Da li je nas mentalitet nas najveci problem???

[Shoba]

ja ne kazem da nista ne valja, nego da se to ne zna upakovati i procesirati kako treba. Evo , imamo odlican travnicki sir......pa imamo struju, pa onda imamo prirodu, imamo more, imamo finih stvari, samo uvijek neko sve upropasti na kraju....

Vino u kamenjaru sam prestao kupovati otkako sam proveo tri mjeseca na jugu francuske i tamo pio lokalna vina.....znaju brate posao...

Hercegovina bi mogla da pravi cuda, ALI..........nas mentalitet je takav, nikom se ne radi kako treba....mislim , uvijek ce biti par pojedinaca koji ce praviti super vino, ali ja govorim o ozbiljnoj industriji....jeli to Hepok dobar? Samo kupi bocu Bijelog, pa te zgaravica ufati dok otvaras bocu.....hajde.....

[Shoba]

i u krajnjoj liniju, odes bile gdje u svijet i kupis mapu o vinima...na toj mapi nas nema...ima samo nesto malo o Dingacu, Malom Plavcu, par slovenackih vina i to je sve....

[smib]

Ne mogu odoljeti a da ovoj temi ne pridružim još jedno razmišljanje samih Bosanaca o Bosancima. Posuđeno je sa user.tninet.se, site kojeg uređuju Dervenćani koji zaista vole svoj grad, ma gdje bili.

Kad carsija sudi

-

Ako zaista zelis saznati kakav je ko - pitaj carsiju! Carsija sve zna i nikada ne laze!
Mudro i ispravno.
I zaista - nekada se sve znalo. tada je bilo i lakse i ljepse zivjeti.
Rajska podjela na ljude na jednoj, i djubrad na drugoj strani, bila je najpostenija
i najispravnija iz prostog razloga jer je iskljucivala bilo kakve kulturne, nacionalne,
religiozne, polne, rasne, intelektualne i slicne razlike.
Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si djubre!
Tu moralnu podobnost i pripadnost odredjivala je raja, carsija i ljudi u njoj.
Bilo kakva prevara ili zabluda mogla je biti samo privremena i veoma przo
provaljena, a zasluzena titula, nosila se cijeli zivot.
-
Tako da su vremenom i u nasoj Derventi egzistirale raznorazne grupe koje su, na
zalost, imale velikog uticaja u doskorasnjim desavanjima na nasim prostorima,
svaka na svoj nacin. Medjutim, njihova uloga u svemu tome, kao i slika njihove
danasnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa ne bi posebno
okarakterisala.
-
Supak. Sa sigurnoscu se moze ustvrditi da je najnizi stadij naseg sugradjana bio
i ostao supak.
Supci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim drustvenim i socijalnim
strukturama. Karakteristicno za njih je i to da su se mogli pronaci u svim religijama i
svim nacionalnostima. Njihov stil zivljenja se sastojao uglavnom u podmecanju nogu
svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih
samih), od kradja, prevara, intriga, lazi, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva.
-
Supcina je visi stadij supka, a nizem stadiju se laskalo da je paksu.
To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vjesto ubacivala,
prilagodjavala i uvlacila u tudje guzice (kriterij je bio da su vece od njih samih) i to
uglavnom iz koristi i licnih interesa.
Nije ih bilo tesko prepoznati jer im je svima bilo zajednicko da u svakom momentu
uzdizu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono sto je njihovo,
njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami
bili kurve u dusi i nerijetko po profesiji.
-
Papak je nesto blazi oblik paksua koji je najcesce dolazio iz prigradskih naselja,
sela i iz nizih drustvenih i socijalnih struktura. Njihov najveci zajeb je to sto se
nikada nisu mogli prilagoditi zakonima carsije, mada su cijeli zivot tezili tome.
Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oci u transu kada
cuju "Bum Cile bum...", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju,
razbijaju case po kaficima a "poslastica" im je dokazivanje muskosti, dok razbijaju
prazne pivske flase sami sebi od glavu?!
Kad prica, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obozava cvijetne ili
geometrijske dezene na kosuljama, a u unutrasnjem djepu sakoica obavezno se
nadje cakijica u slucaju "Ne daj Boze, nek se nadje..."
-
Papcina je visi stadij papka, a nizi stadij je obogacen epitetom Ljaksafon.
Za razliku od supaka, ova romanticna grupacija je primitivnija i bezazlenija mada to
pravilo ne vrijedi uvijek.
Naime, na osnovu detaljnih carsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada
papak postane supak, sto se nerijetko desavalo, da ta mutacija zna biti itekako
opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i
sva ostala "uniformisana" zanimanja i jos, ako ikako moze, ponesto od oruzja.
-
Na zalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na nasim bivsim prostorima
sto je uslovilo cak i nastanku i izgradnji jednog "novokomponovanog" dijela grada
koji se zvao "Kineska cetvrt", gdje su preko noci doveli svoje.
Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapdjija,
ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinudjeni slusati jezik koji je
u dobroj mjeri podsjecao na kineski: umijesto da kazu ovdje, tamo ili nedavno,
u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc....ojhaaaaaaaaa!!!
Vrijedno je zabiljeziti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u Derventi
moglo vidjeti i cuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kaficima, umijesto Indexa
ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.
-
Levati su face bez identiteta i u vjecitoj potrazi za njim. Vrlo su podlozni svim
vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im
se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u
Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa cak i u Becu (uglavnom samo zato da bi po
povratku u Derventu mogli pricati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i,
normalno Bum Cile bum..., kako negdje u prikrajku odusevljeno i zadovoljno
tapkaju u ritmu "bozanskih tonova".

Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se
supaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moc.
Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblaciti i patili su od "marke", bez obzira da
li se radi o garderobi, automobilu ili tehnickim uredjajima.
Prirodno staniste ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "blize" predgradje tako
da su se, prilikom izlaska u carsiju, cesto mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih
derventskih kafica, kako (vec upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju
cipele, skidajuci sa njih prasinu ili cak blato.
-
Grebatori i djubrad su visi stadiji levata, a nizi stadij mozemo okarakterisati kao
Muzevire.
Mnogi pripadnici navedene grupacije uspijesno su se transformisali u vrsne djeparose
i hapce. Zajednicka osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, porocni,
lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i medju njima, mada rijetko, moglo pronaci
"svijetlih primjera", koji su zaista pokusavali i bolje i vise, ali su na kraju ipak ostajali
samo levatici.
Njihov najveci peh se sastojao u tome sto nikada nisu bili svijesni da su stvarno levati.
-
Nasuprot svima njima, bila je Raja!
Kako samo lijepo zvuci ta rijec!
Mada iskonsko znacenje te rijeci ima sasvim drugo znacenje, kod nas, kada kazes za
nekoga da je raja onda, to jednostavno znaci, da je tip OK.
Znaci da se mozes pouzdati u njega, da te od njega nikada nece zaboliti glava, da te
nece zednog prevesti preko vode, da mu mozes vjerovati i da on od tebe ocekuje da
mu vjerujes.
Znaci da te nikada (bez razloga) nece izlevatiti, da nije supak i da iskreno sazaljeva
papke. Ne voli grebatore i muzevire i uzasava se gluposti i sile.
Raja je sinonim za dobrog covjeka, prijatelja ili komsiju, za iskrenog, postenog i
"pravog igraca".
-
Visi stadij za Raju je Jaran a nizi (sto je i sasvim prirodno i za ocekivati) ne postoji.
Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije bas
neka mana) sto nerijetko vole cugati. Ponekad cak i previse, tako da se moze,
greskom, dobiti nerealna slika o njima. Desavalo da u cugi izgube osjecaj za vrijeme
i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao.
-
Medjutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, tako
da, mada su porodicni problemi ucestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i
zauvijek voljeni jer znaju, hoce i ne ustrucavaju se da vole druge i da im poklanjaju
svoju ljubav. Zene i cuga su im slabost ali to je samo rezultat prekomjerne i ucestale
akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe zaoslobodjenjem tih osjecaja.
U svakom drustvu su rado vidjeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni,
spontani, nonsalantni i jer umiju animirati sredinu i iz nicega napraviti festu.
Uvijek su okruzeni prijateljima i oni im neopisivo mnogo znace u zivotu.
-
Eto, tako je nekada bilo!
Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak i ko je supak. Sve se znalo!
Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala pravo na to - prije svega iz
potrebe za samoodrzanjem ali i iz prijeke potrebe za ocuvanjem pravih vrijednosti.
I svima bilo dobro.
-
Ali sta se desilo?
Dodjose neka cudna, morbidna i teska vremena.
Probudise se aveti mraka, pritajeni brizljivo njegovani u bolesnim supackim umovima.
Pohasise se, satro religiozno i nacionalno, na sve tri strane supci i nalozise neke (opet
religiozne i nacionalisticki naostrene) papke i poluljude, jedne na druge?!
A papci kó papci, jedva docekali!
-
Da sve to nisam vidio, ne bih vjerovao.
Sve sto je nekada bilo nenormalno - preko noci postade normalno?!
Proglasise sami sebi ulogu neke, samo njima objasnjive, ugrozene zrtve i postadose
djelati?!
Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade?! Sve po potrebi i mogucnosti.
Supci zavristase masuci zastavama, papci zavitlase kamama, a levati se izgubise u
tome svemu, prepustajuci se zakonu jaceg, ali i ne bjezeci od njega.
I jedni, i drugi i treci utopise se u tom "sveopstem narodnom veselju", vrlo lako
pronadjose sebe i svoje mjesto u tome svemu, zavladase i napravise neke druge, kazu
"svoje" podjele?!
A meni licno, osim nacionalnih, tesko vidjeti neke druge?
-
I bilo bi neposteno, a ne spomenuti svaciju ulogu u tom paklu.
Neko ce se zapitati, a sta je sa Rajom?
Na zalost, Raja je sutila?!
Raja je samo, kao mudro, gledala i sutila.
I popusila!
-
Prodje rat - supci se obogatise, papci se ispucase i ocejfise a levati se prilagodise.
Da nije smijesno, bilo bi za plakati.
-
P.S.
Ovo sjecanje posvecujem Alenu, Ally, Damiru, Lejli, Ameru, Maji, Nerki, Veci,
Frensu, Dini, Alanu, Anelli, Ireni i mome Mirzi - znaci mladjoj generaciji dervencana
koju sam imao zadovoljstvo upoznati preko interneta. Svi oni danas zive "razbacani" po
svijetu i nikada se ne mogu oteti osjecaju da ih pomalo zalim, jer im nije bilo sudjeno da
zive u svom gradu. Mada je i ovo druzenje i lijepo i dobro i korisno - ipak u Derventi
bi oni bili Raja.
Siguran sam u to.
-





