Page 3 of 4

#51 Re: Kada umremo...

Posted: 03/04/2008 18:44
by zambaklija
BRRRrrrr,uh šo me isprepadaste,brbrbrb :-? ;-)

#52 Re: Kada umremo...

Posted: 03/04/2008 19:11
by fia
Tuga u Isusovo vrijeme
Što možemo reći o Isusovim ranim učenicima? Naprimjer, kad je umro Lazar, njegove su sestre Marta i Marija tugovale zbog njegove smrti sa suzama i plačući.
Kako je reagirao savršeni čovjek Isus kad je stupio na scenu?
”Marija kako dodje gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospodine! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Židovi koji dodjoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospodine! hajde da vidiš. Udariše suze Isusu“ (Ivan 11:32-35).

”Udariše suze Isusu.“ Ovih nekoliko riječi mnogo otkriva o Isusovoj humanosti, njegovoj samilosti i njegovim osjećajima. Iako je bio potpuno svjestan nade u uskrsnuće, ”Isus proplaka“ (Ivan 11:35, St). Izvještaj nastavlja pokazujući da su promatrači komentirali: ”Gledaj kako ga [Lazara] ljubljaše.“ Ako je savršeni čovjek Isus plakao zbog gubitka prijatelja, onda zasigurno nije ni danas nikakva sramota ako neki čovjek ili neka žena žali i plače (Ivan 11:36).

Što možemo naučiti iz ovog biblijskog primjera? Da je tugovati prirodno i ljudski i da se ne trebamo sramiti pokazati svoju tugu. Iako nada u uskrsnuće djeluje ublažavajuće, smrt voljene osobe ipak predstavlja traumatičan gubitak, koji se duboko proživljava. Godine, možda desetljeća, bliskog druženja i zajedničkog uživanja iznenada i tragično završavaju. Istina, mi ne tugujemo kao oni koji nemaju nade ili kao oni koji imaju lažne nade (1. Solunjanima 4:13).
”Bog će otrti svaku suzu od očiju [naših], i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prodje“ (Otkrivenje 21:4)
-----
i bolje da osobno ne komentiram...

#53 Re: Kada umremo...

Posted: 03/04/2008 20:00
by sffovac
fia wrote:Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Židovi koji dodjoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
znaci njega je vise pogodila njihova tuga, nego smrt Lazara
tumacenje ti je kontradiktorno

#54 Re: Kada umremo...

Posted: 04/04/2008 00:29
by Pakleni
ah sta sve ljudi ne izmislise( i vremenom doradise) iz straha od smrti.

Ako ljudi vjeruju da ce ih cekati med i mlijeko...ok...njihova stvar...ali ovo sa majkom i djetetom....fuj...to je vec bolesni fanatizam po meni...gore od ovoga ne moze. Kad se dostigne taj nivo, treba hitno na lijecenje, stvarno sve ima svoje granice, ovo vise nije smijesno. Zatvorena ustanova sa jacim medikamentima. Ja se nadam da se ovako nesto nece kod nas pojavljivati, stvarno tuzno...

#55 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 14:20
by Bea_Trix
sffovac wrote:
Tesssa wrote:
sffovac wrote:on je umro, sta god da ona uradi ne moze mu pomoci
da, ali je poprilicno bolesno otici u drugu sobu, jesti i "voditi ljubav" :oops:
to je tvoje misljenje

probaj objektvino sagledati sliku
sex i hrana su prirodni ventili stresa, ona je sebe relaksirala, te mirno pripremila muza, znaci da je ipak uz svu bol ostala hladne glave, sto je u takvim situacjama vise nego pozitivno

po tebi je trebala otici u drugu sobu, ruknuti u plac, dovesti sebe na ivicu nervnog sloma, onda i muza docekati
takva razvaljena i njemu reci sta se dogodilo, onda da se i on jos vise strese i primi duplu dozu
takvo ponasanje moze samo izazvati jos samo goru situaciju, mozda i ponovnu smrt

