I stella_k:
16 je derviskih redova, koji imaju i svoj redoslijed, no o tome kasnije.
DERVIŠI
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
-
cyberneo
- Posts: 19
- Joined: 09/03/2005 01:21
#53
Sufije tvrde da onaj koji dodje do ove istine i uvjeri se da je on Allah, nije duzan slijediti serijat. Kaze Ibni Arebi: "Rob je Gospodar, a Gospodar je rob? Jadan ja, pa kome se naredjuje? Ako kazes robu, onda je to Gospodar ili kazes Gospodar, pa kako ce mu se narediti?"
Kada je Tilmisaniju procitana knjiga "Fususul-hikem" rekao je: "Kur’an se suprostavlja vasem "Fususul-hikem", pa rece: "Cijeli Kur’an je sirk, a tevhid je u nasem govoru.." Pa mu je receno: "Ako je bitak jedinstven, zasto je zena halal, a kci haram?" On odgovori: "Kod nas je sve halal, ali kada zaslijepljeni govore: "haram", mi kazemo: "Vama je haram." Ovaj izraz nevjerstva je u proturjecnosti sa samim sobom. Ako je bitak jedinstven ko je zaslijepljen, a ko je taj koji vidi!?
Tako jedan sejh rece muridu: "Ko ti kaze da postoji ista osim Allaha slagao je.", a murid mu rece: "Pa ko onda laze?" (Tj. ako niko ne postoji osim Allaha, ko mi moze to reci osim Jedinog Koji postoji?)
U zivotopisu Dzakira El-Kurdija se kaze: "Jednom mi je neki covjek trazio dozvolu da plovi preko Indijskog mora radi trgovine. Pa mu rece: "Ako te snadje kakva nevolja pozovi moje ime!" I tako poslije sest mjeseci sejh skoci te udari dlanovima i povika:
"Slava onome koji nam ovo podari i mi to sami ne bismo mogli postici...", te proseta malo lijevo malo desno, pa sjede i upitase ga oni oko njega sta to radi, pa on kaza: "Jedan samo sto se ne utopi, ali ga Allah spasi." To svi zapisase. Poslije sedam mjeseci vrati se putnik, te stade ljubiti ruku sejhu govoreci mu da kada su se podigli valovi na moru dozivali su sejhovo ime i vidjeli su ga na brodu, pa on udari dlanovima i pokaza rukom prema moru, te se ono smiri, zatim pokaza prema jugu, te zapuha lagani povjetarac koji nas vrati nasim kucama, a sejh polahko pjesaceci po vodi ode od nas."
Muhammed El-Hanefi je govorio na samrti: "Ko bude imao kakvu potrebu neka dodje na moj mezar i neka trazi, ja cu mu je ispuniti. Izmedju vas i mene nema ni arsin zemlje. Svaki covjek koji je udaljen od svojih drugova bar za arsin taj nije covjek."
sad je pitanje dal je ovo navedeno ispravno
bez brige nisam vehabija a naveden stavari su iz knjiga sufija koje sam imo priliku da procitam
abdulhaqq molio bih te da mi navedes te osnove kod sufija koje poticu iz serijata /tema shia mozemo drugi put rastavit
selam alejkum
Kada je Tilmisaniju procitana knjiga "Fususul-hikem" rekao je: "Kur’an se suprostavlja vasem "Fususul-hikem", pa rece: "Cijeli Kur’an je sirk, a tevhid je u nasem govoru.." Pa mu je receno: "Ako je bitak jedinstven, zasto je zena halal, a kci haram?" On odgovori: "Kod nas je sve halal, ali kada zaslijepljeni govore: "haram", mi kazemo: "Vama je haram." Ovaj izraz nevjerstva je u proturjecnosti sa samim sobom. Ako je bitak jedinstven ko je zaslijepljen, a ko je taj koji vidi!?
Tako jedan sejh rece muridu: "Ko ti kaze da postoji ista osim Allaha slagao je.", a murid mu rece: "Pa ko onda laze?" (Tj. ako niko ne postoji osim Allaha, ko mi moze to reci osim Jedinog Koji postoji?)
U zivotopisu Dzakira El-Kurdija se kaze: "Jednom mi je neki covjek trazio dozvolu da plovi preko Indijskog mora radi trgovine. Pa mu rece: "Ako te snadje kakva nevolja pozovi moje ime!" I tako poslije sest mjeseci sejh skoci te udari dlanovima i povika:
"Slava onome koji nam ovo podari i mi to sami ne bismo mogli postici...", te proseta malo lijevo malo desno, pa sjede i upitase ga oni oko njega sta to radi, pa on kaza: "Jedan samo sto se ne utopi, ali ga Allah spasi." To svi zapisase. Poslije sedam mjeseci vrati se putnik, te stade ljubiti ruku sejhu govoreci mu da kada su se podigli valovi na moru dozivali su sejhovo ime i vidjeli su ga na brodu, pa on udari dlanovima i pokaza rukom prema moru, te se ono smiri, zatim pokaza prema jugu, te zapuha lagani povjetarac koji nas vrati nasim kucama, a sejh polahko pjesaceci po vodi ode od nas."
Muhammed El-Hanefi je govorio na samrti: "Ko bude imao kakvu potrebu neka dodje na moj mezar i neka trazi, ja cu mu je ispuniti. Izmedju vas i mene nema ni arsin zemlje. Svaki covjek koji je udaljen od svojih drugova bar za arsin taj nije covjek."
sad je pitanje dal je ovo navedeno ispravno
bez brige nisam vehabija a naveden stavari su iz knjiga sufija koje sam imo priliku da procitam
abdulhaqq molio bih te da mi navedes te osnove kod sufija koje poticu iz serijata /tema shia mozemo drugi put rastavit
selam alejkum
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
#54
Bismillah!
Aferim brate za post.
Opet ti kazem navodis neke stvari koje su katastrofa, ali to nema veze sa Islamom kao ni sa sufizmom!!! Bujrum u tekiju , pa da vidis kako stvari stoje !
Aferim brate za post.
Opet ti kazem navodis neke stvari koje su katastrofa, ali to nema veze sa Islamom kao ni sa sufizmom!!! Bujrum u tekiju , pa da vidis kako stvari stoje !
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
#55
Bismillah!
Bilal Habešija je ušao u Dženet prije Poslanika s.a.v.s. , zbog toga sto je uvijek klanjao 2 rekata nako sto bi proucio ezan . Reci mi sad odakle mu potpora za to u Kur`anu ili u sunnetu Bozijeg Poslanika s.a.v.s.???
Muhammed a.s. pita Bilala Habešiju: Bilale, sinoć sam u Džennetu čuo tapat tvojih nanula. Unišao si prije mene u njeg. Kakvo to dobro djelo činiš? Bilal odgovara: ne znam, Božiji Poslaniče, jedino imam običaj da nakon svakog proučenog ezana klanjam dva rekata namaza kao i to da odmah obnavljam abdest nakon što ga izgubim.
Bilal Habešija je ušao u Dženet prije Poslanika s.a.v.s. , zbog toga sto je uvijek klanjao 2 rekata nako sto bi proucio ezan . Reci mi sad odakle mu potpora za to u Kur`anu ili u sunnetu Bozijeg Poslanika s.a.v.s.???
Muhammed a.s. pita Bilala Habešiju: Bilale, sinoć sam u Džennetu čuo tapat tvojih nanula. Unišao si prije mene u njeg. Kakvo to dobro djelo činiš? Bilal odgovara: ne znam, Božiji Poslaniče, jedino imam običaj da nakon svakog proučenog ezana klanjam dva rekata namaza kao i to da odmah obnavljam abdest nakon što ga izgubim.
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
#56
Bismillah!
Sufije su oni koji se sastaju radi zikrullaha, spominjanja Allaha, i velicanja Allaha.
P.S. vidis nesto lose u tome???
Sufije su oni koji se sastaju radi zikrullaha, spominjanja Allaha, i velicanja Allaha.
P.S. vidis nesto lose u tome???
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
#58
Bismillah !
I manite se fusus-ul-hikema:), probajte sa ilmihalom:)
Ja sam kao mali imao 2 iz fizike, sta mislis da mi neko sad dadne da citam i da pokusam svatiti ajnstajna, smijesno zar ne.
I manite se fusus-ul-hikema:), probajte sa ilmihalom:)
Ja sam kao mali imao 2 iz fizike, sta mislis da mi neko sad dadne da citam i da pokusam svatiti ajnstajna, smijesno zar ne.
-
addem
- Posts: 2861
- Joined: 13/02/2004 00:00
#60
Sufizam - islamska mistika
24.06.2004
pripremio hfz. Esnaf Begić
1. Uvod
Ako se danas pozabavimo poviješću islama, vidjet ćemo da su u vjerskim, političkim, vojnim i inim društvenim zbivanjima od vremena pojave islama do danas, česti sudionici i islamski mistični redovi. Osobi koja ne poznaje dovoljno islamsku mistiku – sufizam i samim tim sufijske redove, moguće je da ovakva trdnja izgleda nevjerovatnom. To pogotovo u onom slučaju, ako se islamska mistika posmatra i promatra u ogledalu kršćanskog monaštva.
Da bi se međutim, sufizam sam po sebi, i uloga sufijskih redova u povijesnim zbivanjima u okviru islama mogla razumjeti, laik na ovom području bi se morao upoznati sa bićem islamske mistike, zatim odvažiti se na pokušaj uvida u njene vjerske praktike, kao i stav prema ortodoksnom učenju islama. Pod ortodoksnim učenjem islama ovdje prije svega podrazumijevam sunitsko učenje. Osim toga, ni u kom slučaju se iz vida ne bi smjela izgubiti untrašnja organizacija i struktura sufijskih redova, kao i njen povijesni razvoj.
U daljem toku ovog izlaganja, pokazat će se da su svi ovi nabrojani elementi itekako dobra polazna osnova, pa i preduvjeti za tezu postavljenu na početku.
2. Opšte karakteristike sufizma
2.1. Biće Sufizma
Redovi islamskih mistika – poznatih još po nazivima sufije ili derviši – danas se veoma često, a pogotovo na zapadu, opisuju nazivima „derviši koji plešu“ ili „derviši koji plaču.“ Ovakvi opisi sufija i sufijskih redova su njihove čisto vanjske i formalne osobine, koje svoje izvorište imaju u praktikama koje se pojavljuju prilikom obavljanja zajedničkog zikra.
Kroz ovakve opise i oznake sufijskih redova nastaje jedna slika o njima, koja, otprilike, odgovara kršćanskom monaštvu. S obzirom da kršćanski monaški redovi predstavljaju sastavni dio crkve kao institucije, ovakva slika i funkcije se ne mogu primijeniti i na sufijske redove. Razlog tome jeste da u islamu ne postoji institucija takve vrste, kao što je to slučaj sa kršćanstvom. Upravo iz ovog razloga, i ne samo zbog toga, ovakvo predstavljanje i razumijevanje sufija i njihovih redova iskrivljuje njihovo pravo biće i ulogu koju su imali u okviru islama kao i povijesti uopšte.
Jedna od slijedećih razlika ogleda se u činjenici da se pripadnici kršćanskih mističkih redova, za razliku od najvećeg dijela sufijskih, u potpunosti povlače iz vanjskog svijeta u osamu, te na taj način sačinjavaju zatvorene zajednice, koje nemaju puno zajedničkog sa životom i svijetom koji ih okružuje.
Ako bi se pored toga, ipak pokušalo usporediti sufijske redove sa kršćanskim monaškim redovima, u svakom slučaju bi se neizbježno došlo do zaključka, da i jedni i drugi samo u formalnom smislu imaju stvari koje su im zajedničke. Ovdje prije svega mislim na to, da su i jedni i drugi, kako u kršćanstvu tako i u islamu, gotovo uvijek skupine ili grupe koje okupljaju muškarce.
2.2. Učenje i vjerske praktike sufija
Osnovni i glavni cilj mističkog učenja i vjerskih praktika u sufizmu jeste povratak Bogu. Njegovu osnovu se može tražiti u ljudskim željama za ličnom i direktnom spoznajom i doživljajem vjerske istine. Da bi taj cilj postigao, sufija dijelom bježi od i iz materijalnog svijeta, te se u svom cjelokupnom životu, radu i djelovanju oslanja na Boga.
Najvažniju ulogu u sufijskim praktikama igraju različiti, uvjetno kazano, rituali, koji imaju za cilj da sufiju dovedu u stanje duhovne ekstaze. U takvom stanju, sufija tvrdi da mu je moguće čak i sjediniti se s Bogom. Ovakvo duhovno stanje sufije prije svega dostižu kroz zikr. Za laika na ovom području, zikr izgleda kao beskonačno ponavljanje određenih riječi i božijih imena. U ovakvoj vrsti zikra se posebno ističu sufije reda Rufaija. Istovremeno, sa zikrom se povezuju i njegov su sastavni dio i određeni pokreti tijela, koji su posbno karakteristični za sufije reda Mevlevija.
Osim zikra u formama koje sam upravo naveo, kod nekih sufijskih redova veoma važni rituali su i slušnje muzike kao i tzv. erbein, 40-dnevni post. U toku ovog posta, sufije pokušavaju što manje spavati. Svi ovi rituali osposobljavaju sufiju da dospije u, već ranije spomenuto stanje duhovne ekstaze, pri čemu je sufija u stanju da se čak i probada a da pri tom ne gubi krv, niti da osjeti tjelesne bolove.
