ES-SELAMU ALEJKUM POSTOVANI CITAOCE
U IME ALLAHA-MILOSTIVOG-SAMILOSNOG
Hvala Allahu, Koji poucava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna. Hvala Allahu,Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: „I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.. „(El - En.am, 153) Uzviseni Allah, također, veli: .Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ (Ez - Zumer, 9). Uzviseni, također, veli: „Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo..“ (Et - Tegabun,
i kaze Uzviseni : „Dzine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju..“ (Ez - Zarijat, 56)
„I budite poslusni Allahu i budite poslusni Poslaniku, i oprezni budite! A ako glave okrenete,onda znajte da je Poslanik Nas duzan samo da jasno obzani...“ (El - Maida, 92)
''Opominji, opomena će koristiti vjernicima.'' (Ed- Dariat, 55. ajet)
Neka je Allahov blagoslov na Ucitelja koji upucuje najboljoj uputi: .Reci: “Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj..“ (El - En.am, 57), naseg vjerovjesnika Muhammeda,sallallahu alejhi ve selleme.
''Nije pametan onaj koji razlikuje dobro od zla, nego je pametan onaj koji razaznaje veće dobro od dva dobra i veće zlo od dva zla.''(Ibn Tejmijja r.a.)
DAVANJE PRIMJERA U ODGOJU
Allah, iznoseći čudotvorni Božanski metod, stvorio je poslanike koje je On slao da budu dostojni nosioci uzvišene poruke, bez obzira kojem su narodu slati, tako što su bili najprofinjenijeg psihološkog, moralnog i intelektualnog ponašanja. Na taj način ljudi su prihvatali to što oni donose, uzimali su ih kao primjere, učili od njih, pokoravali im se i slijedili njihovo ponašanje u plemenitim djelima i uzvišenom moralu.
Nadalje, Allah je poslao Muhammeda, s.a.v.s., kao primjera svim muslimanima, da bude svjetiljka čitavom čovječanstvu. U Kur'anu časnom se kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor." (El-Ahzab, 21.)
Primjer koji je pružio Allahov Poslanik, s.a.v.s., na polju obožavanja i morala postigao je vrhunac. Ummet je, vremenom, našao savršen primjer i svjetiljku vodilju u načinu kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obožavao Allaha podjednako kao i u njegovom moralu.
Što se tiče primjera obožavanja, Buharija i Muslim naveli su da je El-Mugire ibn Šubah, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., običavao je klanjati noću sve dok mu noge ne bi otekle. Kada mu je rečeno: 'Zar tebi Allah nije oprostio prošle i buduće grijehe?', on je odgovorio: 'Zar da budem nezahvalni Allahov rob?'"
Nije čudo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., posvetio najvećem stepenu obožavanja budući da je on, s.a.v.s., izvršavao sve ono što je Allah naredio u pogledu noćne molitve, obožavanja, hvaljenja Allaha i činjenja zikra Njemu. Kur'an časni kaže: "O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela – polovinu njezinu ili malo manje od nje, ili malo više od nje, i izgovaraj Kur`an pažljivo, Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati – ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju imaš, doista, mnogo posla." (Muzzemmil, 1.-6.)
Primjer plemenitog ponašanja: Dovoljno je spomenuti jedan primjer koji se odnosi na plemenito ponašanje, te aspekte njegove opsežne veličine, velikodušnosti, asketizma, poniznosti, strpljivosti, snage, hrabrosti, mudrog ophođenja i čvrstog pridržavanja principa.
Primjer velikodušnosti: Allahov Poslanik, s.a.v.s., običavao je da daje poput onoga koji se ne boji neimaštine, te je bio darežljiviji od brzog vjetra, i to pogotovo u ramazanu. Enes, r.a., rekao je: "Nikada ništa nije zatraženo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a da on nije dao."
Primjer asketizma: Ibn Džerir navodi da je Aiša, r.a., rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije utolio glad ječmenim hljebom tri dana uzastopno otkako je stigao u Medinu pa sve do preseljenja na ahiret."
