#55
Posted: 24/02/2006 10:55
by Haqqani
Bismillah!
E bas me vuces za jezik . Izvinjavam se moderatorima zbog duzine ovoga posta.
Kur'an kaže, "Neka je slavljen Onaj koji u svemu stvara pol, u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju!," (36:36). Fenomenalna (pojavna) egzistencija je dualna, tj, polna. To je dinamična interakcija oprečnosti. Ova naizgledna dualnost je osnova našeg iskustva, tj, saznanja sve do oprečnosti elektrona/pozitrona, protona/antiprotona, quark/antiquark, materija/antimaterija. Mi to vidimo i u sila/materija, djelići/valovi, kretanje/statičnost. U Kur'anskim terminima, mi imamo postojanje/nepostojanje, Prvi/Posljedni, Unutrašnji Skriveni/Vanjski Manifestujući, tama/svjetlo, nepomičnost/pokretanje.
Fizika nam takođe pokazuje da materija nije absolutno stvarne prirode. Djelići se ne mogu precizno odrediti. Quantum* teorija nam nudi neke valovite mogućnosti. (*Quantum, tj, količinska mjera najmanjeg djelića radioktivne energije, koja je uočena u podatomskom levelu egzistencije.) Frijtof Capra opisuje to ovako, "Konstantan medium koji je prisutan u cijelom svemiru (prostoru). Djelići su samo lokalne kondenzacije polja, koncentracije energije koje dolaze i odlaze, tako gubeći induvidalni karakter i rastapajući se u pozadini polja." Ovo je quantum polje koje odgovara određenoj fenomeni. Ja mislim, pak, da će oni doći do saznanja da je ovo istina za svaku fizičku fenomenu, kada napokon iziđu iz svoje istrage sa ujedinjenim poljem. Veliki Šejh, Muhammed ibn el~Habib kaže, "Doista, fenomenalna bića su samo značenja manifestovana u formama." Ona su izvorne forme, tj, oblici (ajan sabita) u ravni nepostojanja, tj, ne-egzistencije, i pojavne forme izviru iz ovih primarnih izvora. Kasnije ćemo obrazložiti porijekla ovih izvornih formi. Ibn el~Arabi kaže, "Nepostojanje samog nepostojanja je ustvari postojanje." Drugim riječima, nema absolutnog ništavila. To je punoća.
Štaviše, Everett-Wheeler teorija o univerzumu nudi sliku paralelnih univerzuma zasnovanih na principu relativiteta. Tvorac je u Kur'anu nazvan kao "Gospodara Univerzuma" ili "Gospodar Svjetova". Šejh Mevlaj ed~Derqavi kaže, "Kaže se da postoji deset hiljada svjetova, istih kao ovaj svijet kako se navodi u knjizi 'Hiliatul Evlija', i svi ti svjetovi su sadžani u čovjeku iako on toga nije ni svjestan." Doista, postoje nebrojeni svjetovi ili univerzumi, i oni su svi sadržani u čovjeku. Sa našeg gledišta, ovo je stvarna činjenica i mi imamo brojna svjedočenja o iskustvima tokom posjeta ovim svjetovima od strane Evlija, tj, Allahovih prijatelja. Mi smo takođe našli ošaravajuće deskripcije iskustava jednog ili više svjetova u isto vrijeme i na istom mjestu. U hijerarhiji Allahovih prijatelja postoji jedna klasa po imenu Abdali (spomenuti u Hadisu od Alija, radiallahu anh.) koji mogu u isto vrijeme prisustvovati na brojnim različitim mjestima. Mi imamo opis takvog iskustva od Šejh Mevlaj ed~Derqavija, koji je jednom obavljao abdest u klisuri blizu svoje kuće i iznenada se našao na vrhu odatle vrlo udaljene planine. On je pažljivo analizirao sve što se nalazilo i na jednom i na drugom mjestu i ustanovio da se doista nalazio istovremeno na obadva i fizički vrlo udaljena mjesta.
A što se tiče nekih drugih svjetova, Šejh Ibn Arabi ih spominje u svom djelu 'Mekkanske Objave'. On nam takođe nudi izvor u hadisu od jednog od najučevnijih Poslanikovih ashaba, Abdullaha ibn Abbasa. Ibn Abbas je rekao da je Ka'aba samo jedna od 14 kuća, i da svaka od sedam zemalja ima stvorenja kao što smo mi i stoga ima Ibn Abbasa u svakom od njih. Šejh Ibn Arabi navodi da je ova Ibn Abbasova izjava potvrđena iskustvom Evlija, i on opisuje svoja iskustva u nekim od tih zemalja koje je posjetio. Njegov opis zemalja, koje su stvorene od ostataka gline od koje je stvoren Adem (alejhi selam), je zaista čudesan. Od te preostale gline (zemlje, materije) On je stvorio datulino (hurmino) stablo, i onda:
"Preostalo je još gline veličine zrna gorušice, i Allah je ražirio (rastegao) iz tog zrna preostale gline novu zemlju (univerzum) čiji obim je bio ogroman. Da su Prijestolje (Arš) i šta sadrži, i Postolje (Kursi), i ova zemlja, i šta je ispod zemlje, svi Dženneti, i Džehennemi stavljeni u ovu novu zemlju, svi bi oni izgledali kao prsten bačen u pustinju."
Ovo je nevjerovatno polje. Riječ za "proširenje" takođe znači "prostor". Zemlja je prvobitno bila kao tačka i onda je postala svijet, tj, egzistencijalna ravan, nezamislive veličine. Ibn Arabi kaže da "u svakom dahu Allah stvara svjetove koji Ga slave dan i noć." Svjetovi konstantno dolaze u egzistenciju, tj, bivstvovanje. Ibn Arabi opisuje neke od tih svjetova koje je lično posjetio. Među njima postoji zemlja (svijet) od crvenog zlata (gdje je naša 1 godina jednaka tamošnjih 60 godina), zemlja od bijelog srebra, zemlja od bijelog kamfora, i zemlja od safruna. On navodi neke vrlo divne detalje tih zemalja. Ovi izvještaji nisu kao naučna izmišljotina (science fiction). Ovo su izvještaji koji su neovisno potvrđeni od mnogih Evlija (Allahovih miljenika). Kako se otvara vaše duhovno oko tako se i vaše iskustvo produbljuje i širi. Iskustvo Evlija nije limitovano samo na trodimenzijalnu ravan (svijet).
Stephen Hawking je upravu kada kaže da su zakoni fizike ovisni o posmatraću (iako u realnosti, čovjek je i posmatrać i posmatrani). Vrijeme ovisi o posmatraću. Einstein (Anštajn) je dokazao da je vrijeme relativno. Vrijeme ovisi o brzinama stvari i njihovoj međusobnoj udaljenosti. Vrijeme nije nešto absolutno, nego imaginarno. Kur'an i Evlije često naglašavaju da je određenost vremena ovisna o okviru predmeta vašeg interesovanja.
"On upravlja svime, od Neba do zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje." (32:5)
U Kur'anu se konstantno ukazuje da je naša percepcija vremena ustvari iluzija. Na Sudnjem Danu, "nevjernici će se zaklinjati da nisu proveli na zemlji ni koliko sahat vremena," i kada se Ljudi iz Pećine probudiše pomisliše da su bili tamo koliko jedan dan ili kraće, iako su u njoj proveli preko tri stotine godina.
Šejh Ibn Arabi opisuje determinaciju (određenost) vremena.
"Kada je Allah stvorio Bez-zvjezdanu Sferu i ona se okrenula, dan se još nije odredio niti se ikako manifestirao. Dan je tada bio kao voda u posudi prije nego je došla iz rijeke posudu."
Onda je Allah stvorio zvijezde u toj Sferi na osnovu kojih mi određujemo i računamo vrijeme.
"Onda se ta Sfera okreće sa određenim znakom (zvijezdom) na koji čovjek gleda. Ta zvijezda se postepeno pomiče dok se ne izgubi iz njegova vidokruga ako on stoji nepomično, te se poslije ponovo vrati u njegov vidokrug. Tada čovjek zna da je Sfera napravila kružni ciklus u relaciji prema njemu, a ne u relaciji na samu sebe. Mi taj kružni ciklus ili okret nazivamo dan."
Šejh Ibn Arabi ide dalje objašnjavajući sve djeliće vremena i kaže,
"Sve to nema stvarne sopstvene egzistencije. To su samo relacije i pripisivanja. Ono što postoji je ustvari izvor Sfere i stanja, a ne momenat i vrijeme. Momenat i vrijeme su određeni u njima (sferi i stanju). Jasno ti je da vrijeme označava imaginarnu materiju kojoj su ovi momenti doznačeni. Momenat je imaginarni dio u egzistencijalnom izvoru."
Sve je u konstantnom pokretu, uvijek nemirno. Ovi djelići podatomskog svijeta su uvijek u pokretu, obrtanju. Atomi trepere dok se elektroni u njima vrte kao čigre. Heisenberg je dokazao da je prostor, pun kretanja, elektroni i pozitroni se stvaraju, uklapaju u parove, i poništavaju jedni druge.
Allah stvara tvorevine i vraća ih opet u egzistenciju.
