Forum Klix.ba

Sociolingvistički gledano, problem očuvanja lokalnih govora od vremena standardizacije jezika je stalno prisutan, ono što nas odvaja od drugih sredina je tzv. prestiž lokalnih govora (dijalekata). Dok recimo u Austriji (provincija), a pogotovo u Švicarskoj, lokalni dijalekti imaju dosta izražen prestiž pa se ponekad koriste i u onim domenima koji su rezervirani za standardni jezik (primjer švicarskog njemačkog koji je praktično jedina forma usmenog izražavanja u njemačkome dijelu Švicarske), kod nas dijalekti imaju jako negativan predznak, a njihovi govornici se sociološki svrstavaju u grupu neobrazovanih, neukih ljudi. Pritom se počesto zaboravlja da čak i najučeniji ljudi često podliježu svome lokalnom govoru, bilo u fonetici (o akcentima da i ne govorimo jer oni se maltene teško mogu i izmijeniti...), a ponekad i u morfologiji i leksici. Tako je recimo za svakog Bosanca karakteristično da upotrebljava ikavske oblike poželila, ostarila itd. umjesto standardiziranih poželjela, ostarjela itd. Slično je i s htjeo koje postaje toliko "jako" da počinje prodirati i u usmeni standardni jezik iako se ne može očekivati njegovo normiranje. Primjera je bezbroj. Na kraju, šta reći: Svi mi govorimo u svakodnevnom govoru jednu formu neformalnog, kolokvijalnog, govora i toga se ne bi trebalo stidjeti (ovdje bi vjerovatno dosta ljudi u govoru reklo stidit ). Ono što je nama potrebno jeste veća pismenost, znači pravilnije pisanje koje pored ovako kompliciranog pravopisa kojeg i pored jezičkih zavrzlama iz devedesetih nismo uspjeli zadovoljavajuće riješiti postaje i ostaje jako teško. Uzmite primjere pisanja č, ć, dž, đ, je, ije i mnoge druge koji i najobrazovanije ljude dovode u nedoumicu.
Što se tiče ikavice, mislim da je za spasavanje aktivne upotrebe ikavice sada već dosta kasno. Ono što možemo "prekopirati" iz zapadnih zemalja jeste osnivanje nekih jezičkih udruženja koja bi njegovala ikavicu, sakupljala narodno blago na tome idiomu (dok ga još ima) i oragnizirala neke naučne ili kulturne manifestacije. Ali za to kod nas nažalost nema novaca, a ni svijesti...

danas wrote:dobro, hoce li mi sad neko prevesti sta je to "dvor"?
nikako ne mogu da skontam, a pokusavam evo danima

"Dvor" ili "dvori" se u narodnoj poeziji često koristi u smislu "dom", "kuća". Citiram Hasan-agu iz "Hasanaginice":
Ne čekaj me u dvoru b'jelomu
Ni u dvoru ni u rodu momu.

metastasio wrote:Sociolingvistički gledano, problem očuvanja lokalnih govora od vremena standardizacije jezika je stalno prisutan, ono što nas odvaja od drugih sredina je tzv. prestiž lokalnih govora (dijalekata). Dok recimo u Austriji (provincija), a pogotovo u Švicarskoj, lokalni dijalekti imaju dosta izražen prestiž pa se ponekad koriste i u onim domenima koji su rezervirani za standardni jezik (primjer švicarskog njemačkog koji je praktično jedina forma usmenog izražavanja u njemačkome dijelu Švicarske), kod nas dijalekti imaju jako negativan predznak, a njihovi govornici se sociološki svrstavaju u grupu neobrazovanih, neukih ljudi. Pritom se počesto zaboravlja da čak i najučeniji ljudi često podliježu svome lokalnom govoru, bilo u fonetici (o akcentima da i ne govorimo jer oni se maltene teško mogu i izmijeniti...), a ponekad i u morfologiji i leksici. Tako je recimo za svakog Bosanca karakteristično da upotrebljava ikavske oblike poželila, ostarila itd. umjesto standardiziranih poželjela, ostarjela itd. Slično je i s htjeo koje postaje toliko "jako" da počinje prodirati i u usmeni standardni jezik iako se ne može očekivati njegovo normiranje. Primjera je bezbroj. Na kraju, šta reći: Svi mi govorimo u svakodnevnom govoru jednu formu neformalnog, kolokvijalnog, govora i toga se ne bi trebalo stidjeti (ovdje bi vjerovatno dosta ljudi u govoru reklo stidit ). Ono što je nama potrebno jeste veća pismenost, znači pravilnije pisanje koje pored ovako kompliciranog pravopisa kojeg i pored jezičkih zavrzlama iz devedesetih nismo uspjeli zadovoljavajuće riješiti postaje i ostaje jako teško. Uzmite primjere pisanja č, ć, dž, đ, je, ije i mnoge druge koji i najobrazovanije ljude dovode u nedoumicu.
Što se tiče ikavice, mislim da je za spasavanje aktivne upotrebe ikavice sada već dosta kasno. Ono što možemo "prekopirati" iz zapadnih zemalja jeste osnivanje nekih jezičkih udruženja koja bi njegovala ikavicu, sakupljala narodno blago na tome idiomu (dok ga još ima) i oragnizirala neke naučne ili kulturne manifestacije. Ali za to kod nas nažalost nema novaca, a ni svijesti...