Trebamo imati na umu da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bio asketa zbog neimaštine ili nedostatka hrane. Da je on, s.a.v.s., želio ugodnosti ovog života, mnoštvo lijepih stvari i užitak života, sve bi mu to došlo u pokornosti. Međutim, cilj Poslanikovog, s.a.v.s., asketizma ogledao se, između ostalog, u sljedećem:
• On, s.a.v.s., želio je podučiti generacije muslimana značenjima saradnje, dijeljenja i davanja prednosti drugima nad samim sobom.
• On, s.a.v.s., želio je da pokoljenja muslimana smatraju umjeren način življenja dovoljnim, jer u suprotnom ugodnosti dunjalučkog života mogle bi ih odvratiti od obaveze pozivanja u islam i oživljavanja Allahove riječi, kao i da ne dadnu prednost dunjaluku i on ih uništi, kao što je to slučaj sa prijašnjim narodima.
• On, s.a.v.s., želio je da imetak stječu, uživaju u ugodnostima dunjalučkog života, traže ovaj prolazni svijet u ime vjere oni s bolesnim srcima, licemjeri i nevjernici, koji nisu primili njegov poziv u islama, a da vjernici traže nagradu samo od Allaha, te da sretnu Svemogućeg Allaha bez ikakve imovine na ovome svijetu. Njegov, s.a.v.s., moto bio je isti kao moto prijašnjih poslanika, a.s.: "O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za to; mene će nagraditi Onaj Koji me je stvorio..." (Hud, 51.)
Primjer poniznosti: Savremenici i ashabi, r.a., Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bespogovorno se slažu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio onaj koji se prvi pozdravljao sa ashabima, da je bio pažljiv sa svojim sagovornikom, mladim ili starim, te je posljednji povlačio ruku prilikom rukovanja. On, s.a.v.s., običavao je sjediti pored posljednjeg ashaba. On, s.a.v.s., išao je na pijacu i nosio svoje potrepštine, govoreći: "Ja trebam nositi više od drugih." On, s.a.v.s., nije gledao s podozrenjem na rad prilikom izgradnje džamije ili prilikom kopanja hendeka. On, s.a.v.s., prihvatao je poziv slobodnih ljudi i robova i robinja, primao je izvinjenja drugih, krpio je svoju odjeću, popravljao je obuću, pomagao je u kućnim poslovima, vezao je devu, jeo je sa svojim slugama i odgovarao je na molbe slabašnih i siromašnih. I kako onda da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bude toliko ponizan kada mu je Allah objavio: "I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!" (Eš-Šu'ara, 215.)
Primjer strpljivosti: Allahov Poslanik, s.a.v.s., postigao je vrhunac strpljenja, kako prilikom susreta sa grubim beduinima tako i u odnosu prema arogantnim neprijateljima nakon pobjede.
Kada je u pitanju njegova strpljivosti koju je pokazivao prilikom susreta sa grubim beduinima, dovoljno je spomenuti samo jedan od brojnih primjera koji se spominju u životopisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Eš-Šejhan (tj. Buharija i Muslim) bilježe da je Enes, r.a., rekao: "Jednom sam išao sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je na sebi imao tešku nedžransku odjeću. Jedan beduin mu je prišao i toliko grubo ga povukao za odjeću da sam vidio od siline povlačenja crven trag na njegovom vratu. Potom je beduin rekao: 'O Muhammede, naredi da mi se daruje Allahov novac koji ti posjeduješ.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo se prema njemu, nasmiješivši se, a zatim je naredio da mu se dadne novac."
Kada je u pitanju njegova, s.a.v.s., strpljivost u ophođenju prema neprijateljima, nakon pobjede, dovoljno je navesti kako se ophodio prema Mekelijama, koji su mu preko svake mjere nanosili štetu, vrijeđali ga, protjerali ga iz rodnog grada, urotili se da ga ubiju i osuđivali ga na osnovu lažnih optužbi. Svakome ko ima moć razumijevanja očigledno je da je on bio plemenite duše, da je praštao i bio milostiv. On, s.a.v.s., nije ništa drugo učinio osim što ih je sakupio, dao im sigurnost i izgovorio slavne riječi: "Šta mislite šta ću vam učiniti?" Oni su rekli: "Ti si plemenit brat i plemenit rođak." On, s.a.v.s., rekao je: "Idite! Slobodni ste!"