On je taj Koji vas je stvorio, Koji će vas usmrtiti i ponovo vas u život dovesti. Egzistencija se nalazi u konstantanom procesu kreiranja/poništenja/rekreiranja. Negativni pion stvara neutron i antiproton koji se onda međusobno ponište stvarajući opet negativni pion. Na nešto više obrazloženom slučaju, proton može proći kroz dosta komplikovaniji proces stvaranja i poništavanja 11 praktičnih djelića prije nego li se ponovo rekreira kao proton. Ovo je opisano u djelu Kenneth Forda "Svijet Elementarnih Djelića". Šejh Ibn Arabi kaže, "Sve što je u zemlji se mjenja iz jednog stanja u drugo. Tako se svijet dahova kreće u svakom dahu," i "Da li realnosti dopuštaju da neko može ostati u istom stanju tokom dva daha ili momenta?" Knjiga koju ste ostavili kraj postelje kada ste zaspali nije ustvari ista knjiga koju ste našli tamo po buđenju. Forma ili oblik kniige je isti, ali djelići koji je sačinjavaju su cijelu noć bili u konstantnom pokretu i nevidljivom mjenjanju. To su novi djelići u istom obliku ili formi.
Jedno mišljenje o ovom - i polje o kojem je Einstein rekao, "Polje je jedina realnost," leži u ovom ajetu Kur'ana:
"Allah je. Nema boga osim Njega, Živog, Samopostoječeg. Pospanost Ga ne obuzima niti spava. Njemu pripada sve na Nebesima i zemlji." (2:255)
Živi (el~Hajj) je energija a Samopostojeći (el~Qajjum) je polje. Korijen arapske riječi iz koje je izvedeno ime Samopostojeći (el~Qajjum) znači 'stojanje, postojanje, ostajanje, na čemu se izgrađuje, upravljanje, obavljanje, prezerviranje.'
"Fenomenalna (pojavna) bića su samo značenja određena (manifestovana u) formama." Ovo je osnova formi, i ovo polje, koje je aspekt Božanske manifestacije pod imenom el~Qajjum, nije nikad mirno, tj, nepomično. Ono je u stalnom kretanju. Pospanost (smirenost, nepomičnost, statičnost) ga nikad ne obuzima. To je dinamično more kretanja.
Hajde da se povratimo ovom predmetu izvornih formi. To su svjetla koja dolaze od aspekta Realnosti. Njihov korijen takođe znači 'izvor'. Stvaranje je manifestovano kroz Allahova imena, a imena su sastavljena od 29 slova Arapskog alfabeta. Kao što ćemo to poslije spomenuti, ova slova imaju svoje vlastite sfere i nebesa koja su međusobno povezana, isprepletena. Ako tragate za osnovnim građevinskim blokovima materije, vi ih nećete naći u quarkovima ili u naučnoj ideji 'bejsbol' djelića. Vi ćete ih, pak, naći u slovima.
Slova su imami (lideri) fraza. Jezici onih koji su memorisali Kur'an su svjedoci tome.
Sfere se obrću sa njima u Njegovom Melekutu (kraljevstvu) {svijet izvornih formi} između nijemih spavaća i onih koji su budni.
Imena ih uzimaju u obzir iz njihovih skrivenih (tajnih) dijelova. One se pojave i pogledi su time pojačani.
Ona kažu, "Da nije bilo moje preplavljujuće velikodušnosti, realnosti fraza se ne bi pojavile (izrazile) u govoru.
Šejh Ibn Arabi:
Svijet je stvoren od slova. Opet, izvor svih slova je elif. "Elif nije od slova (tj, nije slovo) za onoga ko spozna realnosti, iako ga obični ljudi smatraju i nazivaju slovom." On (elif) ponaosob ima svojstvo samopostojanja. To je ogromni izvor svih izvora. Onda aspekt imena Živi (el~Hajj) podstakne manifestaciju formi (oblika, definisanosti). Život vanjskog tijela (forme, materije) je ustvari efekt života (energije) duha. Kada je sunce prisutno, određene stvari uzmu mjesta (tj, dešavaju se). Kada sunce, pak, zađe te stvari prestanu ili nestanu. Fotosinteza, naprimjer, se samo dešava u određenim vremenima. Kada Živi (el~Hajj) uplovi u stvar ona se pokrene (oživi). (Prevodilac: To ne znači da Allah ulazi ili obitava u nekoj stvari te je zato ta stvar živa. Šta se ovom frazom želi reći je to da kada Allahovo ime el~Hajj manifestuje svoju prirodu u nekoj stvari, onda ta stvar dobije život, tj, pokret. Drugim riječima naš život , tj, život stvorenih stvari je manifestacija Allahova imena Živi (el~Hajj) a ne manifestacija njegova Esencijalnog Bića (zat). Razlika između te dvije manifestacije je fundamentalna jer jedna ima primarnu prirodu a druga sekondarnu. Ovo je dosta delikatna tema pa preporućujem običnim ljudima da ne donose nikakve zaključke povodom ovog predmeta dok ne postignu visoki stupanj duhovne i intelektuane perfekcije. Osoba treba da zna da Allahova Esencija nema ništa slično i zajedničko sa bilo čime stvorenim. Allahovo Biće nema nikakva kontakta niti pojmljive relacije sa stvorenim stvarima. Prema tome, neophodno je znati da je Allahovo Biće unikatno i nama potpuno nepojmljivo te se svaka poređenja ili simbolične predstave o Njegovom Biću moraju kategorično odbaciti kao insuinacije našeg ega i satane. Povodom ovog prvi halifa Ebu Bekr (radiallahu anh) je rekao, "Najveća duhovna spoznaja Allaha je saznanje da se Allahovo Biće ne može znati," i da Ga mi znamo samo kroz Njegove atribute i imena kojim se On predstavio u Kur'anu.)
Rekli smo prije da je Big Beng (velika eksplozija) sadržana u Kur'anu. Allah se nazvao, "Onaj koji je eksplodirao nebesa i zemlju u egzistenciju (Fatirus~semaavati vel~erd)." Kur'an takođe kaže,
"Zar nevjernici nisu vidjeli da su nebesa i zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo?" (21:30)
U prizoru koji mi (muslimani) imamo o početku stvaranja, prvo je bila 'Ama', Velika bezbojna maglina ili oblak. Nije bilo atmosfere iznad niti ispod toga. Onda je svjetlo od Njegove esencije preplavilo tu maglinu i ona je postala 'obojena', tj, prožeta svjetlom, postajući čisti izvor energije. Onda su forme meleka (anđela) koji lutaju u ljubavi pojavile u toj maglini. Ovi meleki su u stalnom pokretu, toku. To je priroda njihovih bića, tj, energije. Početak stvarnja je okarakterisan intenzivnim pokretom. Fizičari ih nazivaju djelići visoke energije a Islam ih naziva melekima (anđelima) koji se od okusa nezamislive ljubavi Božanske Divote nalaze u konstantnom 'mahnitom' kretanju.
Šejh Ibn Arabi to ovako opisuje:
Allah je bio u maglini (tajnosti, skrivenosti, tj, nije imao nikakve manifestacije, koja je tek došla do izražaja pri stvaranju pojavnog svijeta). Nije bilo ničega (atmosfere) iznad niti ispod Njega. (Drugim riječima, nije bilo vremena niti prostora niti bilo čega stvorenog.) To je bila prva Božanska manifestacija. Svjetlo (en~Nuur) je preplavilo tu Maglinu kada se On manifestovao (otkrio jedno od svojih imena) i rekao, "Allah je Svjetlo (en~Nuur) nebesa i zemlje." Kada je Maglina obojena tim svjetlom, forme meleka (anđela) u mahnitoj ljubavi se onda pojaviše u njoj. Ovi meleki (anđeli) su iznad svijeta prirodnih tijela, tj, u 'Alamul emr' Svijetu komande. Niti je Božanski Prijesto niti bilo koje drugo stvorenje nastalo prije njih. Kada ih je Allah doveo u egzistenciju, On im je dao neku posebnu manifestaciju (tedželli) od koje su oni postali Nevidljivi. To Nevidljivo je duh tih formi. On im je dao tedželli u Svom imenu, Divni (el~Džemil), zbog čega su se oni izgubili u nezamislivoj ljubavi prema Njemu. Ti meleki se nikad neće oporaviti od te nezamislive preplavljujuće ljubavi.
Prema tome, ovo je prvo stanje manifestacije - energija u stalnom pokretu prouzrokovanom od manifestacije Esencijalnog Svjetla (en~Nuur). Svjetlo Esencije je blistava energija tolike jačine da može planine u prah pretvoriti. (7:143) Njen inenzitet se ne može pojmiti. To svjetlo je stvorilo te prve vrstu meleka (anđela). To je čista energija u stalnom pokretu. Oni su nevidljivi i percepciji nedokučivi, isto tako nije moguće vidjeti ni djeliće koji sačinjavaju materijalni svijet. Mi vidimo samo njihove tragove u mjehurić-komorama. Šejh Muhammed Ibn el~Habib kaže,
Atributi Moje esencije (zata) su bili unutra skriveni te su se manifestovali (otkrili) u efekt (tragove).
