Forum Klix.ba

AMOR I LUBANJE

Šta to radiš Amore?

Skupljam ove blješteće bjeline

po bošnjačkim jamama i urvinama

niz čije katakombe teče užarena rijeka

razdvajajući nas na obje obale




Skupljam i na sunčevinu iznosim

visoko podižem, nebu pokazujem

a nebo ot' olova nad zemljom od bolova



I da znate; najteže je s' lobanjama

one su nekako najteže, naročito male

što manje to teže



Šta to pričaš Amore? Nemam ja glasa

na ovom bošnjačkom gubilištu

gubilištu i čistilištu. Ovdje gdje ćorav

progleda, a vid se izgubi, tu gdje;

bolesni ozdrave, a zdravi obole

nemam ja glasa



To mala dječija lubanja

slavnom junaku; Zmaju od Bosne

pjesmu pjeva



Ti bar znaš gdje ležiš i zašto

ja ne stigoh porasti

za pretežak štit i oklop bosanski


Ljubio si, zna se, ja ne spoznah

najsladju gorčinu Svijeta

jer ljubih samo; majku mrtvu, oca ubjena

braću strijeljanu i sestre raskomadane



I kunem se kletvom ću na kletvu

kletvom i molitvom da mi se kletva usliši

Kunem vas kletvom dječijom

molitvom se o meni raspitujte

Esselamu alejkum

Nazalost nisam mogla prisustvovati,imala sam poznanike koji su ispracali svoje najmilije.Uzas

Da im Allah dz.s podari vjecni dzennet te da ih primi kao sehide.amin

Bratunac. Grad sto ima rijeku. Premalen grad za tako lijepu i veliku rijeku sto je Drina. Premalen grad, da bi usamljen zivio na granici sa Srbijom. Bratunac, nekako isuvise mali za toliko dobrih ljudi u njemu. To je tako malen gradic, da se crkve u njemu prave na tudjoj zemlji. Tako je malesan taj urbani prostor, pa se nema mjesta za mezarje u centru Bratunca pored dzamije. I zgrade u ovom gradu su male. Toliko male, da u O.S. Vuk Karadzic ne moze stati jedna izlozba. I pored toga sto je minijaturan u svakom smislu, Bratunac imase tuce ljudi sa velikom dusom. Toliko postenog i cestitog svijeta u tako malom mjestu nigdje na dunjaluku nije bilo. Radilo se u Kaolinu i obliznjim srebrenickim fabrikama. Uzgajala se stoka i duhan. Zivjelo se cestito. Svako je svakog znao. Vikendom se islo na pecanje i kupanje. Neko je isao i u lov. I odjednom to nekom ne valja. Odjednom neko nije cestit samo zato sto je musliman. Samo zato sto je neko Alija, Haso, Mujo, Muradif treba ga ubit, isjeci, zaklati, objesit, protjerati.
Danas Bratunac isto mali k'o sto je i bio. Bez Muradifa, Alije, Muje, Hase ... opet u njemu nema mjesta. Valjda su duse ovih prevelike za ovaj mali grad. Tamo na rubu Bosne. Zaboravljen. Usamljen i krvav.
Moj Bratunac. Moja Drina. Moja skola. Moj pradedo isjecen. Moj otac ubijen. Moj amidza ubijen. Moj dedo strijeljan. Moj rodjak izgladnio umro od gladi.Moj korak prije 16 godina i prvi miris krvi. Tamo u Bratuncu, sto je moj sa ili bez cestitih ljudi.

Vjecni rahmet svim ubijenim zrtvama fasizma u RBiH!