Nakon Izraela, sve se moze...ako se hoce. Moram naglasiti...da sve do Iliraca i Vuka Karadzica, ikavski je bio jezik skoro citave BiH i Hrvatske...a ne pokrajinski dijalekt. Dapace, ijekavski je bio taj manjinski pokrajinski i etnicki dijalekt. To sto su nam jezikoslovci-politicari...pristali na ijekavizaciju u ime standardizacije jezika Srbije-Crne Gore-BiH-Hrvatske...ionako nije rezultiralo u zajednickom jeziku...tako da smo sad svjedoci...da ijekavizacija nije imala smisla...ni za BiH..nit'za Hrvatsku. Propala je Jugoslavija...zasto da se borimo za taj S-H standard. Uzeli smo tudje...a prsimo se da je nase. U medjuvrmenu...Vukovi Srbi nikad nisu pristali na ijekavizaciju...a danas, mi se kunemo u BiH jezik koji ima vrlo duboko korjenje u Crnoj Gori, Juznoj Srbiji...i nesto malo, Istocnoj Hercegovini.

EdaHifi wrote:U mojoj okolici je to opcenito izraz za "vani", u smislu na otvorenom. A koristi se i za dvoriste (avlija), od cega sigurno i potice.

Ja mislim da je ovo tacno. A kada si mali i nikakav, nije li lijepo zvati kolibu "dvorom!"

Nego, van teme: sjetih se staroslavenskog, pa evo mali prilog:
Stari slavjani papirah ne imahon, vengo ronkama brisahu donpe."

EdaHifi wrote:Slazem se sa tobom da je ne treba pod svaku cijenu vracati, niti i razmisljati o tome da bi to trebao biti sluzbeni jezik ali mora se barem neto malo u nasoj savjesti i odnosu prema Ikavici promjeniti. Moramo je akceptirati kao lokalni dijalekt a ne misliti o njoj kao o "jeziku seljaka" ili tako nesto slicno.
Jedan primjer iz moje sire familije. Vrtic od malisana je bio neke 2-3 sedmice na kolektivnom odmoru/feriju i posto obadva roditelja rade, isto kao i majka/nena i did, tako je mali bio na cuvanju kod tetka i tetke, stariji ljudi koji ikavicu jos uvijek aktivno koriste. I nakon tog vremena mali sve izraze od starih poprimio. Meni pravo interesantno ga bilo cuti, i nekeko drago. (O-ton:"Nisam gladan, necu sad jisti, hocu prvo na dvor!") A roditelji se vec zabrinuli, kao sta ce rece tete u vrticu, pa je u sledecih par dana malisan cesto od roditelja cuo izraze, "ne kaze se tako", "tako samo stari ljudi pricaju", itd. Mislim mali je dovoljno bistar, kad je vec u tako kratkom vremenu sve te izraze poprimio , da kad bude vrijeme to jest u skoli raspozna kada treba koristiti lokalni dijalekt a kada "knjizevni jezik".

Znaci vise tolerancije prema Ikavici!

Ne samo tolerancije...nego ravnopravnost. Zasto authotoni govor BiH nebio bio ravnopravan sa Srpskim i Hrvatskim jezicima? Zasto? Zato sto BiH nema SVOJ narod? Znaci...ja u BiH mogu govor'ti LEPO, MLEKO, i ZRAKOMLAT...a da pisnem NEDILJA, ili DITE....svi bi riknuli: "Vid'seljanke. Ma mars vise...i taj provincijski kompleks kvazi intelektualaca."