-----

Derventa dream

-
Željko Ilić

[Fair Life]

Kad carsija sudi

Hahhaaha, nije nego ...
Sjetih se necega pa dok nije izvjetrilo, mada i nema neceg zajednickog sa "carsijom kao sudijom" ali moze i da ima ako je osoba neobazriva.

Ovako:

Kad ides od kuce na put savjetuj se sa starijima (u kuci naravno), a kad se vratis raspitaj se kod djece (opet u kuci) sta se u medjuvremenu desavalo.

Ko se obratio carsiji za savjet prije polaska, ili saslusao carsiju po povratku, nagrabusio je.

[liquidhorse]

Da li je to tacno?

Postoji mnogo razlika izmedju nas i ostalih uspjesnih Evorpskih naroda, i koliko ja mogu da primijetim, one su iskljucivo pitanje mentaliteta. Nas mentalitet je baziran na macho odnosu prema stvarima u koje je utkano mnogo starinskog ponosa i trvdoglavosti.
Recimo, nasi ljude ne vole priznati da u necemu grijese, a pogotovo ne ispred zena. Radije ce sto godina raditi pogresno nego priznati krivicu i onda raditi ispravno. Priznavanje greske narusava sliku o sopstvenoj savrsenosti i ponosu.

Nasi ljudi kad zalutaju negdje u gradu nikoga ne pitaju za pravac, ko biva, to je sramota ili neprijatnost.

Nas covjek nikada nece nikome reci da ide psihijatru, jer je to sramota. Sramota je uopste pricati o svojim emocijama i personalnim intimnim iskustvima , cak i sa najblizom rodbinom.

Kad god neko udje u granap da nesto kupi, uvijek se osjeca inferiorno u odnosu na one koji rade unutra (osim ako ih licno ne pozna). Prodavaci stvaraju utisak nevjerovatne vaznosti njihovog posla i uvijek su namrsteni i neprijatni, i ispada kao da oni tebi cine nevjerovatnu uslugu sto kupujes robu kod njih. Sa konobarima je slicna situacija. Oni se uvijek postavljaju da oni tebi cine uslugu sto ti donose kafu, i trebao bi da budes sretan sto te usluzuje.

Nas narod uvijek izbjegava prodavnice koje izgledaju savrseno. Radije ce otici u prodavnicu koja izgleda katastrofalno mada su cijene u njoj skuplje nego u onoj koja je napucana.


Sa taksistima je slicno. Oni ne vole da izgledaju kao tvoj sofer, nego se trude da sve izgleda kao da oni tebi cine uslugu. Uvreda je sjesti na zadnje sjediste a ne pored vozaca, jer na taj nacin ti si u stvari na visem nivou od njega.

Nasi ljudi su uvijek savrseno obuceni, a u dzepu nemaju ni marke. Sve je kod nas pitanje spoljasnjosti, i tako se uglavnom sudi o ljudima. Ko nema golfa, zippo upaljac, ne pusi marlboro, nema satelitsku, mobitel, kompjuter ili zlatni lanac, taj je niko i nista.

Proci ulicom a ne podraviti se sa svakim i popricati je nezamislivo. najgori grijeh je drugima reci da si zauzet i da nemas vremena. Odmah si supak i ufurani peder. MORAS svakome staviti sebe na raspolaganje i saslusati sve sto taj ima da kaze.

Najbolje rangirani poslovi su oni na kojima se nista ne radi.(po mogucnosti za strance)

Nije sramota ici u njemacku cistiti smece po ulicama, ali je kod kuce sramota cak i sopstveno izbaciti na ulicu (smece je rezervisano za zene)

Nemamo nista protiv biti izbjeglica u njemackoj, ali cemo razbiti svakog kineza koji dodje kod nas da radi.

Svi se kod nas razumiju u vino a znaju samo za crno i bijelo.

Uvijek je neko dugi kriv za sve..

Nas covjek zaposlen u nekom domacem kombinatu ce ubaciti kamen u masinu vrijednu milione maraka i sjebati sve samo da bi taj dan isao okopavati krompir u svojoj basti.