Bravo za zastave BiH, tako i treba, narod je stradao na putu zatiranja cijele drzave i njene istorije

turban..provjeri sanduce...ne mogu ti poslati pm...

uhljupce wrote:Bratunac. Grad sto ima rijeku. Premalen grad za tako lijepu i veliku rijeku sto je Drina. Premalen grad, da bi usamljen zivio na granici sa Srbijom. Bratunac, nekako isuvise mali za toliko dobrih ljudi u njemu. To je tako malen gradic, da se crkve u njemu prave na tudjoj zemlji. Tako je malesan taj urbani prostor, pa se nema mjesta za mezarje u centru Bratunca pored dzamije. I zgrade u ovom gradu su male. Toliko male, da u O.S. Vuk Karadzic ne moze stati jedna izlozba. I pored toga sto je minijaturan u svakom smislu, Bratunac imase tuce ljudi sa velikom dusom. Toliko postenog i cestitog svijeta u tako malom mjestu nigdje na dunjaluku nije bilo. Radilo se u Kaolinu i obliznjim srebrenickim fabrikama. Uzgajala se stoka i duhan. Zivjelo se cestito. Svako je svakog znao. Vikendom se islo na pecanje i kupanje. Neko je isao i u lov. I odjednom to nekom ne valja. Odjednom neko nije cestit samo zato sto je musliman. Samo zato sto je neko Alija, Haso, Mujo, Muradif treba ga ubit, isjeci, zaklati, objesit, protjerati.
Danas Bratunac isto mali k'o sto je i bio. Bez Muradifa, Alije, Muje, Hase ... opet u njemu nema mjesta. Valjda su duse ovih prevelike za ovaj mali grad. Tamo na rubu Bosne. Zaboravljen. Usamljen i krvav.
Moj Bratunac. Moja Drina. Moja skola. Moj pradedo isjecen. Moj otac ubijen. Moj amidza ubijen. Moj dedo strijeljan. Moj rodjak izgladnio umro od gladi.Moj korak prije 16 godina i prvi miris krvi. Tamo u Bratuncu, sto je moj sa ili bez cestitih ljudi.

MashaAllah pravo lijepo stastavljeno

Molim Allaha da ih ponizi nasim rukama.amin stici ce ih kazna ako ne na ovom onda na onom svijetu

Nek im je rahmet



DA SE NIKAD NE ZABORAVI I NE PONOVI

Nakon dugo vremena, ne mogu a da ne napišem koju riječ.......


Najprije, dragi moj TZ, beksrajno ti HVALA za sve ovo što radiš.....Molim Uzvišenog Boga da ti podari sve ono što je najbolje za tebe i što od Njega poželiš....Nemaš pojma kolika je moja želja da te vidim, stisnem ti ruku i kažem jedno veeeelikooo HVALA....

Dragi turban, riječi i suze su presahle u ovakvim momentima....Ne mogu više, nakon svega što sam doživio od 1992 do 1995, nakon što sam najmilije pokopao, ne mogu više ni da plačem.....A tako bih želio, dragi moj prijatelju, tako bih želio stjerati suzu niz ovo moje lice....Gledam sebe neki dan....Bore se javljaju, jer vrijeme prolazi....i jer sam nekada mogao plakati, a suze su sebi napravile put....Danas, ponavljam, više ni to ne mogu....Jedino, svakog 10 jula, kad popodne stignu tabuti u Potočare, dam si oduška....Skupa sa mojoj Hatidžom, Fazilom, Munirom, Sabrom, Hadžinicom, Zinetom, Zumrom, Maksidom, Fijom, Anesom, Amrom, Vezirkom,Hajrom,Ćamkom, čije srce nije moglo izdržati i sada je na boljem svijetu......Tog 10.jula , kad ozeleni vlažni pod fabrike akumulatora, kad ga prekriju tabuti obmotani zelenom čohom, dok slušam melodični Džidžin glas koji uči Jasin, same krenu.....I samo tog desetog jula....

A onda, kad dođe akšam, kad se tabuti iznesu na musallu,kad noć obavije Potočare, kad se kroz tišinu koja na smrt miriše,počnu razlijegati glasovi: Hazbi Rabbi dželallah maafi kalbi gajrullah nur Muhammed salallah La ilahe Ilallah....kad se tihi jecaj majke pomiješa sa dovom koja izlazi iz hiljada grla....Onda me, dragi moj turban, spopadnu svakakve misli....Zašto, zbog čega.....

I padnu mi napamet stihovi Tina Ujevića:

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
............................

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
( kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag ),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!