Nije čudo da Allahov Poslanik, s.a.v.s., zauzima taj uzvišeni položaj strpljivosti s obzirom na to što mu je Allah objavio u veličanstvenom Kur'anu: "Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-A'raf, 150.)
Njegova fizička snaga: On, s.a.v.s., dao je primjer prvaku hrvača i onima jakog duha u snazi i istrajnosti. On, s.a.v.s., pobijedio je Rekanu, prvaka hrvača, i to tri puta. Nakon trećeg puta, Rekana je rekao: "Svjedočim da si ti Allahov poslanik."
Allahov Poslanik, s.a.v.s., suočio se sa Ibn Halafom u Bitki na Uhudu. On ga je pogodio kopljem u prsa. On je pao sa svog konja usljed jakog bola i rekao je: "Da je Muhammed pljunuo na mene, ubio bi me (time)."
Nije čudo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio najvećeg stepena snage, jer on, s.a.v.s., rekao je: "Allah više voli jakog vjernika od onog slabog." (Hadis bilježi Muslim.)
Primjer hrabrosti: Njemu nije bilo ravna. Sljedeći događaj to dokazuje. Naime, na dan Bitke na Hunejnu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., jahao je na mazgi, dok su ashabi, r.a., oko njega počeli bježati. On, s.a.v.s., rekao je:
''Ja sam Allahov poslanik, nema sumnje u to.
Ja sam sin (unuk) Abdul-Muttaliba.''
Niko tog dana nije bio postojaniji i bliže neprijatelju nego što je on, s.a.v.s., bio. Kako da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bude požrtvovan i hrabar u najopasnijim okolnostima kada Allah, u veličanstvenom Kur'anu, kaže: "Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike ..." (En-Nisa', 84.)
Primjer mudrosti: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je primjer koji svi ljudi trebaju slijediti, bili mladi ili stari, vjernici ili nevjernici, obični ljudi ili plemići. Njemu, s.a.v.s., dat je uspjeh u svemu što je činio, zato jer je on, prirodno, bio sklon plemenitom moralu, mudrom postupku i stavljanju svega na pravo mjesto. Evo izvanrednog primjera koji bilježi historija, tako da se može steći bolji uvid u izvanredni odnos koji je proizilazio iz njegove mudrosti i izvanrednog morala.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Hunejnu, dao ratni plijen Kurejšijama i ostalim arapskim plemenima, dok ensarijama nije dao ništa, poslije se njima obratio riječima: "Allahov Poslanik, u ime Allaha, razmotrio je slučaj svog plemena." Allahov Poslanik, s.a.v.s., sakupio ih je i rekao: "O ensarije, o ljudi, čuo sam šta ste pričali. Vi ste, dakle, ljuti na mene? A zar niste živjeli u zabludi, pa vas je Allah uputio na Pravi put? Bili ste siromašni, pa vas je Allah opskrbio. Je li tako? I bili ste neprijatelji jedni drugima, pa je Allah vaša srca pridobio i sjedinio, zar ne?" Oni, r.a., odgovoriše: "Da. Allah i Njegov Poslanik su najpouzdaniji i najvredniji." Zatim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastavi: "Hoćete li mi odgovoriti, o ensarije, na jedno pitanje?" "A šta da ti odgovorimo, o Allahov Poslaniče?" "Da ste za Allaha i Njegovog Poslanika. Ako hoćete, reći ću vam to što mislite. Došao si kod nas kad su te drugi u laž utjerivali, a mi povjerovasmo u tvoju istinu. Došao si poražen, a kod nas si postao pobjednik. Došao si protjeran, a mi smo te prihvatili i pomogli. Došao si siromašan, a mi smo te potpomogli. Zar vam je teško, o ensarije, zbog toga što sam podijelio nešto od ovoga svijeta, dunjaluka, da bi određene ljude u islam pridobio, a vas ostavio i predao vašem islamu. Biste li bili zadovoljni, o ensarije, da se ljudi raziđu sa svojim ovcama i devama, a vi se svojim kućama vratite s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.? Tako mi Stvoritelja, da nije hidžre, i ja bih bio jedan od ensarija. Kad bi ti ljudi krenuli na jednu stranu, a ensarije na drugu, ja bih krenuo za ensarijama. O moj Allahu, smiluj se ensarijama, sinovima ensarija i unucima ensarija." Nakon toga, ensarije su zaplakale dok su suze kvasile njihove brade, a potom su rekli: "Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. Zadovoljni smo njegovom raspodjelom i našom srećom u tome."
