black wrote:pored ovih stripova koje danasica pomenu

(a bilo ih je jos), i navedenih knjiga jos bi dodao "Patuljak vam prica"

i jos svasta nesta..

slažem se...
jos da dodam Mister Noa, Marti Misteriju, Đila, Zagora, pisane romane (kako smo ih zvali

) :
Laso, Ninja, Vajat Erp, Lun – kralj ponoći, detektiv Hejzi (veliki hebač

...sjećal' se ko one njegove sekretarice Mejbel Parsons

? vazda je na poslu manikirala nokte...bio sam zaljubljen u nju

, narafno, nakon Modesti Blejz

)
roditelji su imali važnu ulogu...u prvom razredu kupe mi ilustrovanu enciklopediju „Pogled u Svijet“ u 6 tomova – izdavač mladost Zagreb...tu su bile sve tadašnje zemlje svijeta, sve o njima, jnihovoj istoriji, kulturi (književnost, muzika, film), gradovima, stanovništvu, klimi, biljnom i životinjskom svijetu, rijekama, planinama, sportu...sve, baš sve...odatle sam stekao ono opšte znanje...
naravno, isprva sam čitao samo sport i žalio one mnoge države s malo uspjeha u sportovima

...bilo mi je lako žaliti ih s pozicije Jugoslavena (uspješne sportske nacije)

...ko li sad nas žali
„Pogled u svijet“ i sad zauzima važno mjesto na mojoj polici.
ubrzo nakon toga kupe novo čudo...komplet 12 knjiga, plavih tvdih korica u izdanju Veselina Masleše...bile su tu obje Mešine najbolje knjige, Andrićeva Ćuprija, Crnjanski, Marinković, Njegoš (nikad ga nisam pročitao) itd.
zanimale su me te tajanstvene, ozbiljne knjige...počeo sam ih čitati tmao negdje s 10 godina, al' svaku bi ostavio nakon 20-tak stranica...preteške bile...ubrzo sam pročitao prvu iz te kolekcije– Kozaru od Mladena Oljače, bila je najčitljivija zbog ratne tematike...
tamo negdje s 13-14 godina legla je i Tvrđava, a Derviša nisam mogao nikako svariti...dobro se sjećam, svaki put bi stao na onoj stranici gdje Nurudin gleda ruke lijepe kadijinice

i filozofira nešto u sebi...bilo mi dosadno...kasnije mi je, naravno, postala jedna od najdražih knjiga...
prije svega tu trebam spomenuti dječije: druzbu pere kvržice, bijelog očjnaka, toma sojera, orlove, magareće godine i tkao to, uglavnom iste kao kod svih nas...
od časopisa : politikin zabavnik, Tempo (sportski), od amidze kradem ondašnji Start zbog slika golih žena u njemu
potom Lovac u raži (prvi put nerazumljivo donekle)
i onda bingo...bukowski (Bludni Sin) nešto novo, opako, odraslo, uznemirujuće...
još su se tu šunjali onaj Sheldon i Harold Robinson - bili su zanimljivi, lako čitljivi...
u to vrijeme zanima me i ono nešto anamo s druge strane

pa čitam Arku, Tajne i usrdno se molim da nas svemirci ne napadnu...
s 18 stižu klasici i utiču na mene - Stendal s njegovim Žilijenom Sorelom i gospođom de Renal (otad volim gospođe

)Gete, Puskin itd.
zatim Hemingvej, hese, Kundera, Remark, Orwel, Majler, Krleža, Saramago itd.
nakon rata redovno kupujem Dane i jedno vrijeme Start..dobro su me oblikovali, tamo negdje do 2002..dok se Dani nisu pokvarili...
zadnja faza su latinosi . obožavam ih: Sabato, Borges, Llosa, Markes...
moram priznati da nikad nisam volio Ruse, jedino Bulgakova...ne leže mi, dosadni su mi...
izdvajam Solženjicina zbog tema gulaga i možda ovog Platonova, kojeg ću uskoro početi čitati, a čini mi se interesantan...