A kad osvane 12 juli, kad osvane dan nakon kojeg su stotine srebreničkih muslimana,našli smiraj tamo gdje smrću ravnica miriše,dočekaju me iskežena lica srebreničkih koljača, kako se postrojavaju....Šaljući poruku da, valjda, nisu pobili i poklali dovoljno.....Ipak, najviše volim , ma kako paradoskalno zvučalo, taj 12 juli....Svite onih željnih da se tek slikaju u prvim potočarskim redovima, daju prigodne intevjue, već su u udobnosti svojih prostranih stanova i kuća po Sarajevu....Oporavljaju se od šoka, pakujući kofere za neku egzotičnu destinaciju, gdje će se odmarati od Bosne, od Srebrenice, od mene, od tebe, od svoga licemjerja, svoga munafikluka....

A Srebrenica ostaje sama, huči joj samo Guber.....Preživjeli ispraćaju preživjele...KOji su rasuti diljem svijeta....I ostaju, gledajući svojim dželatima u oči....Koji još uvijek, bez stida i srama, slobodno šetaju srebreničkim sokacima....Čekajući neku novu priliku.... i novu osvetu Turcima....Jer, njima je krvi uvijek malo....

A ja se uputim put Gladovića, nadomak same granice sa Srbijom....I dugo gledam u daljinu,odakle je došla smrt....i Spustim se niz jedan proplanak, gdje je u jednoj zimskoj noći, 1994, pogođena majka, sa devetomjesečnom bebicom u naručju....Beba je živjela nekoliko sati....Nisu joj mogli pomoći, oni koji su to htjeli....Jer im nisu dali, oni kojima je ta beba bila tek potencijalni krvoločni Turčin za deceniju i po, dvije....Gledao sam joj kosti, ostale iza nje.....Na dlan mogu stati....Danas, u obnovljenoj kući, tek nekih pedesetak metara od mjesta gdje je ovo malo biće skončalo u groznim mukama, živi jedna beba....Jedan divni dječačić.....Veseo, zdrav.... Devet mu je mjeseci....Želim mu da doživi barem 99 godina....I da ne doživi da smrt dođe odakle je najčešće dolazila....S one strane Drine....

@ahmmede dirljiv post....tesko je bilo sta reci...

uh.
treba da dodjete na forum b92.
http://www.b92.net/forum
ako mozete.

@ahmede
Prijatelju moj,
Sta vise reci na ove ispisane rjeci sem da sam se i sam uzdigo u visine da ponovo vidim nevidjeno,nesanjeno.


P.S
Mrtvom ocu

Trebaloje da te poslušam
Da ostanem
Na rodnici
Kao iver

Trebalo je spoznati boje
Naučiti tajnu klijanja
I nicanja, trebalo je…
Trebalo je trećim činom
Dokazati postojanje života

Trebalo je…

Pa ipak
Moj sunovrat
U duboke šutnje
Nije bio uzaludan

Evo u ovo gluho doba
Iz njih nakon klijanja
Niču krikovi

Neka zivot Bosnom tece dobri ljudi moji.

JMJ wrote:Vjecni rahmet svim ubijenim zrtvama fasizma u RBiH!

Bravo za zastave BiH, tako i treba, narod je stradao na putu zatiranja cijele drzave i njene istorije

uvijek kasnimo i sporo mislimo.

Placem , nemam sta drugo da radim niti mogu nesto da kazem ....a tako bih rado opsovao ..

Vjecni rahmet svim ubijenim zrtvama fasizma u RBiH!

...i ma koliko zelio pobjeci sa ove teme ne uspjeva mi.Kako je samo tren dovoljan pa da se uzburka i zakovitla sve u meni.Stojim njem pred svima Vama koji bestidno pokazaste suze svoje i suze Bratunackog bola.Neznam dali me tjese tople rjeci vas dobrih ljudi ili me jos vise rastuzuju?Zasto?

I vidim evo sad drhtavu bradu oca svoga na rastanku(rastajali smo se samo za nekih 300 metrara,a tako je ispalo za vjecnost)i ispruzenu ruku mjake koja je mahala za mnom.
Bratunacka tragedija kao i Srebrenicka je teska teza od stvarnosti.Ne moze covjek zamisliti takav zlocin.Citava tragedija BiH MOZE SE PREPOZNATI U OVIM GRADICIMA.

Hvala Svima koje su se oglasili na ovu temu.

I

Vjecni rahmet svim ubijenim zrtvama ČETNIŠTVA u RBiH!