meni se prva verzija vise svidja
nije to tessino misljenje, nego misljenje svakog covjeka sa zrnom soli u glavi. a tvoja "objektivna slika" je proizvod operativnoga ispiranja glave.
uostalom, jedno je prica, a drugo je zivot, u kojem ti ne mozes birati sta ti se svidja ili ne svidja.
nema te majke koja bi to ucinila, pa makar ispala drito iz oka nebesa: mada je ova ispala drito iz necije bolesne glave, koju bih ja, sa punom pravnom i moralnom odgovornoscu, razlupala kao lubenicu.
dakle - moze i ova prva varijanta kojoj se divis izazvati jos goru situaciju: da muz nakon toga ubije ovu maloumnu, izmisljenu, plasticno-propagandnu tuku iz price i svi sretni. i ne bih ga krivila nimalo.
jedna je stvar DOSTOJANSTVENO zaliti, a potpuno druga zderati i rasplodjavati se nekoliko trenutaka nakon sto ti je umrlo dijete.
vidis, to nije UBLAZAVANJE bola - to je SLAVLJE zbog djecije smrti. "relaksirati se" prirodnim ventilima, zderati i sexati da bi se oslobodilo stresa nakon sto ti je umrlo dijete? i malo muza relaksirati, zapaliti cigaru poslije dobre opaljbe, otpuhnuti dim, pa onako punog stomaka i sa smijeskom reci: by the way, umro nam je Sead.
e vidis, jos samo da su se poslije toga jos jednom opalili, pa da zapecate momenat - a mrtvo tijelo djeteta im u drugoj sobi. morbidno. i cijeli forum to zna i svi sute, niko nema mooda da pisne na ovo, osim senseia i tesse, jos dodjes ti da im solis pamet.
cula sam svasta, ali ovakvo otvoreno skrnavljenje mrtvog, jos svog rodjenog djeteta, nisam nikad! i nek proba neko da mi objasni da je ovo zahtjev religije, ima da ga razmazem po forumu ko pekmez, po cijenu bana. ne salim se - licemjerje mi je gore nego milion i jedna otvorena laz, i na to reagiram na najgori moguci nacin. ti isti obilaze po forumu i ljudima koji nisu religiozni ili su ateisti vaze o tome kako su pogani bez postovanja. a kakvo postovanje se ovdje zahtjeva u prici?
gdje su sad branioci i ljubitelji djece? oni sto su "slabi na djecu"?
e ja sam slaba na djecu, i imam prevelik respekt prema smrti da bih trpila ovoliku kolicinu morbidnoga shita na jednom mjestu.
ne ovo nije dostojanstveni ispracaj djeteta, makar ono i ostalo samo tijelo. ovo nije zal ni za dusom ni za tijelom.
i ti to dobro znas, samo te jos niko nije dobro nalupao.

#56 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 16:11
by Tesssa
Bea_Trix wrote: gdje su sad branioci i ljubitelji djece? oni sto su "slabi na djecu"?
od svega me najvise bas ovo interesuje :roll:

#57 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 19:02
by lady midnight
Tesssa wrote:
Bea_Trix wrote: gdje su sad branioci i ljubitelji djece? oni sto su "slabi na djecu"?
od svega me najvise bas ovo interesuje :roll:

eno ih postavljaju slike i celebriraju svoju vlastitu slabost na djecu.

ja ovo tek ugledah.
bea je rekla sve shto se ima reci o ovome, ali bih da dodam -- meni se upravo smuchilo.
pricha je izmishljena, kao i slichne priche koje se koriste da bi se valjda ljudi utjerali u suru debilitetima na raznoraznim virtuelnim i realnim kursevima u kojima im se pricha kakvi bi trebali biti "pravi vjernici".
no, nije mi se zgadila pricha kao takva, to je samo jedan glupi tekst u moru glupih tekstova, namijenjem publici nad kojom je ochito izvrshena lobotomija, a koji pojma nemaju o toj vjeri kojom se razmecu, niti su u stanju formulirati jednu vlastitu rechenicu kako treba.
ne, nije do priche. meni se smuchilo na one koji vaze da je ovo ispravno ponashanje u trenutku zhalosti, one koji ovakve morbidnosti navode kao uzor svim vjernicima, te ih josh brane kao 'logichno" ponashanje.