Nije čudo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvrstan primjer mudrog ophođenja i plemenitog odnosa prema drugima, jer on se pokorava naredbi svog Gospodara, Koji kaže: "Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine..." (Ali Imran,159.)
Pridržavanje propisa: To je karakteristika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i predstavlja jedno od njegovih svojstava. Dovoljno je, u tom pogledu, spomenuti njegov, s.a.v.s., odnos prema amidži Ebu Talibu kada je pomislio da će ga amidža predati, izdati i napustiti. Zastat ćemo na trenutak i poslušati riječi istine, vjerovanja i dosljednog pridržavanja principa koje je iznosio Poslanik vječite islamske upute. On, s.a.v.s., bio je izvrstan primjer načina proklamovanja vjere i postojanosti, kao i poimanja načina žrtvovanja i pozivanja na Allahov put. On, s.a.v.s., rekao je: "Tako mi Allaha, moj amidža, kada bi mi dali Sunce u moju desnicu, a Mjesec u ljevicu samo da napustim ovo što mi se objavljuje, ja to ne bih napustio sve dok me Allah ne učini pobjednikom ili sve dok ne poginem na tom putu."
Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao i počeo plakati. Kada je njegov amidža vidio njegovu iskrenu odlučnost na putu da'we, kojim je hodio ne osvrćući se ni na koga i ne bojeći se nikoga, on ga je pozvao i rekao mu: "Idi, bratiću moj, i govori što ti je volja. Tako mi Allaha, nikada te ni u šta neću silom tjerati."
Navedeni načini ophođenja i osobine Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nisu ništa do samo mali prikaz njegove izvrsnosti i odsjaj njegove izvanrednosti.
Niko ne može poreći odlike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti može poreći sve njegove izvanredne osobine nakon što ga je Allah opisao kao izvanrednog i tako mu dao ovu vječitu osobinu: "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi." (El-Feth, 4.)
Ako je Allah obdario Svog Poslanika, s.a.v.s., tim izvrsnim osobinama i učinio ga posebnim, uzevši ga za primjer drugim ljudima, iz toga proizilazi, prirodno, da su mu srca bila naklonjena, da ljudi slijede njegov primjer i da ljudi u karakteru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalaze savršen primjer i najveći ideal u svemu što je vezano s njihovim vjerskim, dunjalučkim i socijalnim životom. Uistinu, svi koji su živjeli u doba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i oni koji su ga sreli, bili su među onima koji su ga najviše voljeli zbog vjere i prijateljstva.
Oni nisu mogli podnijeti da ga ne vide i nisu osjećali smiraj sve dok ga ne bi vidjeli, i to sve zbog njihove ogromne ljubavi prema njemu. Imam El-Begavi navodi kao primjer ljubavi Sevbana, r.a., roba Allahovog Poslanika, koji ga je volio veoma mnogo i koji je bio željan da ga vidi. Jednog dana Sevban, r.a., došao je do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., blijedog lica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: "Zašto si tako blijed?" Sevban, r.a., odgovorio je: "O Allahov Poslaniče, nisam bolestan niti me išta boli, već te nisam vidio. Mnogo si mi nedostajao sve dok te, sada, nisam vidio. Potom, sjetio sam se ahireta i pobojao se da te neću vidjeti pošto ćeš ti biti s Allahovim poslanicima, a.s., a ako ja uđem u Džennet, bit ću na stepenu nižem od tvog, a ako ne uđem u Džennet, nikada te neću vidjeti." Nakon toga objavljen je sljedeći kur'anski ajet: "Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!" (En-Nisa', 69.)