Neki sufijski redovi u svojim praktikama, kao i u cjelokupnom životu, ne polažu puno vrijednosti na, uvjetno kazano, ortodoksno sunitsko učenje islama. U tom smislu, kao što je slučaj sa sufijama reda Bektašija, u vjersku parksu se uvode nove stvari koje čak zamjenjuju Kur´anom ili Sunnetom propisane obaveze. Bektašije npr. u svojim praktikama imaju ritual sa nazivom džem. Ovaj ritual kod njih zamjenjuje čak i namaz, tako da se kroz obavljanje ovog rituala ne smatraju obaveznim obavljati i namaz. U ovom ritualu pored muškaraca učestvuju i žene. Prilikom džema, u krugu ili halki, muškarac i žena zajedno igraju, sluša se ritualna muzika, po određenim pravilima ovog rituala zajednički se jede. Posebno je ovdje važno spomenuti, da se pri jelu koriste i opojna pića, a sve sa ciljem da se postigne spomenuto stanje ekstaze. Osim toga, u vanjskoj pojavi, nastupu i oblačenju sufija, čak i pojedini dijelovi odjeće imaju određenu simboliku. Tako naprimjer kod Bektašija šejhova kapa ima čak izlječujuće dejstvo.
2.3. Stav sufizma prema islamskoj ortodoksiji
Sufizam je mistično-asketski pravac u islamu sa, više ili manje izraženim, šiitskim karakteristikama. U izvjesnom smislu, sufizam stoji u suprotnosti sa islamskom ortodoksijom koju, sa našeg stanovišta, zastupa sunitsko učenje. U povijesti je bilo sufijskih redova koji su zastupali i propagirali umjereni sufizam i koji su čitav svoj život, svoje sufijsko učenje i praksu bazirali i zasnivali na islamskim zakonima i propisima. Na drugoj strani je isto tako bilo redova, koji se nisu ustručavali da prekrše i pogaze islamske propise i principe. Ovdje se prije svega misli na zabranu pijenja alkohola, konzumiranja opojnih sredstava i sl., a što se sa strane ortodoksnog sunitskog učenja ljubomorno čuva. U tom pogledu se može kazati da su zagovornici ortodoksnog sunitskog učenja bivali radosni, kada bi pojedini sufijski redovi u najmanju ruku, makar priznavali Poslanikovu tradiciju – sunnet i islamski zakon – šerijat.
Ono što se još kosi i suprostavlja sunitskom učenju i tradiciji jeste i tvrdnja da je kod pojedinih sufijskih redova, kao preduvjet za prihvatanje u tarikat, bila izražena i odbojnost prema obrazovanim ljudima. Takvo što je naprimjer, jasno izraženo kod reda Babaija, koji su bili prethodnici i izvorište Bektašijama. Babaije su ne samo odbacivali nego i prezirali knjige i znanje koje se na taj način stiče. Na mjesto ovakve vrste znanja, da bi popunili upražnjen prostor, uvijek su stavljane izvanredne, ponekad i nevjerovatne sufijske sposobnosti.
Sa nekim šiitskim grupacijama sufijski redovi se nalaze u srodničkim vezama i međusobnom prožimanju. Šije su prvobitno bili politička frakcija, koja se nakon smrti Poslanika Muhammeda a.s. zalagala da se za halifu izabere h. Ali (umro 661). Vremenom, ali prije svega zbog nasilnog ubistva h. Alija, a zatim i h. Hasana (625/626-671) i h. Huseina (626/627-680), njima se počinje pridavati tolika važnost, tako da na jednoj strani politički momenat u šiitskom pokretu polako popušta, a na drugoj religiozni osjećaji sve više dolaze do izražaja. Ova činjenica međutim, ne znači da su se sufijski redovi odrekli političke djelatnosti. Naprotiv, veoma često su sufije živo učestvovale u političkim zbivanjima, pa ih čak u izvjesnoj mjeri i kreirali. Primjer Osmanskog carstva će to kasnije najbolje pokazati i potvrditi.
Šije su sami po sebi veoma brzo pokazali da su u stanju veoma lako preuzeti i u svome učenju i okrilju ujediniti neortodoksne pa čak i neislamske elemente. S obzirom sam već prije istakao da je u sufijskim praktikama bilo i onih koje sa svojim elementima nisu uvijek odgovarali islamskim principima, te koji su sa strane islamske ortodoksije – sunizma – opisivani i smatrani neznabožačkim, u tome možda leži i odgovor zašto je sufizam u šiizmu našao plodno za svoje širenje i razvoj. U tom smislu govori i činjenica da gotovo svi sufijski redovi svoje izvorište imaju u h. Aliju, odnosno preko njega se direktno vežu za Poslanika a.s.
2.4. Unutrašnja organizacija i struktura sufijskih redova
U pogledu unutrašnje organizacije i strukture sufijskih redova, može se kazati da oni posjeduju vertikalni i horizontalni način organizacije. U vertikalnom smislu to znači da svaki sufijski red ima po jedan lanac predvodnika reda tj. šejhova. Ovaj lanac se naziva silsila. Po pravilu, silsila se proteže sa aktualnog šejha određenog sufijskog reda preko njegovih prethodnika do navodnih osnivača i utemeljitelja dotičnog reda. Od utemeljitelja silsila se proteže do h. Alija i, kako je prije kazano, do samog Poslanika a.s.. Ovaj lanac šejhova je, ako se izuzme manji broj iznimki, svim sufijskim redovima u osnovi zajednički.
Posmatramo li jedan sufijski red u vertikalnom smislu, ustvrdićemo da se na njegom čelu nalazi pir. Ovo je riječ perzijskog porijekla i znači starac, šejh, zaštitinik, poglavar. U pojedinim slučajevima, pir je osnivač dotičnog sufijskog reda ili je po njemu red dobio naziv. Međutim, u većini slučajeva, pir je u stvari, slobodno kazano, sveta osoba i istovremeno zaštitnik reda. Takvu ulogu pir dobiva tek nekada poslije svoje smrti, od sljedbenika i pripadnika dotičnog reda.
Povremeno se u sufijskoj terminologiji, a kada je riječ o organizaciji i strukturi sufijskih redova a u pogledu postojanja i uloge pira, pojavljuju i izrazi piri-evvel i piri-sani. Prvi izraz označava patrona – svetu osobu, zaštitnika koji je veoma često legenda, izmišljena osoba i koji je fiktivni utemeljitelj reda, dok izraz piri-sani označava stvarnog utemeljitelja.
Kao što je prije istaknuto, jedan derviški red predvodi šejh. Ostali sufije ili derviši su obavezni da mu u potpunosti i bezuvjetno budu poslušni. On je najaktivnija osoba u sufijskom redu, oko nje se sve okreće i odvija. Kod nekih redova su šejhovi, navodno, i direktni potomci osnivača redova.
Zamjenik šejha nosi naziv vekil. To je po pravilu već iskusan sufija. Njegov zadatak je da se brine o „novacima“ - novopridošlim u dotični sufijski red te da ih upućuje u tajne sufijskog učenja i uvodi u praktični život dotičnog reda. Osim toga, vekil u najčešćem broju slučajeva, vodi i upravlja jednom tekijom.
Na najnižem stupnju ove hijerarhijske ljestvice su, upravo spomenuti, novaci ili muridi. U toku svoga učenja i izobrazbe za potpunog i punopravnog pripadnika reda, murid biva podvrgnut raznim vrstama ispita. Nakon okončanja izobrazbe, o kojoj odlučuje šejh, murid postaje punopravni pripadnik reda te mu se otvaraju mogućnosti da postane vekilom i čak samostalno vodi tekiju i obrazuje nove muride. Za ovakvu djelatnost se od strane šejha, vekilu izdaje punomoć ili svjedočanstvo tzv. idžazet (-nama).
U horizontalnom smislu, najmanju i najuužu jedinicu u unutrašnjoj organizaciji jednog sufijskog reda sačinjava zajednica koja se okuplja pa čak i živi u tekiji. Tekije su tako građene, da uvijek imaju centralnu prostoriju u kojoj se obavljaju zikrovi i ostale sufijske praktike – tzv. sohbeti. Ova prostorija se naziva semahana. Osim toga, tekija sadržava i prostorije za stanovanje, kuhinju, ostave za životne potrepštine, prostor za dnevni boravak i veoma često prostorije gdje se sahranjuju umrli sufije – turbeta.
Uobičajeno je da ove zajednice koje su direktno vezane za život i boravak u tekiji nisu brojčano velike. Uostalom, naprijed je već istaknuto, da one u stvari sačinjavaju najuži krug u horizontalnoj organizaciji sufijskog reda. Tako najveći broj pripadnika reda u ovom smislu iznosi 25 do 30, koji žive u tekiji i u okviru nje imaju određene zadatke koje ispunjavaju. Ovi derviši se mogu opisati i kao potpuni derviši, sa završenom derviškom naobrazbom i obukom. U izvjesnoj mjeri oni predstavljaju uski unutarnji krug sufijskog reda koji vrlo malo ili gotovo nikako ne učestvuje u svjetovnom životu.
Dalje, u horizontalnoj organizaciji i strukturi sufijskog reda postoji i jedan vanjski krug sufija. Oni vode normalan privatni život, ali redovito dolaze u tekiju na zikrove, s vremena na vrijeme čak provode i jedan duži period u tekiji, da bi se poslije toga ponovno vratili u svoj normalni svjetovni život. Ova grupa pripadnika sufijskog reda je daleko veća nego prva. I konačno najširi i najveći krug sufijskog reda oko jedne tekije sačinjava krug pristalica ili simpatizera, koji za organizaciju sufijskog reda gotovo nikako ili uopšte nisu bili vezani.
U horizontalnoj organizaciji sufijskih redova neophodno je još spomenuti i odnose između pojedinih tekija. Tako se može ustvrditi su neki redovi sufija veoma strogo bili organizirani pa su pojedine tekije smatrane samo vanjskim ispostavama glavne tekije. Kod drugih redova, postojala je opširna samostalnost, pa čak i potpuna neovisnost o glavnoj tekiji.
3. Nastanak i razvoj sufizma
3.1. Povijest sufizma
U duhovnom smislu, začeci sufijskih redova se mogu, kao što je to prije spomenuto, tražiti kod h. Alija i samog Poslanika a.s.. Jer, sufizam pokušava svoje utemeljenje i legitimitet zasnovati na Kur´anu i Hadisu, kroz Poslanikov odnos prema Bogu. Sufije se za opravdanost svoga postojanja i vjerskih praktika pozivaju na događaj isra´a i mi´radža. Naime, u knjizi „Sullemul-murid“ od Dagestanija se citiraju navodi šejh Naqšibendija iz knjige „Tuhfetul-ahbab“, u kome on kaže: „Poslanik a.s. je ove, njemu u noći isra´a objavljene tajne usadio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa. Zatim ga je Qurejš iz nje (Mekke) protjerao te je sa njim pošao i Ebu Bekr dok nisu stigli u poznatu pećinu i u nju noću ušli. Kada je zatim započeo novi dan, Poslanik a.s. je ga na ciljan način poučio da srcem (tiho) riječima: La ilahe illallah. Ovo poučavanje se ogledalo kroz trostruko ponavljanje ovih riječi. Tihi zikr je Poslanik a.s. među svojim ashabima posebno posvetio Ebu Bekru. U njegove grudi Poslanik je ulio sva božanska saznanja, zato što je Ebu Bekr bio na stupnju pravovjernih, koji je najbliži stupnju Poslanika a.s. U tom smislu je Poslanik i kazao: „Allah ništa u moje grudi nije ulio, a da ja to nisam ulio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa.“ Nakon toga su izašli iz pećine i preselili se u Medinu. Tako kao što je Poslanik poučio Ebu Bekraq es-Siddiqa, poučio je i Alija ibn Ebi Taliba glasnom zikru, kao što se navodi u „Tuhfetul-ahbabu“. Jer, Ali ibn Ebi Talib je kazao: „O Allahov Poslaniče, odvedi me najbližim putevima do Allaha Uzvišenog.“ Poslanik mu odgovara: „Moraš istrajavati u dozivanju Allaha – zikru.“ Ali upita: „Kako ću dozivati Allaha, o Allahov Poslaniče?“ Tada mu Poslanik reče: „Zatvori svoje oči saslušaj od mene tri puta riječi La ilahe illallah, zatim ti izgovori tri puta te riječi, a ja ću tebe slušati.“ Tako je Poslanik tri puta, zatvorenih očiju i podižući glas izgovorio riječi La ilahe illallah dok je Ali slušao. Onda je Ali tri puta izgovorio ove riječi, zatvorenih očiju, podižući glas, a Poslanik je ga pri tom slušao.“
U formalnom-organizacionom smislu međutim, njihov početak i nastanak se prepoznaje u 12./13. stoljeću. Tek kasnije, u 14./15. stoljeću, sufijski redovi su zadobili i zaokružili svoju konačnu formu. Koncem 13. stoljeća, sufijska učenja su se podijelila u tri pravca:
1. umjereni sufizam bagdadske škole, koji se u velikoj mjeri proširio u Siriji i Egiptu. Predstavnici ovog pravca su sufije mevlevijskog reda.
2. Sufizam nomadskih grupacija koje su poznate još po nazivu Gazi-grupacije. Oni su pokazivali izvjesne sklonosti prema hereziji. Predstavnici ovog pravca su sufije bektašijskog reda. Oni su se najviše proširili u Turskoj, Albaniji a mogu se u znatnom broju sresti i na Kosovu i Makedoniji.