Mislim, milion je primjera koji govore kako je nas mentalitet nepilagodjen vremenu u kojem zivimo. Najbolje bi bilo angazovati grupu svjetski poznatih psihologa da dodju i izanaliziraju situaciju, i onda javnosti predoce rezultate istrazivanja...da nam u lice kazu ko smo i sta smo. Mozda bi to pomoglo da prevazidjemo sopstvene nelagode i pogledamo se u ogledalo.

naidealnije bi bilo objaviti knjigu MALIH BOSANSKIH NEPRIJATNOSTI I NELAGODA

(da se razumijemo, mi imamo jako mnogo vrlina, ali nase vrline nisu problem....)

mislim da si u pravu i da ovo zasluzuje dublju elaboraciju.

[tranquil]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

BTW, ovo je čisti slučaj:

[liquidhorse]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

cak i kada bi kolektivni mentalitet bio podlozan promjenama, ukoliko je kolektivan i krece se u nekom pravcu i dalje imamo problem.

[liquidhorse]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

BTW, ovo je čisti slučaj:

ovaj post je najvaznije pitanje, pitanje svih pitanja. nije inane.

[tranquil]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

cak i kada bi kolektivni mentalitet bio podlozan promjenama, ukoliko je kolektivan i krece se u nekom pravcu i dalje imamo problem.

Postoje sličnosti koje dijele ljudi koji žive na istom geografskom području, sličnog etničkog porijekla i bliskih vjerskih uvjerenja i u istom periodu. U idućem periodu, ti će ljudi drugačije ponašati, možda se podijeliti na nekoj liniji pa ćemo imati dvije "grupe". Čak i u takvim slučajevima, to je samo neki presjek sa previše odstupanja kod pojedinaca, zbog čega se ne može reći da postoji kolektivni mentalitet i odbijam da se uvrstim u bilo kakav.

Ponašanje ljudi se mijenja kroz vrijeme i ne vidim zašto zbog toga imamo problem. Nisu sve promjene negativne. Trebaš vidjeti kako su se Makedonci (tipično "Balkanskog mentaliteta") naglo promijenili pa neće više opušak da bace na ulicu, samo zbog toga što ih je vlada pukla po džepu sa žestokim zakonima i kaznama, i to koje nisu ostale mrtvo slovo na papiru. Za par godina - ode "mentalitet" u drugom pravcu.

[tranquil]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

BTW, ovo je čisti slučaj:

ovaj post je najvaznije pitanje, pitanje svih pitanja. nije inane.

Dok je početni post uvod u temu o kojoj se može dosta diskutovati (iako se očito ne slažem s tim da je to "pitanje svih pitajna"), tvoj post je bio apsolutno "inane" i kao reply na thread mrtav preko 5 godina, apsolutno odgovara opisu "thread necromancing".

[liquidhorse]

Ne postoji nešto što se zove "mentalitet", u ovakvom kolektivnom shvatanju naravno. Mi nismo isti ljudi kakvi smo bili npr. 1990. Nismo čak ni onakvi kakvi smo bili 1996. Na duži rok sve je podložno promjenama, tako i tzv. "kolektivni mentalitet".

cak i kada bi kolektivni mentalitet bio podlozan promjenama, ukoliko je kolektivan i krece se u nekom pravcu i dalje imamo problem.

Postoje sličnosti koje dijele ljudi koji žive na istom geografskom području, sličnog etničkog porijekla i bliskih vjerskih uvjerenja i u istom periodu. U idućem periodu, ti će ljudi drugačije ponašati, možda se podijeliti na nekoj liniji pa ćemo imati dvije "grupe". Čak i u takvim slučajevima, to je samo neki presjek sa previše odstupanja kod pojedinaca, zbog čega se ne može reći da postoji kolektivni mentalitet i odbijam da se uvrstim u bilo kakav.

Ponašanje ljudi se mijenja kroz vrijeme i ne vidim zašto zbog toga imamo problem. Nisu sve promjene negativne. Trebaš vidjeti kako su se Makedonci (tipično "Balkanskog mentaliteta") naglo promijenili pa neće više opušak da bace na ulicu, samo zbog toga što ih je vlada pukla po džepu sa žestokim zakonima i kaznama, i to koje nisu ostale mrtvo slovo na papiru. Za par godina - ode "mentalitet" u drugom pravcu.

da, ali priznavsi da kolektivni mentalitet postoji kros slicnosti u datom vremenu, mjestu i uvjerenju, priznajes da kao taj i takav moze da nas vodi i u pogresnom pravcu, te da se promjeni i nagore.

recimo, sada smo gori nego sto smo bili 1984.

[tranquil]

cak i kada bi kolektivni mentalitet bio podlozan promjenama, ukoliko je kolektivan i krece se u nekom pravcu i dalje imamo problem.

Postoje sličnosti koje dijele ljudi koji žive na istom geografskom području, sličnog etničkog porijekla i bliskih vjerskih uvjerenja i u istom periodu. U idućem periodu, ti će ljudi drugačije ponašati, možda se podijeliti na nekoj liniji pa ćemo imati dvije "grupe". Čak i u takvim slučajevima, to je samo neki presjek sa previše odstupanja kod pojedinaca, zbog čega se ne može reći da postoji kolektivni mentalitet i odbijam da se uvrstim u bilo kakav.