Zašto se diže tolika frka zbog ikavice. Htjeli mi to ili ne, ona se povukla pred ijekavicom i to je fakat. Naš današnji standardni bosanski jezik je ijekavski i takav će i ostati. Tjerati ljude sada da govore ikavicom bilo bi isto tako smiješno i uzaludno kao tjerati ih na ekavicu. Jednostavno se taj dijalekt već vijekovima povlači.
A ijekavica je uzeta za standard ne samo zato što istočnohercegovački Srbi njome govore, već i zato što je veliki dio književnosti tako pisan. Sva stara dubrovačka književnost je ijekavska, bošnjačka preporodna književnost također (pa i sva ona poslije).
Mislim da je ijekavica ljepša, melodičnija. Ali to je već subjektivno.

Panta Rei wrote:Zašto se diže tolika frka zbog ikavice. Htjeli mi to ili ne, ona se povukla pred ijekavicom i to je fakat. Naš današnji standardni bosanski jezik je ijekavski i takav će i ostati. Tjerati ljude sada da govore ikavicom bilo bi isto tako smiješno i uzaludno kao tjerati ih na ekavicu. Jednostavno se taj dijalekt već vijekovima povlači.
A ijekavica je uzeta za standard ne samo zato što istočnohercegovački Srbi njome govore, već i zato što je veliki dio književnosti tako pisan. Sva stara dubrovačka književnost je ijekavska, bošnjačka preporodna književnost također (pa i sva ona poslije).
Mislim da je ijekavica ljepša, melodičnija. Ali to je već subjektivno.

Niti je sva stara Duboravcka knjizevnost pisana ijekavicom...niti je sva bosnjacka knjizevnost pisana ijekavicom. Dapace...vecina ikavske knjizevnosti je ijekavizirana...tako da tesko naici na knjizevnost u svom izvornom, ikavskom obliku. Sto se tice Dubrovacke knjizevnosti....zna se vrlo dobro...kad se je pocela ijekavizirati. Isto vazi i za BiH. Niko ne tjera ljude da govore ikavicom...nego zasto tjerati nas ikavce govor'ti ijekavicom? Sto niste terali ekavce da govore ijekavicom?

Nikoga ja ni na šta nisam tjerao.
A ti očito ne poznaješ staru dubrovačku književnost, iz 16. ili 17. vijeka. Bila je ijekavska. I ko ih je to tada mogao "tjerati" na ijekavicu.
Ma daj molim te.
A ni u Bosni ljudi nisu "tjerani" na ijekavicu, već se ona jednostavno proširila, imigracijama stanovništva još od dolaska Turaka ovamo. A Bečki književni dogovor i sve ono što je poslije slijedilo je logičan slijed događaja.
A i kad sam rekao da je bošnjačka književnost pisana ijekavicom, mislio sam na preporodnu, dakle Mulabdić, Osman-Aziz, Bjelevac... i svi poslije njih. Drugo je narodna književnost, koja je bila ikavska, ali opet ne sva.

Panta Rei wrote:Nikoga ja ni na šta nisam tjerao.
A ti očito ne poznaješ staru dubrovačku književnost, iz 16. ili 17. vijeka. Bila je ijekavska. I ko ih je to tada mogao "tjerati" na ijekavicu.
Ma daj molim te.
A ni u Bosni ljudi nisu "tjerani" na ijekavicu, već se ona jednostavno proširila, imigracijama stanovništva još od dolaska Turaka ovamo. A Bečki književni dogovor i sve ono što je poslije slijedilo je logičan slijed događaja.
A i kad sam rekao da je bošnjačka književnost pisana ijekavicom, mislio sam na preporodnu, dakle Mulabdić, Osman-Aziz, Bjelevac... i svi poslije njih. Drugo je narodna književnost, koja je bila ikavska, ali opet ne sva.