3. Sufizam pojedinih zanatskih udruženja. Zavisno od vrste zanata kojim su se bavili, tako su formirani i nastajali sufijski redovi.
4. Doprinosi sufijskih redova na primjeru osmanskog carstva
4.1. Vjerski doprinos
Sufijski redovi su igrali veoma važnu ulogu pri islamizaciji turkmenskih plemena. Pošto su najvećim dijelom živjeli na jednostavan način, uživali su veliki ugled u narodu. Na taj način im je bilo moguće da na običan svijet vrše razne uticaje. Uvijek su nastojali da kršćansko stanovništvo novoosvojenih područja na jednostavan način pridobiju za islam. U ovome su u nastansku Osmanskog carstva imali veliku podršku u sulatanima Osmanu I. (1281-1326) i Orhanu (1326-1362), koji su u stvri i bili njihovi organizatori i podrstrekači u ovoj misiji.
4.2. Politički doprinos
Nesumnjivo je da je uspon najmanje turkmenske kneževine do stepena svjetskog carstva bio osnažen i podržavan kroz uske veze koje je utemeljitelj i osnivač osmanske dinastije Osman I. kao i njegovi nasljednici, gajio i održavao prema različitim vjerskim grupacijama – ovdje se prije svega misli na sufijske redove - i zanatskim udruženjima. Isto tako, bilo je slučajeva da pojedini sultani nisu samo gajili uske veze prema sufijama i njihovim redovima i da se nisu samo na njih oslanjali, nego su se sa sufijama i porodično vezivali. Tako se navodi da je Osman I. bio oženjen kćerkom šejha jednog sufijskog reda. Osim toga, „njegov sin, Bajezid II. ... je u potpunosti stajao u čarima islamske mistike i povlađivao je sufizam. Tako je sufizam dobio na važnosti, te je kroz svoje dejstvo na široke mase tome doprinio, da se bitne orijentalne karakteristike prodube u osmanstvu.“
Politička uloga sufijskih redova nastala je iz opozicionog stava prema islamskoj ortodoksiji – sunizmu. Ipak, nisu svi sufijski redovi učestvovali u političkim zbivanjima. Neki su samo u posebnim slučajevima prodirali na prvu političku liniju, dok su, opet, drugi čak stalno bili prisutni na političkom frontu. Kroz svoj uticaj u narodu, veoma su često pomagali vladajućim snagama prilikom sprovođenja njihovih interesa. iz tog razloga se na primjeru Osmanskog carstva moraju smatrati veoma važnim i bitnim političkim elementom. Ovdje je vrijedno spomenuti, da su prema uticajnim ličnostima u Osmanskom carstvu kontinuirano gajili političke aktivnosti, personalnu politiku i posbne veze koje su ih činili nezaobilaznim političkim elementom.
4.3. Vojni doprinos
Pojedini sufijski redovi, primjerice Bektašije, su aktivno učestvovali i u pograničnim borbama u Osmanskom carstvu za vrijeme Osmana I. Za vrijeme Orhana, igrali su veoma važnu ulogu prilikom osnivanja pješadijskih trupa poznatih pod nazivom yaye. Osim toga, vojni značaj sufijskih redova ogleda se i u njihovoj vezi sa janičarima. Od samog početka su sa janičarima bili povezani, tako da su naprimjer u 18. stoljeću svoje predstavnike imali i u janičarskim kasranama u Istanbulu.
4.4. Socijalno-humanitarni doprinos
U slijedu osmanskih osvajanja, sufije su pomagali i podržavali nastojanja sulatana Orhana i Murada I. (1326-1389) u politici naseljavanja novoosvojenih područja. Za takve namjere i politiku, sufije su bili najpovoljniji. Tako su od sultana dobivali zemlju – vakufe, koje su koristili u vjerske, ali i socijalno-humanitarne svrhe. Na vakufima su gradili tekije koje su služile kao karavansaraji. U njima su putnici-namjernici, trgovci, hadžije pri odlasku na hadž, siromasi i drugi, dobivali besplatno hranu i mogućnost prenoćišta. Osim toga, sufije su u novoosvojenim područjima bili obavezni, novodoseljenicima da obezbijede izdržavanje za neko vrijeme, zati da se brinu za gradnju i održavanje mostova i skela na rijekama, kao i osiguravanja i održavanje puteva.
24.06.2004
pripremio hfz. Esnaf Begić
1. Uvod
Ako se danas pozabavimo poviješću islama, vidjet ćemo da su u vjerskim, političkim, vojnim i inim društvenim zbivanjima od vremena pojave islama do danas, česti sudionici i islamski mistični redovi. Osobi koja ne poznaje dovoljno islamsku mistiku – sufizam i samim tim sufijske redove, moguće je da ovakva trdnja izgleda nevjerovatnom. To pogotovo u onom slučaju, ako se islamska mistika posmatra i promatra u ogledalu kršćanskog monaštva.
Da bi se međutim, sufizam sam po sebi, i uloga sufijskih redova u povijesnim zbivanjima u okviru islama mogla razumjeti, laik na ovom području bi se morao upoznati sa bićem islamske mistike, zatim odvažiti se na pokušaj uvida u njene vjerske praktike, kao i stav prema ortodoksnom učenju islama. Pod ortodoksnim učenjem islama ovdje prije svega podrazumijevam sunitsko učenje. Osim toga, ni u kom slučaju se iz vida ne bi smjela izgubiti untrašnja organizacija i struktura sufijskih redova, kao i njen povijesni razvoj.
U daljem toku ovog izlaganja, pokazat će se da su svi ovi nabrojani elementi itekako dobra polazna osnova, pa i preduvjeti za tezu postavljenu na početku.
2. Opšte karakteristike sufizma
2.1. Biće Sufizma
Redovi islamskih mistika – poznatih još po nazivima sufije ili derviši – danas se veoma često, a pogotovo na zapadu, opisuju nazivima „derviši koji plešu“ ili „derviši koji plaču.“ Ovakvi opisi sufija i sufijskih redova su njihove čisto vanjske i formalne osobine, koje svoje izvorište imaju u praktikama koje se pojavljuju prilikom obavljanja zajedničkog zikra.
Kroz ovakve opise i oznake sufijskih redova nastaje jedna slika o njima, koja, otprilike, odgovara kršćanskom monaštvu. S obzirom da kršćanski monaški redovi predstavljaju sastavni dio crkve kao institucije, ovakva slika i funkcije se ne mogu primijeniti i na sufijske redove. Razlog tome jeste da u islamu ne postoji institucija takve vrste, kao što je to slučaj sa kršćanstvom. Upravo iz ovog razloga, i ne samo zbog toga, ovakvo predstavljanje i razumijevanje sufija i njihovih redova iskrivljuje njihovo pravo biće i ulogu koju su imali u okviru islama kao i povijesti uopšte.
Jedna od slijedećih razlika ogleda se u činjenici da se pripadnici kršćanskih mističkih redova, za razliku od najvećeg dijela sufijskih, u potpunosti povlače iz vanjskog svijeta u osamu, te na taj način sačinjavaju zatvorene zajednice, koje nemaju puno zajedničkog sa životom i svijetom koji ih okružuje.
Ako bi se pored toga, ipak pokušalo usporediti sufijske redove sa kršćanskim monaškim redovima, u svakom slučaju bi se neizbježno došlo do zaključka, da i jedni i drugi samo u formalnom smislu imaju stvari koje su im zajedničke. Ovdje prije svega mislim na to, da su i jedni i drugi, kako u kršćanstvu tako i u islamu, gotovo uvijek skupine ili grupe koje okupljaju muškarce.
2.2. Učenje i vjerske praktike sufija
Osnovni i glavni cilj mističkog učenja i vjerskih praktika u sufizmu jeste povratak Bogu. Njegovu osnovu se može tražiti u ljudskim željama za ličnom i direktnom spoznajom i doživljajem vjerske istine. Da bi taj cilj postigao, sufija dijelom bježi od i iz materijalnog svijeta, te se u svom cjelokupnom životu, radu i djelovanju oslanja na Boga.
Najvažniju ulogu u sufijskim praktikama igraju različiti, uvjetno kazano, rituali, koji imaju za cilj da sufiju dovedu u stanje duhovne ekstaze. U takvom stanju, sufija tvrdi da mu je moguće čak i sjediniti se s Bogom. Ovakvo duhovno stanje sufije prije svega dostižu kroz zikr. Za laika na ovom području, zikr izgleda kao beskonačno ponavljanje određenih riječi i božijih imena. U ovakvoj vrsti zikra se posebno ističu sufije reda Rufaija. Istovremeno, sa zikrom se povezuju i njegov su sastavni dio i određeni pokreti tijela, koji su posbno karakteristični za sufije reda Mevlevija.
Osim zikra u formama koje sam upravo naveo, kod nekih sufijskih redova veoma važni rituali su i slušnje muzike kao i tzv. erbein, 40-dnevni post. U toku ovog posta, sufije pokušavaju što manje spavati. Svi ovi rituali osposobljavaju sufiju da dospije u, već ranije spomenuto stanje duhovne ekstaze, pri čemu je sufija u stanju da se čak i probada a da pri tom ne gubi krv, niti da osjeti tjelesne bolove.
Neki sufijski redovi u svojim praktikama, kao i u cjelokupnom životu, ne polažu puno vrijednosti na, uvjetno kazano, ortodoksno sunitsko učenje islama. U tom smislu, kao što je slučaj sa sufijama reda Bektašija, u vjersku parksu se uvode nove stvari koje čak zamjenjuju Kur´anom ili Sunnetom propisane obaveze. Bektašije npr. u svojim praktikama imaju ritual sa nazivom džem. Ovaj ritual kod njih zamjenjuje čak i namaz, tako da se kroz obavljanje ovog rituala ne smatraju obaveznim obavljati i namaz. U ovom ritualu pored muškaraca učestvuju i žene. Prilikom džema, u krugu ili halki, muškarac i žena zajedno igraju, sluša se ritualna muzika, po određenim pravilima ovog rituala zajednički se jede. Posebno je ovdje važno spomenuti, da se pri jelu koriste i opojna pića, a sve sa ciljem da se postigne spomenuto stanje ekstaze. Osim toga, u vanjskoj pojavi, nastupu i oblačenju sufija, čak i pojedini dijelovi odjeće imaju određenu simboliku. Tako naprimjer kod Bektašija šejhova kapa ima čak izlječujuće dejstvo.
2.3. Stav sufizma prema islamskoj ortodoksiji
Sufizam je mistično-asketski pravac u islamu sa, više ili manje izraženim, šiitskim karakteristikama. U izvjesnom smislu, sufizam stoji u suprotnosti sa islamskom ortodoksijom koju, sa našeg stanovišta, zastupa sunitsko učenje. U povijesti je bilo sufijskih redova koji su zastupali i propagirali umjereni sufizam i koji su čitav svoj život, svoje sufijsko učenje i praksu bazirali i zasnivali na islamskim zakonima i propisima. Na drugoj strani je isto tako bilo redova, koji se nisu ustručavali da prekrše i pogaze islamske propise i principe. Ovdje se prije svega misli na zabranu pijenja alkohola, konzumiranja opojnih sredstava i sl., a što se sa strane ortodoksnog sunitskog učenja ljubomorno čuva. U tom pogledu se može kazati da su zagovornici ortodoksnog sunitskog učenja bivali radosni, kada bi pojedini sufijski redovi u najmanju ruku, makar priznavali Poslanikovu tradiciju – sunnet i islamski zakon – šerijat.
Ono što se još kosi i suprostavlja sunitskom učenju i tradiciji jeste i tvrdnja da je kod pojedinih sufijskih redova, kao preduvjet za prihvatanje u tarikat, bila izražena i odbojnost prema obrazovanim ljudima. Takvo što je naprimjer, jasno izraženo kod reda Babaija, koji su bili prethodnici i izvorište Bektašijama. Babaije su ne samo odbacivali nego i prezirali knjige i znanje koje se na taj način stiče. Na mjesto ovakve vrste znanja, da bi popunili upražnjen prostor, uvijek su stavljane izvanredne, ponekad i nevjerovatne sufijske sposobnosti.
Sa nekim šiitskim grupacijama sufijski redovi se nalaze u srodničkim vezama i međusobnom prožimanju. Šije su prvobitno bili politička frakcija, koja se nakon smrti Poslanika Muhammeda a.s. zalagala da se za halifu izabere h. Ali (umro 661). Vremenom, ali prije svega zbog nasilnog ubistva h. Alija, a zatim i h. Hasana (625/626-671) i h. Huseina (626/627-680), njima se počinje pridavati tolika važnost, tako da na jednoj strani politički momenat u šiitskom pokretu polako popušta, a na drugoj religiozni osjećaji sve više dolaze do izražaja. Ova činjenica međutim, ne znači da su se sufijski redovi odrekli političke djelatnosti. Naprotiv, veoma često su sufije živo učestvovale u političkim zbivanjima, pa ih čak u izvjesnoj mjeri i kreirali. Primjer Osmanskog carstva će to kasnije najbolje pokazati i potvrditi.