nismo klingonci, niti smo zhivotinje - poshtovanje prema ljudima ne prestaje njihovom smrcu. da je to tako, da uchenja bilo koje vjere smatraju da su tijela ljudi nakon smrti samo vrece mesa -- a u to nas pokushavaju ubijediti ovi "struchnjaci" -- ne bi nijedna religija imala onakve u detalj propisane i strogo regulisane pogrebne rituale, ne bi se pravila i odrzhavala groblja niti haremi, ne bi dzhenaze bile toliko bitne kao odavanje pochasti mrtvom -- ne, pustili bi lesheve da truhnu u jednoj sobi, a mi bismo - "logichno" - nastavljali 'hladne glave" da se sexamo u drugoj. fuj.

zadirati ovakvim morbidnim prichama u ono najintimnije u chovjeku - osjecaj boli i tuge za voljenim osobama - je toliko nehumano da meni ponestaje rijechi. ali da bi se ovo shvatilo neophodan je minimum mozhdanih celija.
eh da, ovo su oni momenti u kojima meni josh jednom postaje jasno da religija sama po sebi ne postoji kao neshto apstraktno, ona svoje realne obrise dobija tek kroz ljude koji je tumache i uprazhnjavaju. a kada ti ljudi pokazhu ovakvo nehumano lice, samim tim i toj religiji daju nehuman karakter, i u ovakvim me trenucima nimalo ne chude svi oni negativni stavovi prema religiji koji se mogu prochitati i ovdje i inache.

#58 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 19:14
by callmethebreeeze
ja bih volio vidjeti mater koja bi bila u stanju pomisliti na sex dok joj dijete mrtvo lezi u sobi pored. isto vazi i za oca.
da bog sacuva budalastina.

#59 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 19:53
by pitt
ovo je jedan od razloga sto se klonim ovog podforuma. Svakakvih gluposti i gadosti u ime religije cuti :( :roll:

#60 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 19:56
by callmethebreeeze
pitt wrote:ovo je jedan od razloga sto se klonim ovog podforuma. Svakakvih gluposti i gadosti u ime religije cuti :( :roll:
ma ja cim vidim ove kilometarske postove koji su kopirani preskacem, ali me djavo natjera da procitam onu morbidnu pricu. fuj.
povraca mi se pri samoj pomisli na tako nesto. jedino sto je bolesnije od price su ljudi koji ovako nesto uzimaju kao primjer necega dobrog.

#61 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 20:21
by NIN
lady midnight wrote:...eh da, ovo su oni momenti u kojima meni josh jednom postaje jasno da religija sama po sebi ne postoji kao neshto apstraktno, ona svoje realne obrise dobija tek kroz ljude koji je tumache i uprazhnjavaju...
Pa zar ti trebaju bas ovakvi psihopatoloski primjeri da te jos jednom navedu na izneseni zakljucak? Nego, sto se tice istoga, pretpostavit cemo da za bolji uvid fenomena o kojem je rijec ipak moramo imati sirokokutni objektiv, jel'. :roll:

#62 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 21:03
by lady midnight
NIN wrote:
lady midnight wrote:...eh da, ovo su oni momenti u kojima meni josh jednom postaje jasno da religija sama po sebi ne postoji kao neshto apstraktno, ona svoje realne obrise dobija tek kroz ljude koji je tumache i uprazhnjavaju...
Pa zar ti trebaju bas ovakvi psihopatoloski primjeri da te jos jednom navedu na izneseni zakljucak? Nego, sto se tice istoga, pretpostavit cemo da za bolji uvid fenomena o kojem je rijec ipak moramo imati sirokokutni objektiv, jel'. :roll:
ne NIN, ne trebaju mi nimalo ovakvi psihopatoloshki primjeri, to jeste inache moje vidjenje religije - da ona zhivi kroz ljude, a nikako obrnuto. upravo zato i znam da statichnost tumachenja, niti razumijevanja religije ne postoji, kao shto ne postoji niti mozhe postojati univerzalno i svuda identichno prakticiranje bilo koje religije.
ne znam ja kakav je tebi objektiv potreban, ja znam da na nehumanost reagujem na isti nachin, bez obzira dolazila ona od vjernika, ateiste, agnostichara ili nekog desetog.