Sinoc se nije mogao otvoriti sa-x pa nisam stigo da vam postavim jos nekoliko slika i video.

Tetku od male Nedzade cetnici su takodje ranili sa 3 metka. Uspjela je da prezivi. Kaze da su joj to uradile komsije koje se i danas slobodno secu po Bratuncu

njena izjava






Govor koji je procitan na dzenazi

fukara_tz wrote:Bratunac: Obavljen ukop 41 Bošnjaka

Poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, u prisustvu više hiljada građana, danas je u Bratuncu predvodio dženazu za 41 Bošnjaka koji su ubijeni na početku rata u bratunačkoj općini.
Među brojnim delegacijama koje su položile cvijeće na centralno spomen-obilježje u mezarju Veljaci bili su i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, specijalni predstavnik OHR-a za Srebrenicu Kliford Bond, delegacija Općine Bratunac predvođena načelnikom Nedeljkom Mlađenovićem, te delegacija Vlade RS-a koju je predvodio Omer Branković, kao i više delegacija iz Federacije BiH.

Uime porodica žrtava pismo, koje je upućeno Tužilaštvu BiH, pročitala je Indira Ramić, koja je istakla da je među žrtvama koje se danas ukopavaju i 18-mjesečna Nedžada Ibrahimović i zatražila uime porodica da se podignu optužnice i da nakon 16 godina zločinci odgovaraju za nedjela.

U kratkim izjavama za medije Željko Komšić i Kliford Bond su kazali da su došli da prisustvuju sahrani i odaju počast nevinim žrtvama. Bond je istakao da je pravda spora, ali da svi radi pomirenja moraju odgovarati za svoja djela.

Ministar za izbjeglice i raseljene osobe RS-a Omer Branković je izjavio da je ovo tužan događaj, ali da će ovo biti olakšanje za porodice žrtava i da se mora raditi da se sve žrtve zločina u BiH pronađu i dostojno sahrane, a počinici zločina kazne što će olakšati patnje porodica žrtava i dovesti do pomirenja na ovim prostorima.

S današnjim činom, na šehidskom mezarju Veljaci u centru Bratunca, sahranjeno je 136 identifikovanih Bratunčana, od 603, koliko je ubijeno 1992. godine.

Pretuzno. Jedino mi je sjajan potez sa zastavama BiH. To je trebalo od prve zrtve genocida tako raditi. najezio sam se od ove slike. Ovi tabuti su, ako smijem reci, najljepsi s bh zastavom!Rahmet im dusi.

Bosanac sa dna kace wrote:
A Srbi? Oglasil iko s njihove strane?

Bio je na dzenazi nacelnik Bratunca Nedeljko Mladjenovic. Ministar u Vladi RS-a Kasipovic je zabranio postavljanje izlozbe fotografija u skoli i takodje je zabranio postavljanje spomen ploce na fiskulturnoj sali. Na spomen ploci pisalo je "Na ovom mjestu bio je logor u kojem su zlocinci 1992 ubili 300 civila".

Nacelnik Mladjenovic je izjavio da se takve spomen ploce mogu postaviti samo na mezarju Veljaci. I znam takodje da su opstinske strukture vlasti u Bratuncu zabranile Bosnjacima da zrtve ukopaju u haremu dzamije (cini mi se da je samo muftija ovaj sto ga @turban spominje pokopan u haremu ).

turban wrote:...i ma koliko zelio pobjeci sa ove teme ne uspjeva mi.Kako je samo tren dovoljan pa da se uzburka i zakovitla sve u meni.Stojim njem pred svima Vama koji bestidno pokazaste suze svoje i suze Bratunackog bola.Neznam dali me tjese tople rjeci vas dobrih ljudi ili me jos vise rastuzuju?Zasto?

I vidim evo sad drhtavu bradu oca svoga na rastanku(rastajali smo se samo za nekih 300 metrara,a tako je ispalo za vjecnost)i ispruzenu ruku mjake koja je mahala za mnom.
Bratunacka tragedija kao i Srebrenicka je teska teza od stvarnosti.Ne moze covjek zamisliti takav zlocin.Citava tragedija BiH MOZE SE PREPOZNATI U OVIM GRADICIMA.