OPROSTI...DRUZE...ali ja sam tjerana. Izbora NIJE BILO. Biti pismen, je znacilo pisati i govor'ti ijekavski, dakavicu, izbacivati sve one H glasove koji su specificni za BiH, i mnogo jos toga. Da sam u prvom osnovne izgovor'la ista na ikavici...doziv'la bih najgoru sprdacinu. To sto je postalo standard...je bilo sve manje i manje BOSANSKO i sve vise i vise...Crnogorsko. Sto se tice BiH knjizevnika poslije Ilirista....pa pridrzavali su se "dogovora" i "Vuka". Pa nasi su knjizevnici pisali i na Turskom i Perzijskom...i to su bili "nasi" knjizevni jezici, i standard tog vremena....ALI OPET...nisu bili NASI...nas izvorni govor...autohtoni BiH jezik. Znamo dobro...sta je uvezeno...a sta je domace.

Ali ni to me ne cudi. Mi smo vazda cjenili tudje...i rugali se svome. Kompleks provincije.

Sto se tice Dubrovnika...citaj malo jos...pa's se nacitati.

Samo kažem da ni ijekavica nije strana Bosni. Nebitno sad sve ostalo, ali istočna Hercegovina i istočna Bosna su uvijek bile ijekavske, dok je zapad bio pretežno ikavski. Govoriš o ijekavici kao o nekom stranom jeziku, a ona to uopšte nije. Autohtona je i autentična za Bosnu, isto kao i ikavica, samo ne za njenu cijelu teritoriju.

Panta Rei wrote:Samo kažem da ni ijekavica nije strana Bosni. Nebitno sad sve ostalo, ali istočna Hercegovina i istočna Bosna su uvijek bile ijekavske, dok je zapad bio pretežno ikavski. Govoriš o ijekavici kao o nekom stranom jeziku, a ona to uopšte nije. Autohtona je i autentična za Bosnu, isto kao i ikavica, samo ne za njenu cijelu teritoriju.

Ja se s'tobom ne slazem. Najprije...pitanje je, koliki je dio istocne BiH bio izvorno ijekavsko govorno podrucje...a sto se tice istocne Hercegovine...koliki je to dio zemlje...ciji se dijalekt namece kao "knjizevno" usavrseniji i superiorniji. Posto je danasnja politika BiH jezikoslovaca vrlo pro-ijekavska...politicki je vazno dokazati da je ijekavski bio pristutiniji u BiH. Znamo da je vrlo prisutan u Juznoj Srbiji i Crnoj Gori...sve dok pod uticajem ekavskog (kroz skolstvo, koje i danas traje), postepeno izumire u Juznoj Srbiji.

Jos sto je najsmjesnije...ijekavica je bila najzastupljenija u predijelima gdje je najkasnije slavizirano Vlasko i Ilirsko, starosjedilacko stanovnistvo. Juzna Srbija, Crna Gora. Jel'cudo sto Albancima stizu "koljaci"? Kod Albanaca, glas L, postaje, lj, lije. Lepo, Ljep, Lijepo.
Kao primjer...mozes uzeti krajeve kao Plave, Gusinje. Ljudi su donedavno velikim dijelom bili Albanci...govor'li Albanski...neki i danas...drugi do prije par stotine godina. Zavisi od plemena, familije. Zato neki jos imaju tipicna Albanska prezimena kao HOT. I svi govore ijekavski (osim par sela ikavaca...koji su vjerojatno doseljeni u te krajeve iz BiH, Dalmacije ili Zagore).

Svi znamo da su Slaveni koji su najvise nasel'li BiH bili ikavci, kao Ukrajinci, Rusini (bezimeni Slaveni, druga selidba, i prije Hrvata naseljavaju nase prostore).

Isticanje ijekavskog standarda u BiH je slicno namecanju Hrvatskog ijekavskog standarda Bunjevcima. Mnogi ne zele biti "standardizirani". Vec govore "standardni" Srpski, a vrlo cesto i Madjarski. Zele sacuvati "svoj" jezik i nisu zato nepismeni, nekulturni. Dapace, kao svi kulturni ljudi, zele sacuvati svoj jezik i svoju kulturu.

Ma džaba, nisi u pravu. Sad kad bismo i pokušali uvesti ikavicu u standard, šta misliš na šta bi to ličilo? Koliko bi ljudi na to pristalo? Pa dovoljno je da pogledaš anketu koja je ovdje postavljena. VELIKA većina želi ijekavicu. To je sada tako i TAČKA. I opet ponavljam - IJEKAVICA NIJE STRANA U BOSNI!!!