#63 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 21:30
by callmethebreeeze
Minnela wrote:
Fujjjj!!

I takvima kao tebi i onoj osobi iznad sto pise ovu pricu,se dopusta da pisete i govorite bilo sta--Ma,kao sto neko napisa,vas treba izolovati od svijeta,zatvoriti vas i pod hitno lijeciti..Sram i stid da vas bude ,ako vam je ovakvo nesto kao u prici,sasvim normalno..Takvima i ne trebaju djeca..Koji ste vi isprani mozgovi..
pitanje je da li onakve gluposti moze napisati neko ko ima djecu?

#64 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 21:50
by pitt
ma uslov za onakvu izjavu je da je i ameba ispred tebe na evolucijskoj ljestvici :D

#65 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 21:53
by callmethebreeeze
pitt wrote:ma uslov za onakvu izjavu je da je i ameba ispred tebe na evolucijskoj ljestvici :D

evolucija i slicni bakraci su kjafirska posla.
:D

#66 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 22:02
by pitt
callmethebreeeze wrote:
pitt wrote:ma uslov za onakvu izjavu je da je i ameba ispred tebe na evolucijskoj ljestvici :D

evolucija i slicni bakraci su kjafirska posla.
:D
ma kontao sam opsovati sta........al kontam to mu je gora uvreda :D :D :D :D

#67 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 22:39
by beautyfool
Minnela wrote:
sffovac wrote:
to je tvoje misljenje

probaj objektvino sagledati sliku
sex i hrana su prirodni ventili stresa, ona je sebe relaksirala, te mirno pripremila muza, znaci da je ipak uz svu bol ostala hladne glave, sto je u takvim situacjama vise nego pozitivno

po tebi je trebala otici u drugu sobu, ruknuti u plac, dovesti sebe na ivicu nervnog sloma, onda i muza docekati
takva razvaljena i njemu reci sta se dogodilo, onda da se i on jos vise strese i primi duplu dozu
takvo ponasanje moze samo izazvati jos samo goru situaciju, mozda i ponovnu smrt

meni se prva verzija vise svidja
Fujjjj!!

I takvima kao tebi i onoj osobi iznad sto pise ovu pricu,se dopusta da pisete i govorite bilo sta--Ma,kao sto neko napisa,vas treba izolovati od svijeta,zatvoriti vas i pod hitno lijeciti..Sram i stid da vas bude ,ako vam je ovakvo nesto kao u prici,sasvim normalno..Takvima i ne trebaju djeca..Koji ste vi isprani mozgovi..
Pod i "onoj osobi sto pise ovu pricu" zvucalo mi je kao da se odnosi na mene.
Kao prvo to nije moj tekst, to je kopija teksta iz jedne knjige s jedne stranice cak sam navela i koja je knjiga u pitanju, a kao sto sam napisala "a volila bih da se jos ljudi ukljuci u analizu ovoga kao i da dodaju eventualno djelove knjiga ili misljenja vezana za ovu temu"
Drago mi je da ste poceli iznositi svoja misljenja :) ali nevidim razlog da se raspravljate ili da osudjujete jedni druge u vezi toga,svi imamo neko svoje misljenje i trebamo se potruditi saslusati ga i analizirati zasto ta osoba tako misli i naravno iznijeti svoje misljenje itd... ima jos puno toga napisanog tamo osim te teme s tim djetetom, ima jos puno da se kaze, jos puno da se analizira, pa eto ako je neko zainteresovan volila bih cuti analiziranje tog teksta a isto tako volila bih misljenje o poslije smrti i u drugim vjerama,fia je napisala jedan post o kriscanstvu al sve mi je to nesto nepovezano i nema nikakvih detalja o poslije smrti .
Tema je "Kada Umremo", znaci nije tema ona zena i djete, autor knjige je vjerovatno s tim primjerom htio da uporedi koliko ljubav prema Bogu treba da bude veca od neke ovosvjetske ljubavi, znaci treba razumiti i stil pisanja autora,jer je ipak to pisano od covjeka koji ima takvo vidjenje na stvari, taj dio nije neki ajet iz Kurana ili dio hadisa, vec samo razmisljanje i poredjenje autora knjige.