Ponašanje ljudi se mijenja kroz vrijeme i ne vidim zašto zbog toga imamo problem. Nisu sve promjene negativne. Trebaš vidjeti kako su se Makedonci (tipično "Balkanskog mentaliteta") naglo promijenili pa neće više opušak da bace na ulicu, samo zbog toga što ih je vlada pukla po džepu sa žestokim zakonima i kaznama, i to koje nisu ostale mrtvo slovo na papiru. Za par godina - ode "mentalitet" u drugom pravcu.

da, ali priznavsi da kolektivni mentalitet postoji kros slicnosti u datom vremenu, mjestu i uvjerenju, priznajes da kao taj i takav moze da nas vodi i u pogresnom pravcu, te da se promjeni i nagore.

recimo, sada smo gori nego sto smo bili 1984.

Nisam rekao da postoji kolektivni mentalitet, rekao sam da se sličnosti između više ljudi u jednom prostoru i vremenu greškom smatraju kolektivnim mentalitetom.

Ovakvo pogrešno posmatranje stvari nastaje iz ljudske objektivne nemogućnosti da vidi stvari na duge staze. Ljudi primjećuju da trenutno postoje neki obrasci u ponašanju, i oni se ne mijenjaju baš naglo, recimo da u par godina se neće primjetiti veće razlike. Ukoliko su obrasci negativni, to rezultira frustracijama takvim stanjem koje djeluje "vječno" i "nepromjenjivo" i takvi obrasci ponašanja se onda pogrešno smatraju ukorijenjenim mentalitetom - ono što se predstavlja rečenicom "tako je to ovdje uvijek bilo".

Istina je da su stvari prije bile drugačije - ne skroz, neke stvari su bile iste, neke su se promijenile. Što dalje idemo u prošlost, sve je više razlika u odnosu na sadašnjost. Tako je isto i sa budućnošću - ponašanje ljudi će se neminovno mijenjati i ovo što smatramo "mentalitetom" će da iščezne u korist nečega drugog - možda goreg, možda boljeg, ali sasvim je izvjesno, šta god to bilo, te buduće generacije će vjerovatno upadati u istu grešku i govoriti da je tako oduvijek bilo, da je takav njihov mentalitet, i možda čak svaljivati krivicu i na nas, njihove prethodnike.

Ovo "gori smo" i "bolji smo" je stvar perspektive. Eno na drugoj temi se raspravljam sa idolopoklonicima jednog bivšeg političkog lidera, koji je tvrdio da je prije društvo bilo nemoralno a da su moralni bili pojedinci a da je sada obrnuto. Znači da neko misli da smo sada bolji nego tada. Samo taj primjer pokazuje da čak i smjer kretanja nije kolektivan - neke promjene nekome su loše, nekome dobre. Ne možemo svi čak naći ni konsenzus oko toga u kom pravcu idemo, a ovdje govorimo o "kolektivnom mentalitetu".

[Liska]

ja ne kazem da nista ne valja, nego da se to ne zna upakovati i procesirati kako treba. Evo , imamo odlican travnicki sir......pa imamo struju, pa onda imamo prirodu, imamo more, imamo finih stvari, samo uvijek neko sve upropasti na kraju....

Vino u kamenjaru sam prestao kupovati otkako sam proveo tri mjeseca na jugu francuske i tamo pio lokalna vina.....znaju brate posao...

Hercegovina bi mogla da pravi cuda, ALI..........nas mentalitet je takav, nikom se ne radi kako treba....mislim , uvijek ce biti par pojedinaca koji ce praviti super vino, ali ja govorim o ozbiljnoj industriji....jeli to Hepok dobar? Samo kupi bocu Bijelog, pa te zgaravica ufati dok otvaras bocu.....hajde.....

Shoba, slažem se sa tvojom analizom, ali mala ispravka u vezi vina u Hercegovini. Već par godina postoji vinska karta Hercegovine i već godinama vodim ljude po tim privatnim vinarijama. Gosti su uglavnom Nijemci, Nizozemci, Francuzi, Italijani i drugi. Nitko se nikada nije pobunio na vino i njegovu kvalitetu i na ostalu uslugu degustacija vina i drugih domaćih proizvoda. Ovo što ti spominješ je bilo tako i mogao si dobiti pravo vino od domaćina, samo na preporuku. Ove vinarije, a ima ih nekoliko desetina koje su ušle na vinsku kartu i koje su označene putnim znakovima, ne varaju. Jednostavno im se ne isplati jer ako jednom prodaju loše vino, više im neće dolaziti, a loš glas se daleko čuje.

[salter071]

Shoba, tvoji postovi na temu CFR-a na drugoj temi su vrlo zanimljivi.
Slazem se da je tesko podici se sa koljena u uspravan stav kad te stalno lupaju po glavi i to iza ledja.

Ne trazim opravdanje,a ne mogu uticati na svrstavanje ovog argumenta, medju izgovore i to one kojima odgovornost za svoje cinjenje i, sto je mozda vaznije, ne-cinjenjenje, prebacujemo drugima.