To je vrlo jasno i jednostavno, pa ipak ljudi u ovom društvu lakše prihvataju koncept quantum teorije i fiziku visoke energije nego koncept meleka (anđela) i slova. To je zato što su krišćani uslovili takvo stanje u društvu slikovito predstavljajući meleke (anđele). Kada čujete riječ melek (anđel) šta vam prvo padne na pamet? Slika nekog sa blaženim licem, dugom kosom, krilima, obučenog u lepršavu bijelu odoru. Meleki nisu skučeni tom formom. (Prevodilac: Meleki se mogu pojaviti našoj percepciji u određenoj formi, kao što se Džibril pojavljivao Poslaniku u ljudskom obliku. Ipak, njegova stvarna forma ili oblik je itekako drukčija, do te mjere da se Poslanik onesvjetio kada ga je prvi put ugledao. Meleki imaju dosta drukčiju formu, koju mi ne možemo intelektom pojmiti ali se mogu manifestovati (prikazati) u različitim oblicima. Neki meleki nemaju nikakve forme. Ljudska duša (nefs) takođe ima formu koja je dosta slična tjelesnoj formi samo što je od vrlo prefinjene substance koja je nevidljiva fizičkom oku. Ipak, Evlije koje dobiju otvorenje duhovnog oka (el~fetah) mogu vidjeti ljudsku, životinjsku i duše umrlih. Ipak, ljudsko biće ima još prefinjeniji i dublji aspekt svog bivstvovanja koje je ustvari realnost ljudskog postojanja, a to je duh (ruh) koji je ustvari esencijalni život ljudskog bića. Taj ruh je manifestacija Allahova imena Živi (el~Hajj). Ljudski duh (ruh), pak, nikakva oblika ili forme te se nemože nikako vidjeti. A Allah opet najbolje zna o tome.)
Dakle, izbrišite tu uvriježenu sliku o melekima (anđelima). Ovi prvi meleki pogotovo nisu definisani ili uobličeni formom. Oni su čisto svjetlo, koje treperi od ljubavi. Oni se ne mogu pojmiti na način na koji smo mi navikli kada mislimo o melekima (anđelima). Štaviše, u današnjem društvu je vrlo prisutan trend depersonifikacije svega pojmljivog. Mnogi fizičari dođu do pointa gdje shvate da je pozadina svega pojmljivog ustvari jedinstvo, tj, jednoća. Kako da ne dođu do takva zaključka ako su pošteni u svom istraživanju? (Prevodilac: Pa Allah Mudri kaže u Kur'anu, "Allah svjedoči da nema boga osim Njega, i meleki to svjedoče i naučnici (ulul ilm)." (3:18) Iako su pravi naučnici ustvari muslimani, kao mnoge Evlije u prošlosti, koji su došli do zapanjujućih otkrića o vrlo delikatnim stvarima, ipak i današnji naučnici koji se trude da analiziranjem dođu do realne slike egzistencijalne prirode ovog svemira, dolaze do skro istih zaključaka. I tako su oni na neki način primorani da potvrde ono što Allah objavljuje u Kur'anu. Zato Allah i kaže, "A Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Nejmu će se vratiti!" (3:83))
Pa ipak većina tih modernih naučnika se okreće istočnim filozofijama kao Zen i Tao. (Prevodilac: To je zato što te filozofije nemaju personificirane predstave o Bogu, te tako odgovara njihovom zapadnjačkom trendu depersonifikacije. Cijeli point iza tog poništavanja personificiranja Absolutne Realnosti, tj, Boga je zato da se izbjegne moralna i duhovna disciplinovanost odgovornost za ponašanje na ovom svijetu. To se jasno ogleda i u propasti crkve koja je pod pritiskom neznabožačkih sila napustila kanon (zakon) Starog i Novog Zavjeta inovirsajući niodkud dogmu o Isusovom otkupljenju ljudskih grijeha i besmislenosti duhovne i moralne discipline definisane u originalnim Božanskim Objavama predatim Mojsiju i Isusu. Zbog toga je i nauka razvijena u takvoj nedisciplinovanoj moralnoj i duhovnoj okolini dobila nerazdvojiv dogmatski pečat antireligioznosti, tj, personifikaciji Absolutne Realnosti. To je jedan od glavnih razloga zašto ti naučnici i ne pomišljaju da zavire u Islamske izvore da bi našli esencijalno obrazloženje njihovih pretpostavki. Ne smijemo zaboraviti da je Islam na zapadu tokom 14 stoljeća bio prikazivan od strane crkve kao najgori paganizam. Sve je to ostavilo inherentan skoro geneološki otisak na svijest naučnika sa zapada.)
Iako neko, kao Tao svečenik Chuang Tzu, nudi vrlo zapanjujuće duhovno iskustvo, ipak istočne filozofije kao Zen i Tao posjeduju samo mrvice svojih originalnih naučavanja. Njihova naučavanja (religije) su izgubile model univerzalnog moralnog ponašanja i ustrojstva koji Islam posjeduje u potpunosti. Nemoguće je naći danas svećenika ili duhovnog učitelja koji će vas dovesti na stupanj duhovne spoznaje o kojoj govori Chuang Tzu. (Prevodilac: To je zato što su ove religije već hiljadama godina van Božasnkog opticaja, tj, priznatosti. Te kao i ostale religije osim Islama su danas kao zombiji, naizgled živi ali unutra bez duše, tj, esencije ili ruha. Zbog toga te religije čame u iracionalnom ponašanju i shvatanju, nesposobne da proizvedu efektivnu moralnu i duhovnu pefekciju čak i među svojim najfanatičnijim pobornicima. Neko može reći, "Pa pogledajte i muslimane, šta su oni bolji u moralno duhovnom aspektu od nemuslimana?" Ako se malo bolje zagledate uvidjet ćete da su prosječni muslimani moralno i duhovno zrelioji od najfanatičnijih pobornika drugih religija. Ako se, pak, skoncentrišete na one koji su iskreni i ustrajni na putu duhovnog uzdignuća i spoznaje (Tariqatu), onda ćete uvidjeti da su oni kao sunce naspram zvijezda. Njihovo razumjevanje i duhovna perfekcija je superirornija bilo kakvim dokumentovanim neislamskim saznanjima i razumjevanjima Absolutne Realnosti.)
I tako se jadni zapadni naučnici premještaju sa jedne usahle teritorije na drugu još suhlju. Zen svečenici su se smijali. Oni nisu plakali.
Nego da se vratimo nastanku svijeta. Drugi stupanj ili stadij poslije prvobitne eksplozije, tj, preplavljivanja Esencijalnog svjetla i formiranja čiste energije, je nastao ovako:
"Onda je On poželio da stvori svijet zabilježavanja i pisanja (kodiranja). Onda je Allah specificirao iz tog prvobitnog svjetla prvog pojavnog meleka koji pripada klasi Karibijjun (bliskih Allahu). On ga je nazvao Intelekt i Pero. On mu je dao tedželli u manifestaciji slobodne instrukcije o onome što je On poželio dovesti u egzistenciju u Njegovom stvaranju bez specificiranog kraja. Svojom esencijom, melek je primio znanje o tome šta će biti i Božanska imena koja zahtjevaju izražaj u stvaranju pojavnog svijeta. Jedna druga stvar je došla u egzistenciju iz ovog Itelekta (meleka). A to je Tabla sudbine (levhi mahfuz), tj, bilješka svih informacija o pojavnom svijetu. Allah je naredio Peru da se spusti na Tablu i ubilježi na njoj sve što će biti do Sudnjeg Dana. On je dao tom Peru 360 godina računanja onoliko koliko je samo Pero, i 360 tedželli manifestacija onolikih koliki je Intelekt, ili 360 "tankih slojeva". Svaka godina ili "tanki sloj" zahvata 360 vrsta obuhvatnog znanja. Sve su one pojedinačno obrazložene u najsitnije detalje na Tabli. Ove ubilježene informacije obuhvataju sve znanosti ili nauke u stvorenom svijetu do Sudnjeg Dana. Tabla to zna zato što je Pero sve to upisalo na nju. Prirodne nauke dolaze od tih informacija na Tabli."
Ovo je šablon ili kodiranje svega što će se pojaviti u stvaranju kao i njihovih formi. Primjer manifestacije ovog principa "bilježenja" ili "kodiranja" stvari je DNA kod. Prema biolozima George i Murial Beadle, "Dešifrovanje DNA koda je otkrilo da posjedujemo jezik puno stariji od hijeroglifa, jezik star koliko i sam život, jezik koji je stariji od svih ostalih." Stvari su predodređene. One su mapirane po sopstvenoj manifestaciji u njihovoj kodiranoj strukturi. Doista, dupla spirala DNA je opisana u govoru Poslanikova zeta Alija (alejhimus~selam). "Tanki Slojevi" koje Šejh Ibn Arabi spominje su vrlo fine (suptilne) zrake svjetlosti koje povezuju i prožimaju sve stvoreno. One su slične quanta koja je podstaknula teoriju quantum fizike. Ovi fotoni svjetlosne energije se ponašaju kao valovi kao što je to slučaj i sa "tankim slojevima" (raqiqa).
Sve se to pojavljuje u svijetu čistog svjetla, čiste energije.
"Onda je On doveo u egzistenciju čistu tamu koja je oprečna čistom svjetlu. Ta tama je kao čisto nepostojanje (ne-egzistencija) nasuprot čistog postojanja (egzistencije)."