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.

''Allahu je najdrazi Negov rob koji je najljepse naravi ( ahlaka, ponasanja )''

..Pokusajmo na fin nacin doci do nekih zakljucaka, vjerovatno dosta vas ima nekih tekstova vezanih za ovu temu,ili eventualno je cuo/cula negdje nesto, ili je citao/citala s nekog medicinskog, vjerskog, prirodnog aspekta...pa eto pokusajmo na fin nacin analizirati ovu temu, zaista htijeli ili ne smrt nas sve ocekuje a medjusobnom raspravom i optuzbama necemo doci do nicega osim da tema bude zakljucana.

Pozdrav.

#68 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 22:43
by callmethebreeeze
beautyfool wrote:
Pod i "onoj osobi sto pise ovu pricu" zvucalo mi je kao da se odnosi na mene.
Kao prvo to nije moj tekst, to je kopija teksta iz jedne knjige s jedne stranice cak sam navela i koja je knjiga u pitanju, a kao sto sam napisala "a volila bih da se jos ljudi ukljuci u analizu ovoga kao i da dodaju eventualno djelove knjiga ili misljenja vezana za ovu temu"
Drago mi je da ste poceli iznositi svoja misljenja :) ali nevidim razlog da se raspravljate ili da osudjujete jedni druge u vezi toga,svi imamo neko svoje misljenje i trebamo se potruditi saslusati ga i analizirati zasto ta osoba tako misli i naravno iznijeti svoje misljenje itd... ima jos puno toga napisanog tamo osim te teme s tim djetetom, ima jos puno da se kaze, jos puno da se analizira, pa eto ako je neko zainteresovan volila bih cuti analiziranje tog teksta a isto tako volila bih misljenje o poslije smrti i u drugim vjerama,fia je napisala jedan post o kriscanstvu al sve mi je to nesto nepovezano i nema nikakvih detalja o poslije smrti .
Tema je "Kada Umremo", znaci nije tema ona zena i djete, autor knjige je vjerovatno s tim primjerom htio da uporedi koliko ljubav prema Bogu treba da bude veca od neke ovosvjetske ljubavi, znaci treba razumiti i stil pisanja autora,jer je ipak to pisano od covjeka koji ima takvo vidjenje na stvari, taj dio nije neki ajet iz Kurana ili dio hadisa, vec samo razmisljanje i poredjenje autora knjige.

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.

''Allahu je najdrazi Negov rob koji je najljepse naravi ( ahlaka, ponasanja )''

..Pokusajmo na fin nacin doci do nekih zakljucaka, vjerovatno dosta vas ima nekih tekstova vezanih za ovu temu,ili eventualno je cuo/cula negdje nesto, ili je citao/citala s nekog medicinskog, vjerskog, prirodnog aspekta...pa eto pokusajmo na fin nacin analizirati ovu temu, zaista htijeli ili ne smrt nas sve ocekuje a medjusobnom raspravom i optuzbama necemo doci do nicega osim da tema bude zakljucana.

Pozdrav.
ne znam ja da li se ovdje ima sta analizirati. :-) mislim, i te kako ima materijala za analizu, ali ne onu vrstu analize o kojoj ti pricas.