Šije su sami po sebi veoma brzo pokazali da su u stanju veoma lako preuzeti i u svome učenju i okrilju ujediniti neortodoksne pa čak i neislamske elemente. S obzirom sam već prije istakao da je u sufijskim praktikama bilo i onih koje sa svojim elementima nisu uvijek odgovarali islamskim principima, te koji su sa strane islamske ortodoksije – sunizma – opisivani i smatrani neznabožačkim, u tome možda leži i odgovor zašto je sufizam u šiizmu našao plodno za svoje širenje i razvoj. U tom smislu govori i činjenica da gotovo svi sufijski redovi svoje izvorište imaju u h. Aliju, odnosno preko njega se direktno vežu za Poslanika a.s.
2.4. Unutrašnja organizacija i struktura sufijskih redova
U pogledu unutrašnje organizacije i strukture sufijskih redova, može se kazati da oni posjeduju vertikalni i horizontalni način organizacije. U vertikalnom smislu to znači da svaki sufijski red ima po jedan lanac predvodnika reda tj. šejhova. Ovaj lanac se naziva silsila. Po pravilu, silsila se proteže sa aktualnog šejha određenog sufijskog reda preko njegovih prethodnika do navodnih osnivača i utemeljitelja dotičnog reda. Od utemeljitelja silsila se proteže do h. Alija i, kako je prije kazano, do samog Poslanika a.s.. Ovaj lanac šejhova je, ako se izuzme manji broj iznimki, svim sufijskim redovima u osnovi zajednički.
Posmatramo li jedan sufijski red u vertikalnom smislu, ustvrdićemo da se na njegom čelu nalazi pir. Ovo je riječ perzijskog porijekla i znači starac, šejh, zaštitinik, poglavar. U pojedinim slučajevima, pir je osnivač dotičnog sufijskog reda ili je po njemu red dobio naziv. Međutim, u većini slučajeva, pir je u stvari, slobodno kazano, sveta osoba i istovremeno zaštitnik reda. Takvu ulogu pir dobiva tek nekada poslije svoje smrti, od sljedbenika i pripadnika dotičnog reda.
Povremeno se u sufijskoj terminologiji, a kada je riječ o organizaciji i strukturi sufijskih redova a u pogledu postojanja i uloge pira, pojavljuju i izrazi piri-evvel i piri-sani. Prvi izraz označava patrona – svetu osobu, zaštitnika koji je veoma često legenda, izmišljena osoba i koji je fiktivni utemeljitelj reda, dok izraz piri-sani označava stvarnog utemeljitelja.
Kao što je prije istaknuto, jedan derviški red predvodi šejh. Ostali sufije ili derviši su obavezni da mu u potpunosti i bezuvjetno budu poslušni. On je najaktivnija osoba u sufijskom redu, oko nje se sve okreće i odvija. Kod nekih redova su šejhovi, navodno, i direktni potomci osnivača redova.
Zamjenik šejha nosi naziv vekil. To je po pravilu već iskusan sufija. Njegov zadatak je da se brine o „novacima“ - novopridošlim u dotični sufijski red te da ih upućuje u tajne sufijskog učenja i uvodi u praktični život dotičnog reda. Osim toga, vekil u najčešćem broju slučajeva, vodi i upravlja jednom tekijom.
Na najnižem stupnju ove hijerarhijske ljestvice su, upravo spomenuti, novaci ili muridi. U toku svoga učenja i izobrazbe za potpunog i punopravnog pripadnika reda, murid biva podvrgnut raznim vrstama ispita. Nakon okončanja izobrazbe, o kojoj odlučuje šejh, murid postaje punopravni pripadnik reda te mu se otvaraju mogućnosti da postane vekilom i čak samostalno vodi tekiju i obrazuje nove muride. Za ovakvu djelatnost se od strane šejha, vekilu izdaje punomoć ili svjedočanstvo tzv. idžazet (-nama).
U horizontalnom smislu, najmanju i najuužu jedinicu u unutrašnjoj organizaciji jednog sufijskog reda sačinjava zajednica koja se okuplja pa čak i živi u tekiji. Tekije su tako građene, da uvijek imaju centralnu prostoriju u kojoj se obavljaju zikrovi i ostale sufijske praktike – tzv. sohbeti. Ova prostorija se naziva semahana. Osim toga, tekija sadržava i prostorije za stanovanje, kuhinju, ostave za životne potrepštine, prostor za dnevni boravak i veoma često prostorije gdje se sahranjuju umrli sufije – turbeta.
Uobičajeno je da ove zajednice koje su direktno vezane za život i boravak u tekiji nisu brojčano velike. Uostalom, naprijed je već istaknuto, da one u stvari sačinjavaju najuži krug u horizontalnoj organizaciji sufijskog reda. Tako najveći broj pripadnika reda u ovom smislu iznosi 25 do 30, koji žive u tekiji i u okviru nje imaju određene zadatke koje ispunjavaju. Ovi derviši se mogu opisati i kao potpuni derviši, sa završenom derviškom naobrazbom i obukom. U izvjesnoj mjeri oni predstavljaju uski unutarnji krug sufijskog reda koji vrlo malo ili gotovo nikako ne učestvuje u svjetovnom životu.
Dalje, u horizontalnoj organizaciji i strukturi sufijskog reda postoji i jedan vanjski krug sufija. Oni vode normalan privatni život, ali redovito dolaze u tekiju na zikrove, s vremena na vrijeme čak provode i jedan duži period u tekiji, da bi se poslije toga ponovno vratili u svoj normalni svjetovni život. Ova grupa pripadnika sufijskog reda je daleko veća nego prva. I konačno najširi i najveći krug sufijskog reda oko jedne tekije sačinjava krug pristalica ili simpatizera, koji za organizaciju sufijskog reda gotovo nikako ili uopšte nisu bili vezani.
U horizontalnoj organizaciji sufijskih redova neophodno je još spomenuti i odnose između pojedinih tekija. Tako se može ustvrditi su neki redovi sufija veoma strogo bili organizirani pa su pojedine tekije smatrane samo vanjskim ispostavama glavne tekije. Kod drugih redova, postojala je opširna samostalnost, pa čak i potpuna neovisnost o glavnoj tekiji.
3. Nastanak i razvoj sufizma
3.1. Povijest sufizma
U duhovnom smislu, začeci sufijskih redova se mogu, kao što je to prije spomenuto, tražiti kod h. Alija i samog Poslanika a.s.. Jer, sufizam pokušava svoje utemeljenje i legitimitet zasnovati na Kur´anu i Hadisu, kroz Poslanikov odnos prema Bogu. Sufije se za opravdanost svoga postojanja i vjerskih praktika pozivaju na događaj isra´a i mi´radža. Naime, u knjizi „Sullemul-murid“ od Dagestanija se citiraju navodi šejh Naqšibendija iz knjige „Tuhfetul-ahbab“, u kome on kaže: „Poslanik a.s. je ove, njemu u noći isra´a objavljene tajne usadio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa. Zatim ga je Qurejš iz nje (Mekke) protjerao te je sa njim pošao i Ebu Bekr dok nisu stigli u poznatu pećinu i u nju noću ušli. Kada je zatim započeo novi dan, Poslanik a.s. je ga na ciljan način poučio da srcem (tiho) riječima: La ilahe illallah. Ovo poučavanje se ogledalo kroz trostruko ponavljanje ovih riječi. Tihi zikr je Poslanik a.s. među svojim ashabima posebno posvetio Ebu Bekru. U njegove grudi Poslanik je ulio sva božanska saznanja, zato što je Ebu Bekr bio na stupnju pravovjernih, koji je najbliži stupnju Poslanika a.s. U tom smislu je Poslanik i kazao: „Allah ništa u moje grudi nije ulio, a da ja to nisam ulio u grudi Ebu Bekra es-Siddiqa.“ Nakon toga su izašli iz pećine i preselili se u Medinu. Tako kao što je Poslanik poučio Ebu Bekraq es-Siddiqa, poučio je i Alija ibn Ebi Taliba glasnom zikru, kao što se navodi u „Tuhfetul-ahbabu“. Jer, Ali ibn Ebi Talib je kazao: „O Allahov Poslaniče, odvedi me najbližim putevima do Allaha Uzvišenog.“ Poslanik mu odgovara: „Moraš istrajavati u dozivanju Allaha – zikru.“ Ali upita: „Kako ću dozivati Allaha, o Allahov Poslaniče?“ Tada mu Poslanik reče: „Zatvori svoje oči saslušaj od mene tri puta riječi La ilahe illallah, zatim ti izgovori tri puta te riječi, a ja ću tebe slušati.“ Tako je Poslanik tri puta, zatvorenih očiju i podižući glas izgovorio riječi La ilahe illallah dok je Ali slušao. Onda je Ali tri puta izgovorio ove riječi, zatvorenih očiju, podižući glas, a Poslanik je ga pri tom slušao.“
U formalnom-organizacionom smislu međutim, njihov početak i nastanak se prepoznaje u 12./13. stoljeću. Tek kasnije, u 14./15. stoljeću, sufijski redovi su zadobili i zaokružili svoju konačnu formu. Koncem 13. stoljeća, sufijska učenja su se podijelila u tri pravca:
1. umjereni sufizam bagdadske škole, koji se u velikoj mjeri proširio u Siriji i Egiptu. Predstavnici ovog pravca su sufije mevlevijskog reda.
2. Sufizam nomadskih grupacija koje su poznate još po nazivu Gazi-grupacije. Oni su pokazivali izvjesne sklonosti prema hereziji. Predstavnici ovog pravca su sufije bektašijskog reda. Oni su se najviše proširili u Turskoj, Albaniji a mogu se u znatnom broju sresti i na Kosovu i Makedoniji.
3. Sufizam pojedinih zanatskih udruženja. Zavisno od vrste zanata kojim su se bavili, tako su formirani i nastajali sufijski redovi.
4. Doprinosi sufijskih redova na primjeru osmanskog carstva
4.1. Vjerski doprinos
Sufijski redovi su igrali veoma važnu ulogu pri islamizaciji turkmenskih plemena. Pošto su najvećim dijelom živjeli na jednostavan način, uživali su veliki ugled u narodu. Na taj način im je bilo moguće da na običan svijet vrše razne uticaje. Uvijek su nastojali da kršćansko stanovništvo novoosvojenih područja na jednostavan način pridobiju za islam. U ovome su u nastansku Osmanskog carstva imali veliku podršku u sulatanima Osmanu I. (1281-1326) i Orhanu (1326-1362), koji su u stvri i bili njihovi organizatori i podrstrekači u ovoj misiji.
4.2. Politički doprinos
Nesumnjivo je da je uspon najmanje turkmenske kneževine do stepena svjetskog carstva bio osnažen i podržavan kroz uske veze koje je utemeljitelj i osnivač osmanske dinastije Osman I. kao i njegovi nasljednici, gajio i održavao prema različitim vjerskim grupacijama – ovdje se prije svega misli na sufijske redove - i zanatskim udruženjima. Isto tako, bilo je slučajeva da pojedini sultani nisu samo gajili uske veze prema sufijama i njihovim redovima i da se nisu samo na njih oslanjali, nego su se sa sufijama i porodično vezivali. Tako se navodi da je Osman I. bio oženjen kćerkom šejha jednog sufijskog reda. Osim toga, „njegov sin, Bajezid II. ... je u potpunosti stajao u čarima islamske mistike i povlađivao je sufizam. Tako je sufizam dobio na važnosti, te je kroz svoje dejstvo na široke mase tome doprinio, da se bitne orijentalne karakteristike prodube u osmanstvu.“
Politička uloga sufijskih redova nastala je iz opozicionog stava prema islamskoj ortodoksiji – sunizmu. Ipak, nisu svi sufijski redovi učestvovali u političkim zbivanjima. Neki su samo u posebnim slučajevima prodirali na prvu političku liniju, dok su, opet, drugi čak stalno bili prisutni na političkom frontu. Kroz svoj uticaj u narodu, veoma su često pomagali vladajućim snagama prilikom sprovođenja njihovih interesa. iz tog razloga se na primjeru Osmanskog carstva moraju smatrati veoma važnim i bitnim političkim elementom. Ovdje je vrijedno spomenuti, da su prema uticajnim ličnostima u Osmanskom carstvu kontinuirano gajili političke aktivnosti, personalnu politiku i posbne veze koje su ih činili nezaobilaznim političkim elementom.
4.3. Vojni doprinos
Pojedini sufijski redovi, primjerice Bektašije, su aktivno učestvovali i u pograničnim borbama u Osmanskom carstvu za vrijeme Osmana I. Za vrijeme Orhana, igrali su veoma važnu ulogu prilikom osnivanja pješadijskih trupa poznatih pod nazivom yaye. Osim toga, vojni značaj sufijskih redova ogleda se i u njihovoj vezi sa janičarima. Od samog početka su sa janičarima bili povezani, tako da su naprimjer u 18. stoljeću svoje predstavnike imali i u janičarskim kasranama u Istanbulu.
4.4. Socijalno-humanitarni doprinos
U slijedu osmanskih osvajanja, sufije su pomagali i podržavali nastojanja sulatana Orhana i Murada I. (1326-1389) u politici naseljavanja novoosvojenih područja. Za takve namjere i politiku, sufije su bili najpovoljniji. Tako su od sultana dobivali zemlju – vakufe, koje su koristili u vjerske, ali i socijalno-humanitarne svrhe. Na vakufima su gradili tekije koje su služile kao karavansaraji. U njima su putnici-namjernici, trgovci, hadžije pri odlasku na hadž, siromasi i drugi, dobivali besplatno hranu i mogućnost prenoćišta. Osim toga, sufije su u novoosvojenim područjima bili obavezni, novodoseljenicima da obezbijede izdržavanje za neko vrijeme, zati da se brinu za gradnju i održavanje mostova i skela na rijekama, kao i osiguravanja i održavanje puteva.