Ovo je kao materija naspram antimaterije. Djelići materije i antimaterije su isti osim što imaju suprotan pol u električnom naboju ili obrtanju. Šejh Ibn Arabi kaže, "Nepostojanje samog nepostojanja je ustvari postojanje." Dupli negativ je ustvari pozitiv. Ovonam daje objašnjenje zašto je Svemir uglavnom materija a ne antimaterija. U laboratorijskim eksperimentima, smo spoznali da se energija transformira u jednake djelove materije i antimaterije. To je, kao što ćemo kasnije vidjeti, zato što su stvorene stvari nastale od mješovitog svjetla, a nisu nastale od čistog svjetla koje je primarni izvor stvaranja.
"Kada je On doveo tamu u egzistenciju, On je učinio da je svjetlo obasja preplavljivanjem esencije. Inherentna priroda već prisutnih stvorenja je pomogla tom procesu. Zrake tog svjetla su blistale i treperile, i tijelo koje nazvano Prijesto (el~Arš) se tada pojavilo. Onda se ime Milostivi manifestovalo na Prijestolju (el~Arš) ispoljavanjem drugog imena Vanjski (ez~Zahir). To je prvo što se pojavilo u svijetu stvorenja. Od tog mješovitog svjetla koje je praiskonsko svjetlo, On je stvorio melek (anđele) koji okružuju Prijestolje (el~Arš). Onda je On doveo u egzistenciju stolicu (Kursij) unutra ovog Prijestolja i postavio u nju meleke od iste prirode. Isto se desilo nadalje i sa elementima i šta god je proisteklo od njih."
Ovo nas dovodi do osnove ili temelja egzistencije ovog pojavnog materijalnog svijeta. Ovo mješovito svjetlo je ustvari Islamski sinonim za zapadnu materiju/antimateriju koja je osnova pojavnog svemira. Možete reči da je obrtanje prije ovog mješovitog svjetla bilo samo u jednom smjeru - kao okretanje Mevlevi derviša. Kada je ovo mješovito svjetlo (materija/antimaterija) došlo u egzistenciju, onda je obrtanje započelo u obadva pravca. Ovo je primarni izvor interakcije očigledne dualnosti ovog pojavnog svijeta. U stvarnosti, to je samo svjetlo, i polovi (oprečnosti) su samo parovi koji se trebaju ujediniti.
Prijestolje (el~Arš) je veći svemir. Svjetlo se sliva nadole u beskrajno smanjujućim krugovima ili "sferama" ove zanosne prezentacije svemira. To je svjetlosni slap koji prolazi kroz razne permutacije (izmjene) tokom svog spuštanja. Ovaj proces se na Arapskom jeziku naziva "tenezzulat". To je spuštanje u stadijumima. {U mišljenju ili teoriji fizičara, mi imamo djeliće koji se sudaraju sa molekulima, proizvodeći drugčije djeliće koji opet udaraju u druge molekule i djeliće, i tako taj proces njihove aktivnosti se nastavlja u nedogled.}
On je stvorio sfere u toj stolici (Kursij) i meleke (anđele) koji obitavaju u njima. Zvijezde ih krase. Forme su stvorene pa zatim duhovi (ervah) koji upravljaju njima i koji su nevidljivi. Jedna od definicija Allahova imena "Rabb" (Gospodar) je i ta da je On onaj koji njeguje određenu stvar na taj način što je izvodi iz jednog stanja u drugo dok je ne dovede u savršenstvo. On ima pregled svjetlosnog slapa u svakom momentu i na svakom pointu njegova spuštanja (ili uzdizanja).
Postoje cijeli svijetovi percepcije. Postoji fizički i osjetilni svijet, "Mulk". To je najniži svijet u kaskadnom spuštanju svjetla. To je svijet pojavnih formi. Iznad (ili iza) njega je "Melekut", svijet izvornih formi u kojem pojavno obitavaju Džinni (bića od čiste vatre), Meleki (anđeli), ljudska duša (nefs ili suptilni dvojnik fizičkog tijela, koji se u toku ljudskog spavanja pojavljuje u tom svijetu), i forme Džennetske Pijace". Ovo su forme značenja, koje otprilike odgovaraju "ujedinjenom polju" fizičara. Iza toga je "Džabarut", svijet Božanskih Imena.
Mi smo spomenuli prije meleke (anđele) koji slava i veličaju Allaha. Kur'an kaže,
"Zar ne znaš da Allaha hvale i slave svi koji su na Nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se klanjati (moliti) i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade." (24:41)
Ovo je slavljenje Allaha koje sve stvorene stvari čine. To je pjesma u horu. Jednom je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) podigao šaku kamenčiča ispred Ashaba koji su jasno čuli kako ti kamenčiči slave Allaha. Čudo (mudžiza) nije u njihovom slavljenju Allaha, jer to sve stvari konstantno rade. Čudo je u tome što su oni to mogli fizičkim sluhom čuti, jer nam je Allah postavio veo preko fizičkog sluha tako da ih ne možemo čuti. Ovo je ustvari taj "ples energije", kako ga je nazvao fizičar Kenneth Ford i drugi. Doista, zvuk je talas (val) koji ima frekvenciju koja se mjenja sa mjenjanjem samog zvuka. Djelići su takođe valovi sa frekvencijama proporcionalnim njihovoj energiji. Pošto je sve u stalnom pokretu, tako je i zvuk konstantan. Kur'an nam nudi izvor ovog pokretanja. To je slavljenje, a njegov podsticaj je strahopoštovanje prema Veličanstvenom Tvorcu. U slučaju Zemlje, njena poniznost, tj, skrušenost je ta koja je čini da oscilira (treperi).
"Jedno do Njegovih znamenja je i to što ti vidiš zemlju skrušenu, a kad na nju spustimo kišu, ona se zatreperi i uzbuja." (41:39)
Drugi opis nastanka se spominje kao "Haba", prašina ili vrlo suptilni djelići. Kur'an kaže da je sve stvoreno od ove "prašine". (30:20) Šejh Ibn Arabi kaže, "Realnost se odvojila od univerzalne realnosti, te je dobila ime "prašina"." Ali (radiallahu anh) i mnogi drugi, takođe spominju tu prašinu. Onda je On od Svog svjetla dao tedželli manifestaciju toj prašini koja se naziva "cijelina". Onda su forme u toj prašini primile svjetla po svojoj sklonosti (kapacitetu). Forma sa najvećom sklonosti (kapacitetom) je bio Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem).
Da se sada povratimo podatomskim snopovima energije, jer Kur'an je pun opisa koji odgovaraju tim snopovima:
"Allah je svjetlo nebesa i zemlje. Primjer Njegova svjetla je kao udbljenjje u zidu gdje stoji lampa, lampa u staklu, staklo kaod da je trepereva zvijezda, raspaljena od blagoslovljena drveta, maslina niti od Istoka niti od Zapada, čije ulje bi blistalo čak i da ga vatra ne dotakne. Svjetlo nad svjetlom. Allah upućuje Svom svjetlu koga On hoće." (24:35)
Ovo ulje bi trebalo biti fotoni koji se ne djele u djelić/antidjelić (Istok/Zapad). Kada dva elektrona dođu blizu jedan drugog, jedan od njih izbaci iz sebe foton koji se onda utopi u drugi elektron. Dva elektrona se nisu dotakla, ali je ipak proizvedena jedinica elektromagnetske energije. Vatra ga nije dotakla. Međusobna povezanost reakcija u elektromagnetnom polju je opisana kao lampa u udubini, i lampa u staklu.
U Kur'anu postoje neke zakletve na početku određenih sura (poglavlja), koje izgleda daju očaravajuće opise aktivnosti podatomskog svijeta. (Ovo je, naravno, samo jedan od mnogih levela značenja svake rečenice (ajeta) Kur'ana.) Allah kaže,
"Tako Mi onih koji razbacivaju prašinu, i onih koji veliki teret nose, i onih koji se kreću i plove lako, i onih koji razdjeljuju po odredbi (gdje šta treba)." (51:1-4)
Zasigurno, jedan aspekt ovih rečenica (ajeta) je opis podatomskog svijeta. Prvo mi imamo djeliće koji se razbacuju pa opet sastaju i kaskadu sudara i poništavanja koji su posljedica bobardiranja kosmičkih zraka i drugih djelića po atmosferi ove planete. Ovo je tačno u vezi sudara sa visokom energijom, ali je takođe tačno u vezi foto-električnog efekta kada fotoni ultraljubičastih zraka izbiju elektrone iz metalnih površina. Oni koji nose veliki teret su nuklearni djelići sa njihovom nevjerovatnom masom. Skoro sva masa atoma je zbijena u nukleusu (jezgru) i taj nukleus je fantastične gustoće. Fotoni se kreću lako zato što su svjetlo, i djelići visoke energije razdjeljuju druge djeliće.
Allah kaže,
"Tako Mi onih koji se oslobađaju neprekidno, pa nastupaju burno (silno), i tako Mi onih koji obznanjuju, te onih koji cijepaju u djelove, i tako Mi onih koji dostavljaju objavu, opravdanje ili opomenu." (77:1-6)
Opet imamo sliku aktivnosti podatomskog svijeta. Djelići oslobođeni u jakim nuklearnim interakcijama imaju ogromnu energiju. Djelići se raštrkavaju u otvorenoj paradi prilikom formiranja kaskade (slapa) umnožavajućih drugorazrednih djelića, i neki od njih se cijepaju u djelove.
