne idem tuci posjetioce izlozbe ili sajma knjige bilo Q bilo onih u medresi, urbanim me cini to sto sam prestala papirice od zvaka i cokolada bacati u nabujalu miljacku ("a jebi ga, ionako je prljava i nadosla, sta je jos jedan papiric"), itd itd...
Lupamo se floskulama, zivimo u proslosti, imamo cudna mjerila Gradskih Elemenata (mislim halo who tf is Neruda, dzizs)...sve mi je realniji vic...
Visocka piramida, izlaze mumije vani...osvrnu se i kazu A JEBOTE JEL OVDJE VRIJEME ISLO NAPRIJED ILI NAZAD?!?!?!?
Sobic je bio momak koji dosao iz Niksica i studirao u Sarajevu medicinu. Po kriteriju chuchumbamayumbe koji od krapinskog covjeka zivi u Sarajevu je Sobic bio dosljak uz sve ono sto ta rijec za njega implicira. A bio je legenda. Stanovao je u neboderu u ulici Ivana Krndelja, danas Zizi Secerbegovic, na 20-om spratu. Sve te stvari koje su kasnije postale kult, Stare novine, Kad bi dosla Marija, i ostalo su nastajale u tom stanu, na dernecima, izmedju dva ispita.
Ja nisam nikakva "gradska mjerila" utvrdjivala i presmjesno je da reagujes na svaki post u kojem neko pise o svom iskustvu. Jos je smjesnije da si ti ovdje administrator, neko ko treba da moderira diskusije a ne neko ko ucestvuje u njima i sankcionise svakoga kome se ne svidja tvoj ukus.
Ne razumijem zasto je problem diskutovati o Nerudi? Za momka iz Beograda je bilo iznenadjenje da Sarajke pricaju o njemu ili o Kunderi i Kadareu i pisanju na francuskom, jeziku koji im nije maternji. Marko je navikao da u Beogradu zene pricaju o nekim drugim stvarima. Moj post je bio samo jedna crtica iz zivota u ovom gradu koji se toliko razlikuje od onog grada u kojem zive stochar i ovaj Krapinac. Ali nije ni Sarajevo pet ulica