-
hananah
- Posts: 5482
- Joined: 06/01/2004 00:00
- Location: Sarajevo
#61
e haj sad s bismilom prevedi ili da koristimo rijecnik stranih rijeci, sta znaci: estagfirullah, terikat itdabdulhaqq_ wrote:Bismillah!
Subhanallah, koliko se samo neznanja prosipa ovdje, estagfirullah, da nam se Allah svima smiluje. Etiketirati sufizam kao nesto lose na osnovu pogresnog tumacenja istog od strane nekih " duhovno oboljelih osoba" je isto kao i etiketirati sam Islam kao nesto lose na osnovu "POGRESNOG TUMACENJA ISTOG OD STRANE TOTALNO BOLESNIH LJUDI KOJI SE ZARIVAJU AVIONIMA U NEBODERE", estagfirullah. Sufizam i siizam se ni u putu ne doticu . Sufizmu je osnova u serijatu, i svaki tarikat zahtijeva strogo postovanje serijata, jer serijat je osnova bez koje nema dalje.
Ne donosite pogresne zakljucke. Opet vam kazem , malo ispitajte istoriju osmanskog carstva, a nemojte da vam je glavni udzbenik od Abdullwehaba.
Unaprijed hvala
A pogotovo bih te zamolila da kazes na koji si nacin donio dijagnozu tim " duhovno oboljelim osobama" - je li zato sto nisu muslimani ili sto?
-
abdulhaqq_
- Posts: 201
- Joined: 04/05/2005 10:40
#62
Bismillah!
Sto se tice prevoda imas google:)
A sto se tice "duhovno oboljelih osoba", radi se o muslimanima koji imaju neki svoj "dozivljaj" Islama i sufizma, i onda rade svakakve stvari koje nemaju veze sa Islamom.
Sto se tice prevoda imas google:)
A sto se tice "duhovno oboljelih osoba", radi se o muslimanima koji imaju neki svoj "dozivljaj" Islama i sufizma, i onda rade svakakve stvari koje nemaju veze sa Islamom.
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#63
stella_k wrote:Da li ovo boldirano ima neke politicke akonotacije vezano za dogadjaje u Americi ili....?Sarafcina wrote: a vozili avion? a razgovarali sa dzinima? a zabranjivali zenama da rade? a ....
uzima kako sta ko zeli
meni je samo nelogicno jedan arsin prema sufizmu
i zapadua drugi prema istjerivanju dzina
i .. jos kojecemu nisam strucnjak
ali smijem reci da su mi nauka i logika jace strane 
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#64
hananah wrote:e haj sad s bismilom prevedi ili da koristimo rijecnik stranih rijeci, sta znaci: estagfirullah, terikat itdabdulhaqq_ wrote:Bismillah!
Subhanallah, koliko se samo neznanja prosipa ovdje, estagfirullah, da nam se Allah svima smiluje. Etiketirati sufizam kao nesto lose na osnovu pogresnog tumacenja istog od strane nekih " duhovno oboljelih osoba" je isto kao i etiketirati sam Islam kao nesto lose na osnovu "POGRESNOG TUMACENJA ISTOG OD STRANE TOTALNO BOLESNIH LJUDI KOJI SE ZARIVAJU AVIONIMA U NEBODERE", estagfirullah. Sufizam i siizam se ni u putu ne doticu . Sufizmu je osnova u serijatu, i svaki tarikat zahtijeva strogo postovanje serijata, jer serijat je osnova bez koje nema dalje.
Ne donosite pogresne zakljucke. Opet vam kazem , malo ispitajte istoriju osmanskog carstva, a nemojte da vam je glavni udzbenik od Abdullwehaba.
Unaprijed hvala
A pogotovo bih te zamolila da kazes na koji si nacin donio dijagnozu tim " duhovno oboljelim osobama" - je li zato sto nisu muslimani ili sto?
konvolutivni nonsensi ce uvijek konvergirati tako da pokazu da je opetovano koristenje egzaktnih pojmova moguce usvojiti u jedan jezik, dok ce njihove originalne pojmove gurnuti u skupinu arhaizama
-
stella_k
- Posts: 2474
- Joined: 09/03/2005 00:16
- Location: Rodis se u Sarajevu i umires za Sarajevo
#65
Mislis, ovo je previse za mene...?abdulhaqq_ wrote:Bismillah !
I manite se fusus-ul-hikema:), probajte sa ilmihalom:)
Ja sam kao mali imao 2 iz fizike, sta mislis da mi neko sad dadne da citam i da pokusam svatiti ajnstajna, smijesno zar ne.
-
stella_k
- Posts: 2474
- Joined: 09/03/2005 00:16
- Location: Rodis se u Sarajevu i umires za Sarajevo
#66
Saraf, ne prepisujSarafcina wrote:
konvolutivni nonsensi ce uvijek konvergirati tako da pokazu da je opetovano koristenje egzaktnih pojmova moguce usvojiti u jedan jezik, dok ce njihove originalne pojmove gurnuti u skupinu arhaizama
-
cyberneo
- Posts: 19
- Joined: 09/03/2005 01:21
#67
selam akhi
ne znam zasto mozda mene smatras bolesnom osobom ili ne znam da li je to meni posveceno " Etiketirati sufizam kao nesto lose na osnovu pogresnog tumacenja istog od strane nekih " duhovno oboljelih osoba!
evo ti jos par stvari iz te sufijske lektire(a kao sto ti rece da imaju osnovu u serijatu nigdje mi ne navede)
Covjek u Islamu prima uputu i pravila iz Allahove Knjige, Sunneta i onoga sto proizilazi iz ova dva izvora, kao sto je idzma’, kijas i dr., sve u okviru kako to shvatise ashabi Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) kao osobe najcistijih srca, najiskrenijih dusa, i javno i tajno. To je generacija koju Allah dz.s. odabra kao drustvo i pomoc Njegovu Poslaniku (s.a.v.s.). Bili su svjedoci povoda Objave, odgojili su se na rukama Poslanika (s.a.v.s.), i shvatise ono sto Allah (dz.s.) trazi. Poslanik (s.a.v.s.) rece da su oni pobjednicka skupina, najbolja generacija ljudi, i da onaj ko ne slijedi njihov put, vatrom ce biti kaznjen:
"Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji podje putem koji nije put vjernika, pusticemo da cini sta hoce, i bacicemo ga u dzehennem, - a uzasno je on boraviste!"
Nema sumnje da su ashabi (r.a.) predvodnici vjernika.
U sufizmu istinu predstavlja ono sto potvrdi otkrovenje (kesf). Tako govore: "Prenosi mi srce od mog Gospodara."
Gazali dodaje: "..da onaj koji uzme stvari gajba samo iz Kur’ana i Sunneta on je nesiguran i ne zna mu se pozicija."
Ovaj govor podrazumijeva da nema koristi iz znanja od govora Poslanika (s.a.v.s.), jer je ono shvatljivo svakom covjeku putem promatranja i izlaganja. Gazali je to i obznanio, pa kaze: "Ima evlija ciji nur gotovo sve obasja, gotovo da postane neovisan o uputi poslanika." Osnova ovakvog misljenja je Platonova teorija emanacije koja znanje stavlja izvan prakticnog uma u srcu covjeka, ako se ono ocisti od niskosti. Sufije povjerovase u ovu filozofiju i obukose joj islamsku odjecu bez promjene u njenoj sustini. Smatraju da je mjesto prakticnog uma Levhi Mahfuz.
Prica Gazali o Ebu Turabu En-Nahsebiju: "Bio je zacudjen jednim muridom, pa mu rece jednog dana: "Da vidje Ebu-Jezida!" Murid rece: "Tesko tebi, sta da cinim sa Ebu Jezidom, kad vidjeh Allaha koji me ucini neovisnim od njega." Pa rece Ebu Turab: "Tesko ti se, umisljen si Allahom! Da si vidio Ebu Jezida jedanput bilo bi ti korisnije nego da vidis Allaha sedamdeset puta!"
pa ako mozes da mi potvrdis ili negiras ovo gore navedeno
i da mi navedes potporu sufizmu u serijetu bio bi ti zahvalan
selam alejkum
ne znam zasto mozda mene smatras bolesnom osobom ili ne znam da li je to meni posveceno " Etiketirati sufizam kao nesto lose na osnovu pogresnog tumacenja istog od strane nekih " duhovno oboljelih osoba!
evo ti jos par stvari iz te sufijske lektire(a kao sto ti rece da imaju osnovu u serijatu nigdje mi ne navede)
Covjek u Islamu prima uputu i pravila iz Allahove Knjige, Sunneta i onoga sto proizilazi iz ova dva izvora, kao sto je idzma’, kijas i dr., sve u okviru kako to shvatise ashabi Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) kao osobe najcistijih srca, najiskrenijih dusa, i javno i tajno. To je generacija koju Allah dz.s. odabra kao drustvo i pomoc Njegovu Poslaniku (s.a.v.s.). Bili su svjedoci povoda Objave, odgojili su se na rukama Poslanika (s.a.v.s.), i shvatise ono sto Allah (dz.s.) trazi. Poslanik (s.a.v.s.) rece da su oni pobjednicka skupina, najbolja generacija ljudi, i da onaj ko ne slijedi njihov put, vatrom ce biti kaznjen:
"Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji podje putem koji nije put vjernika, pusticemo da cini sta hoce, i bacicemo ga u dzehennem, - a uzasno je on boraviste!"
Nema sumnje da su ashabi (r.a.) predvodnici vjernika.
U sufizmu istinu predstavlja ono sto potvrdi otkrovenje (kesf). Tako govore: "Prenosi mi srce od mog Gospodara."
Gazali dodaje: "..da onaj koji uzme stvari gajba samo iz Kur’ana i Sunneta on je nesiguran i ne zna mu se pozicija."
Ovaj govor podrazumijeva da nema koristi iz znanja od govora Poslanika (s.a.v.s.), jer je ono shvatljivo svakom covjeku putem promatranja i izlaganja. Gazali je to i obznanio, pa kaze: "Ima evlija ciji nur gotovo sve obasja, gotovo da postane neovisan o uputi poslanika." Osnova ovakvog misljenja je Platonova teorija emanacije koja znanje stavlja izvan prakticnog uma u srcu covjeka, ako se ono ocisti od niskosti. Sufije povjerovase u ovu filozofiju i obukose joj islamsku odjecu bez promjene u njenoj sustini. Smatraju da je mjesto prakticnog uma Levhi Mahfuz.
Prica Gazali o Ebu Turabu En-Nahsebiju: "Bio je zacudjen jednim muridom, pa mu rece jednog dana: "Da vidje Ebu-Jezida!" Murid rece: "Tesko tebi, sta da cinim sa Ebu Jezidom, kad vidjeh Allaha koji me ucini neovisnim od njega." Pa rece Ebu Turab: "Tesko ti se, umisljen si Allahom! Da si vidio Ebu Jezida jedanput bilo bi ti korisnije nego da vidis Allaha sedamdeset puta!"
pa ako mozes da mi potvrdis ili negiras ovo gore navedeno
i da mi navedes potporu sufizmu u serijetu bio bi ti zahvalan
selam alejkum
-
Sarafcina
- Posts: 2258
- Joined: 19/09/2005 00:59
#68
nisamstella_k wrote:Saraf, ne prepisujSarafcina wrote:
konvolutivni nonsensi ce uvijek konvergirati tako da pokazu da je opetovano koristenje egzaktnih pojmova moguce usvojiti u jedan jezik, dok ce njihove originalne pojmove gurnuti u skupinu arhaizama
tita mi
mislim
ja bih ali nisam nabrzinu mogao naci nista odgovarajuce
-
stella_k
- Posts: 2474
- Joined: 09/03/2005 00:16
- Location: Rodis se u Sarajevu i umires za Sarajevo
#69
I ne zachatavaj!Sarafcina wrote:nisamstella_k wrote:Saraf, ne prepisujSarafcina wrote:
konvolutivni nonsensi ce uvijek konvergirati tako da pokazu da je opetovano koristenje egzaktnih pojmova moguce usvojiti u jedan jezik, dok ce njihove originalne pojmove gurnuti u skupinu arhaizama
tita mi
mislim
nista odgovarajuce
-
b...
- Posts: 10
- Joined: 23/10/2005 03:18
#70
stvarno je interesantno kako ljudi pisu o nekim stvarima koje nisu dublje istazili, ili barem malo bolje sagledali.
sto se tice dervisa, ima vise redova, i ja sam imao priliku, a nadam se da cu ako Bog da imati opet da vise puta odem u jednu tekiju. iskreno i ja sam se prvi put prepao kad sam tamo otiso. sve mi je bilo cudno. dok nisam malo porazgovarao sa sejhom. dok mi on nije objasnio neke stvari. ne mogu previse da govorim o tome, jer ne znam previse detalja, ali mogu da kazem da je njihov primarni cilj velicanje Allaha, i uzimanje za primjera Muhammeda a.s.