Ovdje se u potpunosti moram složiti s Panta Rei, iako razumijem zlatine motive za forsiranjem ikavice. Ikavicu je nakon dvjesto godina nakon ustoličenja ijekavice kao standardnog idioma na južnoslavenskom (srpskohrvatskom) govornom području jednostavno nemoguće inaugurirati kao standardni jezik. Prvo zbog toga što je danas štokavski-ijekavski dominantan dijalekt na b/h/s govornom području. Velika većina ljudi govori danas isključivo ijekavicu, ono što je bilo nekada, spada u domen dijahrone (historijske) lingvistike i ne može se uzimati kao kriterij za normiranje jezika. Mislim da je ova činjenica ponekad zapostavljena od naših lingvista koji pokušavaju da nekim historijskim jezičkim procesima opravdaju postojanje određenih normi u savremenom standardnom jeziku. Moje mišljenje je da historijsku lingvistiku treba ostaviti po strani i pratiti savremene tokove u jeziku pa prema tome i normirati standardni jezik. Nažalost, ikavica u današnjoj jezičkoj praksi ne igra nikakvu osim uloge regionalnog dijalekta i tu se ne da ništa promijeniti niti vidim potrebu da se mijenja. Kada već povlačiš paralelu s Izraleom, tu je situacija drugačija jer je oživljen hebrejski kao jedna vrsta lingua francae pošto su Jevreji dolazili iz raznih zemalja i govorili razne maternje jezike poput jiddischa, njemačkog, ruskog, poljskog itd. Ikavica kao izrazito pasivan idiom nema nikakvog potencijala da bude lingua franca u Bosni i Hercegovini jer velika većina ljudi priča već dijalekt koji je uzet kao osnovica standardnog jezika. Mislim da je to u neku ruku i prednost Bosne i Hercegovine jer u njoj nema izražene poliglosije ili diglosije već je jezik poprilično kompaktan i nema velikih odstupanja između standarda i substandarda.
Zato mislim da ikavicu treba njegovati kao regionalni dijalekt bez ikakvih pretenzija za standardnim jezikom.

Panta Rei wrote:Ma džaba, nisi u pravu. Sad kad bismo i pokušali uvesti ikavicu u standard, šta misliš na šta bi to ličilo? Koliko bi ljudi na to pristalo? Pa dovoljno je da pogledaš anketu koja je ovdje postavljena. VELIKA većina želi ijekavicu. To je sada tako i TAČKA. I opet ponavljam - IJEKAVICA NIJE STRANA U BOSNI!!!

Pa sveo si argument da ijekavica nije strana. Pa dobro nije strana, ako svi taj dijalekt ucimo vec 200 godina. Ako zelis reci da se u jednom dijelu BiH govorila ijekavica i prije ijekavizacije i standardizacije naseg jezika...i to ti je istina...ali taj mali dio nije, niti etnicki, niti kulturoloski, niti lingvisticki, ne zastupa srz BiH.

U mom kraju su ijekavicom govor'li slavizirani Vlasi i Srbi koje su Turci naseljavali. U doba kad su Turci zauzeli BiH, njih je bilo negdje oko 25,000-50,000 najvise, na granici BiH sa Crnom Gorom. Kol'ki je to postotak stanovnistva?

To sto se u gornjoj anketi vecina izjasnjava za ijekavicu...pa dobro, pogledaj kako je anketa postavljena. Drugo...mi i jesmo narod koji rado prihvata tudje...koji se lako asimilira, preporodi, zaboravi. To je tipicno za BiH. Osim toga...ako je od djetinjstva dozivljavaju kao govor starog, neskolovanog i prostog naroda...zasto ocekivati i 25% glasova za ikavicu.

Prvo...vecina krajeva je vec ijekavizirana...i vecina nas u skolama uci da je ijekavica "bolja", "ispravnija", i jos sto vise da je to tipicno BiH. Cista laz. To je bas tipicno Crnogorsko, Sandzacko. Isto kao i Hrvatska mi smo iz politickih razloga ijekavizirani. Kod njih je jos jalovije tlo za dokazivanje "Hrvatske ijekavice"...ali zato...ruku na srce...ikavci se u Hrvatskoj jos koprcaju, jezik im je jos ZIV, unatoc ijekavskom standardu. Ali ni Hrvatski standardisti ne miruju...kol'ko se buke digle oko Bunjevaca?