Posljedica te čiste, srdačne ljubavi bilo je žrtvovanje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o čemu svjedoči slučaj Zejda ibn ed-Daznaha, r.a., koji prenosi El-Bejheki od Urve, r.a., koji navodi da kada su nevjernici izveli Zejda ibn ed-Daznaha izvan Mekke, da ga pogube na Et-Tenimu, on je sreo Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. Oni (tj. Hubejb i Zejd) su se međusobno posavjetovali da budu strpljivi i ustrajni prilikom suočavanja sa bilo kakvim zlom koje ih može zadesiti. Ebu Sufjan, koji je tada bio nevjernik, rekao je Zejdu ibn ed-Daznahu: "Tako ti Allaha, Zejde, da li bi volio da je sada Muhammed na tvom mjestu i da se sada njemu odrubi glava, a da se ti među svojom porodicom?" Zejd, r.a., rekao je: "Tako mi Allaha, ne bih želio da Muhammeda ni trn ubode dok ja sjedim sa svojom porodicom." Ebu Sufjan je rekao: "Nisam vidio nikoga da nekoga toliko voli kao što ashabi vole Muhammeda."
Iz tog unutarnjeg osjećaja ljubavi, odanosti i posvećenosti, ashabi, r.a., slijedili su primjer svog Poslanika, s.a.v.s., zato što su u njemu našli najuzvišeniji ideal pobožnosti, lijepog ponašanja, kao i ideal nježnosti i odnosa prema drugima. Stoga, takav dobar primjer utječe na dušu i ostavlja na njoj trag u njenom obličju, odgoju i spremnosti.
Svako ko želi znati nešto o načinu na koji su ashabi, r.a., slijedili primjer Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o njegovom utjecaju na njihove duše i o promjeni koju je on izvršio u njihovim životima, treba da čita historiju u kojoj će naći mnogo toga što se odnosi na njihove plemenite vrline. Dovoljna je čast, ponos i vječita hvala da Kur'an veličanstveni za njih kaže: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom" (El-Feth, 29.); i: "Noću samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili" (Ed-Darijat, 17.-18.).
Evo šta je Abdullah ibn Mes'ud, r.a., rekao o njihovoj izvrsnosti i plemenitosti i neophodnosti ugledanja na njihova plemenita djela i njihov plemeniti moral: "Ko traži sebi uzora neka se ugleda na ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer oni su bili najiskrenijeg srca iz tog ummeta, bili su najučeniji, najmanje pohlepni, najupućeniji i bili su najboljeg duševnog stanja. Allah ih je odabrao da budu prijatelji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da slijede njegov put. Stoga, znaj njihovu vrijednost i slijedi njihov put, jer oni su bili na Pravom putu."
Generacije muslimana u svim vremenima i na svim mjestima neprestano vide dobar primjer u ashabima Allahovog Poslanika u pogledu obožavanja, ponašanja, hrabrosti, ustrajnosti, jakog određenja, naklonosti, davanja prednosti drugima nad samim sobom, žrtvovanja na Allahovom putu i padanjem na Njegovom putu kao šehidi. Islamska omladina u svakom vremenu još uvijek od njih poprima njihove vrline, svjetiljku vodilju i model odgoja i izgrađivanja slave, jer oni su bili najupućeniji i bili su najbolji primjer. Zaista su istinite riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Moji ashabi su poput zvijezda, i kojeg god budete slijedili bit ćete na Pravom putu." (Hadis bilježe El-Bejheki i Ed-Dejla )
Zbog postojanja ovih lijepih primjera ashaba i pravovjernih sljedbenika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., islam se proširio u mnoge razvijene zemlje, udaljene predjele na istoku i zapadu zemaljske kugle. Historija bilježi, s ogromnim ponosom i divljenjem, da je islam stigao do juga Indije, i na Cejlon, Lakadivska i Maldivska ostrva u Indijskom okeanu, kao i Tibet i obale Kine, i Filipine, Indonezijsko otočje, Malajski poluotok, podjednako kao što je stigao u centralnu Afriku u oblastima Sengala, Nigerije, Somalije, Tanzanije, Madagaskara, Zanzibara i ostalih zemalja. Islam je na sva ova mjesta došao preko trgovaca i iskrenih pozivatelja Allahu, koji su dali pravu sliku islama u svom ophođenju, poštenju, iskrenosti i odanosti, a što je bilo popraćeno lijepim riječima i dobrim savjetom. To je za posljedicu imalo da mnogi ljudi prihvate islam. Današnjim generacijama muslimana, kako muškarcima tako i ženama, starim i mladim, priliči da shvate ovu činjenicu i da predstavljaju drugima dobar primjer, plemenit način ophođenja, uzor, lijep odnos i plemenita islamska svojstva, tako da uvijek budu svjetiljke vodilje, reformatori, pozivatelji na dobro i ono što je ispravno, te zagovornici vječite poruke islama.