Moze se uciniti takvim.

Ipak, mislim da nije greska u nasem mentalitetu.
Nedostaje nam jako vodstvo koje ima znanje, sposobnost i viziju nase zemlje kao domovine sviju nas, njenih istinski ravnopravnih gradjana; vodstvo koje bi nas kroz razvoj privrede vodilo ka jakoj i stabilnoj ekonomiji, boljem prosjecnom standardu zivota i nivou edukacije.

Ponekad mi ovo sto se desava lici na Alan Ford-ovsku realnost izrazenu rijecima Broja 1:
"Homere, ti si slijep a ja sam star"

[bulevarmostar]

I ja sam uvijek govorio da je mentalitet jedna od glavnih kocnica naseg drustva. Ali kada vidim doprinos nasih ljudi u nekom drugim, progresivnijim zemljama i sredinama u svim sferama drustva, onda mozda nije do toga.

Ili se mozda dobro prilagodimi i skontamo pravila igre i adaptiramo na novu okolinu, odnosno promijenimo mentalitet sto bi znacilo da bi sa nekim drugacijim liderima, sa drufacijim normama ponasanja, i narod u Bosni mogao naci put do selameta. Ne znam...

[Tomislav MO]

Ne mogu odoljeti a da ovoj temi ne pridružim još jedno razmišljanje samih Bosanaca o Bosancima. Posuđeno je sa user.tninet.se, site kojeg uređuju Dervenćani koji zaista vole svoj grad, ma gdje bili.

Kad carsija sudi
....

.....

Taj stav o raji je također dio problema, možda i najbitniji dio mentaliteta. Jer raja traži da se nitko ne ističe, raja traži jednakost. Ako npr. imaš sve petice u školi nisi raja, jer će ti raja reći da si štreber. Ako si ambiciozan, želiš raditi, učiti, a ne želiš dangubiti, s kave na kavu, ili s piva na pivo, onda ne možeš biti raja, nego u najboljem slučaju budala.

Raja je izraz ljubomore prema uspješnijim, i malograđanskog prezira prema slabijim (posebno prema tzv. seljacima, vozarima i sl.).

Taj ideal života koji kaže: "jadni smo, nemamo para, ničem velikom ne težimo niti ćemo težiti, ali smo zato raja i dobro nam je" je kao neka utjeha . Inače, glavni komercijalni proizvod koji koristi tržište kako bih je nazvao "utjehe u vlastitoj jadnosti" u narodu poznatije kao raja, je Zabranjeno Pušenje sa svojim socijalnim pjesmama.

[Andrej4MRN7H]

Shoba, tvoji postovi na temu CFR-a na drugoj temi su vrlo zanimljivi.
Slazem se da je tesko podici se sa koljena u uspravan stav kad te stalno lupaju po glavi i to iza ledja.

Ne trazim opravdanje,a ne mogu uticati na svrstavanje ovog argumenta, medju izgovore i to one kojima odgovornost za svoje cinjenje i, sto je mozda vaznije, ne-cinjenjenje, prebacujemo drugima.

Moze se uciniti takvim.

Ipak, mislim da nije greska u nasem mentalitetu.
Nedostaje nam jako vodstvo koje ima znanje, sposobnost i viziju nase zemlje kao domovine sviju nas, njenih istinski ravnopravnih gradjana; vodstvo koje bi nas kroz razvoj privrede vodilo ka jakoj i stabilnoj ekonomiji, boljem prosjecnom standardu zivota i nivou edukacije.

Ponekad mi ovo sto se desava lici na Alan Ford-ovsku realnost izrazenu rijecima Broja 1:
"Homere, ti si slijep a ja sam star"

gastronomsko politicka kuhinja u BiH samo se bavi iracionalnim stvarima,nacionalizmom uglavnom.Kada mediji budu pisali cesce da se je na primjer izgradila privatna ili drustvena fabrika i zaposlila pedesetak ljudi,ili kad bude pisalo da je nas doktor izvrsio implantaciju srca -presadjivanje nekom vec otpisanom pacijentu,kad se bude pisalo kako je neki pravoslavac za vrijeme rata zastitio svog komsiju muslimana i obrnuto..i td..da ne nabrajam..kada zakoni na svakod djelu BiH budu isti,kada se za kriminal bude strogo kaznjavalo,i za izlive fasizma i nacionalizama..mozda tek tada da se nadamo boljem zivotu za nasu djecu..ovako kako je sada na zalost svi smo bez nade za buducnost.
Mi imamo u BiH samo dvije klase gradjana,bogate i siromasne,ugrozene i privilegovane.
mentalni sklop naseg gradjana je otprilike pogled preko taraba komsije,zavist,oholost,pakost sumnjicavost...
....stampa evo mjesecima pise o seljacini i srpskom fasisti Dodiku,cim mu se tolika paznja pokazuje,s druge strane uslijede reakcije i pokazuje se isto tako da je narod zaokupljen iracionalnom gluposcu,mjesto da novinari pisu o nekom bosanskom pravoslavcu koji zeli zajednicki i normalan zivot sa svojim susjedima..i to evo u nedogled svakim danom isto..