Najveca ironija jeste da smo rado prihvatili ijekavicu kao dijalekt svih Srba, Crnogoraca, Bosanaca i Hercegovaca, Hrvata. Srbi su vec u startu za*bali stvar...i unatoc "dogovorima" ostali na ekavici. Raspala se je Jugoslavija. Ni Srbi ni Hrvati u BiH ne prihvacaju Bosanski standard...Cak ni ti ljudi...koji su najvise zasluzni za prosirivanje ijekavskog dijalekta (Srbi, Vlasi i njihovi potomci) ne zele BiH standardni govor, koji je upravo najvise njihov jezik, i mnogi bi najradije govorili standardnu srpsku ekavicu.

Tudjeg se drzimo k'o p'jan plota...svoje rado zaboravljamo. Valjda bi to treb'o biti nas zajednicki moto. Pa *ebem ga ja...kod nas su i imena ijekavizirana. Herceg Stipan je vec odavno Stjepan!!! Pa samo u BiH...preko noci te prekrste. Valjda Stipe jos nije post'o Stijepe...jer stvarno zvuci jos nakaradnije.

Zlato, mnogo se emotivno unosiš u sve i baviš se politikom. To što u Srbiji i Hrvatskoj (kao ni Srbi i Hrvati u Bosni) ne priznaju bosanski jezički standard ovakav kakav je, njihov je problem. Mi to baš ne možemo riješiti. Ali ne vidim nikakvu svrhu u nastojanjima da se ikavica oživi i koristi išta više od lokalnog idioma. Davno je bilo kad je ikavica bila dominantna i to treba ostaviti, kako metastasio fino reče, dijahronijskoj lingvistici. Ono što je nama sada važnije je savremeno stanje jezika, a znamo kakvo je.

Panta Rei wrote:Zlato, mnogo se emotivno unosiš u sve i baviš se politikom. To što u Srbiji i Hrvatskoj (kao ni Srbi i Hrvati u Bosni) ne priznaju bosanski jezički standard ovakav kakav je, njihov je problem. Mi to baš ne možemo riješiti. Ali ne vidim nikakvu svrhu u nastojanjima da se ikavica oživi i koristi išta više od lokalnog idioma. Davno je bilo kad je ikavica bila dominantna i to treba ostaviti, kako metastasio fino reče, dijahronijskoj lingvistici. Ono što je nama sada važnije je savremeno stanje jezika, a znamo kakvo je.

Pa da stvarno stojimo iza SVOG, da imamo konkretan stav i razlucujemo izmedju vecinskog autohtonog i manjinskog nametnutog, mozda be i Srbi i Hrvati ostali bez ikakvih argumenata. Kako stvari stoje...nijedan od tri jezika nije BOSANSKI. Cuvati svoje kulturno nasliedje nije politika. To je duznost. Politikanstvo je "trgovina" s'tim naslijedjem. Jedno je ciniti kompromise...drugo je unistavati svoju kulturu...u ime kompromisa...i satirati joj trag.

Pa nekadasnji diktator Paragvaja je spasio Guarani, jedini ZIV Indijanski jezik na Americkom kontinentu. Ne treba tu puno politike, niti pameti. Sad svi znaju i Spanjolski i Guarani. Niko nije promuk'o.

Primjer ti je opet apsolutno neadekvatan!
Guarani i španski jezik su potpuno nešto drugo - različiti jezici i po porijeklu i po svim fonetskim, morfološkim i sintaksičkim kriterijima. Ijekavica i ikavica su idiomi istog jezika, koji se podudaraju u cirka 95 % jezičkog materijala. I bila je samo stvar nekakvog nazovimo prestiža ili politike koji će od njih na određenom prostoru u određenom periodu (što je ovdje ključno) preovladati. Nekad je to bila ikavica, sada je ijekavica.

ih @zlato kad je bal nek i hala gori...ikavica je makar negdje ostala zapisana...pa mozda je ope neko nekad ozivi....

Panta Rei wrote:Primjer ti je opet apsolutno neadekvatan!
Guarani i španski jezik su potpuno nešto drugo - različiti jezici i po porijeklu i po svim fonetskim, morfološkim i sintaksičkim kriterijima. Ijekavica i ikavica su idiomi istog jezika, koji se podudaraju u cirka 95 % jezičkog materijala. I bila je samo stvar nekakvog nazovimo prestiža ili politike koji će od njih na određenom prostoru u određenom periodu (što je ovdje ključno) preovladati. Nekad je to bila ikavica, sada je ijekavica.