#69 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 22:48
by beautyfool
callmethebreeeze wrote:
beautyfool wrote:
Pod i "onoj osobi sto pise ovu pricu" zvucalo mi je kao da se odnosi na mene.
Kao prvo to nije moj tekst, to je kopija teksta iz jedne knjige s jedne stranice cak sam navela i koja je knjiga u pitanju, a kao sto sam napisala "a volila bih da se jos ljudi ukljuci u analizu ovoga kao i da dodaju eventualno djelove knjiga ili misljenja vezana za ovu temu"
Drago mi je da ste poceli iznositi svoja misljenja :) ali nevidim razlog da se raspravljate ili da osudjujete jedni druge u vezi toga,svi imamo neko svoje misljenje i trebamo se potruditi saslusati ga i analizirati zasto ta osoba tako misli i naravno iznijeti svoje misljenje itd... ima jos puno toga napisanog tamo osim te teme s tim djetetom, ima jos puno da se kaze, jos puno da se analizira, pa eto ako je neko zainteresovan volila bih cuti analiziranje tog teksta a isto tako volila bih misljenje o poslije smrti i u drugim vjerama,fia je napisala jedan post o kriscanstvu al sve mi je to nesto nepovezano i nema nikakvih detalja o poslije smrti .
Tema je "Kada Umremo", znaci nije tema ona zena i djete, autor knjige je vjerovatno s tim primjerom htio da uporedi koliko ljubav prema Bogu treba da bude veca od neke ovosvjetske ljubavi, znaci treba razumiti i stil pisanja autora,jer je ipak to pisano od covjeka koji ima takvo vidjenje na stvari, taj dio nije neki ajet iz Kurana ili dio hadisa, vec samo razmisljanje i poredjenje autora knjige.

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.

''Allahu je najdrazi Negov rob koji je najljepse naravi ( ahlaka, ponasanja )''

..Pokusajmo na fin nacin doci do nekih zakljucaka, vjerovatno dosta vas ima nekih tekstova vezanih za ovu temu,ili eventualno je cuo/cula negdje nesto, ili je citao/citala s nekog medicinskog, vjerskog, prirodnog aspekta...pa eto pokusajmo na fin nacin analizirati ovu temu, zaista htijeli ili ne smrt nas sve ocekuje a medjusobnom raspravom i optuzbama necemo doci do nicega osim da tema bude zakljucana.

Pozdrav.
ne znam ja da li se ovdje ima sta analizirati. :-) mislim, i te kako ima materijala za analizu, ali ne onu vrstu analize o kojoj ti pricas.
Hoces reci da se nema sta pricati u vezi smrti tj nema se sta analizirati u vezi ove teme "kada umremo" ???

#70 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 23:17
by pitt
ma kolega breeze hoce reci da bi volio da nastavite analizu na PP :D :D :D :D

#71 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 23:18
by fia
ovako, @beautyfool,
Itekako ima šta analizirati na temu „kada umremo“, i ja sam se na neki način obradovala da će mi konačno neko komplexno objasniti kako islam gleda na tu temu i tvoje postove sam skopirala za kasnije, da je mogu pročitati u vremenu kad putujem. Znači da nisam je pročitala,... i u medjuvremenu sam stavila svoj post kao prvi sa Biblijskim stavom šta znači duša. I namjeravala sam nastaviti, ...naravno, jer ovako nema puno smisla.

Od tada kad je @sensei istaknuo taj „divan odlomak“, i još više nakon reakcija @sffovaca, povrača mi se i izgubila sam svu volju nastaviti...

#72 Re: Kada umremo...