Allah kaže,
"Tako Mi onih koji izvlače potpuno, i onih koji se kreću živahno, i onih koji plove brzo, i onih koji naređenja izvršavaju žurno, i onih koji sređuju što nije sređeno."(79:1-5)
Dakle mi imamo cijelu niz tipova i vrsta interaktivnih sila. Štaviše, Allah spominje "nebesa sa svim svojim trakama ili putanjama." (51) Ovo je kao slika aktivnosti različitih šablona ponašanja u interakciji ovih djelića. Sve što mi vidimo od njih su njihove putanje, tragovi i efekti.
Fritjof Capra kaže, "Podatomski (subatomic) djelići su dinamični šabloni koji imaju prostorni aspekt i vremenski aspekt." To je masa i energija. Nema nikakve realne substance o kojoj se može govoriti. To je samo iluzorno (prividno). To je zato što mi mislimo o i doživljavamo materiju kao trodimenzialnu. Dakle, forme su ustvari statični (nepokretni) valovi, tako što mi vidimo kao da je čvrsto ustvari nije čvrsto. To je u osnovi prostor. U teoriji relativiteta, prostor je četverodimenzionalni kontinuitet. Četvrta dimenzija je prostor-vrijeme. Prostor je četverodimenzionalan i u Islamu. Ključni Kur'anski ajet u vezi ovoga je u suri Bekara (Krava),
"Ili kao onaj ko je prolazio kroz drevne ruševine grada, pa povikao, "Kako Allah može oživjeti ove što su pomrli?" Pa ga je Allah usmrtio i tako je ostao cijelu stotinu godina. Onda ga je oživio i upitao: 'Koliko si ostao?' - Dan ili dio dana - odgovori. Ne, - reče On -, ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo i piće svoje, nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svog - da te Mi učinimo znakom ljudima - a pogledaj i kosti, - kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo. I kad njemu bi jasno šta se desilo, on povika: 'Ja znam da Allah sve može!'
I kad Ibrahim reče: 'Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle proživljuješ!' - On reče: 'Zar ne vjeruješ?' - 'Vjerujem - odgovori on, - ali samo da mi se srce smiri.' On reče: 'Uzmi četiri ptice i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razna brda, zatim ih pozovi, brzo će ti doći." (2:259-260)
Ovo je odlučujuće. Prvo, On nam pokazuje relativnost doživljavanja vremena koje je ovisno o posmatraću. On govori o smrti (poništenju) i oživljavanju (rekreiranju). Odamah zatim, On je upitan kako se mrtvi proživljavaju. Šta je osnova ovog šablona rekreiranja, Ibrahim pita. Da ja vjerujem da je to istina, ali želim da znam prirodu tog proživljavanja, kako funkcioniše. Allah mu kaže da uzme četiri ptice. Ovo je osnova cijelog procesa - četiri dimenzije. Allah nam govori da je priroda svih stvari četverodimenizionlna, i da je On snaga obržavanja ili Moć iza tih dimenzija. On je Živi (el~Hajj), a Živi je Imam (lider) Božijih imena.
Šejh Ibn Arabi takođe kaže da se osnove brojeva četiri. U njegovoj terminologiji, matrice (ravan, stanje ili mjesto gdje se nešto zametne, začne ili oformi) su vruće, hladno, suho i mokro. "Realnosti podaruju da ove matrice uopšte nemaju nikakvu egzisteciju u svojoj esenciji dok se iz njih ne pojave kompleksne forme." Ovo je nešto kao model 'Kopče na čizmi' u fizici. Ova teorija, gleda na sve kao mrežu interrelacija, i smatra da uopšte nema osnovnih entiteta. Sve postoji samo u interrelaciji sa drugim stvarima. Bez četvero zajedno, ništa se ne dešava. Na kraju svoje knjige "Muhammedov Put", Abdul~Qadir es~Sufi izlaže neke skice i mape koje nam nude sliku nebesa četiri elementa, pokretanja nebesa koja uslovljavaju pojavu četiri matrice, i 29 slova Arapskog alfabeta i njihovih odgovarajućih nebesa. Slova sačinjavaju imena, a svaka realnost ima ime. Sve ove interrelacije porijeklom vode ultimativno Imena, a sva Imena su iz Jednog izvora, Jedne realnosti. To je stvarna priroda egzistencije.
Šejh Ibn Arabi takođe nam nudi neke dijagrame čiji svaki djelić je oduševljavajući kao i fotografije napravljene u mjehurić-komorama. Jedan od tih dijagrama je i ovaj:
Ovaj dijagram je vrlo sličan Hadronovom prikazu teorije "kopče na čizmi". Mi vidimo četiri elementa koji dolaze u međusobni kontakt ekspanzijom svojih krugova. Oni se spajaju ili susreću u centru koji predstavlja "prisustvo". U "prisustvu" oni su svi međusobno povezani, protkani, prožimajući, nerazdvojivi i nerazlučujući. Reakcije se dešavaju u krugovima (ovdje prikazanim kao nefs, intelekt, priroda i prašina). Može se reći da ovi krugovi predstavljaju S-matrix. Sam S-Matrix je skup mogućnosti za hadron reakcije (hadroni bijavši jaki interaktivni djelići, kako mesoni tako i baryoni). Naprimjer, djelić A i djelić B se sudare (ponište) da bi proizašli kao C i D.
Ili Možete imati dva djelića koji se poslije sudara pojavljuju kao tri djelića ili tri djelića kao dva.
Proces sudara (poništavanja) se dešava u krugu, i posmatrać je zainteresovan samo za prvobitnim i finalnim djelićima. U našem dijagramu, naprimjer, djelić Vazduha i djelić Vatre se sudara u krugu koji predstavlja Nefs. Rezultat ili efekt tog sudara može ići u prisustvo i proizići ponovo u jednom od drugih elemenata putem interelacije predstavljene kao "R", ili može ići u drugi proces sudara, recimo sad u krugu intelekta, ili može ostati usidren u prelaznom stadiju u krugu prisustva. Sa ovim dijagramom, osoba sebi može jasno predočiti sposobnost "prelaza" koji S-matrix posjeduje. Drugim riječima, dijagram može u isto vrijeme opisati i predočiti nekoliko različitih procesa. Ljepota Šejh Ibn Arabijevog dijagrama je u tome da nije bezličan (depersonificiran) kao S-matrix dijagram. Njegov dijagram opisuje specifičan proces, i takođe opisuje šta se istovremeno dešava u mikrokosmosu, tj, čovjeku. Šejh ima i drugi dijagram koji prikazuje relativitet svih stvari, i kako sve stvari ovise o interrelaciji:
Ovo ukazuje kako je sve međupovezano, i kako se stvari ustvari ne mogu rastaviti u neovisne djeliće. To je neprekidna cjelina gdje je sve isprepleteno i međupovezano. Quantum teorija takođe sve međusobno povezuje, iako su međupovezanosti samo mogućnosti. Kao što smo prije napomenuli, quanta ili fotoni u Islamskoj terminologiji se zovu raqiqa. Qutb el~Kasib kaže,
"Allah je smjestio cijelo znanje u sfere. On je učinio čovjeka zbirom "tankih slojeva" cijelog stvaranja (cijelog stvorenog svijeta). Postoji "tanki sloj" koji povezuje ljudsko biće sa svim stvorenim stvarima. Od tog "tankog sloja" ili zrake, ljudsko biće prima ili ima sve ono što je Allah smjestio u taj tanki sloj ili zraku. Taj sloj ili zraka onda prnosi ili šalje ljudskom biću ono što mu je Allah podario kao urođenu kvalitetu ili osobenost. Tom zrakom ili tankim slojem Evlija pomjera tu stvar kad hoće. Prema tome, nema ništa u stvorenom svijetu što nema određeni efekt na ljudsko biće niti ima nešto na što ljudsko biće nema efekt. Ovoje otkrivenje i spoznaja istine o tim slojevima ili zrakama. One su kao zrake svjetla."
Zapazite da je on rekao "kao" zrake svjetla. On ustvari govori o fotonima koji transmituju (primo-odaju) energiju, ili su radije snopovi energije proizašli od interakcije djelića. Šejh Ibn Arabi kaže da je ovaj Qutb el~Kasib spoznao relacije između svjetova kao i Božansku relaciju sa svjetovima. "Ako je On htio da manifestuje neki efekt u egzistenciji, on bi samo pogledao na to i taj efekt bi se pojavio." On je znao o prenosu energije između djelića. Ova interakcija koja ukljućuje odašiljanje i upijanje (primanje) fotona je relacija na koju on ustvari ovdje aludira. On je znao da postavljanje jednog djelića pored drugog će usloviti određenu relaciju koja će nadalje proizvesti određen efekt. Treba li da kažemo da je on imao potpuno znanje o S-matrixu, te da je znao da ako se pojavi određeno sudaranje hadrona, rezultat će biti određeni drugi djelići? On je znao međupovezanost i reakcije koje se dešavaju u ovoj mreži događanja, te je po želji mogao da koristi to znanje ako bi htjeo da manifestuje neki određeni efekt.