Pa oprosti..ali ni tvoj primjer nije adekvatan. Nije ikavica izcezla prirodnim tokom. Ijekavica je nametnuta...direktno...kroz skolstvo, medije, i sve ostale instrumente.
Mog'o je i Strojsner zadrzati Spanjolski standard...povlakom naliv pera...ali je svjesno odlucio sacuvati i narodno blago svog naroda i svoje zemlje. Danas bi ti govorio da je Guarani na rubu nestanka zato sto je Spanjolski nadvladao prirodnim tokom...i zato sto bjelci nisu htili nauciti Guarani. Al'bome naucili su...ist'o k'o Englezi u Kvibeku. Ne radi se vise o prirodnom toku. Radi se o tome ko je mocniji. Mozda su bjelci u Paragvaju bili mocniji od domorodaca, al'je Strojsner bio mocniji od njih.

Kakve veze ima sto su ijekavica i ikavica oblici istog jezika. Ako je sve isti jezik, zasto onda tri naziva za isti jezik?

Opet ti kažem - petljaš se u politiku. Što se tiče lingvistike, u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se govori isti jezik s mnoštvom dijalekata. To je lingvistička činjenica. A naziv jezika nije lingvističko, nego više sociološko, političko, nacionalno i ko zna kakvo ne pitanje. Možemo ga mi zvati i marsovski, to je sve stvar dogovora.

A ijekavica nije nametnuta samo školstvom. Opet zaboravljaš na velike migracije stanovništva još od 16. vijeka. Već od tada su se ijekavci počeli miješati s ikavcima i malo pomalo ijekavsko narječje je postalo raširenije. Oni koji su dolazili su bili "nadmoćniji" (ako tako smijem reći) i ijekavica se jednostavno širila. To je onda sredinom 19. vijeka postalo i normirano, pa se i u školama učila samo ijekavica.
Jednostavno je takva jezička POLITIKA bila takva. Na to su pristali i tadašnji bošnjački intelektualci. Jedan od najznačajnijih novinara i prosvjetitelja u 19. vijeku u Bosni (u vrijeme takozvanog preporoda) je Šaćir Kurtćehajić. On se naziva "bosanskim vukovcem". Dakle pristao je i sam na Vukovu jezičku POLITIKU. Namjerno naglašavam riječ "politika", jer je to ovdje ključno pitanje. Da se pitalo samo lingviste i da je jezik išao svojim prirodnim putem, ko zna, možda bi bosanski jezik danas imao ikavski refleks jata. Međutim, historija i politika su htjele drugačije. I sad nam je tako kako je.

I nije nam tako loše, barem što se jezika tiče!

Opet ti kažem - petljaš se u politiku. Što se tiče lingvistike, u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se govori isti jezik s mnoštvom dijalekata. To je lingvistička činjenica. A naziv jezika nije lingvističko, nego više sociološko, političko, nacionalno i ko zna kakvo ne pitanje. Možemo ga mi zvati i marsovski, to je sve stvar dogovora.

A ijekavica nije nametnuta samo školstvom. Opet zaboravljaš na velike migracije stanovništva još od 16. vijeka. Već od tada su se ijekavci počeli miješati s ikavcima i malo pomalo ijekavsko narječje je postalo raširenije. Oni koji su dolazili su bili "nadmoćniji" (ako tako smijem reći) i ijekavica se jednostavno širila. To je onda sredinom 19. vijeka postalo i normirano, pa se i u školama učila samo ijekavica.
Jednostavno je takva jezička POLITIKA bila takva. Na to su pristali i tadašnji bošnjački intelektualci. Jedan od najznačajnijih novinara i prosvjetitelja u 19. vijeku u Bosni (u vrijeme takozvanog preporoda) je Šaćir Kurtćehajić. On se naziva "bosanskim vukovcem". Dakle pristao je i sam na Vukovu jezičku POLITIKU. Namjerno naglašavam riječ "politika", jer je to ovdje ključno pitanje. Da se pitalo samo lingviste i da je jezik išao svojim prirodnim putem, ko zna, možda bi bosanski jezik danas imao ikavski refleks jata. Međutim, historija i politika su htjele drugačije. I sad nam je tako kako je.

I nije nam tako loše, barem što se jezika tiče!