Oni kroz dodatne ibadete, zikr npr., u cemu ja ne vidim nista lose, ciste dusu i srece, jer pokusavaju da u svoje srce "ubace" samo Allaha. Da im je Allah najvazniji, i nista drugo. njihov cilj bi bio da pokusavaju svoj "put" izravnati, buduci da put jednog covjeka oscilira (dobro - lose). oni pokusavaju da radde sto vise dobra.
dalje, oni pokusavaju da uniste svoj ego, da se toliko spuste, i ponize da nikad ne pomisle da su u necem bolji od nekog. jer jedino time mogu da se uzdignu u visine. a tim hizmetom, i odricanjem, steknu kontrolu nad sobom i svojim strasstima. oni citav zivot posvete samo Allahu.
samo da kazem da je istina da postoje razne tekije, i da postoje neke u kojima se koristi i sihir. tako sam barem cuo. i zato covjek treba da bude oprezan gdje ide. postoje i samoprozvani sejhi, koji mogu biti opasni.
nadam se da sam malo objasnio. ako imas konkrretnih pitanja pitaj, a ja cu ti pokusat odgovorit ono u sta sam sto posto siguran, jer ne bih da nagadjam nista.
sto se tice dervisa, ima vise redova, i ja sam imao priliku, a nadam se da cu ako Bog da imati opet da vise puta odem u jednu tekiju. iskreno i ja sam se prvi put prepao kad sam tamo otiso. sve mi je bilo cudno. dok nisam malo porazgovarao sa sejhom. dok mi on nije objasnio neke stvari. ne mogu previse da govorim o tome, jer ne znam previse detalja, ali mogu da kazem da je njihov primarni cilj velicanje Allaha, i uzimanje za primjera Muhammeda a.s.
Oni kroz dodatne ibadete, zikr npr., u cemu ja ne vidim nista lose, ciste dusu i srece, jer pokusavaju da u svoje srce "ubace" samo Allaha. Da im je Allah najvazniji, i nista drugo. njihov cilj bi bio da pokusavaju svoj "put" izravnati, buduci da put jednog covjeka oscilira (dobro - lose). oni pokusavaju da radde sto vise dobra.
dalje, oni pokusavaju da uniste svoj ego, da se toliko spuste, i ponize da nikad ne pomisle da su u necem bolji od nekog. jer jedino time mogu da se uzdignu u visine. a tim hizmetom, i odricanjem, steknu kontrolu nad sobom i svojim strasstima. oni citav zivot posvete samo Allahu.
samo da kazem da je istina da postoje razne tekije, i da postoje neke u kojima se koristi i sihir. tako sam barem cuo. i zato covjek treba da bude oprezan gdje ide. postoje i samoprozvani sejhi, koji mogu biti opasni.
nadam se da sam malo objasnio. ako imas konkrretnih pitanja pitaj, a ja cu ti pokusat odgovorit ono u sta sam sto posto siguran, jer ne bih da nagadjam nista.
-
Sabahudin_19
- Posts: 1
- Joined: 23/10/2005 08:10
#72
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim
ŠEJTANOVE SPLETKE PROTIV SUFIJA
On je podmetnuo neobrazovanim sufijama plesove i razne grozne stvari, pokazao im to kao put otkrića gurnuvši ih tako u razne laži i besmislice i otvorio im vrata za iznošenje raznih tvrdnji.
On im se obraća govoreći kako postoji put izvan znanja, koji će ih, budu li ga slijedili, dovesti do "pravog otkrića" i oslobodit će ih pridržavanja sunneta i Kur'ana.
Učinio im je lijepim vježbanje i glačanje duše i prečišćavanje morala, uz to ih navodi da se susteg-nu od onog što rade obični ljudi, oni koji vladaju i tumače propise i oni koji se bave naukom.
Učinio im je lijepim pražnjenje srca pa ih navodi da ga oslobode svega kako bi se u njemu ukazala istina bez posrednika. Pošto se oslobodilo onog znanja s kojim je došao Poslanik s.a.v.s., šejtan je u njega ugravirao razne laži i spletke na koje je spreman, sve dok ga nije učinio prizorom otkrića i uvjerenja.
Potom su oni "nasljednicima poslanika" rekli: "Vi posjedujete izvanjsko znanje, a mi unutarnju suštinu. Vama pripada izvanjski zakon (Šerijat), a nama unutrašnja istina (hakikat), vi imate koru, a mi srž."
Pošto je uspio učiniti ovo s njihovim srcima, odvojio ih je od Knjige i sunneta, bas kao što je dan odvojen od noći. Zatim ih je naveo da se ponašaju po tome što su umislili i obmanuo ih da su to jasni dokazi, da su to nadahnuća i obznane od Allaha, neka je hvaljen, te da se ne protive sunnetu i Kur'anu i da postupaju pravilno i pokorno. Radi nekog drugog, ne radi Allaha, Šejtan im je otkrio svoje ideje, plesove i razne besmislice. što su se vise udaljavali od Kur'ana i onoga s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., on je njihovim srcima otkrivao više.
Šejtanove vesvese, Ibn Qajjim El-Džewzije (186. str)
SUFIJSKA VJEROVANJA
" Uistinu jedina vjera kod Allaha je islam." (Ali Imran 19)
-Kaže imam Šafija: "Ako čovjek uđe u sufizam početkom dana, neće doći podne a postaće luđak. Neće se niko družiti sa sufijama četrdeset dana, a da će mu se pamet vratiti." (Et Telbis 371)
-Kaže imam Ukajli: "Allah. Allah, čuvajte se slušanja njihova govora. Oni su heretici (otpadnici od vjere) koji sastaviše dronjke, vunu, bezumna i nevjernička djela. Jelo, piće, ples, pjesma i zapostavljanje šerijatskih propisa. Heretici se nisu usudili odbaciti šerijat dok ne dođoše sufije." (Ibid)
-U knjizi "Tertibul medarik" od El Kadi Ijjada kaže Et Tunejsi: "Bili smo kod Malika ibn Enesa ,pa reče neki čovjek iz Nisibina:
"Kod nas ima ljudi za koje se kaže da su sufije. Puno jedu, zatim pjevaju, ustaju i plešu.
Malik ga upita. Jesu li oni djeca?
-Nisu .odgovori on.
Jesu li oni luđaci?,upita Malik.
Reče: Oni su šejhovi i imaju pamet.
Nisam čuo da iko od muslimana radi nešto slično ovome, odgovori Malik.
-Kaže Šafija: "Izašao sam iz Bagdada i u njemu ostavio ceremoniju koju izmisliše heretici, a nazivaju je "et- tagbir" čime su ljude odvraćali od Kur'ana,"-Kaže bivši šejhul-Azhar, Abdulhamid Mahmud:"Sve sufije i filozofi svjetlosti još od Pitagore i Platona do dana današnjeg proklamiraj u jedan te isti pravac, zajedno ga potvrđuju i potpuno su u njega uvjereni." (El Kešf 75)
-Orijentalista Nikolson sa svojim nevjerstvom i kao stranac sposobniji je da shvati Kur'an od ovih,pa kaže: "Sufijski evlija ili ši'tski nepogrešivi imam su opisani božanskim svojstvima, dok je Poslanik u Kur'anu opisan kao čovjek."
-Kaže imam El Bika'i: "Onaj ko vjeruje da neko ima put ka Allahu dž.š.,bez slijeđenja Poslanika s.a.v.s. on je nevjernik i prijatelj je šejtanov prema mišljenju (idžma'u) sve uleme."(EI Džam'iu li ahkami Ei Kur'an 11/16)
-Ovo je kratko djelo koje upoznaje islamski ummet sa jednom od brojnih sekti koje sebe pripisuju islamu.
Poštovani brate ovo je kratki izvod o sufizmu koji otkriva zastore i skida vela sa sufijske nevjerničke sekte želeći time da budemo čisti kod Ailaha dž.š. donošenjem dokaza opomenom svakom onom koji ne zna. U sufizam se ne upušta do onaj ko ugasi svjetlo svoje pameti i zanemari svoj prirodni instinkt u stvarnosti, te se pokori maštama i bajkama. Jasno se pokazuje utjecaj ši'ja i postepena asimilacija u taj pravac. Rafidijski alim Sejjid Hajdar Amuli u svojoj knjizi "Džamiul esrar" dokazuje da su ši'izam i sufizam jedno. Treba ukazati da je većina prvih sufija bila perzijskog porijekla. Historija svjedoči da su perzijanci stajali iza većine smutnji i ništavnih vjerovanja.
-U sufizmu istinu predstavlja ono što potvrdi otkrovljenje (Oni govore:"Prenosi mi srce od mog Gospodara."
-U životopisu Muhammeda el Firgala stoji da je često govorio: "Išao sam pred Allahom ispod Arša i rekao mi je to i to,a ja Njemu to i to."(El Inja 3/24)
-Kaže Ebu Turab: "Da si vidio Ebu Jezida jedanput bilo bi ti korisnije nego da vidiš Allaha sedamdeset puta." (Avarifu! me'arif 56)
-Mnogi od njih tvrde da su direktno dobijali vijesti i upute od Poslanika s.a.v.s. na javi i u snu .Kaže Eš Šazili:"Tako mi Ailaha.da sam bio odsutan od Poslanika koliko treptaj oka ne bih se smatrao muslimanom." (El Ihja 4/356)
-Mnogi od sufija tvrde da izravno od Poslanika s.a.v.s, dobivaju pravila i dr..To podrazumijeva da vjera nije upotpunjena i da se šerijat stalno dopunjava, a Allah dž.š. kaže: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Ma'ide 3)
-Ibn Arabi spominje da mu je knjigu "Fasusul hikem" dao Poslanik u snu, a da na javi primjenjuje ono što mu je Poslanik s.a.v.s.,zacrtao. (EI -Hedijjeelhadije104)
-Za otkrivanje gajba (skrivenog) Gazali kaže: "...To se neće upotpuniti osim osamljivanjem u tamnoj prostoriji, a ako nema tamne prostorije neka pogne glavu prema prsima ili se umota u odjeću. Tada će čuti kako ga doziva istina i vidjet će uzvišenost božijeg prisustva." (Et-Tesavvuf bejnel hakki vel batil-iz knjige "El Futuhatulmekije")
-Kaže Gazali: "Zatim se povlači u tekiju...i sjedi nezaposlen, u punoj meditaciji, ne treba da ometa svoje misli učenjem Kur'ana, niti razmišljanjem o njegovom tumačenju, niti knjigama hadisa i sl."(EI Ihja 4/251). Kur'an je smatrao jednom od ovosvjetskih zaokupljenosti koja sprječava posvećivanje Ahiretu.
-Ebu Jezid el Bistami kaže: "Nestao sam u svemoći i utopio se u dubine vladavine i zastore božanstva,dok ne dođoh do Arša,pa kada ono nikoga na Aršu nema, sjedoh na Arš i rekoh: Gospodaru gdje da te tražim? Pa doživjeh otkrovljenje i vidjeh da sam ja, ja sam najpreči u onome što tražim i ja sam taj osim kojeg drugog nema na putu kojim hodim." (Miskatul Envar 137)
-Kaže ibn Farid: "Ništa se osim meni ne klanja, moj namaz je samo meni na svakom rekatu." (El Fusus 176)
-Šusteri opisuje svog obožavanog: "U kršćanima i Židovima,u svinjama i majmunima." (Et Taijje) :
-Sufije tvrde da onaj koji dođe do ove istine i uvjeri se da je on Allah.nije dužan slijediti šerijat.
-Kaže ibn Arabi: "Rob je Gospodar, a Gospodar je rob." (Et Taijje)
-Knjiga "Miškatul-Envar",koju je napisao Gazali govori o putu spoznaje i dolaska do jedinstva sa Allahom (wahdetul-wudžud, jedinstvo postojanja sve što postoji je Allah).
-Er Rifai kaže: "Kada se evlija dogovori tajno sa Allahom. On ga zaduži upravljanjem onim stoje između nebesa i Zemlje...zatim postaje svojstvom boga, ništa mu nije nemoguće." (Hazihi hijes-sufijje 125)
-Kažu: "Neće šejh biti šejh dok ne pobriše grijehe svojih učenika sa Levhi Mahfuza." (El Džami 2/142)
-Kaže Nuruddin el Ješreti: "Sufija dođe do tog stepena da kaže nečemu "budi" i ono biva. A nekima je dovoljno da to pomisle." (El Džami 2/135)
-El Džurejri je rekao: "Da li od vas ima onih koji kada Uzvišeni Allah poželi da nešto stvori, zna to prije nego što On to pokaže?-Rekoše: Ne .A on im reče: Tlačite nad sobom jer ništa ne nađoste od Allaha." (El Munkiz mined-dalal 70)
-Kaže Eš Ša'arani u životopisu svoga šejha Alija el Hawasa: "Znao je dužinu života svih stvorenja,a sve ovo iz jednog razloga.gledao je u Levhi Mahfuz." (Nesrul mehasinil galije 1/111)
-Šejh Abdullah Bailevi je prisustvovao ukopu jednog čovjeka pa reče: "Kada su ovog mejjita Munkir i Nekir pitali:Ko ti je Gospodar kaza: Moj šejh Bailevi. Pa se ja zalagah za njega. Nastaviše ga ispitivati, a on im opet isto reče,.pa rekoše: Dobro došao i neka si počašćen(?) i ti i tvoj šejh." Kažu: "Ovako treba da čuva šejh svog učenika čak i poslije njegove smrti." (Ibid 296/1)
-Muhammed el Hanefi je govorio na samrti: "Ko bude imao kakvu potrebu neka dođe na moj mezar i neka tražija ću mu je ispuniti (Džami 379/1)
-Pripisuju Aliji ibn Muvaffiku da je rekao: "Bože moj, ako znaš da Te obožavam iz straha od Tvoje vatre kazni me njome. Ako znaš da Te obožavam želeći Tvoj džennet Ti mi ga uskrati Ako znaš da Te obožavam iz ljubavi prema Tebi i želeći Tvoje plemenito lice. Dozvoli i učini sa mnom šta hoćeš." (Es Sufijje 57)
-Kaže El Bistami: "Šta je ta vatra. Sutra ću ući u nju reći učini me otkupom za njene stanovnike ili ću te u protivnom progutati džennet. To je igra djece i želja dunjalučara." (Es Sijer 13/88 )
-Kaže Gazali: "Znaj da je čitanje Kur'ana vrijednije za sva stvorenja osim onome koji ide Allahu dž.š..." (El- Erbe'ine fi usulid-din)
-l dalje kaže: "Znaj da je slušanje pjesme efektnije za duhovnost od Kur'ana sedam puta." (El Ihja 2/298)
-U biografiji Ali Ebu Havde stoji: "Od njegovih kerameta je i to da je općio sa svojim slugama i robovima, a kada bi vidio golobrada mladića obuzela bi ga strast i počeo bi ga pipati pred ljudima ne razmišljajući o njihovom prisustvu." (Ibid 2/194)
-U životopisu Šerifa el Medžzuba se kaže: "Uz Ramazan za vrijeme posta je jeo i govorio. Ja sam oslobođen posta.moj me Gospodar oslobodio." (EtTabekat 2/150)
-O smrti Jusufa el Kumejnija,kaže Ez Zehebi: "To je onaj za kojeg narod tvrdi da je Allahov evIija. To dokazuju otkrovljenjem govorom. Ove stvari su od vračara, svećenika i luđaka koji ima džinna prijatelja. Ovakvi prizori su učestali u novijem dobu. Neka je pomoći. Ovaj Jusuf bi se prljao svojom mokraćom, išao bi bos i nije klanjao." (El Kešf 776)
-Sufijski prvaci odgajaju murida na taj način da bude kod šejha kao mrtvac u rukama onoga koji ga kupa. Oni vele: šejhu: Zašto? - neće uspjeti nikada. Pokornost šejhu je farz.