Posted: 05/04/2008 23:42
by Nosferatu
Cetvrtak. 7 navece. Vozis kamion za vucu pokvarenih automobila. Prvi ti je radni dan u tom kolektivnu. Odjednom te nesto zaboli i osjecas se malaksalo. 58 ti je godina. Nije valjda vakat. Preznojis se u 12 voda. Zaustavis sa strane ulice. U tome te klepne. Izgubis svijest i prevaljene preko volana, cekas. Sekund po sekundu u minute. Zena cije slupano auto vozis nakon udesa zove hitnu pomoc. Dolazi hitna i vatrogasci nakon 3 minute. Guraju ti plasticnu cjev u usta. Poslje toga ti pritiscu prsa. Stezu i ono malo krvi sto je u srcu, da ide u pluca i ostatak tijela. Voze te u hitnu. Daju ti epineprine i amiodorone. U hitnoj te cekaju spremno. Zabijaju ti 4-5 igala. Elektro sok za sokom. 200, 250, 300 Kilo-jula. Skace ti tijelo po 10-15 cm u vazduh. Pocinje aritmija. Pojacaj dozu medikamenata. Puls se gubi, opet CPR. Skace ti na prsa neki levat, govore mu nemoj prestajati za dah, bitno je da picis 100 na sat. Ako treba lomi rebra i lomi sve kosti, samo da covjek ima jos 2-3 minute sansu od bespovratne povrede mozga. Minute se nizu. Aritmija i onda nista. Aritmija i onda nista. Rezu ti odjecu. Sve je mokro od znoja i sokova. Bacaju je na pod. Hladan si kao led. Led. Zjenice se sire. Gledaju u dva razlicita pravca. I to je to. Jos samo jedan trzaj noznih prstiju. I poslje toga tisina. Smrt. Nema ni boga ni djavola. Vrijeme je proslo. Sansa za zivot je prosla. Sad si hrana za crva, i razlog drugima da zale sebe kroz tebe, dok na neki nacin likuju jerbo svakom je njegov zivot drag, i nadzivjeti nekog znaci da si morao nesto u zivotu, napraviti kako treba. Spustice te u grabu, ako si sretan nece previse insekata doprijeti do tebe. Sto znaci da ce te bakterije razgraditi. Sve je isti smrad. Samo drukciji. Nije ljepo kad vidis crve kako memle i prozdiru sve. Al' ono sto zemlja daje, zemlja i uzima.

Ovo je istinita prica, stara 2 dana...

#73 Re: Kada umremo...

Posted: 06/04/2008 00:14
by beautyfool
fia wrote:ovako, @beautyfool,
Itekako ima šta analizirati na temu „kada umremo“, i ja sam se na neki način obradovala da će mi konačno neko komplexno objasniti kako islam gleda na tu temu i tvoje postove sam skopirala za kasnije, da je mogu pročitati u vremenu kad putujem. Znači da nisam je pročitala,... i u medjuvremenu sam stavila svoj post kao prvi sa Biblijskim stavom šta znači duša. I namjeravala sam nastaviti, ...naravno, jer ovako nema puno smisla.

Od tada kad je @sensei istaknuo taj „divan odlomak“, i još više nakon reakcija @sffovaca, povrača mi se i izgubila sam svu volju nastaviti...
To sto sam postirala je dio knjige u kojoj autor objasnjava smrt a ako mislis da ima dosta toga analizirati na temu"kada umremo" hajde pocni, bujrum :) bas bih htjela vidjeti i tvoje misljenje.

Sto se tice komentara ostalih korisnika , pa svako ima pravo na svoje misljenje, nebi ni valjalo da smo svi isti i da mislimo svi isto.

#74 Re: Kada umremo...