Mi takođe nalazimo da su upotpunjujuće relacije u atomskom svijetu polarne prirode. Doista, iskustvo života ukljućuje dinamičnu saradnju suprotnih polova. Šejh Ibn Arabi kaže, "Mi smo pogledali u sve mimo Allaha, i uvidjeli da je podjeljeno u dvoje (dualno). Jedna strana te dualnosti se može osjetiti i vidjeti, i ona je gusta. Druga strana dualnosti je vidljiva samo po svom efektu. Ta strana je jasna i suptilna. Jasnost je na ovaj način van dohvata osjetilnog." Šejh Ibn Arabi dalje kaže da stvari podpadaju pod tri kategorije: unikatno (jedinstveno), dualno, i skupno (množina). On nam nudi zapanjujući komentar sure Milostivi u Kur'anu:
Jedinstvo pripada moru od prije postanka vremena. Skupnost ili množina pripada moru od poslije nastanka vremena. Dualno ili dvojnost pripada Muhammedovom međuprostoru čovjeka.
"On je pustio da se dva mora dodiruju, između njih je brana (barijera) koju oni ne prelaze. Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?"
Da li vi poričete more koje je On povezao sa sobom i poništio mu izvor, ili more koje je On rastavio i nazvao pojavnim bićima, ili vi poričete međuprostor na kojem se Milostivi smjestio (manifestovao)? Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete? On izvodi bisere od prije nastanka vremena i korale od poslije nastanka vremena. Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete? On ima duhovne brodove koji plove, uzdignuti u čistom moru esencije iz realnosti imena kao znakovi razgraničenja (međe). Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete? Nebeski svijet Ga traži za svoju uzvišenost i čistoću, a zemaljski svijet GA traži za svoju niskost i nečistoću. Svake sekunde on je u nekoj aktivnosti. Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete? Sve što je na njemu (zemaljskom svijetu) nestaje, čak iako su njihovi izvori nepostojanje. To je putovanje onog koji prilazi onome koji je Blizu (el~Karib). Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete? Mi ćemo se zasigurno pozabaviti sa vama, o vas dva tereta (ljudi i džinni).
Ovaj pogled dualnosti, tj, polova se nastavlja. Biseri su iz mora prije nastanka svijeta kao što se vidi u njihovoj prirodi. Oni su sastavljeni od slojeva nad slojevima, sfera nad sferama. To je rastući i ekspanzirajući šablon krugova nad krugovima koji je formiran u ostrigi, tj, polju. Koral dolazi iz mora poslije nastanka vremena. To je slika skeletona brojnih sićušnih morskih stvorenja naslaganih jednih na drugima, akumuliranih zajedno pošto je zajedništvo osobenost mora poslije nastanka vremena. Biseri počinju rast od jedne tačke, zrnca, pa se šire i rastu manifestujući se kao prstenovi presijavajuće ljepote. Koral dolazi do mnogih koji su nagomilani zajedno. Čovjek je međuprostor između njih. Duhovni brodovi koji plove morem esencije Božanskih imena su relacije pokrenute interakcijom djelića. Ovo je ujedinjeno u Islamu, i djelići se gledaju kao pokreti u cijelini (vahdetu), a cijelina se gleda na način koji je van dohvata intelekta naučnika. Intelekt je limitovan i mora se zaustaviti na određenom stepenu. Unutrašnje oko (duhovno čulo spoznaje) nije limitovano na taj način. Ibn Rušd (Avero) je upitao Šejh Ibn Arabija, naučnik pita Evliju (Allahova prijatelja), "Kako si shvatio proces otkrivanja i Božanskog preplavljivanja (manifestovanja)? Je li tvoja spoznaja ista kao ono što smo mi saznali svojim eksperimentima i spekulacijama? Ibn Arabi mu dogovori, "I jest i nije. A između jest i nije, duhovi odlijeću od svojih bitnosti i vratovi se odvajaju od svojih tijela."
Čovjek nauke se izdvojio van životnog procesa. On je samo posmatrać. Pa čak i kad vidi svoj efekt na objekat koji posmatra, on opet ne vidi efekt koji taj objekat ostavlja na njega. Čuvši da bi moglo biti čak 18 quarkova, naučnici su rekli, "Zar to ide u nedogled?" Perfekcija je osobenost stvaranja.
"Vi nećete naći nikakve manjkavosti u stvaranju Milostivog." (67:3)
Taj proces je slijepa ulica. Nema koristi ići u tom pravcu, je ćete samo potpuno iscrpiti sebe. Na drugoj strani, iako je Hadronov model fascinantna slika egzistencije, osoba se ne može osloniti na to da će fizičari pratiti taj trag do finalnog zaključka koji je jedinstvo postojanja (vahdetul vudžud). To je zato što oni nemaju model ponašanja da prate koji je u harmoniji sa jedinstvom. Oni se ponašaju fragmentirano i njihovo shvatanje svijeta, sa nekoliko časnih izuzetaka, takođe fragmentirano, tj, djelomično. Koliko je različita slika egzistencije u očima mudrih muslimana (evlija)! Poslušajte samo ovo:
"Znaj da je egzistencija puna. I nikad nije prazna. Ko god želi da je isprazni ili kaže da je prazna, on je neznalica. Allah je učinio tu punoću da varira između osjetila i značenja. Ono što povećava osjetila umanjuje značenja. Egzistencija je uvijek ispunjena osjetilima i značenjima. Kada bi ispitali cijelu egzistenciju, ne bi mogli naći ni koliko je zrno gorušice prazne egzistencije bez osjetila i značenja. Ova analogija je razumljiva samo onom ko je zaronio u duboko u more značenja. Neka se Allah smiluje Šustariju kada je rekao:
"Ne gledaj u lađe.
Zaroni u more značenja.
Možda ćeš ugledati Mene
U društvu Sufija."
Ko god želi značenja, mora uništiti osjetila. Ko god želi osjetila, mora uništiti značenja. Osjetila su odvojenost, a značenja su sastavljenost. Značenje ne dolazi osjetilu a da osjetilo ne odlazi, i osjetilo ne dolazi značenju a da značenje ne odlazi. Egzistencija je uvijek ispunjena ili jednim ili drugim. Praznoća je nemoguća.
Ali el~Džemal iz Feza je napisao gornje riječi prije nekih 200 godina.
Drugi aspekt egzistencijalne jednoće koji se pojavljuje u astrofizici je koncept golih jednina, tj, taj dio crne rupe gdje se sve poništava i nestaje. Hawking je izjavio da je Big Bang (velika eksplozija) jedna jednoća koja se ne može odjenuti. Druga jednoća je ta u kojoj će svemir nestati kada konačno kolapsira. Doista, kao što smo već rekli, Šejh Ibn Arabi je rekao da jednoća pripada moru od prije nastanka vremena, zajedništvo pripada moru od poslije nastanka vremena, a dualnost pripada međuprostoru čovjeka. Svemir se širi kao što to Allah Mudri kaže, "On povećava stvaranje onako kako hoće." (35:1) Ono se širi i širi. Novi svjetovi nastaju pri svakom dahu. Anđeli su stvoreni iz akcija. Na kraju vremena, kada svemir kolapsira u drugu jednoću, to će ustvari biti zajedništvo. Ovaj intezivirani unutrašnji pogon kolapsiranja je opisan u Kur'anu, "Na Dan kada se Nebo silno uzburka, i kada se planine pokrenu." (52:9-10)
"Kada zvjezde izgube sjaj, i kada se nebo otvori, i kada se planine u rasuti prah pretvore." (77:8-10)
"Kada sunce izgubi sjaj, i kada zvjezde popadaju, i kada se planine pokrenu." (81:1-3)
Ovo je slika Smaka Svijeta, tj, kolapsiranja pojavnog svemira kada će sve biti poništeno. Onda će Allah skupiti svakog zajedno radi obračuna. On će rekreirati svako stvorenje, jer crna rupa je na kraju krajeva odašiljać beskrajne energije u obliku gama zraka.