Potom, oni moraju predstavljati dobar primjer uspješnog gajenja i propagiranja ideja. Moraju biti ideal u koji oči gledaju i čija ljepota duše privlači druge sebi. Zatim, moraju biti plemenitog morala iz kojeg zajednica izvodi dobro i koji nadahnjuju buduća pokoljenja, na najbolji mogući način.
U svojoj oštroumnosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., istakao je da odgajatelj treba predstavljati u svemu dobar primjer onima koje odgaja tako da oni, od samog početka, trebaju biti odgajani na dobru i plemenitim, kreposnim svojstvima.
Navest ćemo nekoliko primjera kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., skreće pažnju odgajateljima da budu dobar primjer:
Buharija i Muslim bilježe da En-Nu'man ibn Bešir, r.a., prenosi da njegov otac otišao je do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: "Poklonio sam svom sinu roba." Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: "Jesi li svakom svom sinu poklonio to isto?" On je odgovorio: "Nisam." Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onda ga vrati." U drugoj predaji stoji da Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Jesi li i drugoj svojoj djeci to isto poklonio?" On je rekao: "Nisam." Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci." Tako je moj otac vratio natrag to što je dao samo jednom djetetu.
Zar ovaj hadis ne pokazuje odlučnost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ukaže kako odgajatelj treba biti pravedan prema onima koje odgaja, tako da može predstavljati primjer za njih?
U dva Sahiha navodi se da je Aiša, r.a., prenijela sljedeći hadis: "Neki Arap došao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Da li vi ljubite svoju djecu? Mi svoju ne ljubimo.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Šta ja mogu kad ti je Allah oduzeo milost iz srca?'"
Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Enes, r.a., u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Počeo sam klanjati namaz i želio sam da ga dulje klanjam, međutim, kada sam čuo plač djeteta, skratio sam ga, jer znam kako majka saosjeća kad joj dijete plače."
Zar ovaj hadis ne pokazuje odlučnost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ukaže kako odgajatelj treba biti milostiv prema onima koje odgaja, tako da im može biti primjer?
Muslim bilježi od Sahla ibn Sa'da es-Seidija, r.a., hadis u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., donesen neki napitak i on ga je pio. S njegove desne strane bio je neki dječak, a s lijeve neki starci, i on, s.a.v.s., obratio se dječaku, pitajući ga: "Mogu li prvo dati njima?" Dječak je odgovorio: "Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ne prepuštam svoj dio od tebe nikome drugome."
Zar taj hadis ne pokazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pružio vlastiti primjer ljubaznosti prema mlađima u pogledu pridržavanja islamskih propisa prilikom pijenja samo da bi pokoljenja muslimana slijedila njegovu uputu?
Na osnovu navedenog, dolazimo do zaključka da je davanje primjera, sa stanovišta islama, jedno od najboljih i najdjelotvornijih sredstava u odgoju. Kada dijete vidi dobar primjer u svojim roditeljima i odgajateljima u pogledu svega, ono će prigrliti propise dobrote, kao i pravila islama.