[daleko]

Shoba:

Da li bas mentalitet odgovor na sve nisam sigurna, svakako se koristi kao odgovor na mnogo toga sto ne mislim da ima puno sa mentalitetom.

Odgoj
Ja bi pocela sa odgojem i nasim roditeljima, oni su nas naucili toj odgovornosti (ili bolje reci neodgovornosti) koja je kod naseg covjeka nekako usadena iz pocetka. A sve krece iz pocetka .
Ja vjerujem da im je to uradio bivsi sistem, koji ih je napravio neodgovorne, bez incijative i uspavane. Oni su to, na zalost, prenijeli na nas. Vjerujem da nove generacije nece biti takve, njih sredina mozda uci i gorem ALI nadati mi se da ce imati slobodu misliti svojom glavom. Dakle, razlika ce tu biti sa novim generacijima, kao i uz pomoc informisanja danas ( internet) u vezi odgoja i mnnogih drugih nacina skupljanja infomacija. Samo potrebne su godine da produ, kao i uvijek, da bi se razlike uocile. Sve se mjenja oko nas pa i nas mentalitet i nista ne ostaje nepromjenjeno. Samo godine su ogledalo toga i njih uvijek treba proci dovoljan broj .

Okolina
Okolini koja ne daje mjesta individualnosti ili pronalazenju sebe.
Kod nas svaki talentirani covjek je ismijan zbog svog jednog ili drugog kvaliteta prije nego cjenjen. Coporativnost nas vodi u krug, bas kao ovce u toru, gdje jedna bijela ovca stane tu sve bijele ovce dodu a ako se i crna ovca pojavi medu njima, ona nece prezivjeti sama ili svakako doci do znacajnijeg uticaja da bi promjenila bilo sta. Slicne probleme imaju i druge kulture, ljudi su skloni coporativnosti samo sto druge kulture svoje talente postavljaju na funkcije jedne ili druge pozicije i ulazu u njih na vrijeme da bi se poslije ponosili njihovim projetima i dostignucima.

I postoje kulture koje se vole vise baviti tudim poslovima nego svojim i na zalost mi spadamo u jednu od tih grupa. Glavne tandencije u nasim kulturama, kada se prica u uvlacenju nosa u tuda posla, su veoma razlicite od nacina uvlacenja nosa u tuda posla u Holandiji ili Finskoj. Prostor koji ljudi imaju izmedu sebe, dakle razdaljina izmedu ljudi pravi da je i taj odnos drugaciji tako tamo gdje su ”hladnije” kuture tu je i trac zaleden i svodi se na prenosenje informacija vise nego "tracenje", dok u ”toplijim” kuturama dostize visoku dozu mrznje i direktne zavisti i ljubomore. Procitala sam jednom da razlika izmedu Danca i Bosanca je ta da Danac kada te mrzi kaze: ”Nadam se da ce ti kisa sutra na auto pasti ” dok nas Bosanac to po kratkom kaze: ”Daj boze da te grom ubije sutra”.

Isticanje
Potreba za isticanjem i stavljanje fokusa na sebicne ciljeve je TOLIKA da gusi sve pozitivno.
Na zalost gusi i sve ostale incijative jer ljudi se dokopaju moci i ne pustaju dok svojih deset ili dvadeset sljedecih generacija ne smire. Cesto se pitam koliku dozu ignorantnosti ti ljudi imaju u sebi, koliko na zalost malo ljudskosti je u njima ugradeno (opet iz pocetka) a o postovanju bilo koga ili bilo cega da i ne pricam. Samo ima takvih u svim zemljama starog sistema koji su se dokopali moci i novaca na brzi nacin nego ostali u drustvu. Nismo jedini.

Samopostovanje
Kada bi se malo poradilo na samopostovanju, napravili kursevi da oni koji to nisu dobili kroz odgoj dobijuj na drugi nacin, mislim da bi podigli ovaj nas mentalitet na jedan veci nivo.
Kao sto se kaze u demokratiji: ”Sve dok si pasivan gledaoc i vidis kada se nesto radi protuzakonito ili neposteno a ne radis nista, ti podrzavas tu akciju svojom pasivnoscu”. Tako sve dok budemo cekali i mislili da ce neko drugi srediti za nas, ostacemo tamo gdje jesmo i vaditi se da je sve stvar mentaliteta.

[salter071]

Shoba:

Da li bas mentalitet odgovor na sve nisam sigurna, svakako se koristi kao odgovor na mnogo toga sto ne mislim da ima puno sa mentalitetom.

Odgoj
Ja bi pocela sa odgojem i nasim roditeljima, oni su nas naucili toj odgovornosti (ili bolje reci neodgovornosti) koja je kod naseg covjeka nekako usadena iz pocetka. A sve krece iz pocetka .

Ma nema nista bez dobrog odgoja! Evo ja se na temi Odgoj djece????? http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 2#p3010142 ukljucujem svojim nesebicnim prilogom. Mora se negdje poceti

P.S.
U redu je, ljudi.... ne morate mi se zahvaljivati.