(Prevodilac: Ove izjave su svjedočenje finalne faze ljudske duhovne perfekcije. Na ovoj razini duhovnog iskustva osoba u viziji svjedoči jednoću egzistencije. Sve individualne ili djelimične egzistencije nestaju utapajući se u svom praizvoru, početnom svjetlu. Ipak, sljedbenici Ibn Arabija i onih koji su dosegli samo taj stepen duhovne spoznaje, nemočni da razluče između esencije vizije i esencije stvarnosti, tj, egzistencije povjerovaše da je stvoreno indirektno dio Allahove esencije (zat). Naime, oni nisu razumjeli jednu fundamentalnu stvar u vezi duhovne vizije i njene validnosti. Nakšibendi Šejh Imam Rabbani Ahmed Sirhindi, koji je živio u 16 vjeku u Indiji, je objasnio ovaj lapsus brojnih sufija u vezi poistovječivanja vizije sa realnom egzistencijom. Naime, Imam Rabbani je rekao da vizija egzistencijalne jednoće (vahdetul vudžuda) koju svjedoče svi oni na stupnju FENE, nije realne, tj, egzistencijalne prirode nego imaginarne, tj, vizuelne prirode. Cijelo duhovno uzdizanje se dešava samo u svjesti osobe. Uzdizanje u duhovnom aspektu ne znači da je osoba išla od tačke A do tačke B, nego da se uzdizala od jedne razine svjesnosti do druge razine svjesnosti. Drugim riječima, ono što su mnoge Evlije vidjele kao jednoću egzistencije, je samo imaginarna slika koju Allah stvara kao sredstvo poništavanja tj, preplavljivanja ljudske svijesti takvim iskustvom da bi se osoba potpuno predala i poništila samosvijest koja je ujedno riznica svih stečenih negativnosti urezanih tokom odrastanja i izgrađivanja ličnosti. Dakle na tom stupnju duhovne vizije osoba se potpuno oslobađa svih ličnih identifikacija da bi njeno srce (svijest) bilo rezervisano samo za svjesnost o Allahu. To se takođe zove prvo umiranje. Naime, u toj fazi usavršavanja svjesti osoba se potpuno odriče egoizma te ga zamjenjuje sa potpunom predanošću Stvoritelju. Na tom stupnju osoba se totalno orijentisala samo volji i željama njenog Stvoritelja ne pridajući nikakve važnosti svojim željama niti željama bilo kojeg stvorenja. To stanje svjesti se zove FENA, tj, poništavanje samosvjesti u korist totalne svjesnosti Allaha. Poslije ovog stupnja dolazi jedan drugi stupanj koji se manifestuje tako da osoba nije više svjesna da nije svjesna nikoga osim Allaha. Taj stupanj se zove FENA FI FENA. Poslije ovog stupnja Allah vraća osobu ponova ka dualnoj svjesti, tj, stanju gdje je osoba svjesna Allaha, sebe i drugih stvorenja istovremeno. Taj stupanj se zove BAKA. Na ovom stupnju osoba saznaje Allahovom milošću da sve što je vidjela u brojnim vizijama, kao i u finalnoj viziji egzistencijalne jednoće (vahdetul vudžud) ustvari nije gledanje stvarnosti nego Allahove vizuelne kreativnosti. Allahovo Biće (zatillah) nije dio ničega stvorenog niti je išta dio Njegova Bića. Sve što postoji je samo splet ideja u Božanskom znanju (Ilmu). Sve stvoreno duguje svaku sekundu svog postojanja Allahovom postojanju i znanju. Vječnost i postojanost Allahova znanja je jedini razlog zašto je stvoreni svijet trajne ili solidne egzistencije. Ideja u našem znanju je nepostojana i poslije određemnog vremena nestane, ali to nije slučaj sa idejom u Allahovom absolutnom i vječnom znanju. Naprimjer, ideja u Irfanovom znanju nije dio Irfanova bića nego je puki produkt njegova znanja ili svjesti. Egzistencija svih stvorenja je porijeklom iz Allahova znanja ali ni u kom slučaju nije dio Allahova Bića niti Njegova Imena el~'Alim (Absolutni Znalac). Prema tome, kada se kaže u ovoj knjižici da je Tevhid ustvari jednoća, onda se misli reći da je sve stvoreno prvobitno bila jednoća ili cjelina koja je onda eksplodirala kao prekrasni vatromet u raznolikost ideja i značenja manifestovanih u induvidualnim formama pojavnog svijeta. Allahova egzistencija i esencija je van okvira ove diskusije i definisanja. To je zato što je Allahova esencija i egzistencija van dohvata intelekta i duha. Niko ne može pojmiti Allahovu esenciju i egzistenciju osim samoga Allaha. Zato je Ebu Bekr (radiallahu anh) rekao da je najveća duhovna spoznaja da osoba shvati da ne može znati Allahovo Biće, tj, esenciju (zat). Imam Rabbani je rekao da je i sam 10 godina vjerovao u jednoću egzistencije (vahdetul~vudžud) jer to je bilo jedino što je vidio u duhovnoj viziji. Ipak, Allah mu se smilovao i pokazao da je realnost Allahova Bića van svake zamisli, i da sve što je do tada vidjeo je bilo samo vizuelne prirode. Ta spoznaja je u potpunoj harmoniji sa Islamskim pravom i vjerovanjem dok vjerovanje pobornika jednoće egzistencije (vahdetul~vudžud) nije u potpunoj suglasnosti sa Islamskim vjerovanjem. Onaj ko vjeruje da može znati Allahovo Biće ustvari ne zna Allaha, i hoda rizičnim putem krivovjerja. Prema tome, kada neki Evlija kaže da je sve dio jedne Absolutne egzistencije mi to ne smijemo bukvalno vjerovati nego moramo se osloniti na objašnjenje koje je ponudio Imam Rabbani i oni koji su spoznali vrhunac duhovnog uzdizanja. Mi te Evlije moramo poštovati i voljeti ali ne smijemo spekulirati njihovim izjavama. Nije dozvoljeno reći da oni lažu o jednoći egzistencije, jer oni stvarno imaju tu viziju i primaju znanje o tome u određenoj fazi njihova duhovnog uzdizanja. Ta vizija i znanje dolazi do Allaha te bi poricanje iste uslovljavalo opasan grijeh. Mi samo trebamo reći da ima viši stupanj spoznaje od toga, i da želimo da nas Allah sviju uzdigne do tog stupnja. Muslimanima je zabranjeno (haram) da pokušavaju zamisliti ili opisati Allahovo Biće (zat) jer je to absolutno nemoguće. Allah Mudri kaže u Kur'anu,
"Njega vizija (pogled) ne može obuhvatiti, a On sve obuhvaća svojim pogledom." (6:103)
Stoga, svi primjeri što govore ovdje o jedinstvu egzistencije se ne odnose na Allahovu stvarnu egzistenciju nego na vizuelni model ili simbol Njegove egzistencije, jer to je jedino što osoba može vidjeti. Istina je da samo Allah ima realnu i vječnu egzistenciju. Sve osim Njega ima početak i relativnu o Njemu potpuno ovisnu egzistenciju. Sve duhovne vizije Evlija imaju za svrhu poništavanje ljudske svjesti u veličanstvenoj viziji Allahove kreativne moći, jer bez te vizije osoba ne može dostići stupanj FENE i BAKE, a bez FENE i BAKE osoba ne može dobiti istinski ihlas (iskrenost) i jakin (ubjeđenje) u vjeri. Cijelo duhovno putovanje se svodi u svjesti osobe i sve što osoba vidi je ustvari vizuelne a ne egzistencijalne prirode. Imajte to na umu kada čitate djela velikih Evlija koja su puna metafore i parabole.)
Tevhid (jedinstvo) je jednoća. Sve nestaje u toj jednoći, i na tom stepenu, sve je je jednoća, cjelina. Jednoća je totalna, kao ogromni okean. Kao leptirica koja leti oko svijeće, kada uđe u plamen, njegova individualnost nestaje i sve postaje vatra. Jednoća preostaje i to je nešto što se ne može vidjeti s vana. Samo kada se pređe horizont pogleda i uđe u to, onda to postaje vidljivo. Onda si ti to, pa šta je onda preostalo da se posmatra? Ko je ostao da posmatra? Šejh Muhammed Ibn Habib kaže:
"Moj Voljeni mi je dao napitak od čiste ljubavi, pa sam ja postao Voljeni u svakom pogledu. On me je učinio slijepim prema sebi tako da sam vidjeo samo Njega, i On je poništio moju tajnu u manifestaciji Prisustva. Ja sam razbacao ono što je bilo izgrađeno u meni i spojio se sa onim što se odvojilo izolacijom jednoće, realizirajući moj tevhid (jedinstvo). Ja sam postigao svoje želje - doživljavajući Njegovu realnost i savršenstvo u svakom značenju i formi. Pokidao sam iluziju moje lične egzistencije, koja je najveći zastor, i onda sam našao Njega, bezvremena, u svakom atomu."
Šejh Ibn Arabi kaže:
"Ja nisam ja, i ja nisam On. Ko sam ja i ko je On - ON? ON! Reci Ti si Ja! JA! Njegovo je Ti, Njega!
Ne, i ja nisam ja, i On nije ON. Da je to On, naše oči Ga nebi vidjele Njime!
Nema osim nas u egzistenciji - ja i On, ON i ON. Ko god je naš po nama za nas je kao Njegov za Njega po Njemu."