Nije dovoljno za roditelje da pruže dobar primjer pred djetetom s mišlju da su ispunili svoju dužnost, već oni trebaju povezati dijete s najboljim primjerom – Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Taj cilj može se postići kroz učenje djeteta o Poslanikovim, s.a.v.s., pobjedama, njegovoj izvanrednoj biografiji i njegovim plemenitim postupcima, u pokornosti njegovim hadisima, kao što prenosi Et-Taberani: "Podižite vašu djecu na trima stvarima, a jedna od njih jeste ljubav prema Poslaniku i njegovoj porodici." Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao je: "Poučavali smo našu djecu vojnim pohodima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što smo ih poučavali surama iz Kur'ana." Ovo su činili da bi djeca stjecala osobine dobrog ponašanja i ophođenja i da budu odgajana na hrabrosti i odvažnosti, tako da kada odrastu ne znaju za drugog vođu, primjer ili ideal osim Muhammeda, s.a.v.s.
Roditelji, također, trebaju vezati svoju djecu s ashabima Allahovog Poslanika, njihovim plemenitim potomcima i onima koji su slijedili njihove korake, u skladu s riječima Allaha Svemogućeg: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put." (El-En'am, 90.)
Ovo je, također, u skladu s hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji bilježe El-Bejheki i Ed-Dejlani u kojem se navodi: "Moji ashabi su poput zvijezda, pa kojeg god budete slijedili bit ćete na Pravom putu."
Roditelji, također, trebaju za svoju djecu obezbijediti dobru školu, dobro društvo i dobru zajednicu, tako da ona mogu steći vjeru i lijepo ponašanje, podjednako kao i fizički, psihološki i intelektualni odgoj. Nije razumno očekivati da dijete koje je okruženo tako plemenitim okruženjem zastrani u vjeri, postane izgubljeno u pogledu moralnosti, da psihološki pati, postane slabo fizički, niti da postane retardirano u pogledu nauke ili kulture. Suprotno tome, od njega se očekuje da postigne zenit savršenstva u postojanoj vjeri, profinjenosti morala, izrazite strpljivosti i tijela, te zrela rasuđivanja i znanja.
Roditelji ne trebaju zaboraviti da je koncentriranje na dobrom podizanju njihovog najstarijeg djeteta najdjelotvornije sredstvo dobrog podizanja ostale djece, zato jer mlađe dijete, obično, oponaša to što starije dijete čini, pa tako poprima mnoge njegove moralne odlike i društvene navike. Problem nastaje kada dijete otkrije nemarnost i razuzdanost, ili porok i pokvarenost kod starijeg brata, pošto će on vršiti utjecaj na mlađu svoju braću, koji će ga slijediti i oponašati ga. Prema tome, roditelji trebaju usmjeriti sve svoje napore na najstarije dijete, potom ono dijete koje dolazi poslije njega, tako da najstarije dijete može predstavljati primjer braći i sestrama koji su rođeni poslije njega i kao uzor ostaloj djeci, uz, naravno, uputu od Allaha.
Konačno, navest ćemo objavu Kur'ana veličanstvenog u pogledu onih čija djela nisu u skladu s onim što govore, a što se odnosi i na majke i na očeve, i odgajatelje i one koji su odgovorni za podizanje djece.
"O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!" (Es-Saff, 2.-3.); "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (El-Bekare, 44.).
Buharija i Muslim bilježe od Usame ibn Zejda, r.a., hadis u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu bit će doveden neki čovjek i bit će bačen u Vatru tako da će njegova crijeva ispasti iz utrobe, te će se on okretati oko njih kao što se magarac okreće oko mlinskog kamena. Stanovnici Vatre će se okupiti oko njega i upitat će ga: 'O taj i taj (nazvat će ga imenom)! Šta je bilo s tobom? Zar nisi naređivao dobro, a odvraćao od zla?' On će odgovoriti: 'Naređivao sam vam da činite dobra djela, međutim, ja ih nisam činio, a odvraćao sam vas od zla, a sâm sam ga činio.'" Usama, r.a., dodao je da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: "Na Miradžu sam prošao pored ljudi kojima se usne kidaju vatrenim kliještima. Upitao sam: 'Ko su ti ljudi, o Džibrile?' On je odgovorio: 'Govornici iz tvog ummeta koji su govorili ono što sami nisu radili.'"
DA NAM SE ALLAH dz.s. SMILUJE I UPUTI NA PRAVI PUT.AMIN.AMIN.AMIN.