[Nacionalniid_BOSANCI]

Da li je to tacno?

Postoji mnogo razlika izmedju nas i ostalih uspjesnih Evorpskih naroda, i koliko ja mogu da primijetim, one su iskljucivo pitanje mentaliteta. Nas mentalitet je baziran na macho odnosu prema stvarima u koje je utkano mnogo starinskog ponosa i trvdoglavosti.
Recimo, nasi ljude ne vole priznati da u necemu grijese, a pogotovo ne ispred zena. Radije ce sto godina raditi pogresno nego priznati krivicu i onda raditi ispravno. Priznavanje greske narusava sliku o sopstvenoj savrsenosti i ponosu.

Nasi ljudi kad zalutaju negdje u gradu nikoga ne pitaju za pravac, ko biva, to je sramota ili neprijatnost.

Nas covjek nikada nece nikome reci da ide psihijatru, jer je to sramota. Sramota je uopste pricati o svojim emocijama i personalnim intimnim iskustvima , cak i sa najblizom rodbinom.

Kad god neko udje u granap da nesto kupi, uvijek se osjeca inferiorno u odnosu na one koji rade unutra (osim ako ih licno ne pozna). Prodavaci stvaraju utisak nevjerovatne vaznosti njihovog posla i uvijek su namrsteni i neprijatni, i ispada kao da oni tebi cine nevjerovatnu uslugu sto kupujes robu kod njih. Sa konobarima je slicna situacija. Oni se uvijek postavljaju da oni tebi cine uslugu sto ti donose kafu, i trebao bi da budes sretan sto te usluzuje.

Nas narod uvijek izbjegava prodavnice koje izgledaju savrseno. Radije ce otici u prodavnicu koja izgleda katastrofalno mada su cijene u njoj skuplje nego u onoj koja je napucana.


Sa taksistima je slicno. Oni ne vole da izgledaju kao tvoj sofer, nego se trude da sve izgleda kao da oni tebi cine uslugu. Uvreda je sjesti na zadnje sjediste a ne pored vozaca, jer na taj nacin ti si u stvari na visem nivou od njega.

Nasi ljudi su uvijek savrseno obuceni, a u dzepu nemaju ni marke. Sve je kod nas pitanje spoljasnjosti, i tako se uglavnom sudi o ljudima. Ko nema golfa, zippo upaljac, ne pusi marlboro, nema satelitsku, mobitel, kompjuter ili zlatni lanac, taj je niko i nista.

Proci ulicom a ne podraviti se sa svakim i popricati je nezamislivo. najgori grijeh je drugima reci da si zauzet i da nemas vremena. Odmah si supak i ufurani peder. MORAS svakome staviti sebe na raspolaganje i saslusati sve sto taj ima da kaze.

Najbolje rangirani poslovi su oni na kojima se nista ne radi.(po mogucnosti za strance)

Nije sramota ici u njemacku cistiti smece po ulicama, ali je kod kuce sramota cak i sopstveno izbaciti na ulicu (smece je rezervisano za zene)

Nemamo nista protiv biti izbjeglica u njemackoj, ali cemo razbiti svakog kineza koji dodje kod nas da radi.

Svi se kod nas razumiju u vino a znaju samo za crno i bijelo.

Uvijek je neko dugi kriv za sve..

Nas covjek zaposlen u nekom domacem kombinatu ce ubaciti kamen u masinu vrijednu milione maraka i sjebati sve samo da bi taj dan isao okopavati krompir u svojoj basti.

Mislim, milion je primjera koji govore kako je nas mentalitet nepilagodjen vremenu u kojem zivimo. Najbolje bi bilo angazovati grupu svjetski poznatih psihologa da dodju i izanaliziraju situaciju, i onda javnosti predoce rezultate istrazivanja...da nam u lice kazu ko smo i sta smo. Mozda bi to pomoglo da prevazidjemo sopstvene nelagode i pogledamo se u ogledalo.

naidealnije bi bilo objaviti knjigu MALIH BOSANSKIH NEPRIJATNOSTI I NELAGODA

(da se razumijemo, mi imamo jako mnogo vrlina, ali nase vrline nisu problem....)

@ Shoba,

Odlicna ti je tema, odlicna analiza. Sve ovo sto si napisao mislim da je pitanje opasnih kompleksa odnosno bolesti od koje se ne umire ali se propada. Takvih umisljenih bolesnika kada je u pitanju ponasanje, oblacenje itd ja nisam vidio na zapadu koji pridaju toliku vaznost sami sebi. Na zapadu su neke sasvim druge vrijednosti a one su da je svako isti i niko ne smije da strsi u odnosu na okolinu ili misli da je bolji od drugog. Odakle ljudima u Bosni i Hercegovini takav mentalitet ne znam ali znam da na zapadu takve umisljene tipove koji pridaju sami sebi neku veliku vaznost niti vole niti ih trpe pa ih svi ostali jako brzo ignorisu i marginaliziraju te ih tako na brzinu spuste na nivo koji im i pripada.