Towelie wrote:
Ovako postavljeno,znaci da ipak Bog nije dovoljan Sebi jer mora postojati svet da se manifestuje. Ovo mi je poznat rezon, ali me ne zadovoljava iz nekih drugih razloga.
ne, hegelov zaključak iz "filozofije religije" je još radikalniji:
bez svijeta, bog ne bi bio bog. inače se osipam na kontinentalnu filozofiju, ali ova mi se uvijek činila na mjestu
RNG_25 wrote:Uz jednu pretpostavku - Allah/Bog je dobar. Kao Apsolut, Bog je nužno savršen, a to savršenstvo uvjetuje i odsustvo zla te "prisustvo" apsolutnog i čistog dobra
budući da je ovo najvažnija premisa cjelokupnog argumenta, a čini mi se izrazito proizvoljnom, pitanje koje se postavlja jeste zašto bog, kao apsolut, mora biti dobar, a ne zao? zašto savršenstvo apsoluta pretpostavlja dobro, umjesto zlo? zašto bi ideja apsolutno zlog boga - koja postoji u određenim teologijama - bila inherentno nelogična? kojom se epistemologijom dolazi do odgovora na ovo pitanje?
p.s. tek sada vidim i da je towlie bio nezadovoljan ovom premisom. nadam se da ćeš meni dati neki bolji odgovor nego njemu, jer je ono bilo izrazito
ad hoc
RNG_25 wrote:Da bi Bog bio dobar, slijedi, on *mora* tu dobrotu na neki način pokazati, on *mora* da nešto stvori i prema stvorenom da dobrotu pokaže. Također, sam akt stvaranja ispada da je akt činjenja dobra, kako neki kažu (ali ja neću se u ovo udubljivati).
(zanemarit ćemo čitav metaetički problem odnosa boga prema dobru, kojeg teologija nije prevazišla od platona). čini mi se da ova premisa pretpostavlja da je samo
postojanje dobro koje nam je darovano. međutim, opet je premisa izrazito upitna. ukoliko ne postojimo ni na koji način nismo povrijeđeni, niti nazadovani, budući da ne postoji ništa što bi moglo biti subjekt takvih negativnih relacija. ukoliko pak postojimo, možemo biti predmet određenih povreda koje se nikako, po definici, ne mogu smatrati dobrom ili milošću koje nam je navodno darovano (zamisliti izrazito bolne ili degenerativne bolesti s kojima se ljudi rađaju, ili ratove, hronično siromaštvo, ili čak situaciju u kojoj čovjek - koji do maloprije nije ni postojao - koristeći svoju slobodnu volju završi u paklu za cjelokupnu vječnost). ni u jednoj od prethodnih situacija samo postojanje za te ljude nije predstavljalo nikakvo dobro.