DANI
14.06.2006.
Sedmi dan
Branković(i)
Nevjerovatno! Ono što su još prije pola godine shvatili i povremeni čitaoci novina, prihvatio je i federalni ministar prometa i komunikacija Nedžad Branković: odlukom Vlade Republike Srpske o prodaji tamošnjeg telekom operatera drastično se mijenja tržišna vrijednost i pozicije BH Telecoma i HT-a Mostar.
Sve do unazad desetak dana ministar Branković i aktuelni menadžment BH Telecoma uvjeravali su javnost u nestvarno: da ulazak moćnog stranog telekom operatera na bh. tržište kroz banjalučki telekom neće narušiti vodeću poziciju BH Telecoma, odnosno umanjiti njegovu i cijenu HT-a Mostar kad (i ako) do njihove prodaje dođe. No, onda je neočekivano na zatvorenoj sjednici Vlade Federacije jednoglasno usvojena odluka da se hitno razmotre opcije o prodaji federalnih telekom operatera, uz priznanje da se radi o potezu iznudice u situaciji kada Milorad Dodik dovršava proces koji je započela još prethodna Vlada Republike Srpske. Da ima trunke osjećaja lične odgovornosti, ministar Branković bi već podnio ostavku. No, vječitom i vječito neuspješnom kadru SDA za najviše funkcije (Energoinvest, Željeznice BiH, Ministarstvo prometa) to, naravno, ne pada na pamet i Federaciji ostaje da spašava što se u ovoj situaciji još spasiti može.
Prije svega, činjenica je da je Vlada Republike Srpske daleko ispred Vlade Federacije kada je u pitanju proces složene procedure prodaje telekoma. Uvjeravanja da se ta prednost može anulirati direktnim ponudama još odranije zainteresiranim austrijskom Mobilcomu i Deutsche Telecomu su tačna, ali se prešućuje posljedica: gubitak na cijeni onog što se prodaje. Odnos ponude i potražnje i osnovni zakoni tržišta su neumoljivi i isti su i za prodaju polovnog automobila i telekom operatera - ako se vlasniku žuri da ih proda, a potencijalni kupci to znaju, cijena ponuđenog je znatno manja. Stoga je već sada izvjesno jedno: u trci ko će koga zagrebati - da li će Republika Srpska ili Federacija prva prodati svog operatera - na dobitku je kupac.
Tako, naravno, nije moralo biti. Dovoljno je bilo da se entitetske vlade dogovore o strategiji prodaje koja se neće bazirati na ekstra zaradi od prodaje prvog operatera. Ta zarada je mogla biti višestruko uvećana strategijom zajedničke prodaje, baziranoj na interesima oba entiteta. Do toga nije došlo i Sarajevu je najlakše krivicu svaliti na Banju Luku. No, istini valja pogledati u oči i priznati da se ni Vlada Federacije nije pretrgla u pokušajima pravljenja dogovora. A nije iz vrlo jasnih razloga: osobnih interesa ministra Brankovića i moćnih pojedinaca iz SDA.
Kada je riječ o Brankoviću, valja se prisjetiti kako su upravo Dani svojevremeno raskrinkali njegov privatni tal sa Deutsche Telecomom, nakon čega je Vlada odbila njegov memorandum, pripremljen sa Ivicom Mudrinićem, direktorom Hrvatskog telekoma (koji je u većinskom vlasništvu upravo moćne njemačke kompanije). Tim memorandumom Eronet bi praktično u bescjenje bio prepušten Deutsche Telecomu.
Kad je propao pokušaj da on zaradi desetak miliona, a Federacija izgubi tridesetak puta više, Branković je zamrznuo sve aktivnosti oko prodaje telekoma. No, to ne znači da je mirovao: u međuvremenu je moćni Hasan Muratović, siva eminencija konsultantske kuće Delloite, BH Telecom i HT Mostar zavrnuo za čak 450.000 eura(!): prodao im je maglu pod imenom "Strategija poslovnog organizacionog razvoja, reinžinjeringa i strategija privatizacije BH Telecoma i HT-a Mostar". Bila je to akademski-intelektualno najelegantnija pljačka u poslijeratnoj BiH! O kakvom se šupljaku od papreno plaćenog dokumenta radi najbolje svjedoči javno priznanje predstavnika Delloitea, prema kojem se strategija uopće nije bavila najvažnijim pitanjima: najprikladnijem modelu privatizacije federalnih telekoma, procjenama posljedica predstojeće prodaje telekoma Republike Srpske i činjenicom da je mobilni operater Eronet sudskom presudom vraćen u sastav i vlasništvo HT-a Mostar?!
Situacija u koju je Nedžad Branković, vodeći računa kako da napuni svoje i džepove svojih partijskih kolega, doveo federalne telekom operatere je takva da više nema dobrih rješenja - postoje samo manje loša. Takvo sigurno nije ono koje se čuje iz Socijaldemokratske partije, po kojem treba zadržati državno vlasništvo u operaterima. Jednostavno, i najrazumnije ideje koje vode računa o državnim interesima ovdje se u razbiju u paramparčad u sudaru sa potrebom da Branković svoje džepove napuni milionima, da Muratović mazne 450.000 eura, da zet Bakira Izetbegovića direktoruje rastaljujući poslove, da uhljebljenje u najprofitabilnijoj kompaniji nađe bulumenta kadrova SDA, a da direktor Hamdo Katica sve to gleda, sprovodi i šuti po cijeni od desetak hiljada maraka mjesečno.
evo za koga treba-te glasati!!
kad kriminalci iz SDA rasprodaju, pard0n, kad "privatiziraju" i posljednju drzavnu imovinu, ko ce penzionerima DAVATI penzije?
glasajte isdioti za svoje bandite!!