Posted: 06/04/2008 01:39
by dr.gog
Nosferatu wrote:Cetvrtak. 7 navece. Vozis kamion za vucu pokvarenih automobila. Prvi ti je radni dan u tom kolektivnu. Odjednom te nesto zaboli i osjecas se malaksalo. 58 ti je godina. Nije valjda vakat. Preznojis se u 12 voda. Zaustavis sa strane ulice. U tome te klepne. Izgubis svijest i prevaljene preko volana, cekas. Sekund po sekundu u minute. Zena cije slupano auto vozis nakon udesa zove hitnu pomoc. Dolazi hitna i vatrogasci nakon 3 minute. Guraju ti plasticnu cjev u usta. Poslje toga ti pritiscu prsa. Stezu i ono malo krvi sto je u srcu, da ide u pluca i ostatak tijela. Voze te u hitnu. Daju ti epineprine i amiodorone. U hitnoj te cekaju spremno. Zabijaju ti 4-5 igala. Elektro sok za sokom. 200, 250, 300 Kilo-jula. Skace ti tijelo po 10-15 cm u vazduh. Pocinje aritmija. Pojacaj dozu medikamenata. Puls se gubi, opet CPR. Skace ti na prsa neki levat, govore mu nemoj prestajati za dah, bitno je da picis 100 na sat. Ako treba lomi rebra i lomi sve kosti, samo da covjek ima jos 2-3 minute sansu od bespovratne povrede mozga. Minute se nizu. Aritmija i onda nista. Aritmija i onda nista. Rezu ti odjecu. Sve je mokro od znoja i sokova. Bacaju je na pod. Hladan si kao led. Led. Zjenice se sire. Gledaju u dva razlicita pravca. I to je to. Jos samo jedan trzaj noznih prstiju. I poslje toga tisina. Smrt. Nema ni boga ni djavola. Vrijeme je proslo. Sansa za zivot je prosla. Sad si hrana za crva, i razlog drugima da zale sebe kroz tebe, dok na neki nacin likuju jerbo svakom je njegov zivot drag, i nadzivjeti nekog znaci da si morao nesto u zivotu, napraviti kako treba. Spustice te u grabu, ako si sretan nece previse insekata doprijeti do tebe. Sto znaci da ce te bakterije razgraditi. Sve je isti smrad. Samo drukciji. Nije ljepo kad vidis crve kako memle i prozdiru sve. Al' ono sto zemlja daje, zemlja i uzima.

Ovo je istinita prica, stara 2 dana...
O kolega, :D ,ima li umora??

#75 Re: Kada umremo...

Posted: 06/04/2008 02:01
by Pakleni
beautyfool wrote:
fia wrote:ovako, @beautyfool,
Itekako ima šta analizirati na temu „kada umremo“, i ja sam se na neki način obradovala da će mi konačno neko komplexno objasniti kako islam gleda na tu temu i tvoje postove sam skopirala za kasnije, da je mogu pročitati u vremenu kad putujem. Znači da nisam je pročitala,... i u medjuvremenu sam stavila svoj post kao prvi sa Biblijskim stavom šta znači duša. I namjeravala sam nastaviti, ...naravno, jer ovako nema puno smisla.

Od tada kad je @sensei istaknuo taj „divan odlomak“, i još više nakon reakcija @sffovaca, povrača mi se i izgubila sam svu volju nastaviti...
To sto sam postirala je dio knjige u kojoj autor objasnjava smrt a ako mislis da ima dosta toga analizirati na temu"kada umremo" hajde pocni, bujrum :) bas bih htjela vidjeti i tvoje misljenje.

Sto se tice komentara ostalih korisnika , pa svako ima pravo na svoje misljenje, nebi ni valjalo da smo svi isti i da mislimo svi isto.
kada umres, kraj. Kao sto neko rece, hrana si za crve, a oni opet hrana nekom drugom....i sve tako. Jednostavno prestanes da postojis. Niti imas neku visu svrhu zasto si rodjen niti ce ici tvoja dusa u raj ili pakao. Dusa kao dusa kakvu je ljudi zamisljaju iliti teisti, ne postoji. To je sve mozak, kad njega ugasis nemas ni "duse" ni svijesti, ni savjesti...moral etika sve nestaje..ugasis se i cao...Ako je ljudima lakse da vjeruju da ce vjecno postojati u ovom ili nekom drugom obliku, stanju...ok, sasvim je normalno da covjek tesko shvata da nije vjecan. ja licno ne razmisljam puno o tome, jer nista fino ne mogu zakljuciti, niti mogu smrt izbjeci. Zato pokusavam sto bolje da se provedem a da s tim ne zakinem druge, jer i oni imaju samo ovaj jedan zivot...ni manje ni vise