Hvala Svima koje su se oglasili na ovu temu.

I

U ovakvim momentima bi covjek mnogo toga htio reci,a cesto ne moze.Previse sjecanja na svo zlo koje je ovaj nas jadni narod snaslo.
Neka je vjecni rahmet tvojoj familiji i ostalim stradalim.

Neka je vječni rahmet žrtvama ljudima koji su ubijeni u Bratuncu, ali ne samo u Bratuncu, kao i svima onima čije kosti još nađene nisu.

Ja nisam Bošnjak, ne pripadam niti jednom od tri konstitutivna naroda, običan sam Bosanac pun tuge i bijesa jer živim u zemlji u kojoj se otkopavaju masovne grobnice i ukopavaju ljudi ubijeni, izmasakrirani tokom agresije na moju zemlju, da danas 2008. godine ja živim u takvoj zemlji.
Ovi su ljudi ubijeni goloruki, ubijane su žene, djeca, starci... streljani su, klani, paljeni... u ime jedne ideje, u ime politike podijela i mržnje-..... nekako kako vrijeme prolazi meni sve je gore, sve sam više ljut na sebe, na nas sve... jer zaboravljamo prebrzo, jer se svih tih ljudi sjećamo jednom u godini dana kad se obilježava godišnjica tragedije neke... a svih ostalih 364 dana u godini mi smo kameni spavači, njemi posmatrači svega što se oko nas zbiva..... mi smo kao moderni...

Nemojte svi zaboraviti da su svi ovi ljudi ubijeni da bi mi ostali živi, poslije njih mi smo bili na redu, ali eto sticajem raznih okolnosti mi smo ostali živi.... nagrađeni smo životom koji ne koristimo nikako... šta mi radimo danas za ljude koji su stradali, za njihove familije.... ništa posmatramo i samo posmatramo... pravimo se da se to oko nas ne zbiva, pravimo se da nas sve to skupa ne zanima.
Ova zemlja nije zaslužila tolike žrtve, nije zaslužila da najbolji ljudi budu ispod zemlje dok ova banda vlada ... tuga me uhvati u kakvoj danas zemlji živim.... jer kad se okrenem oko sebe... vidim nepravdu i neistinu.... sve sami dželati su oko mene....

Nek im je vječni rahmet , a nama nek je bog na pomoći.. kakvi smo postali !

tacno tako @uvijek dobar gost!
Kad gledam ove fotografije i slusam ove price prezivjelih,pomislim kako je nevjerovatno glupo da se medjusobno i na ovom forumu vrijedjamo,blatimo...zbog nekih glupih razlicitih misljenja!
A svi smo,Bosanci i Hercegovci, izasli iz ovog agresorskog pakla sa oziljcima.Zlo nas iznenadilo,zateklo...zato su nam valjda i reakcije smusene,usporene.Htjeli bi bolje za nas same i za nove narastaje,ali nije lako naci pravi put.
Jos istrazujemo,jos se besmisleno dijelimo,puni nepovjerenja...nije ni cudo!
Ne smije biti da sve ove zrtve padnu u zaborav,kao sto ne smije biti da nas to zaustavi u proslosti.
MORA ova Bosna naprijed.Bas uprkos svima koji bi da je na razne nacine uniste.

Ne želim da kvarim ovu tužnu temu,interesuje me jedna stvar,naime početkom ljeta 1992g(maj čini mi se) u visokom je izvršena razmjena zarobljenih bošnjaka iz bratunca i to ja mislim 1000 ljudi za neke četnike(vojvode) koje smo zarobili na ilidži,imao sam priliku da u sarajevu razgovaram sa jednim čovjekom iz bratunca koji je na sreću izbjegao zarobljavanje,koji mi je ispričao o tragičnoj sudbini bratunca,ali je spomenuo da je bilo oružja u bratuncu ali su se naoružani ljudi predali bez borbe,pa ako ima neki svjedok tih dešavanja u bratuncu,da nam ispriča ovdje šta se dešavalo ili nek mi pošalje privatnu poruku.

pa i ako su imali nesto vjerovatno je to bilo jako malo pa su mislili ako se predaju bolje ce proci. nazalost