-Kažu: "Ako bi vidio lijepu i zgodnu ženu kako ulazi kod šejha i on se osami sa njom, ti mu ugrij vodu neka se okupa." (EI-Hedij 129)
-Kažu: "...ljubav šejhova ne oprašta da joj se slična dodaje." (El Envar el kudsijje 2/12)
-Spominje En Nebehi u životopisu svog šejha Alija el Umerija: "Od najčudnijih kerameta je da se naljutio na svog slugu, te htjede da ga prevaspita. Uhvatio se za svoj polni organ sa obje ruke i podiže ga na ramena, a bio je veći od njega samog i stade njime udarati
slugu, koji se derao od teških bolova. Kada je šejh Ibrahim ovo pričao.tu je bio prisutan i šejh pa mi reče: Ne vjeruj mu! I na silu mu uze ruku i stavi je na mjesto spolnog organa. I nisam ništa osjetio kao da uopšte nije muškarac. Allah mu se smilovao kako su brojni
kerameti." (Džamiul-keramat 2/208)
-U životopisu Ibrahinid ibn Usejfira piše: "Imao je dosta otkrovenja i poznatih dogodovština. Njegova mokraća je bila poput mlijeka. Došao bi u takvu situaciju da se raspravljao sam sa sobom. Smetalo bi mu učenje mujezina "Allahu ekber'', te bi ga sve gađao kamenjem govoreći: Na tebe psu jedan! O muslimani, ne vjerujemo dok vas je god više od nas." (Et Tabekat 2/140)
-U biografiji Alija ibn Ahmeda el Kavsija piše: "Od njegovih kerameta je i to da kada dođe pred vrata i nađe ih zatvorena prođe rupice, kroz koje ne može ni mrtav proći."(Ibid 2/179)
-Kaže Et Tidžani: "Obećao mi je Poslanik s.a.v.s. da ko god me vidi ući će u džennet, pa bio i kjafir." (Ibid 117/2)
-Eš Ša'arani nam priča o svojim kerametima, pa kaže: "Bio sam blizu Poslanika s.a.v.s. na kratkoj razdaljini između mene i njega.) stavljao ponekad ruku na njegov kabur, a bio sam u Egiptu." (Letaiful minen 1/8 )
-U biografiji Muhjiddina ibn Arebija piše: "Spominju da je Kaba činila tavaf oko njega i njemu se podredila." (El Džami'u 1/120)
-U biografiji Ahmed el Farukija piše: "Mnogo puta je bio uzdignut iznad Arša. Uz Ramazan ga je pozvalo na iftar deset njegovih mi se odazva. I kada dođe vrijeme zalaska Sunca bio je kod svakog od njih deset u isto vrijeme i iftario se sa njima." (Ibid 1/335)
-Ei Džunejd kaže: "Za murida, početnika je najbolje da ne zaokuplja svoje srce sa tri stvari :zaradom, traženjem hadisa i žena, protivnom njegovo stanje će se promijeniti."A zatim reče:"Najbolje je za sufiju da ništa ne piše i ne čita jer je to najpodesnije za održavanje koncentracije." (El Ihja 1/11)
-Kaže Gazali: "Najjače želje su želje stomaka i polnog organa, a mjesto zadovoljenja tih želja je džennet.
-Prenosi se u životopisu Muhammeda el Arduka.u knjizi "Džami'u kerametil-evlija": "Pripremio se jedne srijede poslije ikindije. Dobro se opasao, zatim uzeo šatorsku motku i počeo se boriti u zraku kao pravi luđak. Ali oni oko njega su znali da je to veoma važan
posao. Tako se borio sve do istog vremena sljedećeg dana...on reče da se borio protiv Tatara, i da je ubio njihovog vođu. " I tako Tatari bijahu pobijeđeni i u Hcmsu u četvrtak, (ibid 1/136)
-Kaže ifan Arabi: "Možda neki hadis, kod učenjaka bude ispravan gledajući na ljude koji ga prenose, pa upita Poslanika s.a.v.s.,i negira i kaže da ga nije rekao. niti je po njemu sudio. Tako spozna slabost hadisa i ostavlja rad po njemu prema dokazu Gospodara bez obzira što su ga prenosioci prakticirali i što je rivajet ispravan, ali u suštini kod njih nije tako." (El Fusus 47)
-Kaže ibn Hadžer: "Njihovo željeno treba suprotno uzimati i čitati loše umjesto najboljeg." (EI.Feth 2/513)
-Poštovani brate ovo je bilo brzo putovanje po dubinama mora sufizma. Sufijske knjige su napunjene nevjerstvima.
ŠEJTANOVE SPLETKE PROTIV SUFIJA
On je podmetnuo neobrazovanim sufijama plesove i razne grozne stvari, pokazao im to kao put otkrića gurnuvši ih tako u razne laži i besmislice i otvorio im vrata za iznošenje raznih tvrdnji.
On im se obraća govoreći kako postoji put izvan znanja, koji će ih, budu li ga slijedili, dovesti do "pravog otkrića" i oslobodit će ih pridržavanja sunneta i Kur'ana.
Učinio im je lijepim vježbanje i glačanje duše i prečišćavanje morala, uz to ih navodi da se susteg-nu od onog što rade obični ljudi, oni koji vladaju i tumače propise i oni koji se bave naukom.
Učinio im je lijepim pražnjenje srca pa ih navodi da ga oslobode svega kako bi se u njemu ukazala istina bez posrednika. Pošto se oslobodilo onog znanja s kojim je došao Poslanik s.a.v.s., šejtan je u njega ugravirao razne laži i spletke na koje je spreman, sve dok ga nije učinio prizorom otkrića i uvjerenja.
Potom su oni "nasljednicima poslanika" rekli: "Vi posjedujete izvanjsko znanje, a mi unutarnju suštinu. Vama pripada izvanjski zakon (Šerijat), a nama unutrašnja istina (hakikat), vi imate koru, a mi srž."
Pošto je uspio učiniti ovo s njihovim srcima, odvojio ih je od Knjige i sunneta, bas kao što je dan odvojen od noći. Zatim ih je naveo da se ponašaju po tome što su umislili i obmanuo ih da su to jasni dokazi, da su to nadahnuća i obznane od Allaha, neka je hvaljen, te da se ne protive sunnetu i Kur'anu i da postupaju pravilno i pokorno. Radi nekog drugog, ne radi Allaha, Šejtan im je otkrio svoje ideje, plesove i razne besmislice. što su se vise udaljavali od Kur'ana i onoga s čime je došao Poslanik, s.a.v.s., on je njihovim srcima otkrivao više.
Šejtanove vesvese, Ibn Qajjim El-Džewzije (186. str)
SUFIJSKA VJEROVANJA
" Uistinu jedina vjera kod Allaha je islam." (Ali Imran 19)
-Kaže imam Šafija: "Ako čovjek uđe u sufizam početkom dana, neće doći podne a postaće luđak. Neće se niko družiti sa sufijama četrdeset dana, a da će mu se pamet vratiti." (Et Telbis 371)
-Kaže imam Ukajli: "Allah. Allah, čuvajte se slušanja njihova govora. Oni su heretici (otpadnici od vjere) koji sastaviše dronjke, vunu, bezumna i nevjernička djela. Jelo, piće, ples, pjesma i zapostavljanje šerijatskih propisa. Heretici se nisu usudili odbaciti šerijat dok ne dođoše sufije." (Ibid)
-U knjizi "Tertibul medarik" od El Kadi Ijjada kaže Et Tunejsi: "Bili smo kod Malika ibn Enesa ,pa reče neki čovjek iz Nisibina:
"Kod nas ima ljudi za koje se kaže da su sufije. Puno jedu, zatim pjevaju, ustaju i plešu.
Malik ga upita. Jesu li oni djeca?
-Nisu .odgovori on.
Jesu li oni luđaci?,upita Malik.
Reče: Oni su šejhovi i imaju pamet.
Nisam čuo da iko od muslimana radi nešto slično ovome, odgovori Malik.
-Kaže Šafija: "Izašao sam iz Bagdada i u njemu ostavio ceremoniju koju izmisliše heretici, a nazivaju je "et- tagbir" čime su ljude odvraćali od Kur'ana,"-Kaže bivši šejhul-Azhar, Abdulhamid Mahmud:"Sve sufije i filozofi svjetlosti još od Pitagore i Platona do dana današnjeg proklamiraj u jedan te isti pravac, zajedno ga potvrđuju i potpuno su u njega uvjereni." (El Kešf 75)
-Orijentalista Nikolson sa svojim nevjerstvom i kao stranac sposobniji je da shvati Kur'an od ovih,pa kaže: "Sufijski evlija ili ši'tski nepogrešivi imam su opisani božanskim svojstvima, dok je Poslanik u Kur'anu opisan kao čovjek."
-Kaže imam El Bika'i: "Onaj ko vjeruje da neko ima put ka Allahu dž.š.,bez slijeđenja Poslanika s.a.v.s. on je nevjernik i prijatelj je šejtanov prema mišljenju (idžma'u) sve uleme."(EI Džam'iu li ahkami Ei Kur'an 11/16)
-Ovo je kratko djelo koje upoznaje islamski ummet sa jednom od brojnih sekti koje sebe pripisuju islamu.
Poštovani brate ovo je kratki izvod o sufizmu koji otkriva zastore i skida vela sa sufijske nevjerničke sekte želeći time da budemo čisti kod Ailaha dž.š. donošenjem dokaza opomenom svakom onom koji ne zna. U sufizam se ne upušta do onaj ko ugasi svjetlo svoje pameti i zanemari svoj prirodni instinkt u stvarnosti, te se pokori maštama i bajkama. Jasno se pokazuje utjecaj ši'ja i postepena asimilacija u taj pravac. Rafidijski alim Sejjid Hajdar Amuli u svojoj knjizi "Džamiul esrar" dokazuje da su ši'izam i sufizam jedno. Treba ukazati da je većina prvih sufija bila perzijskog porijekla. Historija svjedoči da su perzijanci stajali iza većine smutnji i ništavnih vjerovanja.
-U sufizmu istinu predstavlja ono što potvrdi otkrovljenje (Oni govore:"Prenosi mi srce od mog Gospodara."
-U životopisu Muhammeda el Firgala stoji da je često govorio: "Išao sam pred Allahom ispod Arša i rekao mi je to i to,a ja Njemu to i to."(El Inja 3/24)
-Kaže Ebu Turab: "Da si vidio Ebu Jezida jedanput bilo bi ti korisnije nego da vidiš Allaha sedamdeset puta." (Avarifu! me'arif 56)
-Mnogi od njih tvrde da su direktno dobijali vijesti i upute od Poslanika s.a.v.s. na javi i u snu .Kaže Eš Šazili:"Tako mi Ailaha.da sam bio odsutan od Poslanika koliko treptaj oka ne bih se smatrao muslimanom." (El Ihja 4/356)
-Mnogi od sufija tvrde da izravno od Poslanika s.a.v.s, dobivaju pravila i dr..To podrazumijeva da vjera nije upotpunjena i da se šerijat stalno dopunjava, a Allah dž.š. kaže: "Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (Ma'ide 3)
-Ibn Arabi spominje da mu je knjigu "Fasusul hikem" dao Poslanik u snu, a da na javi primjenjuje ono što mu je Poslanik s.a.v.s.,zacrtao. (EI -Hedijjeelhadije104)
-Za otkrivanje gajba (skrivenog) Gazali kaže: "...To se neće upotpuniti osim osamljivanjem u tamnoj prostoriji, a ako nema tamne prostorije neka pogne glavu prema prsima ili se umota u odjeću. Tada će čuti kako ga doziva istina i vidjet će uzvišenost božijeg prisustva." (Et-Tesavvuf bejnel hakki vel batil-iz knjige "El Futuhatulmekije")
-Kaže Gazali: "Zatim se povlači u tekiju...i sjedi nezaposlen, u punoj meditaciji, ne treba da ometa svoje misli učenjem Kur'ana, niti razmišljanjem o njegovom tumačenju, niti knjigama hadisa i sl."(EI Ihja 4/251). Kur'an je smatrao jednom od ovosvjetskih zaokupljenosti koja sprječava posvećivanje Ahiretu.