(Prevodilac: Ovo je tipičan primjer načina izražavanja osobe koja je na ivici samosvjesti (FENA). Nesposobnost izražavanja doživljavanja te vizije je indikator da poslije tog stupnja duhovnog uzdizanja nema više riječi niti definicije koja može razumno i racionalno opisati detalje svjedočenja Istine. Upravo ovakve riječi su dovele mnoge nepečene sufije do pogrešnog razumjevanja Istine. Osoba koja se nalazi na ovakvom stupnju duhovnog uzdizanja nije podložna nikakvoj kritici i ukoru. Ali oni koji slijepo i bukvalno shvataju svaku njihovu riječ su ti koji su stvorili dosta konfuzije i smutnje koja je donijela sufizmu loš glas. Šejh Ibn Arabi je rekao da nije dozvoljeno nijednom nepečenom sufiji da čita njegove knjige dok ne stigne do stepena FENE. Niko ispod tog stupnja ne može da shvati o čemu je Šejh Ibn Arabi ustvari govorio i u kom aspektu se njegove riječi trebaju razumjeti. Mnogi naivni čitaoci ili kobejagi alimi koji uzmu da čitaju njegova djela, počnu govoriti kako je sve stvoreno dio Allaha i kako je besmisleno praktikovati halal i haram. Ti ljudi su obične budale koje ne vide dalje od svog nosa. Ibn Arabi je rekao da je propao svako ko pomisli da ne treba da se striktno drži Islamskih odredbi. Drugi opet, koji su još veće budale počnu tvrditi da je Šejh skrenuo sa Pravog Puta i da je napustio Islam. Ti ljudi se igraju vatrom i strmoglavljuju sebe u Džehennem (Pakao). Oni su kao učenici iz prvog razreda osnovne škole koji su se okomili cenzurisati dekana teološkog fakulteta. Ti ljudi vide mjesec kao srebreni dukat a Šejh ga vidi kao loptasto tijelo koje se obrće oko zemlje i sunca. Pa ko je sad kvalifikovaniji da priča o realnosti mjeseca.)
Napokon, množina ovog ekspanzirajućeg svemira će se ujediniti, ili u terminologiji astrofizičara, kolapsirati u sebe. Sad imamo opet jednoću, ali drukčiju od početne (prije nastanka vremena). U realnosti, pak, konstantno je postojala samo jednoća. Doživljaj odvajanja i dualnosti, nije realnost. Kur'an kaže da je Allah unutra Skriven, a s vana Pojavan, tj, Manifestovan. On je manifestovan u Svom stvaranju. To stvaranje je jednoća.
Opet, mi moramo naglasiti šabloniranje, kodiranje, koje je prisutno u svemu. Allah kaže, "U Nas je Knjiga u kojoj se sve zaštičeno." (50:4) Allah je izvor šablona i kodova, ovih izvornih formi koje su manifestovane u egzistenciji. "On zna gdje će ko boraviti i gdje će sahranjen biti." (11:6) On takođe kaže, "On je numerisao sve u brojeve." (72:28) Ova brilijantna izložba šablona i formi je kodirana u izvornim formama koje potiču od Božanskih Imena (el~esmaa). On ih čini da se manifestuju. Ono što daje solidnost naizgled solidnom tijelu je ustvari molekularna struktura. Molekul kiseonika ostaje molekul kiseonika čak i poslije svih sudara kroz koje normalno prolazi. Šta ga drži zajedno u istoj strukturi? Koja to sila veže elektrone sa nukleusom, i veže protone sa neutronima unutra samog nukleusa? To je izvorna forma tog molekula, to je latifa (fizičari to nazivaju gluon) koja je nevidljiva sila što drži podatomske djeliće zajedno i na određenom mjestu. Sve je savršeno. Allah kaže,
"Ti u onome što je Milostivi stvorio ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak? I opet pogledaj više puta, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran." (67:3-4)
Vi nikada nećete biti u stanju da to razlučite, razložite, i analizirate djeliće. To je savršeno.
Gdje nas sve ovo ostavlja? Ne možete razlučiti i rastaviti tkaninu egzistencije u njene sastavne djeliće. To je sve međupovezano na zapanjujući naćin, jednoća. Fizičari su nam ponudili sliku jednoće postojanja u modelu "kopče na čizmi" (bootstrap) gdje su svi djelići sačinjeni jedni od drugih. Svaki Hadron istovremeno ima tri uloge: on ima sastavnu strukturu u samom sebi, on je sastavni dio strukture drugog hadrona, i on je dio interakcije sile koja ih veže zajedno. Allah govori o stvaranju u "trostrukim tminama" (39:6). Ipak, fizičari još nisu proširili sliku "bootstrap" modela da ukljuće nešto više od interaktivnosti među djelićima. Ova slika izostavlja stvari kao što su elektromagnetska sila, gravitacija, i slaba interaktivnost. Neki se nadaju ekspanziji te slike i ultimativnog prevazilaženja nauke. Osoba ne razumije kako bi to oni mogli uraditi imajući u vidu djelimičnu prirodu okvira u kojem oni žive i razmišljaju. Vi ne možete kombinirati totalnu sliku jednoće sa djelimičnom egzistencijom. Vi morate poprimiti princip jednoće u samima sebi. Otisak indikacija jednoće se nalazi svuda. Naći ćete ga i u Kur'anu i u Svemiru. Šejh Ibn Arabi na kaže da postoje dvije knjige: Kur'an i Svemir, i da Evlije svaki dan čitaju i jednu i drugu. Pogledajte pojavne forme oko sebe i pogledajte unutar sebe - svugdje ćete naći jednoću. Vi ste objekt procesa transformacije. To vam se poručuje i u ovom ajetu Kur'ana, "Ja sam stvorio Džinne i ljude samo da bi Me obožavali."
Gdje je onda model ili šablon po kojem mi trebamo oblikovati svoje živote da bi bili u harmoniji sa Jednim (Allahom)? Hadret Ajša (radiallahu anha), Poslanikova supruga, je bila upitana kakav je bio Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem). Ona je odgovorila, "On je bio hodajući Kur'an (tj, oličenje realnosti Kur'ana)." Dakako da onaj ko je imao takvo ponašanje mora biti naš model i uzor. On se predavao Jednom, i sjećao Ga se u svakom momentu. Prema tome, mi moramo prihvatiti ovaj ujedinjeni model ponašanja da bi dostigli cilj u spoznaji jednoće egzistencije (vahdetul~vudžud). Dualnost se utopi u pozadini jednoće. (Prevodilac: Ovaj stepen utapanja u jednoću egzistencije je vizuelne prirode te se zato u sufi terminologiji naziva vizuelna jednoća (vahdetul~šuhud), kako je to Imam Rabbani opisao. Poslije toga se osoba vraća ponovo u percepciju dualnosti koja je osobeni amblem Islamskog duhovnog savršenstva. Naime, u prijašnjim religijama najviši stupanj duhovne spoznaje koji su evlije postizale je bio taj od jednoće egzistencije (vahdetul~vudžud) dok je posebna privilegija ovog Ummeta (Muslimana) vizuelna jednoća egzistencije (vahdetul~šuhud). Najviši stupanj duhovne spoznaje potvrđuje sve ono što su Islamski pravnici definisali kao Islamsko vjerovanje (itikad), dok stupanj ispod toga (vahdetul~vudžud) ima neke konflikte sa Islamskim vjerovanjem i to većinom zbog nerazumjevanja tog domena od strane običnog naroda i neprosvijetljene uleme. Osoba sa savršenom duhovnom spoznajom je duplikat Poslanikova karaktera i ponašanja. Osoba koja je na stupnju jednoće egzistencije (vahdetul~vudžud) je često u duhovnim ekstazama i iracionalnim izljevima opijenih riječi koje dolaze od velike ljubavi prema Allahu i patnje od povremenog zastiranja kojim Allah pokazuje milost svom zaljubljeniku da bi mogao iole funkcionisati među drugim stvorenjima. Znači osoba na putu duhovnog usavršavanja može vidjeti kako se bukvalno stapa sa Absolutnom Realnosti (Allahom) ali to je samo vizija a ne stvarno ujedinjavanje, jer Allah se ne ujedinjuje ni sa čim. Ta vizija stapanja i ujedinjavanje je puki proizvod Allahove kreativne moći koji ima za cilj samo da proizvede efekt ujedinjavanja u svjesti posmatraća. Nije potrebno vjerovati u jednoću egzistencije da bi se postigao stupanj FENE i BAKE. Dovoljno je samo vizuelno proći kroz taj proces ujedinjavanja i zadržati Islamsko vjerovanje jer to je Pravi Put. Sve riječi koje se čuju iz usta Allahovom ljubavlju opijenih Evlija se trebaju tumačiti na vizuelnoj osnovi a ne na egzistencijalnoj. Da nam Allah Milostivi podari tu savršenu duhovnu spoznaju da bi Ga mogli obožavati onako kako Njemu dolikuje. Amin!)
Epilog prevodioca:
Hvala Allahu Veličanstvenom na mogućnosti da prevedem ovu knjižicu nadajući se Njegovoj milosti i oprostu meni, mojim roditeljima i svim muslimanima živima i mrtvima. U današnjem svijetu se uočava jak trend izoliranja vjere od nauke i progresivnosti. To je većinom zbog Krišćanskog mračnog srednjeg vjeka kada se
nauka poistovjećivala sa demonologijom i slično. Taj dugoročni odnos Krišćanstva prema nauci je doveo do
revolta kod intelektualaca zapadnog svijeta što je dovelo do odvajanja i često načelnog sukobljavljanja nauke i religije. Postepenim jačanjem naučnih istraživanja i uspjeha, taj kontrareligiozni trend među zapadnim naučnicima se proširio i na sve ostale religije. Naravno, taj njihov odnos prema religiji je naučno neosnovan
kao što smo to mogli i vidjeti u gornjim obrazlaganjima. Nadam se da će ova knjižica dati neku jasniju
predstavu trajne aktuelnosti i validnosti Islamskog znanja. Ovaj prevod je posvećen kako mladim tako
i starijim muslimanima, koji vole nauku i progresivnost, a traže je često na pogrešnom i usahlom mjestu (tj. sekularnom zapadu).