Panta Rei (citat):
Opet ti kažem - petljaš se u politiku

.
Sta to znaci? "Petljas se u politiku." Ne, ne radi se samo o politici. Radi se o BiH jeziku-govoru. Je'l' nemamo pravo na svoj izvorni govor? Mislim, ako je Brazilska vlada kadra trositi novac, (u vrlo siromasnoj drzavi, Alagoas), da asimilirani Indijanci ocuvaju svoj jezik...sto bi BiH ikavci bili uskraceni isto pravo? Jel'imamo gori status od Indijanaca? Pa dobro...imamo. Bosanci i ne postoje. Zasto ocuvati "arkaicni" jezik naroda koji i ne postoji?

Trenutno je i u Francuskoj u toku "spasavanje" pokrajinskih govora, napr.Keltski-Bretonski, Provansalski, Baskijski, itd. Zasto ne moze autohtoni BiH jezik, ikavica? Isto kao sto je ijekavica kod nas "nadmocila" ikavicu...i francuski je te druge jezike...ali to ne znaci da svi drugi, nemaju pravo na dodatno skolstvo i na svom jeziku...osim knjizevnog francuskog. Ne radi se o politici...radi se o kulturnom bogatstvu i demokratskom pravu.

Po tvom, moje bi djete imalo pravo uciti Francuski, Engleski, Njemacki..."a sta ce mu Bosanska Ikavica! Sta ce mu to?" A zasto bi zahtjevati svoj jezik bilo "petljanje u politiku" a prihvatiti status quo, nebi bilo "biti vec upetljan u politiku"???

Ocito, tako ne razmisljaju Mlecani, Furlani, Sicilijanci, Rusini, Asturijanci, i mnogi, mnogi drugi narodi. Prije nekol'ko godina sam srela grupu (20tak) mladih iz Bilbaoa. Svi su medjusobno razgovarali svojim jezikom (Baskijski). Kad smo se raspricali...saznala sam da niko od njih (osim jednog...koji je kao djete zivio sa babom i didom) nije znao taj jezik...do malo prije tad. Ucili su. Medjusobno su vjezbali. To vise nije bila samo politika. Ljudi su cjenili sebe i svoje kulturno naslijedje.

Ja, koliko vidim, ovdje se miješaju jabuke i kruške. Zlato, niko nije protiv ikavice niti protiv njenog očuvanja u bilo kojem obliku, kao aktivnog idioma, kao dijela bh folklora i tradicije itd. Ali, zaboga, ne u vidu nametanja ikavice kao standardnog jezika!! Znači svi ovi primjeri iz Francuske i Brazila koje si navela su dio nastojanja da se lokalni manjinski jezici očuvaju, da im se osmisli ortografija, ako je dosad nisu imali, da se uvede niz mjera da se u svijesti i na papiru očuva postojanje tih jezika. Ali praksa obično pokaže da su takve mjere svedene samo na folklornu razinu i da se broj govornika manjinskih jezika rapidno smanjuje. Evo u Austriji se u zadnje vrijeme učinilo puno da se spasu gradišćanskohrvatski dijalekti, napravljen je i neki "standardni" jezik s ortografijom itd. Ali znaš koliko ljudi ga uopće upotrebljava kao standard - jako malo, postoji par novina, ljudi govore i dalje svojim dijalektima, koji variraju od sela do sela, jer jednostavno nedostaje jezička nadgradnja, tzv. polivalentnost, koju, nažalost, u Austriji posjeduje samo njemački jezik. Zato su svi Hrvati Gradišća dvojezični, tako je i u Francuskoj s tim manjinskim jezicima.
Sve ovo napisah, a opet moram konstatirati da svi ovi primjeri opet nemaju veze s našom ikavicom jer ikavica nije nikakav manjinski jezik, to je između ostalog refleks glasa jat koji se javlja u više dijalekata, pa i u ijekavskom imamo ikavske oblike, i karakterističan je za mnoštvo slavenskih jezika, ne samo za naš! Znači, niko nikome ne brani upotrebu ikavice, ali ne kao standardnog jezika! Ona se treba njegovati, ali ne treba biti megaloman pa odmah tražiti zaseban standard!

Ma to nas zlata mezi, nece namjerno da shvati!

Ja odustajem. Zlata navalila pravo, a uporno miješa stvari.
Čuvajmo ikavicu u kući (ko hoće), ali standardni refleks nam je ijekavski. I drugačije ne može biti.