-Ebu Jezid el Bistami kaže: "Nestao sam u svemoći i utopio se u dubine vladavine i zastore božanstva,dok ne dođoh do Arša,pa kada ono nikoga na Aršu nema, sjedoh na Arš i rekoh: Gospodaru gdje da te tražim? Pa doživjeh otkrovljenje i vidjeh da sam ja, ja sam najpreči u onome što tražim i ja sam taj osim kojeg drugog nema na putu kojim hodim." (Miskatul Envar 137)
-Kaže ibn Farid: "Ništa se osim meni ne klanja, moj namaz je samo meni na svakom rekatu." (El Fusus 176)
-Šusteri opisuje svog obožavanog: "U kršćanima i Židovima,u svinjama i majmunima." (Et Taijje) :
-Sufije tvrde da onaj koji dođe do ove istine i uvjeri se da je on Allah.nije dužan slijediti šerijat.
-Kaže ibn Arabi: "Rob je Gospodar, a Gospodar je rob." (Et Taijje)
-Knjiga "Miškatul-Envar",koju je napisao Gazali govori o putu spoznaje i dolaska do jedinstva sa Allahom (wahdetul-wudžud, jedinstvo postojanja sve što postoji je Allah).
-Er Rifai kaže: "Kada se evlija dogovori tajno sa Allahom. On ga zaduži upravljanjem onim stoje između nebesa i Zemlje...zatim postaje svojstvom boga, ništa mu nije nemoguće." (Hazihi hijes-sufijje 125)
-Kažu: "Neće šejh biti šejh dok ne pobriše grijehe svojih učenika sa Levhi Mahfuza." (El Džami 2/142)
-Kaže Nuruddin el Ješreti: "Sufija dođe do tog stepena da kaže nečemu "budi" i ono biva. A nekima je dovoljno da to pomisle." (El Džami 2/135)
-El Džurejri je rekao: "Da li od vas ima onih koji kada Uzvišeni Allah poželi da nešto stvori, zna to prije nego što On to pokaže?-Rekoše: Ne .A on im reče: Tlačite nad sobom jer ništa ne nađoste od Allaha." (El Munkiz mined-dalal 70)
-Kaže Eš Ša'arani u životopisu svoga šejha Alija el Hawasa: "Znao je dužinu života svih stvorenja,a sve ovo iz jednog razloga.gledao je u Levhi Mahfuz." (Nesrul mehasinil galije 1/111)
-Šejh Abdullah Bailevi je prisustvovao ukopu jednog čovjeka pa reče: "Kada su ovog mejjita Munkir i Nekir pitali:Ko ti je Gospodar kaza: Moj šejh Bailevi. Pa se ja zalagah za njega. Nastaviše ga ispitivati, a on im opet isto reče,.pa rekoše: Dobro došao i neka si počašćen(?) i ti i tvoj šejh." Kažu: "Ovako treba da čuva šejh svog učenika čak i poslije njegove smrti." (Ibid 296/1)
-Muhammed el Hanefi je govorio na samrti: "Ko bude imao kakvu potrebu neka dođe na moj mezar i neka tražija ću mu je ispuniti (Džami 379/1)
-Pripisuju Aliji ibn Muvaffiku da je rekao: "Bože moj, ako znaš da Te obožavam iz straha od Tvoje vatre kazni me njome. Ako znaš da Te obožavam želeći Tvoj džennet Ti mi ga uskrati Ako znaš da Te obožavam iz ljubavi prema Tebi i želeći Tvoje plemenito lice. Dozvoli i učini sa mnom šta hoćeš." (Es Sufijje 57)
-Kaže El Bistami: "Šta je ta vatra. Sutra ću ući u nju reći učini me otkupom za njene stanovnike ili ću te u protivnom progutati džennet. To je igra djece i želja dunjalučara." (Es Sijer 13/88 )
-Kaže Gazali: "Znaj da je čitanje Kur'ana vrijednije za sva stvorenja osim onome koji ide Allahu dž.š..." (El- Erbe'ine fi usulid-din)
-l dalje kaže: "Znaj da je slušanje pjesme efektnije za duhovnost od Kur'ana sedam puta." (El Ihja 2/298)
-U biografiji Ali Ebu Havde stoji: "Od njegovih kerameta je i to da je općio sa svojim slugama i robovima, a kada bi vidio golobrada mladića obuzela bi ga strast i počeo bi ga pipati pred ljudima ne razmišljajući o njihovom prisustvu." (Ibid 2/194)
-U životopisu Šerifa el Medžzuba se kaže: "Uz Ramazan za vrijeme posta je jeo i govorio. Ja sam oslobođen posta.moj me Gospodar oslobodio." (EtTabekat 2/150)
-O smrti Jusufa el Kumejnija,kaže Ez Zehebi: "To je onaj za kojeg narod tvrdi da je Allahov evIija. To dokazuju otkrovljenjem govorom. Ove stvari su od vračara, svećenika i luđaka koji ima džinna prijatelja. Ovakvi prizori su učestali u novijem dobu. Neka je pomoći. Ovaj Jusuf bi se prljao svojom mokraćom, išao bi bos i nije klanjao." (El Kešf 776)
-Sufijski prvaci odgajaju murida na taj način da bude kod šejha kao mrtvac u rukama onoga koji ga kupa. Oni vele: šejhu: Zašto? - neće uspjeti nikada. Pokornost šejhu je farz.
-Kažu: "Ako bi vidio lijepu i zgodnu ženu kako ulazi kod šejha i on se osami sa njom, ti mu ugrij vodu neka se okupa." (EI-Hedij 129)
-Kažu: "...ljubav šejhova ne oprašta da joj se slična dodaje." (El Envar el kudsijje 2/12)
-Spominje En Nebehi u životopisu svog šejha Alija el Umerija: "Od najčudnijih kerameta je da se naljutio na svog slugu, te htjede da ga prevaspita. Uhvatio se za svoj polni organ sa obje ruke i podiže ga na ramena, a bio je veći od njega samog i stade njime udarati
slugu, koji se derao od teških bolova. Kada je šejh Ibrahim ovo pričao.tu je bio prisutan i šejh pa mi reče: Ne vjeruj mu! I na silu mu uze ruku i stavi je na mjesto spolnog organa. I nisam ništa osjetio kao da uopšte nije muškarac. Allah mu se smilovao kako su brojni
kerameti." (Džamiul-keramat 2/208)
-U životopisu Ibrahinid ibn Usejfira piše: "Imao je dosta otkrovenja i poznatih dogodovština. Njegova mokraća je bila poput mlijeka. Došao bi u takvu situaciju da se raspravljao sam sa sobom. Smetalo bi mu učenje mujezina "Allahu ekber'', te bi ga sve gađao kamenjem govoreći: Na tebe psu jedan! O muslimani, ne vjerujemo dok vas je god više od nas." (Et Tabekat 2/140)
-U biografiji Alija ibn Ahmeda el Kavsija piše: "Od njegovih kerameta je i to da kada dođe pred vrata i nađe ih zatvorena prođe rupice, kroz koje ne može ni mrtav proći."(Ibid 2/179)
-Kaže Et Tidžani: "Obećao mi je Poslanik s.a.v.s. da ko god me vidi ući će u džennet, pa bio i kjafir." (Ibid 117/2)
-Eš Ša'arani nam priča o svojim kerametima, pa kaže: "Bio sam blizu Poslanika s.a.v.s. na kratkoj razdaljini između mene i njega.) stavljao ponekad ruku na njegov kabur, a bio sam u Egiptu." (Letaiful minen 1/8 )
-U biografiji Muhjiddina ibn Arebija piše: "Spominju da je Kaba činila tavaf oko njega i njemu se podredila." (El Džami'u 1/120)
-U biografiji Ahmed el Farukija piše: "Mnogo puta je bio uzdignut iznad Arša. Uz Ramazan ga je pozvalo na iftar deset njegovih mi se odazva. I kada dođe vrijeme zalaska Sunca bio je kod svakog od njih deset u isto vrijeme i iftario se sa njima." (Ibid 1/335)
-Ei Džunejd kaže: "Za murida, početnika je najbolje da ne zaokuplja svoje srce sa tri stvari :zaradom, traženjem hadisa i žena, protivnom njegovo stanje će se promijeniti."A zatim reče:"Najbolje je za sufiju da ništa ne piše i ne čita jer je to najpodesnije za održavanje koncentracije." (El Ihja 1/11)
-Kaže Gazali: "Najjače želje su želje stomaka i polnog organa, a mjesto zadovoljenja tih želja je džennet.
-Prenosi se u životopisu Muhammeda el Arduka.u knjizi "Džami'u kerametil-evlija": "Pripremio se jedne srijede poslije ikindije. Dobro se opasao, zatim uzeo šatorsku motku i počeo se boriti u zraku kao pravi luđak. Ali oni oko njega su znali da je to veoma važan
posao. Tako se borio sve do istog vremena sljedećeg dana...on reče da se borio protiv Tatara, i da je ubio njihovog vođu. " I tako Tatari bijahu pobijeđeni i u Hcmsu u četvrtak, (ibid 1/136)
-Kaže ifan Arabi: "Možda neki hadis, kod učenjaka bude ispravan gledajući na ljude koji ga prenose, pa upita Poslanika s.a.v.s.,i negira i kaže da ga nije rekao. niti je po njemu sudio. Tako spozna slabost hadisa i ostavlja rad po njemu prema dokazu Gospodara bez obzira što su ga prenosioci prakticirali i što je rivajet ispravan, ali u suštini kod njih nije tako." (El Fusus 47)
-Kaže ibn Hadžer: "Njihovo željeno treba suprotno uzimati i čitati loše umjesto najboljeg." (EI.Feth 2/513)
-Poštovani brate ovo je bilo brzo putovanje po dubinama mora sufizma. Sufijske knjige su napunjene nevjerstvima.
-
Soldier_of_Allah
- Posts: 84
- Joined: 10/10/2005 14:32
#73
Sarafcina: "a istjerivanje dzina i zapisi? ibadet ili ne? "
Istjerivanje dzinna, tj lijecenje Kur`anom je dozvoljeno i korisno djelo, a svako dobro djelo koje radis u ime Allaha se moze svrstati u ibadet....
Pisanje zapisa je zestoki haram....
Istjerivanje dzinna, tj lijecenje Kur`anom je dozvoljeno i korisno djelo, a svako dobro djelo koje radis u ime Allaha se moze svrstati u ibadet....
Pisanje zapisa je zestoki haram....
-
Soldier_of_Allah
- Posts: 84
- Joined: 10/10/2005 14:32
#74
Sarafcina wrote:ragib wrote:Islam se temelji na principu Kur'ana i Sunneta. Najveci islamski ucenjaci Ebu-Hanife, Malik, Safija, Hanbel nisu praktikovali stvari (u VJERI) koje nemaju utemeljenja u Kur'anu i hadisu.
a vozili avion? a razgovarali sa dzinima? a zabranjivali zenama da rade? a ....
Brate, avion ne spada u domen vjere, stoga se ne moze smatrati novotarijom...Avion spada u naucna dostignuca i ne vidim potreba za ubacivanjem ovoga...Ti moras biti musliman vozio se u avionu ili jahao devu...
Sto se zena tice, ne znam cemu to pitanje?
A za razgovor sa dzinnima, za tvoju info, Ahmed ibn Hambel je razgovarao sa dzinnima i lijecio je Kur`anom...Bio je veliki ucenjak, jedan od osnivaca 4 mezheba...Jednom je ucio jednom covjeku i istjerao dzinna, pa se poslije dzinn opet vratio u tog covjeka, te je Ahmed ibn Hambel samo skinuo svoju nanulu i rekao jednom covjeku da je odnese do tog oboljelog covjeka i da kaze tom dzinnu da je to nanula od Ahmeda ibn Hambela i da mu je bolje da izlazi iz tog covjeka dok ovaj nije dosao, sto je dzinn i uradio...
-
Soldier_of_Allah
- Posts: 84
- Joined: 10/10/2005 14:32
#75
stella_k wrote:"....ali , da bi bio primjeran dervis , morao je Allahovo ime , nekoliko STOTINA puta izgovarati , huktati , ...i tako iz dana u dan ..
ali da svaki dan se povecava broj , koji treba da izgovori .....
...tokom cijele price sa njim , zakivao je u zvidjezde nekog SEJHA ..."
Damkan
Ovo sto nam je napisao Damkan meni jako lici na neke istocnjacke joge....u kojima, posvecenik mora izgovarati mantru dovoljno dugo da bi zapao u neko stanje "transa"(laya yoga)...a ucitelju se iskazuje preveliko postovanje...
Bas tako stella, vidi se da vezes neke stvari, pa ces ako Bog da nadoci da sufizam i misticizam nisu od islama...Samo strpljivo i polako...